26.06.2020., petak

Déja vu, samo luđe Za mene će ostati tajna zašto bi itko htio vlast u gotovo potpuno uništenoj državi devastiranog pravosuđa i državne uprave, na zadnjem smo mjestu među državama EU, ako ne želi ništa radikalno mijenjati? Dosadašnji tok predizborne kampanje pokazuje da nitko od protagonista na hrvatskoj političkoj sceni nema takvih namjera. Svi nude nekakve neostvarive reforme smiješnog sadržaja, jer ne zadiru u srž onog zbog čega smo kao narod i država problematični, onog zbog čega smo „muljevito dno Evrope“. Predizborna kampanja se zahuktala, stranačke i koalicijske snage se nadmeću u tome tko će u svojoj slatkorječivosti biti nerealniji, tko biračkom tijelu ponuditi više ispraznih obećanja, koja nitko i ne kani ispuniti ili ih se naprosto neće moći ispuniti, sve kad bi to tko i htio. Déjŕ vu, ali zbog pojave Miroslava Škore i njegovog Domovinskog pokreta na hrvatskoj političkoj pozornici, sve je još puno luđe. No ovaj puta nitko neće moći reći da neće izaći na izbore zato što nema za koga glasati, jer su zastupljene sve političke opcije osim krajnje ljevice i sve su predale DIP-u svoje kandidacijske liste, tako se na lijevoj strani političkog spektra nalazi Platforma „Možemo“, u centru je koalicija okupljena oko Pametno, dijelom lijevi centar, centar i desni centar pokriva Koalicija RESTART, desnicu HDZ i MOST i krajnju desnicu Škorin Demokratski pokret. A tu su još i neke liste poput BM365 koje ne „pokrivaju“ ništa. Svi osim Škore obećavaju dogradnju i popravak nepopravljivog, Tuđmanovog nacional-socijalističkog čardaka s temeljima u živom blatu nacional-šovinizma, projekta nacionalističkih elita usporedivog jedino s Hitlerovim čedom tzv. NDH. Škoro i njegovi, ne libeći se čak ni izricanja prijetnji, nude fašizam, jer oko Škore okupljeno, ustaštvu i klerofašizmu sklono šareno društvo, za drugo i nije sposobno. Sjećam se da sam pred jedno trideset i nešto godina jednom od nositelja liste DP u jednoj izbornoj jedinici rekao da „i njegov ćaća i ja znamo da je on kreten“, a čovjek je u Tuđmanistanu, uz još neke slične „velikane“ naprosto procvao, napravio karijeru, mislim da bi ga i pokojni Malnar kandidirao ili mu dao kakvu ministarsku funkciju u Republici Pešćenica. Odmah znate da je jak kadar! Sposoban voditi državu. Jedino ne znam kakav mu je braniteljski status. Tu su čak i ljudi koji su kadri voditi ozbiljne političke rasprave o primjerice poželjnoj širini „tregera“ za muške hlače, kako jedan od njih reče. Nositelj jedne Škorine liste će uoči predizborne kampanje čak otvoriti restoran čije bi ime mogli pročitati kao „Vruća pi.ka“, jer čuča može biti i kokoš i pi.ka, a ja čak mislim da je pi.ka, a ne kokoš, i bila na umu vlasnika novootvorenog restorana. Dičnog nositelja jedne Škorine liste. Brojni Škorini politički istomišljenici, uključujući i njega samog, su se u svom ozbiljnom političkom radu, u žaru borbe za glasove birača, poduže bavili ženskim reproduktivnim organima. I što žena smije, a što ne smije i koga treba pitati za odobrenje, čak i ako je bila silovana. Napredan svijet! Ah da, krivci za sve naše nedaće su izvan nas samih, a naravno da na tim listama krivaca prednjače Srbi, oni bi to bili i kad ih uopće u Hrvatskoj ne bi bilo. Ipak najizdašniji u predizbornim obećanjima su najveći zaljubljenici u lik i djelo Franje Tuđmana, koji najedamput obećavaju ono o čemu su do jučer odbijali makar samo razgovarati, poput primjerice povećanje visine minimalne plaće ili plaća općenito. Njihov guru Andrej Plenković, pokazujući da ni o čemu nema pojma, najavljuje nastavak tradicije brodogradnje u Puli, valjda na razvalinama „Uljanika“, ali i opsežnu revitalizaciju hrvatske brodogradnje, samo nam izbjegava reći koja je to jaka banka spremna pratiti brodograđevnu industriju, jer bez jake banke nema brodogradnje. Itd. I t. sl., još nam samo fali nekakav novi E. M. Remarque da napiše roman pod naslovom „Im Balkan nichts Neues“.

