10.01.2020., petak

Teorija zavjere? Ne bih rekao da je baš samo to! (Dominacija vjernika hercegbosanske vjeroispovijesti u društvenom i političkom životu RH) Priča, nikad izravno, nego samo neizravno potvrđena, kaže da je poslije Staljinove smrti stvarni šef Kominterne, koja je nakon što ju je Staljin raspustio 1943. nastavila „živjeti“ i to kao Kominform (Informbiro), osnovan 1947., postao Tito. Uostalom sjedište Kominforma je do razlaza Tita sa Staljinom bilo u Beogradu. Znalci kažu da je ta Titova nadmoć u komunističkom svijetu bila najuočljivija pri podaničkom ponašanju Nikite Sergejeviča Hruščova prilikom posjete sovjetske delegacije Beogradu 1955. Neki komunistički lideri su išli i korak dalje i prema Titu se odnosili snishodljivo i poltronski. Dakle po tome Tito je bio stvarni, iako nikad službeno proglašeni, šef Kominterne (Kominforma). Ima i nekih drugih sličnih situacije koje se mogu svrstati u područje teorije zavjere, premda su se neki pokazali i više nego realnim. Kao i u slučaju Tito – Kominterna. Ovaj slučaj naveo sam samo kao uvod u nešto suvremeno, nešto što se događa danas i ovdje, te što gotovo više od bilo čega određuje naše sudbine, a kad kažem naše, onda mislim na Hrvate u Hrvatskoj kao i sve državljane RH koji imaju stalno prebivalište u RH i nemaju dvojno državljanstvo. Znam da će mnogi ovo moje pisanje proglasiti za teoriju zavjere, a oni iz redova vjernika hercegbosanske vjeroispovijesti i govorom mržnje. Tvrdim naime da s RH danas po svojoj volji upravljaju eksponenti Hercegovačke franjevačke provincije, a da je stvarni šef zapravo jedinstvenog HDZ-a (takvim ga je i Tuđman uspostavljao, sjetimo se samo smjene Stjepana Kljuića, kad je pokušao politiku HDZ-a BiH usmjeriti u interesu BiH) upravo Dragan Čović, formalni šef HDZ-a BiH, a ne Andrej Plenković formalni šef HDZ-a u RH. I kao što Tita nikad nitko nije oficijelno proglasio šefom Kominterne (Kominforma), a on je to ipak bio, tako niti Dragana Čovića nitko nije oficijelno proglasio šefom HDZ-a, a on to prema svim pokazateljima ipak je. I dok se u franjevačkoj provinciji Bosna srebrena govori isključivo o BiH katolicima, u Hercegovačkoj franjevačkoj provinciji se BiH katolici drže Hrvatima i to ne bilo kakvim, nego upravo nad-Hrvatima, rođenim da upravo oni vedre i oblače u RH pozivajući se na svoje „neprocjenjive zasluge“ u procesu „stvaranja i obrane hrvatske države“. Sam Franjo Tuđman će u svojem „stvaralačkom zanosu„ priznati Hercegovcima primat u redovima hrvatskog naroda prozvavši ih „najkvalitetnijim biološkim materijalom“, dajući im valjda tako i pravo da se u RH razbaškare i gotovo u potpunosti preuzmu mnoge poluge vlasti. E sad, ja si nešto razmišljam kako bi bilo da angažiramo genetičare da „zalegnu na rudo“ i istraže genetsku povezanost tih potomaka podanika Mostarskog paše s autohtonim Hrvatima u RH, skoro bih se kladio da su Hercegovci genetski bliže onima u Anadoliji nego Hrvatima iz RH. Njihovo isticanje hrvatstva i zasluga u „stvaranju i obrani RH“ je izuzetno iritantno za sve one koji ponešto o toj materiji znaju, jer je RH jedva izbjegla sveobuhvatne sankcije VS OUN radi nesporne hrvatske agresije na BiH, kroz uspostavu HR HB, sukoba HVO s A BiH, poticanja separatističkih težnji Hercegovaca i pokušaja izdvajanja zapadne Hercegovine iz BiH i njenog pripajanja RH. Znam da će mnogi „domoljubi“ užasnuto skočiti optužujući me da iznosim neistine, a ja im predlažem da pročitaju Predsjedničku izjavu sa 333. sjednice Vijeća sigurnosti UN-a na temu "Situacija