radne knjižice rasli, jelte, to vredi danas.


Prije nekih 6 godina pratim dijete na noćni bus na Autobusni kolodvor, dijete veliko, samostalno, nevoljko putuje, nije mi radil alarm - intuicija - da ide u konačan prešokantni i konačni raskol sa svojim, kak ga sad zove, bivšim ocem. Maturirala, upisala faks, reko – nek ode na more, kaj bu u Zagrebu. No to je druga priča. A i majka da se odmori, ma kak sebično zvučalo, nije mi nekad lako, baš mi je onako... I tak ja nju ispratim u neko doba posle 1, noćom što kažu šokci. A poslem:

Uglavnom sjedim na klupi na tramBajskoj stanici, nema tramvaja nikojeg broja, ma ni kotač da prođe. Oću uzet taksi, ma ni taksija, nevjerojatno. A ne da je bilo vruće, bilo je da se ubiješ, sparina, luda kuća. I čekam tak sat i nekaj, taman odlučim idem tih 5- 6 km pehaka, kaj sad, mobitelu naravno krepala baterija, ono, kad te krene, krene te. Evo na kraju tramvaja, al evo i dve grupe pijanih frajera, s juga jedni, sa sjevera drugi, ja jedina matora kokoš i sama ženska, hvalila sam bogu kaj sam stara, valjda me nebuju ni primijetili.

Stara 6-ica, jedni uđu na prva vrata, oni drugi na zadnja, a ja nekak u sredini, nastojim biti neprimjetna. Što je malo teže sa 100 i koju kilu, a jedino žensko, a sad ko razme, ko ne razme.

Ovi prvi počeli nekaj pjevati, to kao neka starija grupa, al neš ti mira, mlađi se taman inspirirali. Jedan iz mlađe grupe, tak ne s tariji od 20 godina, priđe očito šefu starije grupe i veli – e, mogu vam ja nekaj otpjevati????? Ovaj bil prepijan da se buni, ajd jebat ću ti majku ak buš dosadan, i pazi da su hrvacke!!!!!! I mali veli nema frke, slavonske.

Kod druge kitice su svi "vlovili" refren, a o kakofonija zvukova je bila neopisiva.
Nešto me danas na to podsjetilo, isto tako bez nekog talenta, al podsjetilo:


Idem šorom i sviram gitaru
(Idem šorom i sviram gitaru)
Ona misli da sam Elvis Prisli
(Ona misli da sam Elvis Prisli.)

Mini suknja i kvrgava noga.
(Mini suknja i kvrgava noga)
To je moja, Isusa joj boga!
(To je moja, Isusa joj boga.)

Nema meda koji se ne vrca
(nema meda koji se ne vrca).
Nema cure koja nema srca
(Nema cure koja nema srca)

Sni-jeg pada, po prozoru štrca,
(Sni-jeg pada, po prozoru štrca)
Moja Anka oće da se sanka
(Moja Anka oće da se sanka)

Nikad nisam bila sretnija kad je brod, tramvaj, wte, pristal na moju blesavu stanicu u Novom Zagrebu…. beš i Anku koja oće da se sanka i med i Prislija, majkemi...