- 12:23 - Komentari (0) - Isprintaj - #

12.06.2020., petak

RESTART za novi početak? Bojim se da od novog početka neće biti ništa čak i pod uvjetom da koalicija RESTART ostvari pobjedu na izborima, osigura komotnu saborsku većinu i formira vlast. Predizborna koalicija predvođena SDP-om za izborno odmjeravanje snaga 05. 07. 2020. izabrala je ime RESTART što bi trebalo značiti prekid sa starim i potpuno novi početak, a onda uvidom u njihov program vidimo da se radi tek o pokušaju popravka i nadogradnje Tuđmanovog nacional-socijalističkog čardaka svrstanog u kategoriju „muljevitog dna Evrope“. Katonovo pravilo potvrđeno bezbroj puta u više od 2.200 godina nas uči da se nešto započeto kao loše protekom vremena neće popraviti. Ne bi se to moglo čak i kad Hrvatska ne bi bila u čeličnom zagrljaju HDZ-ovsko-braniteljske hobotnice. Tuđmanov projekt provedbe fašističke kontrarevolucije započet nasilnom secesijom dovodi do toga da okrutni pljačkaši, bagra i brabonjci predvođeni Tuđmanom izgrađuju državu zasnovanu na principu nacionalne isključivosti što je zločin u ideji i realizaciji. U tom procesu Hrvatska je opljačkana, gospodarski uništena, ratom razorena, obezvrijeđena, bačena na koljena i ponižena. Odriču li se ovi pajdaši iz RESTART koalicije Tuđmana i njegovog nakaznog čeda, „muljevitog dna Evrope“, zemlje u kojoj caruju neznanje, kriminal i korupcija? Ne, oni bi popravljali, ispravljali i dograđivali nesvjesni toga da je odricanje od Tuđmana i njegovih nakaradnih ideja conditio sine qua non svakog novog početka. Jedno i jedino od čega valja poći je da je RH država, subjekt međunarodnog prava i punopravna članica EU. Sve drugo; Tuđmana, velikosrpske agresije, oslobađanja i obrane, DR-a, stvaranja države, branitelje … valja odbaciti i umjesto laži i obmana stvari svesti u kontekst vremena i nazvati ih pravim imenom, mržnja drugih i drugačijih ne smije biti opcija. Prvo bismo morali priznati sebi da smo prokockali 30 godina, a onda poput Konrada Adenauera u poslijeratnoj Njemačkoj početi graditi sekularnu državu, državu vladavine prava i državu blagostanja za sve. On i njegov ekonomski mag Ludwig Erhard, gradeći od početka, podigli su Saveznu republiku Njemačku doslovno iz pepela do zemlje punog društvenog i ekonomskog procvata. Nije Konrad Adenauer, iako vjernik i osnivač CDU, išao njemačke biskupe pitati što i kako, niti im dolazio na noge, naučio ih je gdje je u modernom društvu mjesto Crkvi. A naš Bero odmah po izboru za predsjednika SDP “potegne“ put Kaptola, Bozaniću na noge. Kad bi SDP bio njemački SPD sve bi mogao, zato jer je SPD socijaldemokratska partija koja vodi društvo iz kapitalizma, preko socijaldemokracije u socijalizam, dok SDP vodi društvo obrnutim smjerom od socijalizma preko socijaldemokracije u kapitalizam. Ja ću SDP smatrati vjerodostojnim i sposobnim za novi početak, ali i sposobnim da putem novog početka povede i druge, kad u programu Foruma mladih SDP-a bude između ostalog stajalo i ovo: „Želimo prevladati kapitalizam i težiti drugačijem društvenom poretku, socijalizmu. Borimo se za svoju ideju društva oslobađanja rada, socijalne sigurnosti i osobne emancipacije. Za nas socijalizam nije nedostižna utopija, već je nužan za rješavanje problema našeg vremena.“ kao što između ostalog piše u programu JUSOS-a, integralnog dijela SPD, koji okuplja mlade socijalistkinje i socijaliste između 14 i 35 godina starosti. Kako to postići kad je socijalizam u Hrvatskoj profana riječ, nešto loše samo za pomisliti i izreći, a ne društveni poredak kapacitiran za rješavanje problema našeg vremena? Eto zato od novog početka neće biti ništa, bit će samo petljavine kroz neuspješne pokušaje ispravljanja, popravljanja i dogradnje Tuđmanovog čardaka. Može tkogod upitati zašto vodeću ulogu na putu novog početka ne bi u RH preuzela neka druga istinski lijeva politička opcija ili opcija lijevog centra? Pa zato što je od svih opozicionih stranaka jedino SDP kapacitiran da preuzme vodstvo, jer ima i članstvo i svu potrebnu stranačku infrastrukturu.