u Bosni i Hercegovini" održane 3. veljače 1994. godine, da prouče sve okolnosti vezane uz Vašingtonski sporazum, a posebno obrazloženje pravomoćne presude koju je izreklo Apelaciono vijeće Haaškog suda osuđujući za ratni zločin šestoricu bivših dužnosnika HR HB. Iako je HR HB formalno prestala postojati, Hercegovci je, obilato trošeći novac hrvatskih poreznih obveznika i dalje održavaju na životu, svađajući BiH katolike s Bošnjacima, neprekidno lažući o tome kako „Hrvati u BiH za sebe samo traže ona prava koja druga dva konstitutivna naroda u BiH imaju“, a ja ne mogu pronaći koja to prava Bošnjaci u zajedničkom entitetu, F BiH, imaju, a BiH katolici nemaju? Federacija BiH je kao jedan od dva entiteta osmišljena kao federacija naroda, a ne federacija teritorija, jer i MZ prihvaća BiH katolike kao Hrvate i ona ne pripada samo Bošnjacima, iako Bošnjaci u tom entitetu čine većinu. Ja osobno mislim, opet na razini teorije zavjere, da su tvorci „Daytona“, kroz ustavno rješenje Federacije BiH kao federacije naroda, a ne teritorija, upravo htjeli Tuđmanu i njegovim i ne samo hercegovačkim apologetima izbiti iz ruku sve adute za komadanje BiH. U institucijama MZ bili su itekako svjesni da bi se „hrvatski entitet“ sveo na zapadnu Hercegovinu, koja je i bez statusa entiteta dobrano „ugurana“ u sustav RH. Vlasti u RH sa svoje strane, poslušno odgovarajući na pritiske koji dolaze iz redova BiH katolika, Hrvata i ovdašnjih vjernika hercegbosanske vjeroispovijesti, nakaradno tumačeći ustavne odredbe o brizi i skrbi RH za Hrvate u iseljeništvu, praktički svu pažnju posvećuju BiH katolicima, Hrvatima, ponašajući se kao da su oni nacionalna manjina u BiH, a ne njen konstitutivni narod, koji u Federaciji BiH ima ista prava kao i Bošnjaci. Tim svojim iritantno tutorskim ponašanjem hrvatske se vlasti zapravo neprekidno miješaju u unutarnje stvari države BiH, pravdajući to tvrdnjom kako je to ne samo ustavna, nego i obaveze RH kao jamca provedbe Daytonskog sporazuma, premda je taj sporazum RH potpisala samo u svojstvu svjedoka, jamci njegove provedbe su ipak neki na svjetskoj sceni malo važniji „igrači“. Zanimljivo da stvarnim jamcima provedbe Daytonskog sporazuma na pamet ne pada tražiti njegovu reviziju u smislu uspostave zasebnog hrvatskog entiteta. Herceg-bosancima se ne mogu odreći dobro smišljene „inicijative“ koje bi ih trebale pokazati nad-Hrvatima; jedna od njih je Hrvatski svjetski kongres, organizacija potpuno u rukama hercegovačkih franjevaca, a drugi je Hrvatski narodni sabor, ma što god to bilo. Ja si uvijek mislim, kako takve genijalne stvari ne padaju na um Hrvatima iz Hrvatske, oni imaju Maticu Hrvatsku i Maticu iseljenika i to im je izgledalo kao dosta … Čudim se da Herceg-bosancima još nije na pamet palo osnivanje Hrvatskog svemirskog kongresa ili sabora. Od Tuđmanovog dolaska na vlast, a pogotovo u toku rata, vjernici hercegbosanske vjeroispovijesti su naprosto preplavili Hrvatsku, te su uz one svojedobno pristigle „vlakovima bez voznog reda“ „zaposjeli“ brojne institucije vlasti i društvenog života u RH, tako primjerice oni u svojim rukama drže Zagrebačko sveučilište, koje od tog „preuzimanja“ (Borasovog izbora za rektora) neprekidno pada na ljestvici svjetskih sveučilišta, prestižu ga mnoga sveučilišta, pa i ona s područja bivše Jugoslavije, poput Ljubljanske univerze i Beogradskog univerziteta koja su na ranglisti svjetskih sveučilišta za Zagrebačkim sveučilištem zaostajala nekoliko stotina mjesta. Sustavno uništavanje Zagreba, koje okružen