19.02.2020., srijeda

„Kvinta“ i VS OUN su na potezu – utopijski pogled na BiH Milorad Dodik reče: “Republika Srpska krenula je na put izlaska iz Bosne i Hercegovine, s kojeg nema povratka. Mi ćemo to učiniti, neće nas zaustaviti ni Sjedinjene Američke Države ni bilo tko drugi, jer smatramo da je Dejtonski sporazum srušen, prije svega intervencijom međunarodnog faktora.”, a podršku mu je kao i obično pružio šef HDZ-a Dragan Čović. Nedovršeni posao i nerazumijevanje odnosa među državama i narodima na nekom prostoru uvijek je rađalo konflikte, pa je tako i danas. Riječ je, naravno, o državi BiH u kojoj je Daytonskim sporazumom zaustavljen rat, a BiH je ustavnim rješenjima definirana kao država tri naroda i dva entiteta. Vrijeme je pokazalo da suštinski nije riješeno nijedno krucijalno pitanje vezano uz opstojnost i stabilnost te države, bez ikakve želje ili volje onih koji to mogu da se stanje popravi, prvenstveno promjenom ustavnih rješenja, posebno kad se vidjelo da postojeća entitetska podijeljenost neprekidno potencira sukobe. S jedne strane RS čije čelništvo neprekidno zvecka odcjepljenjem i zahtjev BiH katolika-Hrvata s druge strane za uspostavom trećeg entiteta kako bi i oni mogli zveckati odcjepljenjem. Mislim da je svakom pametnom jasno da iza Milorada Dodika i njegovih prijetnji odcjepljenjem stoji vrh vlasti R Srbije, jednako kao što iza zahtjeva tamošnjih Hrvata stoji vrh vlasti RH. Svoje u suštini nedopušteno vršljanje po BiH i uplitanje u unutarnje stvari te države i srbijanske i hrvatske vlasti opravdavaju time što su se samoproglasile jamcem provedbe Daytonskog sporazuma, a potom što ih na to tobože obavezuju njihova ustavna rješenja o brizi za svoje sunarodnjake izvan matičnih država. A tu je i priča koja kola u Srbiji kako će se RS pripojiti R Srbiji što bi, prema navodno američkom planu, trebala biti teritorijalna kompenzacija za bespravno joj oteto Kosovo, što je bez svake sumnje bio čin promjena granice silom, dok se u RH uporno mlati o nikad zaboravljenoj vrisci Mate Granića „nema federacije bez konfederacije“ čime je tobože Tuđman uvjetovao uspostavu Federacije BiH uoči potpisivanja Washingtonskog sporazuma. Samo kad se shvatilo da bi to istodobno omogućavalo R Srbiji da može stupiti u konfederalni odnos s RS, što bi značilo, avaj, da „Srbija prelazi Drinu“, od „konfederiranja“ se odustalo, premda je u ludim glavama ostalo. I to kao nekakvo isključivo hrvatsko pravo. No niti R Srbija niti RH nisu u funkciji nikakvih jamaca bilo čega, jer su i jedna i druga država Daytonski sporazum potpisale samo u svojstvu svjedoka, a što se ustavne brige o sunarodnjacima tiče, ta teško da se može odnositi na Srbe i Hrvate u BiH jer su i jedan i drugi narod u BiH konstitutivni, a iznad konstitutivnosti ne postoje za neki narod veća prava. Ja osobno mislim da su tvorci Daytona ispravno procijenili da BiH mora opstati kao država, jer bi prema željama Miloševića i Tuđmana BiH bila podijeljena, ono što je sad RS, dakle oko 50 % BiH bilo bi pripojeno R Srbiji, oko 20 % BiH pripalo bi RH, dok bi na oko 30 % teritorija BiH bilo „sabijeno“ 50 % njenog stanovništva, izuzetno nezadovoljnih Bošnjaka – Muslimana, kao svojevrsni islamski bantustan u srcu Evrope, potencijalno opasan radi izloženosti pogubnim utjecajima islamskog fundamentalizma. Mislim da bi Kvinta (pet zemalja jamaca za provedbu Daytonskog sporazuma; SAD, UK, Francuska, Njemačka i Italija) trebala pokrenuti postupak redefinicije države BiH i to kao unitarno uređene države, federacije triju ravnopravnih konstitutivnih naroda, s dvodomnim parlamentom, koji bi činilo paritetno zastupljena Državno vijeće i Vijeće naroda u kojem bi delegacije svakog naroda imale pravo veta na svaku odluku Državnog vijeća koja bi narušavala ravnopravnost nekog od naroda. Na taj način bi se suzbili „vlažni snovi“ vrhova vlasti u R Srbiji i RH o podijeli BiH, njenom komadanju i pripojenju dijelova te države R Srbiji ili RH. Opravdano je očekivati da bi vlasti R Srbije i RH ovakav prijedlog preuređenja države BiH „dočekale na nož“, no njih bi u njihovim nastojanjima miješanja u unutarnje stvari BiH moglo vrlo efikasno zaustaviti VS OUN prijetnjom nametanja sveobuhvatnih sankcija ukoliko ne prestanu s dosadašnjom „brigom i skrbi“ za svoje sunarodnjake u BiH, koja se ionako gotovo isključivo svodila na miješanje u unutarnje stvari te države, dodatno destabilizirajući prilike u njoj. A što se tiče teritorijalnog ustroja i funkcioniranja vlasti, trajanja mandata izabranih tijela i organa vlasti, trebalo bi angažirati ustavno-pravne stručnjake i eksperte s područja državne uprave da „zalegnu na rudo“, predlože novi ustav i pronađu optimalna rješenja, koja ne bi vodila međunacionalnim razgraničenjima i time predstavljala puno jednostavnija i efikasnija rješenja od dosadašnjih. Ovakav preustroj BiH bio bi snažna poruka svim zaljubljenicima u laž, mržnji i zločin, tim „sviračima kurcu“ da je „svirka“ prestala i da dolaze nekakva druga vremena u kojim će svaki trud „sviračima“ biti uzaludan. A možda bi već i samo efikasno zaustavljanje hrvatskog i srbijanskog vršljanje po BiH i miješanja u unutarnje stvari te države bilo dostatno. Bar za početak. Ne znam za vas, ali meni bi bilo prelijepo da predsjednici vlada i država, kao i drugi funkcioneri R Srbije i RH mogu u BiH tek po službenom pozivu tijela i organa vlasti iz te države i to u njen glavni grad, a ne u „glavne gradove“ odnosnih nacionalizama.

- 08:27 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.