- 12:09 - Komentari (0) - Isprintaj - #

11.06.2020., četvrtak

Svi se rodimo kao ljudska bića, ali neki nikako ne uspijevaju postati ljudi Da, svi se rodimo kao ljudska bića, ali tek kroz proces odgoja i obrazovanja se formiramo kao osobe, postajemo ljudima. Nažalost neki u tome ne uspijevaju. U odgojno-obrazovnom procesu etika igra ključnu ulogu čineći nas odgovornim i prema samima sebi i prema drugima. Etičnim ljudima je strana laž, mržnja i zločin, to su osobine bagre i brabonjaka, a među takve ja svrstavam sve one koji su svjesno pristajući uz Franju Tuđmana i pod njegovim vodstvom, tobože stvarajući državu, proveli fašističku kontrarevoluciju u Hrvatskoj. Među njima šesnaestorica generala HV/HVO zauzimaju istaknuta mjesta. Ne znam je li bez značaja to što su tri četvrtine njih „izbosne“, gdje je samo Široki Brijeg dao HV/HVO-u 18 generala, tako da se ta pripizdina kolokvijalno zove „mahala generala“. Samo usput, za neke od njih je pokojni general Ivo Jelić rekao da su od njih luđi samo oni koji su im činove dali. Oni su, kako piše “Otvoreno“, odlučili po tko zna koji put, veličajući svoju ulogu i značaj u DR i uopće u procesu „stvaranja države“, lažima i širenjem mržnje „otvarati oči“ hrvatskom narodu i svim građanima RH. Ne znam kako vi, ali ja se osobno ne bih htio ni družiti s ijednim od tih ljudi, a kamo li prijateljevati s ikim od njih. Tako će: General bojnik Ivan Tolj General bojnik Ivan Kapular Pričuvni general bojnik Andrija Hebrang Admiral Davor Domazet Lošo General pukovnik Josip Čuletić General pukovnik Željko Šiljeg General bojnik Žarko Tole General bojnik Marinko Krešić General pukovnik Mile Ćuk Stožerni brigadir Rajko Dumančić General bojnik Ljubo Ćesić Rojs General bojnik Zlatan Mijo Jelić General bojnik Rahim Ademi General bojnik Miljenko Galić General pukovnik Živko Budimir General bojnik Blago Dujmović. odlučiti, znajući previše o premalo toga, a neznanje obilno popunjavajući lažima i izmišljotinama, stameno stati uz suce Visokog prekršajnog suda u obrani iznimne upotrebe ustaškog pozdrava ZDS. Taj pozdrav je upravo i samo bio ustaški pozdrav, jednako 1941. kao i 1991. tako i 2020. I uvijek će i samo to biti! I uvijek biti neprihvatljiv svim čestitim ljudima, a ne samo onima koji se otvoreno izjašnjavaju kao antifašisti. Pozdrav ZDS je simbol kvislinške tvorevine i fašističkog zločina, tzv. NDH i monstruoznog ustaškog režima. A ipak, znajući sve to, se jave suci Visokog prekršajnog suda koji jasno luče kad taj pozdrav jest ustaški i kao takav neprihvatljiv i nedopušten, a kad to nije, kad je dopustiv i poželjan pače. Nakon ovog sudačkog „pravorijeka“ javit će se Ustavni sud, takav skandal ta institucija niti je mogla zaobići, niti smjela prešutjeti, nedvosmislenom izjavom da je upotreba ustaškog pozdrava ZDS u RH protuustavna, a ako je protuustavna, onda je to uvijek pod svim uvjetima i u svim okolnostima. Nikakve iznimke nisu dopuštene, niti ih itko ima pravo proglašavati dopuštenim. A najmanje to pravo imaju oni koji su pomažući Tuđmanu u procesu „stvaranju države“, pljačkom, paležem