vjernicima hercegbosanske vjeroispovijesti već dvadesetak godina provodi kabadahija iz Pogane Vlake, Milan Bandić, je jedna od tužnijih hrvatskih priča, no čini mi se da se tu počinje nazirati „svjetlo na kraju tunela“, ima li istine u tvrdnji da protestna okupljanja Zagrepčana predstavljaju početak pobune, ne samo protiv Milana Bandića nego i protiv svojevrsnog terora vjernika hercegbosanske vjeroispovijesti u Hrvatskoj. Ta okupljanja će to i biti i polučiti rezultate, tek i informcijamasamo ako postanu masovna i prijeteća. Zanimljivo je kako su ti nad-Hrvati, jednako u BiH kao i Hrvatskoj, ali i oni u iseljeništvu pogotovo u ekspoziturama Hercegovačke franjevačke provincije diljem svijeta, koje su sve redom bile impregnirane ustaštvom, s posebnim naglaskom na onu u Norvalu, namirisali krv i prije početka raspleta jugoslavenske krize. Oni su bili za laž, mržnju, pljačku i zločine spremni prije drugih. Prema nekim informacijama jedan broj njih je već u jesen 1990. bio na obuci na vojnim poligonima Bundeswehra na sjeveru Njemačke. Prisjetimo se samo Glavaševih divljanja po Osijeku ili Merčep – Zadrinih u Vukovaru, iz pozadine zdušno poticanih i pomaganih od strane brojnih „eminencija“ hercegbosanske vjeroispovijesti, strateški raspoređenih u MORH-u, MUP-u i HSP-u koji su poduzimali sve da se u Hrvatskoj zarati, a da se kasnije rat „preseli“ u BiH. Žrtve njihovih divljanja su bili svi oni koji su se isticali mirotvorstvom, a najpoznatija žrtva je poznati osječki mirotvorac Josip Reihl Kir. Ili vi mislite da se Antun Gudelj onako u dokolici dosjetio da bi baš bilo zgodno upucati načelnika Osječko-baranjske PU? A na suđenju Gudelju su svjedoci ispričali koga su sve na tom nesretnom punktu vidjeli netom prije nailaska vozila s Josipom Reihl Kirom. Baš slučajno su se oni u tom trenu tamo „trefili“ i baš slučajno je potom Gudelj pucao? Vi vjerujte u te slučajnosti, meni zdrav razum to ne dopušta, pa neću. Nakon likvidacije Josipa Reihl Kira rat u istočnoj Slavoniji je mogao početi. I za kraj, Vukovar, najtužnija od svih hrvatskih ratnih i poratnih priča … Ako vojnički potpuno nepismenom samozvancu Blagi Zadri nitko od nadređenih iz Zbornog područja, niti iz Zapovjedništva ZNG nije zapovjedio da na Trpinjskoj cesti napadne tenkovsku kolonu JNA koja nije bojevo djelovala, a osim ove dvije instance, još mu je jedino Franjo Tuđman kao vrhovni zapovjednik mogao direktno zapovjediti, a poznato je da ni on to nije učinio, kojim je pravom i u čije ime to taj nad-Hrvat „preuzeo odgovornost“, napao tenkovsku kolonu JNA i tako otvorio pakao u kojem je nestao Vukovar i poginule, izranjavane i na sve moguće načine unesrećene tisuće njegovih građana? Tako skraćeno izgleda istinita priča kako je JNA napala Vukovar, a Blago Zadro ga je herojski branio … Kud li lijepe sreće da nije! Danas u tom Vukovaru, nekad predlošku višenacionalne i višekonfesionalne sredine, od kojeg je radi „herojske obrane“ samo ime ostalo, postoje ljudi koji ni porijeklom nisu Vukovarci ni Slavonci koji uporno ne dopuštaju da u Vukovaru rat konačno završi niti ratnim ranama da zacijele. Hrvatske vlasti ne poduzimaju ništa da to stanje promijene, a sami Vukovarci očito nemaju dovoljno snage da to društvo izopće i da mu zahvale na „obrani“ i zamole neka ih prestanu „braniti“, jer će zahvaljujući toj „obrani“ Vukovar potpuno nestati i ostati samo uspomena na nekad najbogatiji i jedan od najljepših hrvatskih gradova. Razmislite malo o tome!

- 09:31 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.