14.02.2020., petak

G(l)UParanje u Skupštini grada Zagreba Ne znam kako bih drugačije nazvao igrokaz odnosno nasilje koje su nad SGZ provodili BM365 i HDZ kojim je prethodio neizglasavanju GUP-a. Prije nego što napišem išta na gornju temu, želim upozoriti ne samo opozicione zastupnike u SGZ, organizatore prosvjednih skupova, ali i sve dobronamjerne građane grada Zagreba, one koji vole svoj grad, da poslije rušenja prijedloga Bandićevog GUP-a na zadnjoj sjednici SGZ trijumfalizmu jednostavno niti ima, niti smije biti mjesta. Milan Bandić neće odustati, čak ako bi on sam to i htio, oni koji upravljaju njime ili mu drže muda u procijepu, mu to neće dopustiti. Prevelik i očito preslastan kolač je u pitanju. A sam Bandić je što svojom voljom, a što voljom svojih nalogodavaca gotovo uništio Zagreb, potpuno nepotrebno je prezadužio jedini grad u Hrvatskoj koji ima dovoljno prihoda za pokriće svih svojih potreba. Bandićevim nalogodavcima i „kumovima“ su apetiti svakog dana sve više rasli tako da je za zadovoljenje njihovih prohtjeva cijena svakog investicionog zahvata ili zahvata redovnog ili investicionog održavanja infrastrukturnih objekata, morala biti bar dva puta iznad onih tržišnih. sad, nalazimo se na skliskom terenu, koji nije samo pitanje urednog knjigovodstva, ne čak ni zakonitosti javnih natječaja, zato jer na prvi pogled sve može izgledati u redu, Milan Bandić je za te svoje marifetluke stotine puta prijavljivan DORH-u, a istraga je pokazivala da su u najvećem broju slučajeva raspisani i provedeni javni natječaji na zakonit način, izabrani najpovoljniji ponuditelji, a ipak se radilo o mega-kriminalu umotanom u oblandu zakonitosti postupanja. Zakonito, ali samo na prvi pogled! Inače se radi o ordinarnoj pljački, ali provedenoj prema do u detalje razrađenim šprancama. Najveći i najskuplji poslovi koji se rade za grad su oni iz područja građevinarstva, a u Gradu postoji vrlo moćan građevinarski, koji u stvarnosti odlučuje koja firma će se na koji natječaj javiti, a onda i koja će i koji posao dobiti, tako da na raspisani natječaj ponude najčešće šalju samo oni pomno "odabrani". One pak koji nisu pripadnici lobija se od podnošenja ponuda odbija prijetnjama ili obećanjima. Tako je odabranim potencijalnim ponuđačima je omogućeno da u svojim ponudama nude cijene radova znatno iznad tržišnih, a posao dobiva onaj ponuđač koji je prema dogovoru ponudio nešto do osjetno niže cijene. Budući da drugih ponuđača nema, posao se povjerava tvrtki koja je dala "najpovoljniju" pobudu. Zanimljivo je pritom da na natječajima nerijetko poslove dobivaju tvrtke koje uopće nemaju vlastitu građevinsku operativu, a često osim svoji vlasnika nemaju bi drugih zaposlenih, tako da tvrtka koja je na natječaju dobila posao taj posao ne odrađuje, jer objektivno i nema s kime, već ga povjerava nekom podizvođaču koji će posao obaviti po tržišnim cijenama. Tako tvrtka koja je na natječaju dobila posao ne radeći ništa, zapravo masno zarađuje. Naravno da tako ostvarenu zaradu dijeli s onima koji su joj zaradu omogućili. Trebam li posebno naglašavati da je najveći broj poslova za Grad upravo tako odrađen. Gradskom uredu za kontrolu ne preostaje drugo nego zaključiti da je posao odrađen u skladu sa zakonom, jer je proveden javni natječaj na koji se javilo više ponuđača, a posao povjeren najpovoljnijem ponuđaču. Ništa manje ružna priča su vantroškovnički radovi koji nerijetko dostižu vrijednosti i 100% iznad troškovničkih, što bi moglo uputiti na krajnje upitnu kvalitetu projekta, jer se kod realizacije iole ozbiljnih investicija „pale“ sva alarmna svjetla već kad vantroškovnički radovi dostignu 10 % vrijednosti iznad troškovnika. I tako, ništa nije sporno, osim jedne „sitnice“; tržišne vrijednosti izvršenih radova. I tako, sve je u redu, sve po zakonu, a ipak sve smrdi do neba i to radi samo jedne sitnice, stvarne tržišne vrijednosti izvršenih radova. Nezavisni građevinski stručnjaci su u proteklih 20-tak godina za svoju dušu procjenjivali vrijednosti brojnih radova za Grad, ustvrdivši da su cijene izvršenih radova bile od znatno pa do čak nekoliko puta veće od tržišnih, što upućuje na moguću pljačku, a za pretpostaviti je da je to samo vrh ledene sante kad su u pitanju javne nabave u gradu Zagrebu. Na osnovu tih saznanja DORH-u su upućene stotine prijava, dosad bez nekog značajnijeg odaziva te institucije ili PNUSKOK-a. Ovi sudski procesi koji su u tijeku protiv Bandića u svojoj suštini pokazuju da se Bandiću sudi za gotovo beznačajna djela. Za milijarde koje su otišle ne u vjetar, nego u džepove Bandićevih kumova i prijatelja ili su rastepene negdje diljem BiH, kao da nitko ne mari i kao da nikoga nije briga. Zbrinjavanje i gospodarenje otpadom možda čak najviše govori o Bandićevom neradu i nemaru koji će sve nas „bubnuti u glavu“ tek kad nam podzemne vode, radi „razbacivanja“ otpada posvuda, a naročito onog opasnog i najopasnijeg, postanu zagađene do neupotrebljivosti. Dosad je otpad, pa i onaj opasni najefikasnije „rješavan“ izazivanjem požara, što je počelo s PUTOM. Ovaj trenutni neuspjeh s GUP-om Bandića neće spriječiti, jer on je po upornosti, bar kad je „delanje“ protiv interesa Zagreba i Zagrepčana u pitanju, ravan onoj fratrovoj stvari, tako da s prosvjedima treba nastaviti sve dok Bandić i oni koji ga drže ne postanu povijest. Usudio bih se reći da Milana Bandića u najboljem interesu Zagreba i Zagrepčana svakako treba potpuno onemogućiti.

- 14:37 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.