i razaranjem Hrvatsku bacili na koljena i doslovno uništili funkcionalnu uređenu državu i mjesto ugodno za život sveli na kategoriju „muljevitog dna Evrope“. Zapela im „obrana Doma“, a „stari hrvatski pozdrav“, ZDS, je upravo na tom tragu pa ga valja braniti jer su i postrojbe HOS-a kojima je „Dom“ svetinja, a „ustaški Dom“ najveća, najednom postale postrojbe HV. K'o Ustaška vojnica i Hrvatsko domobranstvo u tzv. NDH. Pripadnici HOS-a su integrirani u HV, ali HOS u HV nije imao nikakve svoje postrojbe. Podučit će nas ovi generali kako je zlo u Hrvatskoj počelo 1945., do tad je po njima teklo med i mlijeko. I je, samo jako krvavo! 08. 05. 1945. Zagreb, u kojem su još uvijek postojali ustaški džepovi otpora, su oslobodile i u njega ušle jedinice NOVJ preimenovane u JA, nikakve srbijanske ni srpske snage. Nikakvih poboja civila, žena, djece i staraca nije bilo. Nitko nije oružano napao Hrvatsku, Tuđmanova paravojska je u procesu nasilne secesije napadala JNA, jedinu legalnu OS u zemlji. Ako izuzmem Josipa Reihl Kira kao najvećeg generalskog protivnika, ali i njega kao i najistaknutije HOS-ovce Antu Paradžika, u Hrvatskoj i Blaža Kraljevića u BiH, nisu ubili četnici već „hrvatski vitezovi“. „Spaljenu zemlju“ iza sebe u Hrvatskoj nisu ostavili četnici već „hrvatski vitezovi“. Gospodo generali, koji se braneći ZDS imate obraza pozivati na antifašizam, što ćemo s brojnim kokošarima i jajarama izvan ičijeg nadzora, koji su pod okriljem noći poduzimali pljačkaške pohode u prostoru „Krajine“, a opljačkano onda prodavali na sajmištima poput onoga u Sesvetskim Selima.- Ti su kasnije prozvani „Dragovoljcima DR“, čiji su pripadnici također integrirani u redove HV/HVO? Što ćemo s pripadnicima „Trojki“, svojevrsnih pokretnih prijekih sudova ne uspostavljenih ni od koga i ni pod čijom kontrolom, koji su izricali odmah izvršive presude na kaznu smrti, čiji su pripadnici također integrirani u redove HV/HVO? VS OUN nije proglasilo nikakav embargo na uvoz oružja Hrvatskoj, embargo je izrečen SFRJ. Uglavnom, nasilnom secesijom započet je građanski rat u Hrvatskoj koji se kasnije proširio i na BiH na koju je RH izvršila Agresiju. Tako ukratko izgleda vaša „obrana Doma“ uz ZDS i „stvaranje države“ izvan kategorije vaših obmana, laži i ni na čemu zasnovanih hvalospjeva samima sebi. I na kraju, gotovo ništa ne govori više o vašoj nakaradnosti od toga da vas silno smeta crvena zvijezda petokraka, pod kojom je 09. 05. 1944. uspostavljena FDH kao nacionalna država hrvatskog naroda, a „U“ i ZDS, simbole kvislinške tvorevine i fašističkog zločina dižete u nebesa. Ah da, pod crvenom zvijezdom petokrakom razaran je Vukovar, kažete vi, a ja kažem da uopće nije važno čiji su topovi razarali Vukovar i tko su bili oni koji su potezali uzice okidača na tim topovima, za razaranje Vukovara su krive one kukavičke ništarije koji su iz grada, koristeći njegove zgrade i infrastrukturu kao zaklon, napali legalnu oružnu silu i tako pretvorili grad u legitimni vojni cilj. Toliko i o onome što kaže vojna znanost, koju vi imate u malom prstu, ne sumnjam ja.

