13.01.2020., ponedjeljak

„Opravdano razočaran!“ i „Živa propast!“ Pokušavajući analizirati hrvatsku zbilju odnosno ono u što su Hrvatsku pretvorili „domoljubi“ i sudbinu koju su hrvatskom narodu i njegovoj državi namijenili „najbolji“ među nama, ne mogu se ne sjetiti novinara, dopisnika, kolumnista, kroničara, putopisca, urednika, samoeduciranog erudita … riječju „novinara kakvih više nema“, pokojnog Jože Vlahovića. On je u osvit „stvaranja hrvatske države“, odnosno njenog skončavanja kao srednje razvijene evropske države i mjesta ugodnog za život, jer to je ona bila iako u okviru Jugoslavije, shvativši da „vrag odnosi šalu“ izrekao ubojitu krilaticu: „Već jučer nam je bilo bolje, nego što će nam biti sutra!“ Ja osobno mislim da je on to izrekao zato što je bio potpuno svjestan činjenice da će oni koji dolaze, već zbog onih koji ih predvode, biti po narod i državu puno gori od onih koji odlaze, iako je i sam priželjkivao promjene premda ne znam jel' to podrazumijevalo i „svrstavanje u vlastiti tor“, koje ni on na kraju nije uspio izbjeći. Hrvatska bagra i brabonjci, zaljubljenici u laž, mržnju i zločin, okupljeni oko svojeg gurua Franje Tuđmana, mislili su da mogu ukinuti sjećanje pojedinaca i preko noći postupcima „ispiranja mozga“ i povijesnim revizionizmom „ukloniti“ sve pa i ono duboko ukorijenjeno u kolektivnoj svijesti naroda. Ta nakaradna nastojanja „domoljuba“ uzrokovala su to da se hrvatski narod našao u svojevrsnom raskoraku tjeran da ne vjeruje svojim sjećanjima, već lažima koje mu se serviraju u golemim količinama i tako postane i ideološki duboko podijeljen, valjda kao nikad u svojoj povijesti. Kako da itko pri koliko-toliko zdravoj pameti prihvati u suštini idiotske tvrdnje kako do dolaska Franje Tuđmana na vlast zapravo ničeg nije bilo i da je tek tada počela hrvatska država? Jedino povijesnim revizionizmom je moguće postići to da se narod stidi onoga čime bi se trebao ponositi, poput primjerice svojeg antifašizma i antifašističke borbe, a ponosi onim čega bi se trebao stidjeti i što bi trebao s gnušanjem odbiti, poput ustaštva i kvislinške ustaške države tzv. NDH npr. Ali ni svi privrženici „stvaranja države“ i „veličanstvenog DR“ ne mogu to, pa i sami ponekad „iskoče iz kola“, tako će i bivši predsjednik HAZU, akademik Z. Kusić, koji se nikako nije uspijevao odrediti prema „starom hrvatskom pozdravu“, ZDS, valjda svjestan sve malignosti stanja u hrvatskom zdravstvu i obrazovanju, izjaviti da su „zdravstvena zaštita i obrazovanje“ dobro funkcionirali u vremenu kad ničeg nije bilo, pa ni hrvatske države. Neki su već prije njega ocijenili ondašnje sudstvo dobrim. S jednim mojim poznanikom, čovjekom od otprilike 55 godina, sam jučer prvi puta progovorio o politici. Naše poznanstvo je dosta površno, tako da i ne znam baš puno o njemu, nikad ga nisam pitao o privatnom životu, a on sam o tome nije progovarao. Tako ne znam niti jel' član ikoje političke stranke, jel' bio u ratu, ima li status branitelja … ništa. Ali eto, prilikom tog našeg slučajnog susreta nakon dužeg vremena, prvi puta smo progovorili o politici, ponašanju vlasti, nezadovoljstvu građana, iseljavanju ljudi iz Hrvatske radi općeg nezadovoljstva i osjećaja nemoći, „bijeloj kugi“, štrajku prosvjetara … Umjesto zaključka rekao mi je da je on kao Hrvat „opravdano silno razočaran hrvatskom zbiljom“. Rekao sam mu kako sam uspoređivao četvrt stoljeća hrvatske zbilje poslije rata 1945. sa istim periodom poslije rata 1995. i došao do poražavajućeg rezultata. Naime komunistima je uspjelo svoj revolucionarni zanos kojim su vođeni sve vrijeme rata pretvoriti u stvaralački zanos, koji su uspijevali održati punih 20 godina, što im je omogućilo da opustošenu i ratom razorenu zemlju s gotovo 90 % poljoprivrednog stanovništva, 50 % nepismenih u kojoj se još oralo drvenim plugovima, a harale su i zarazne bolesti, pa čak i malarija, dovesti do statusa srednje razvijene evropske države, bez nepismenih. A sam početak i nije baš bio obećavajući zbog zazora svijeta prema komunistima, a pogotovo radi divljanja ustaških, četničkih i balističkih bandi od kojih je zadnja četnička uništena 1949., a zadnja ustaška tek 1953., u sukobima s tim bandama živote je izgubilo više od 11.000 pripadnika KNOJ-a i službi sigurnosti, Rezoluciju IB-a i pritiske Vatikana uz neprekidni neprijateljski odnos klera KC, što je rezultiralo i prekidom diplomatskih odnosa između Jugoslavije i Svete stolice … Uz sve to zemlja se ubrzano obnavljala, izgrađivala i otvarala prema svijetu uz razvoj društvenih odnosa i postupnu demokratizaciju, što joj je pribavilo status najotvorenije i najsigurnije države svijeta. Drugo, tražeći jedan ne baš previše poznati farmaceutski pripravak ušao sam u jednu ljekarnu u kojoj nije bilo mušterija, vrlo pristupačna farmaceutkinja od oko četrdeset godina ili koju godinu manje, bila je sama … rekoh joj što tražim uz napomenu da je svojedobno jedna belgijska farmaceutska kuća proizvodila pripravak sa onim sastojcima koje ja tražim, ali toga sada nema … rekla mi je da postoji preparat koji sadrži sastojke koje ja želim, ali da ga nemaju nego to mora posebno naručiti. I tako riječ po riječ i pristigosmo u bivšu državu, to je izgleda postalo neizbježno, rekoh joj da osobno mislim da nam je puno toga one 1990. krenulo krivim smjerom. Rekla mi je „ne krivim smjerom, krenulo je naopako, došlo je do urušavanja sustava. Živa propast!“. Gledam je iznenađeno, a ona kaže: „Nemojte se čuditi, ja jesam rođena kad Tita već nije bilo, ali se sjećam sretnog i bezbrižnog djetinjstva u bivšoj državi, a onda tu su roditelji, rođaci i prijatelji, od kojih sam saznavala ono što sama nisam znala, niti sam bila u prilici da to iskusim“. E pa sad, da angažiramo Hasan-efendiju da objasni ovim ljudima, da ničeg nije bilo i da oni do 30. 05. 1990. zapravo nisu ni živjeli, a tako jednako niti njihovi roditelji i drugi koji su im glave „punili glupostima“, potpuno nesvjesni sve genijalnosti rečenog Hasan-efendije. Ali bez obzira na redikule, koji silno žele da ih se shvaća ozbiljno, hrvatska zbilja baš spada u kategoriju „žive propasti“ baš zato jer nam je već jučer bilo bolje nego što će nam, biti sutra.

- 20:35 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.