Svi neke recepte rastežeju po blogu, evo da budem i ja u tijeku: Ovak:

Kupiš tijesto na Dolcu. Pitaš odma za recept, za štrudl od oraha, ali veli žena - nemam pojma (inače zna sve, obožavam ju), ali napravite baklavu. Reko nemam pojma. Ni tijesto nema šanse.

Alzo ovak se to dela:
Otfuraš tijesto doma, to tijesto tri puta po ono tanje dva. Je šest, u principu.

Stoji u frižideru 4 dana, onda ti kćer ljokne ispit i zove, veli čuj bijesna sam ko pas, daj da energiju korisno upotrebim i tak jamraš da niš ne pomažem.

Reko – smelji orahe.

Onda čekaš još dva dana.

Onda otapaš frižider i vidiš orahe i najedamput, smljeveni, smetaju.

Onda nađeš u Dalmatinskoj kuharici recept iz kojega izbaciš: cimet, klinčeke, cvebe i rum, jer nemaš doma. Cimet je za fufe, konstatiraš, klinčeki su tvrdi za gristi, cvebe se ljepiju za zube, a od ruma bumo se napili. I idemo dalje.

Onda ideš vagati šećer i orahe i pol se spička po stolu i po podu, kad pometeš, odlučiš s ostatkom materijala delati po svome.




U očekivanju da se kćerkica zbudi, i prenese na blog nemilu scenu pravljenja kolača, ovo je nekak najbliže tome čime bi se moglo prikazati količina (donekle i izgled) zmlevenih orehih kasnije izgubljenih po podu i okolini. hm, tak nekak...


Po receptu, u MALO mleka treba zakuhati orahe i šećer. Zlije propalica (kćer koja je propala ispit) mleka kolko ima u flaši, a bilo je pol litre! zakipiš glupu smjesu i ustanovite da nije ni za palačinke, da to moš jesti na slamčicu. I da je tak odurno slatko da je očito šećer pojeftinil. Je, veli ona, kaj kad je tolko šećera još bilo u šećernom škarniclu. No dobro.

Otpakiraš tijesto i ustanoviš da doduše još nije plesnivozeleno, ali da je popucalo na pet dijelova. Pokušaš to spasiti (jednom je uspjelo sa smjesom za bućnicu). Curi smjesa oraha i šećera na sve strane. Niš, svaka s jedne strane lovi tijesto i ubaciva skup s tom sumnjivom smjesom u protvanj.

Studentica shvati da je pred njom urnebesan prizor i ode po fotoaparat. Poslika. Užasno se razočara kad shvati da ja to ne mislim frkati. Onda smo svu smjesu tih oraha prehitile na to neko tijesto koje je trebalo biti sfrkano, a razlekle tijesto onak skroz napamet po tepsiji ili protvan/j/u i onda smo ober stavili komadiće, kolko se moglo, onog ostatka tijesta i stavili peći. Vidim da mi nema više pol litre ulja, sve mislim na čem bum sutra kuhala, no dobro. Cura ipak ne studira kuharstvo, pa je polijala po tom elegantnom kolaču sve ulje. Da ne zgori.







Odlično je ispalo. Jest da je premasno i preslatko, da sam se naselila kraj vaserlajtunga u kuhinji i punila par put vodom onaj veček od litre, al nema veze.

Ali za prvi put, fenomenalno! Strašno sam zahvalna Vlatkici kaj mi je donesla orahe. Sliku bum joj poslala kad mi sms-a emajliranu adresu.

Malo mi je mučno, sve si razmišljam da odem do dućana i mrknem onu malu flašicu ruma, baš mi je nekak mučno, ma to je sigurno od proljeća, kei ne?