- 12:35 - Komentari (0) - Isprintaj - #

08.06.2020., ponedjeljak

Pravni(čki) jezik Pred pedesetak godina kao mlad i neiskusan rukovodilac krenuo sam u provedbu jedne odluke RS, a onda su me pozvali u Opće poslove gdje me je jedan stari pravnik podučio da to što u odluci piše ne znači baš to, već da se to treba tumačiti na pravnički način. I tako doznadoh, a kasnije sam i shvatio, da je tome tako i da se ne samo ustav ili zakone, nego i sve akte koji mogu prouzrokovati pravne učinke jednostavno ne smije razumijevati doslovno, kao što to vrijedi za prirodne znanosti. Drugim riječima pravnički jezik je pomalo ezopovski skoro kao i Biblija, jer niti nju ne valja shvaćati doslovno. No dobro, uzmimo da je tome zaista tako, postavlja se pitanje kako shvatiti nešto o čemu u pravnim aktima nema ni slova. Ustav primjerice, pravnici su me podučili, prvo, da se ustavne odredbe rijetko primjenjuju direktno već se pravni poslovi u državi uređuju ustavnim i drugim zakonima koji u detalje razrađuju neku ustavnu odredbu, drugo, da za primjenu nisu izvorišne osnove ili preambula ustava nego isključivo njegov normativni dio i treće, da ustav, zakon i druge pravne akte tumači ono tijelo ili organ koje ih je donijelo/usvojilo. Tako bi ustavne i zakonske odredbe kad radi eventualnih nejasnoća u nekim od njihovih članaka trebao tumačiti isključivo zakonodavac, a to je Hrvatski sabor, koji je vrlo vješto i potpuno neodgovorno, bježeći od svoje odgovornosti to pravo i dužnost prenio na Ustavni sud, čija bi osnovna zadaća trebala biti provjera jesu li neke odredbe, zakona i podzakonskih akata, koje netko osporava, u suglasju s Ustavom. I sad u šumi hrvatskog bezakonja imamo i paradoks da Ustavni sud tumači Ustav, dakle najviši pravni akt u zemlji tumači tijelo kojem je tako umjetnim putem dodijeljena uloga zakonodavca. A onda da čuđenju nema kraja brine i sam Ustavni sud, koji potpuno izvan svoje nadležnosti revidira, preinačuje i ukida pravomoćne sudske presude potvrđene od Vrhovnog suda. Što treći o pravno potpuno dvojbenim definicijama pojmova poput „velikosrpske agresije, okupacije, obrane, oslobođenja i DR-a“, riječju procesima obuhvaćenom sintagmom „stvaranje hrvatske države“. Pojednostavljeno bi to značilo da su OS nekakve državne tvorbe zvane Velika Srbija oružano nasrnule na RH, kojoj upravo ti što lupetaju o velikosrpskoj agresiji negiraju državnost, ali i samo postojanje; ta oni će je tek stvoriti.(sic!) Bilo je u povijesti puno pobuna vlastitih državljana pa i onih oružanih kad su pobunjenici kontrolirali dio teritorija neke države, ali nikad i nigdje nisam naišao na podatak da se takva pobuna zvala okupacijom, a netko takav centralnim vlastima privremeno nedostupan teritorij zvao okupiranim. Suluda je i konstrukcija kojom se slamanje pobune dijela vlastitih državljana, pa i oružanom silom, zove obranom i oslobađanjem, a građanski rat izazvan nasilnom secesijom zove Domovinskim ratom, a u RH samo što sam naziv građanski rat kao pojam nije i zakonom zabranjen. Stvaranje države kad je RH u pitaniju je posebna priča ali jedino za one retardirane, zato jer je Hrvatska kao SRH u SFRJ bila država i to funkcionalna država, definirana tako vlastitim ali i saveznim ustavom. No pravni i politički nepismenjaci nađoše uporište za secesiju u univerzalnom lenjinističkom principu o pravu nacije na samoodređenje do otcijepljenja iz preambule ustava SFRJ, gubeći iz vida da je pravo na samoodređenje konzumirano uspostavom nacionalnih država, a u normativnom dijelu ustava nije bilo