Za mene će ostati tajna zašto bi itko htio vlast u gotovo potpuno uništenoj državi devastiranog pravosuđa i državne uprave, na zadnjem smo mjestu među državama EU, ako ne želi ništa radikalno mijenjati?
Dosadašnji tok predizborne kampanje pokazuje da nitko od protagonista na hrvatskoj političkoj sceni nema takvih namjera.
Svi nude nekakve neostvarive reforme smiješnog sadržaja, jer ne zadiru u srž onog zbog čega smo kao narod i država problematični, onog zbog čega smo „muljevito dno Evrope“.
Predizborna kampanja se zahuktala, stranačke i koalicijske snage se nadmeću u tome tko će u svojoj slatkorječivosti biti nerealniji, tko biračkom tijelu ponuditi više ispraznih obećanja, koja nitko i ne kani ispuniti ili ih se naprosto neće moći ispuniti, sve kad bi to tko i htio.
Déjŕ vu, ali zbog pojave Miroslava Škore i njegovog Domovinskog pokreta na hrvatskoj političkoj pozornici, sve je još puno luđe.
No ovaj puta nitko neće moći reći da neće izaći na izbore zato što nema za koga glasati, jer su zastupljene sve političke opcije osim krajnje ljevice i sve su predale DIP-u svoje kandidacijske liste, tako se na lijevoj strani političkog spektra nalazi Platforma „Možemo“, u centru je koalicija okupljena oko Pametno, dijelom lijevi centar, centar i desni centar pokriva Koalicija RESTART, desnicu HDZ i MOST i krajnju desnicu Škorin Demokratski pokret.
A tu su još i neke liste poput BM365 koje ne „pokrivaju“ ništa.
Svi osim Škore obećavaju dogradnju i popravak nepopravljivog, Tuđmanovog nacional-socijalističkog čardaka s temeljima u živom blatu nacional-šovinizma, projekta nacionalističkih elita usporedivog jedino s Hitlerovim čedom tzv. NDH.
Škoro i njegovi, ne libeći se čak ni izricanja prijetnji, nude fašizam, jer oko Škore okupljeno, ustaštvu i klerofašizmu sklono šareno društvo, za drugo i nije sposobno.
Sjećam se da sam pred jedno trideset i nešto godina jednom od nositelja liste DP u jednoj izbornoj jedinici rekao da „i njegov ćaća i ja znamo da je on kreten“, a čovjek je u Tuđmanistanu, uz još neke slične „velikane“ naprosto procvao, napravio karijeru, mislim da bi ga i pokojni Malnar kandidirao ili mu dao kakvu ministarsku funkciju u Republici Pešćenica.
Odmah znate da je jak kadar!
Sposoban voditi državu.
Jedino ne znam kakav mu je braniteljski status.
Tu su čak i ljudi koji su kadri voditi ozbiljne političke rasprave o primjerice poželjnoj širini „tregera“ za muške hlače, kako jedan od njih reče.
Nositelj jedne Škorine liste će uoči predizborne kampanje čak otvoriti restoran čije bi ime mogli pročitati kao „Vruća pi.ka“, jer čuča može biti i kokoš i pi.ka, a ja čak mislim da je pi.ka, a ne kokoš, i bila na umu vlasnika novootvorenog restorana.
Dičnog nositelja jedne Škorine liste.
Brojni Škorini politički istomišljenici, uključujući i njega samog, su se u svom ozbiljnom političkom radu, u žaru borbe za glasove birača, poduže bavili ženskim reproduktivnim organima. I što žena smije, a što ne smije i koga treba pitati za odobrenje, čak i ako je bila silovana.
Napredan svijet!
Ah da, krivci za sve naše nedaće su izvan nas samih, a naravno da na tim listama krivaca prednjače Srbi, oni bi to bili i kad ih uopće u Hrvatskoj ne bi bilo.
Ipak najizdašniji u predizbornim obećanjima su najveći zaljubljenici u lik i djelo Franje Tuđmana, koji najedamput obećavaju ono o čemu su do jučer odbijali makar samo razgovarati, poput primjerice povećanje visine minimalne plaće ili plaća općenito.
Njihov guru Andrej Plenković, pokazujući da ni o čemu nema pojma, najavljuje nastavak tradicije brodogradnje u Puli, valjda na razvalinama „Uljanika“, ali i opsežnu revitalizaciju hrvatske brodogradnje, samo nam izbjegava reći koja je to jaka banka spremna pratiti brodograđevnu industriju, jer bez jake banke nema brodogradnje.
Itd. I t. sl., još nam samo fali nekakav novi E. M. Remarque da napiše roman pod naslovom „Im Balkan nichts Neues“.
Post je objavljen 26.06.2020. u 12:23 sati.