17.02.2020., ponedjeljak

„Meaculpiranje“ hrvatskog državnog vrha i opoganjivanje hrvatskih institucija Zaista je otužno vidjeti predsjednika vlade jedne suverene tobože sekularne države kako se onako servilno pognut kao neki kukavelj rukuje sa šefom države Vatikan, kao da je kakav skrušeni vjernik ostvario životnu želju da ga papa primi u audijenciju. Tako to izgleda kad je Andrej Plenković u državničkom posjetu!? A onda glavna tema razgovora prilikom tog „državničkog“ posjeta - kanonizacija Alojzija Stepinca (sic!). Predsjednik vlade tobože suverene i sekularno uređene države kao valjda glavnu temu razgovora nameće nešto što je isključivo unutar crkveno pitanje. Naime, ja sam potpuno siguran da papa Franjo tu temu, koja i nije tema za laike, niti treba biti tema za razgovore o međudržavnim odnosima, nije otvarao. I onda, Zucker kommt zu letzt, dva, tri dana kasnije hrvatski MVP, čovjek posebnih intelektualnih dosega, kojem ja ne bih povjerio da mi čuva dvije nacrtane ovce, prilikom svojih razgovora s državnim tajnikom države Vatikan, otvara isključivo unutar crkvenu temu – kanonizacija Alojzija Stepinca.(sic!) Postavljam pitanje je li RH suverena sekularno uređena država ili je tek vjerski uređena depandansa države Vatikan. Ili, veliki i neprikosnoveni državnik, takvo bar on im mišljenje o sebi, Andrej Plenković dopušta da mu nekakav fratrić iz pripizdine i zabiti zapovijeda: „Ala! Kleknit i molit!“, bespogovorno kao ono „Sikter tamo!“, kao što se nekad neposlušno đače slalo klečati u kut, ponekad i na kukuruzu. A veliki državnik „koji može što hoće“ poslušno odlazi do klecala i prepušta se molitvi. Pitam se, razmišlja li ta umišljena veličina, šef vlade umiruće države, da ga je taj fratrić žestoko ponizio, ali ne samo njega nego i državu, kakva god da je. A onda sve češće gledamo te velike vjernike iz hrvatskog državnog vrha na misama povodom ovog i onog ili bez povoda, kako tobože skrušeno mrmljaju molitve, križaju se, ali i udaraju junačkim, pobjedničkim desnicama u junačka prsa kajući se uz „Mea culpa, mea culpa, mea maxima culpa!“ Samo, ja im ne vjerujem, jer da su oni bar dijelom takvi kakvim žele da ih doživljavamo, ne bi narodu i državi radili sva zla koja nam rade, pa i odbijanjem i same pomisli na reviziju „Vatikanskih ugovora“, kojima se iz državnog proračuna nepotrebno odlijevaju znatna sredstava, na račun obrazovanja, znanosti, kulture, zdravstva, umirovljenika … zašto financiranje vjerskih zajednica ne bismo poput Njemačke, na koju se inače volimo pozivati, uredili uvođenjem tzv. crkvenog poreza, pa neka novac kostimiranim performerima daju oni kojima ti svatovi trebaju. No dobro sve je to samo za potrebe neophodne podrške koju Plenković očekuje od katoličkog klera na unutarstranačkima izborima u HDZ-u. Za te potrebe izvlači se i „svijetli lik“ Franje Tuđmana, nakrivljenih usta i luđačkog pogleda, najzaslužnijeg za „ovo što danas imamo“, državu sveopće bijede pred potpunim kolapsom. I baš kad sam pomislio da se, poslije Šošićevog „remek-djela“, glorifikacijske biografije Franje Tuđmana, djela na 3.000 stranica, koje važe 13 kg i po opsegu manjeg, ali ne manje glorifikacijskog uratka Darka Hudelista na istu temu, Tuđmana i ne može više nahvaliti i napriznavati mu zasluga i veličine, javlja se Gordan Malić sa svojim hvalospjevima, kojemu će Miljenko Manjkas pomoći da se a conto Tuđmana ogrebe za ne baš male novce od HRT-a. Ta tko bi mogao i pomisliti da odbije takav „povijesno“ i na „činjenicama“ zasnovan uradak o „prvom hrvatskom predsjedniku“!? Ako tko misli da vrijeme prikazivanja Malić – Manjkasovog serijala „Predsjednik“, sve na veću Tuđmanovu slavu, nije pažljivo tempirano, taj se vara, pažljivo je odabran termin uoči održavanja unutarstranačkih izbora u HDZ-u. Pozivanje na lik i djelo tog „velikana“ hrvatske povijesne i političke misli, „vizionara“ s idejama iz polovice 19. vijeka, realiziranih krajem 20. vijeka, bi također trebalo pomoći Andreju Plenkoviću pri reizboru za predsjednika HDZ-a. I za kraj još nešto i ne bez vraga, radi se o opoganjivanju i političkoj kontaminaciji najznačajnijih hrvatskih institucija, za očuvanje hrvatskog nacionalnog i kulturnog identiteta, kakve „velikani“ hrvatske političke misli nisu mogli ni pojmiti a kamo li ih osnovati, mislim na HAZU(JAZU) i Maticu hrvatsku. A nisu mogli zato što su Otac domovine, Ante Starčević, koji je za života više vremena provodio u umobolnicama, nego na slobodi, naj ban Josip Jelačić i Franjo Tuđman, prvi hrvatski predsjednik, umrli kao potpuno ludi. HAZU je teško kompromitirana djelovanjem jednog dijela akademika, naj-Hrvata, a Matica se srozala na Agitprop HDZ-a, predsjednička kampanja Kolinde Grabar Kitarović krenula je iz Matice, kao i aktualna kampanja Andreja Plenkovića za izbore za predsjednika HDZ-a. Pitam se jesu li te institucije možda prestale biti hrvatske i prešle u vlasništvo HDZ-a, jer njihove osnivače Josipa Jurja Strossmayera i Ljudevita Gaja i njegove Ilirce, istinske hrvatske veličine, danas nitko i ne spominje?

- 10:18 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.