jedne jedine riječi koja bi makar nagovještavala mogućnost raskida federalnog ugovora, dok je Zakonom o narodnoj obrani OS imala zadatak i obavezu sprječavati narušavanje teritorijalnog integriteta, paz' sad, SFR . Zanimljivo je da je tako razmišljala i komunistička nomenklatura onog vremena, što se najbolje vidjelo iz intervjua ondašnjih čelnika SK povodom 30-godišnjice prekida 14. Izvanrednog kongresa SKJ, pokazujući svu raskoš njihove pravničke i političke nepismenosti. Imam potrebu pisati o tome da sve koji me čitaju potaknem na razmišljanje, jer već ima sasvim dovoljno podataka, da možemo razumjeti kako smo i zašto postali to što jesmo; zemljom bezakonja i zato „muljevitim dnom Evrope“. Ali i zašto se stanje u zemlji zbog važenja Katonovog pravila ne može popraviti. Jer nasilna secesija je bila zlo u ideji i izvedbi, obratite pažnju da govorim o nasilnoj secesiji, a ne o secesiji kao takvoj. Često se kaže da pravo i pravda ne gaze uvijek zajedno niti ruku pod ruku, ali tamo gdje se to događa uvijek postoje obrazloženja, zašto je tome tako i što to, koga i zašto pravne odredbe pretočene u zakone, uredbe, pravilnike ….obavezuju ili štite, a da je pravda potisnuta. Osjećaj za pravdu je individualan, a pravo je univerzalna kategorija. Možda je neke stvari najlakše objasniti kad su u pitanju ljudska prava i slobode, jer nema apsolutne slobode nekog pojedinca; sloboda jednog pojedinca može dosizati samo do slobode drugog pojedinca što se uređuje, kao i druga područja ljudskog djelovanja, stavljanjem u pravni okvir (zakonitošću postupanja). Time se prava i slobode svakog pojedinca ograničavaju i izjednačavaju, neovisno o osobnim dojmovima. Mnogi su zbog nepoznavanja pravničkog jezika potpisujući ovakve i onakve ugovore o ovom i onom s ovim i onim, teško stradavali, pa i gubili cjelokupnu svoju imovinu. I to ne samo radi teksta otisnutog sitnim slovima. Pogledajte si samo ilustracije radi, kad je riječ o imovinsko pravnim odnosima, ugovore koje su potpisali brojni korisnici skrbi u domovima za stare i nemoćne. Ili ugovore o doživotnom uzdržavanju. I bili teško izigrani i prevareni, izgubivši nerijetko svu svoju imovinu. Svatko od nas poznaje bar jedan takav primjer.

- 08:11 - Komentari (0) - Isprintaj - #

04.06.2020., četvrtak

Može li rasplamsali građanski bunt u SAD-u prerasti u socijalnu revoluciju? Je li uopće moguća socijalna revolucija u „najdemokratskijoj zemlji svijeta“, „zemlji neslućenih mogućnosti“ ili kako li si Ameri već tepaju? Jel' moguće da će tko zna koje po redu ulično ubojstvo, kao posljedica policijske brutalnosti, primorati vlasti da mijenjaju svoje ponašanje i svoj odnos prema vlastitim građanima ili je neće biti? Može li se kao i više puta dosad sve „pomest pod tepih“ i ponašati se kao da ničega nije bilo? Do sljedeće zgode. Pitanja su to koja upravo traže odgovor. No krenimo nekakvim redom … „Sovjeti su naša braća, Drug Staljin nam je ćaća!“ Vrijedilo je to pogotovo u redovima NOVJ kroz čitav rat pa sve do Rezolucije IB-a 1948., brojni su komunisti, ali i drugi građani u Jugoslaviji bili naprosto opčinjeni drugom Staljinom i velikim Sovjetskim savezom. Zapadni saveznici, a posebno Ameri bili su silno nezadovoljni obzirom na činjenicu da je politički utjecaj SSSR u Jugoslaviji, dogovoren u Jalti kao „fifty-fifty“, opasno pomaknut na stranu SSSR-a. Zapad negoduje nad tom činjenicom, a Ameri pokazuju i mišiće pa i upadima u Jugoslavenski zračni prostor, na što Jugoslavija odgovara obaranjem američkih aviona svjesna da joj SSSR „čuva leđa“, Jugoslavensko odbijanje Rezolucije IB-a, poznato kao Titovo „NE!