07.03.2020., subota

Turska, migranti i nedovršena država - EU Bila je od 1952. Evropska zajednica za ugljen i čelik koja je prerasla u Evropsku ekonomsku zajednicu, da bi u trenutku kad joj je taj okvir postao pretijesan dobila konture s elementima državnosti i preimenovala se u Evropsku zajednicu. Ugovorom iz Maastrichta iz 1991. osnovana je Evropska unija zamišljena kao federacija s elementima konfederacije, čiji je „život“ započeo 1993, a čiju formu je veliki zagovornik te nad-države, njemački kancelar Helmut Schmidt, opisao riječima: „Mi nećemo raditi ništa novo što Tito već nije napravio.“ Dakle, „arhitektura“ EU trebala je slijediti onu bivše SFRJ. Ali kad se krenulo putem oživotvorenja EU postupno su otpadali neki elementi poput paritetne zastupljenosti u tijelima i organima vlasti, nitko nije spominjao zajedničku monetarnu i fiskalnu politiku, zajedničku valutu kao obavezu, centralnu emisionu banku, carinu i oružane snage kao isključive institucije federacije itd. i t. sl. Ali je EU zato, baš kao i SFRJ, ostala i bez snažne savezne policije, elementa nedostatak kojeg ja i danas smatram najvećom manom bivše države. Naime ja sam uvjeren da bi da je SFRJ imala snažnu saveznu policiju, ona i danas postojala i usudim se reći bila i možda najutjecajnija država EU. Nedostatak Savezne policije se kao velika mana najbolje osjetio prilikom pobune kosovskih Albanaca, kad se problem pokušavao riješiti formiranjem Združenog odreda saveznog SUP-a u sastavu kojega su svi milicionari iz Slovenije, velik dio milicionara iz Hrvatske i dio milicionara iz BiH „gledao kroz prste“ pobunjenicima, jer po njima to nije bila pobuna protiv njihovih republika, nego protiv Srbije. Da je postojala snažna dobro opremljena i uvježbana Savezna policija, to se sasvim sigurno ne bi događalo, jer pobuna kosovskih Albanaca nije bila pobuna protiv Srbije, nego protiv Jugoslavije. Mislim da je vrijeme dosad to jasno pokazalo, ta pobuna je bila samo nastavak one pobune balista iz veljače 1945., koja je bez svake sumnje bila protiv Jugoslavije i isključivo u funkciji pokušaja očuvanja Velike Albanije. Ali dobro, mislim da vrijeme sadašnje i migrantska kriza, uz borbu protiv terorizma, najzornije predočavaju što za EU znači nepostojanje savezne policije, naravno prije toga nezauzimanje čvrstog političkog stava, što je omogućilo Turskoj da ucjenjuje EU. To ujedno znači i dovođenje Grčke u nezavidnu situaciju, jer bi ona vlastitim snagama, koje niti izdaleka nisu dostatne, trebala spriječiti prodor migranata na područje EU. Pritom ja ne mislim da Grčku treba amnestirati od odgovornosti, ali mislim da joj treba efikasno pomoći, ali ne upućivanjem hrvatskog mlatimudana Plenkovića da uz Ursulu von der Leyen iz helikoptera promatra situaciju uz granicu s Turskom. Po meni granicu s Turskom treba hermetički zatvoriti, Erdoganu zaprijetiti prekidom gospodarskih odnosa s EU, a ako treba i diplomatskih, pa da vidimo kako će se ponašati kad mu se muda stave u procijep. Njega treba prijetnjama prisiliti da povuče trupe iz Sirije, ali i da Turska prestane biti logistička baza sirijskim pobunjenicima i da potpuno zatvori granicu prema Siriji. Ono što je Turska poslala prema Evropi nisu izbjeglice iz Sirije, čijem je broju i sama svojim nečinjenjem ili naopakim činjenjem u Siriji uvelike pridonijela, Turska je bila i još je logistička baza ne samo „demokratskoj sirijskoj opoziciji“ nego i ISIL-u. Pada mi na um da bi i rat u Siriji već bio dovršen da nije bilo turskog uplitanja. Sve se to zna, pa i u EU to dobro znaju, postavlja se pitanje zašto su se godinama uporno „zatvarale oči“ i toleriralo se u suštini potpuno neprihvatljivo Erdoganovo ponašanje? Nitko iz EU da zapita Erdogana otkud u Turskoj uz Sirijce, toliki Iračani, Pakistanci, Afganistanci, a pogotovo oni iz afričkih zemalja, kojima se ni broja ne zna? Netko ih je nekritički pustio u Tursku valjda samo da ih se koristi kao izuzetno efikasno sredstvo ucjene prema EU. E pa zato bi Erdoganu trebalo lijepo reći da je Turska sama te migrante pustila na svoj teritorij, pa neka ih onda i „riješi“ na način da ih vrati njihovim domicilnim državama, a ne da njima ucjenjuje EU. Pitanje je jedino ima li u ovakvoj nazovi-državi EU itko tko bi to Erdoganu ne samo rekao, nego ga i žestoko „oprao“? Ova migrantska kriza s druge strane bi možda mogla biti zgodan podstrek da se EU projekt dovrši njezinim formiranjem kao savezne države ravnopravnih naroda i njihovih država. A da bi savezna država mogla efikasno funkcionirati države članice se moraju odreći jednog dijela svojeg suvereniteta i prenijeti ga na saveznu državu i tako je učiniti subjektom međunarodnog prava. To bi značilo i njeno članstvo u OUN i prestanak članstva svake pojedine članice EU u toj svjetskoj organizaciji. To bi značilo i zajedničke vanjske poslove. Oružane snage postojale bi kao isključivo savezna institucija, a izlazak zemalja članica iz NATO-a, koji je ionako trebao prestati postojati poslije raspuštanja VU, je sam po sebi razumljiv. Zastupljenosti zemalja članice u dvodomnom parlamentu mora biti na paritetnoj osnovi. Monetarna i fiskalna politika moraju biti zajedničke uz centralnu emisionu banku i zajedničku valutu. Carina bi također morala biti isključivo savezna institucija. Jaka savezna policija je također institucija koja se podrazumijeva … Itd. I t. sl. One države koje misle da ne bi mogle pristati na gubitak dijela svojeg suvereniteta ne bi mogle biti članice EU kao savezne države.

- 13:18 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.