“ Staljinu, mijenja mnoge stvari pa i sliku o ponašanju ratnih saveznika pogotovo poslije rata. Najednom se počinju širiti priče o vojnicima CA kao o pljačkašima i silovateljima koji su nemilosrdno ubijali ratne zarobljenike dok su Zapadni saveznici poštovali međunarodne konvencije i običaje ratovanja, nedajbože da bi oni kršili konvencije, a pogotovo silovali Njemice, pljačkali ili ubijali ratne zarobljenike. U jugoslavenskim novinama objavljuju se članci pa i pod naslovom „Dvije vojske, dva morala“ u kojima se vojnici CA, do jučer slavljeni kao heroji bez straha i mane, prikazuju kao zadnji negativci, pljačkaši, silovatelji i ubojice, a na pijedestal svetosti uzdižu vojnici Savezničkog ekspedicionog korpusa, posebno Ameri. Naravno da su autori tih hvalospjeva najčešće bili sami Ameri, kao oličenje pravdoljubivosti, poštenja i zakonitosti postupanja. Dosta vremena poslije Rezolucije IB-a će proći dok svjetlo dana ne ugledaju činjenice poput onih da Ameri po završetku 2. Svjetskog rat nisu pljačkali, njihovi vojnici su si vrijedne stvari samo uzimali kao suvenire, ne američki vojnici nisu ni silovali Njemice, oni su s njima fino i pristojno seksualno općili prema programu „rent-a-woman“, prema kojem je svaki američki vojnik mogao unajmiti Njemicu na 48 sati. I ne nisu Ameri ubijali ratne zarobljenike, oni su ih samo morili zimom, glađu i uskratom svake liječničke skrbi, po čemu su najpoznatiji bili „Rajnski logori“ u kojima su zarobljenici bili na otvorenom, pothranjivani i bez prava na liječničku pomoć. Broj tako umorenih ratnih zarobljenika nikad nije ni približno utvrđen, ali svi autori koji su istraživali tu materiju se slažu da se radi o možda čak kojoj stotini tisuća ratnih zarobljenika umorenih hladnoćom, glađu ili radi izostanka liječničke skrbi. Kako se ne bi poštovale međunarodne konvencije, odnosno zaštitne odredbe međunarodnog ratnog prava koje se odnose na ratne zarobljenike, general Eisenhower je od predsjednika Trumana tražio da se zarobljeni njemački vojnici imenuju kao razoružani neprijatelji. A razoružani neprijatelj je i dalje neprijatelj, nije ratni zarobljenik Danas je poznato da general Eisenhower nije dopuštao opskrbu zarobljeničkih logora čak ni iz skladišta ratnih rezervi Wehrmachta. Kamionske konvoje s humanitarnom pomoći Crvenog križa vraćao je natrag u Švicarsku. Kako je istina prodirala, tako je pozlata s američke svetosti opadala. Poslije raskida sa SSSR-om Jugoslaviji se nude svi oblici pomoći, cijena, prava sitnica, odricanje od jedva izborene slobode i suvereniteta i naravno od društvenopolitičkog uređenja. Jugoslavenski komunisti, predvođeni maršalom Titom, koji su dobro znali koju su cijenu u krvi jugoslavenski narodi platili za svoju slobodu, odbijaju trgovati slobodom i suverenitetom. Pomoć ipak stiže, ali samo u onoj mjeri u kojoj je to bilo nužno da Jugoslavija ostane izvan sovjetskog bloka. Američki filmovi dolaze u jugoslavenska kina, Jugoslaveni su zabljesnuti holivudskim glamurom, a povodljivi kakvi smo uvijek bili želimo se iako faktički ne znajući ništa o Americi, poistovjetiti s Amerikancima, naravno s onim imućnima, onima s filma, ne s desecima milijuna onih obespravljenih i beskućnika. Za njih nismo znali, njih u filmovima nije bilo. Osobno nisam nikada bio u SAD, dok sam i sam bio očaran Amerikom, nisam imao prilike, a kad se prilika pružila, tad sam već o SAD znao dovoljno da sam ponudu glatko odbio. Slušali smo priče o SAD kao najdemokratskijoj državi svijeta i zemlji neslućenih mogućnosti, zemlji bez međunacionalnih trvljenja i sukoba, jer tamo su svi samo Amerikanci („melting pot of nations“), priželjkujući takvu demokraciju i u svojoj kući. I jesu tamo su svi Amerikanci, samo neki bijeli, neki crni, neki žuti, neki crveni, a onda neki su Irci, neki Talijani, neki „Latinosi“ … pa iako su svi samo Amerikanci zašto u svim većim gradovima postoje jednonacionalne četvrti? No istina je stanovala negdje drugdje, ta demokracija je imala i svoje ružno lice, da sad ne idem od Poncija i Pilata i uništenja američkih Indijanaca, starosjedilaca na američkom tlu, koje su američki zaljubljenici u pravo pravdu i demokraciju gotovo posve istrijebili, pođimo od rasne segregacije koju je tek 1964. zabranio predsjednik Johnson. Ta demokracija se nije libila, nakon japanskog napada na Pearl Harbour 07. 12. 1941., internirati sve Amerikance japanskog porijekla i držati ih u logorim na Srednjem zapadu sve vrijeme trajanja rata. Ta demokracija je omogućila antikomunističku histeriju koju je predvodio senator Joseph McCarthy za vrijeme trajanja koje je početkom pedesetih godina prošlog stoljeća 12 milijuna Amerikanaca prokazano i izgubilo posao. Slijedila je blokada Kube s pokušajem potpunog uništenja te otočne države, pa rat u Vijetnamu i valjda stotinjak drugih ratova pokrenutih diljem svijeta u cilju „dovođenja u red“ i „demokratizacije“ nepoćudnih. I kruna svega, Guantanamo, logor za internirane teroriste i „teroriste“ koji su uglavnom stasali pod američkim skutima u kojem se tako svirepo postupa s internircima da su prema onome što se zna i Staljinovi gulazi bili čisto pristojni zatvori. Nikad i nigdje viđena policijska brutalnost, također spada u demokratski arsenal najdemokratskije države svijeta. Sjećam se kako je prije nekoliko godina britanski policajac na ulici ubio nasilnog prestupnika, pa se u UK digla žestoka graja, a prigovori su dolazili iz svijeta pa i iz SAD. Gutali su Briti knedle, ali im je ova američka baš loše sjela na želudac, tako da se jedan britanski dužnosnik obrecnuo na svojeg američkog kolegu rekavši da se čudi povicima onih čija policija na ulicama u jednom mjesecu smakne više ljudi nego što je britanska policija ubila u 150 godina. I sad 25. 05. 2020. policija intervenira po prijavi da je, kasnije prilikom uhićenja ugušeni Afroamerikanac George Floyd, platio račun falsificiranom novčanicom od 20 $. Policajac, bijelac, to je isto važno naglasiti, primjenjuje prilikom uhićenja potpuno nepotrebnu prekomjernu silu i kod uhićenika izaziva smrt gušenjem. Čitava priča je popraćena snimkom, koja se munjevito proširila društvenim mrežama, izazivajući proteste, protiv policijskog nasilja i brutalnosti, najprije u Minneapolisu, a ubrzo u sve većem broju američkih gradova, prerastajući u nasilje, paljevine i pljačku epskih razmjera diljem „najdemokratskije zemlje na svijetu“. Što prosvjedi odmiču, sve više dolazi na vidjelo raslojavanje u američkom društvu, najprije međurasno, posebno između bijelaca i crnaca, a i „Latinosi“ se pomalo distanciraju, a potom i socijalno, ukazuje se na sve veći jaz između bogatih i siromašnih, tako da se postavlja pitanje, ukoliko prosvjedi ne jenjaju, mogu li oni možda radi tolikih društvenih suprotnosti prerasti u socijalnu revoluciju? Ili će ih zaista ugušiti vojnom silom? Samo predsjedniku Trumpu bi netko trebao šapnuti da se društvo koje građanske prosvjede zaustavlja vojskom, više nema pravo zvati demokratskim.

- 11:03 - Komentari (0) - Isprintaj - #