19.12.2019., četvrtak

Hoćemo li i na predsjedničkim izborima glasati za „manje zlo“? Hrvatsko biračko tijelo sastoji se od tri kategorije, a) one ispranog mozga koji glasaju po „službenoj dužnosti“, u tu skupinu spadaju svi HDZ-ovci i dio SDP-ovaca, b) oni koji pokušavaju slušati svoju savjest, među koje i sam spadam i c) oni koji „nemaju za koga glasati“ pa i ne izlaze na izbore. O onima iz skupina a) i c) nema smisla raspravljati, jer prvima će biti rečeno kome trebaju dati svoj glas, a drugi ne vide nikog kome bi taj svoj glas dali. Prema svemu dosad viđenom i na predsjedničkim izborima će oni koji slušaju svoju savjest, dakle oni iz skupine pod b), svoj glas dati onom kandidatu koji po njima predstavlja manje zlo, a ipak ima šanse za pobjedu. Iako su na velikom sučeljavanju jedanaestorice kandidata održanom 17. 12. 2019. na HRT1 samo Katarina Peović i Dalija Orešković ostavile pozitivan dojam i zapravo se predstavile kao pravo osvježenje na hrvatskoj političkoj sceni, s time što ne razumijem potrebu Dalije Orešković da, zalažući se za sekularnost hrvatskog društva, naglašava svoj katolicizam, jasno je da niti iza jedne od njih ne stoji moćna organizacija niti stranačka mašinerija kao iza Kolinde Grabar Kitarović i Zorana Milanovića, a bez jake organizacije i stranačke podrške u ovako polariziranom društvu kao što je hrvatsko, gotovo da i nije moguća izborna pobjeda, pa ma o kako kvalitetnom kandidatu se radilo. Sučeljavanje u kojem kandidati, radi, rekao bih, nesuvislih i irelevantnih pitanja voditeljskog dvojca, na što su kao na ozbiljan nedostatak i neki kandidati upozoravali, nisu imali prilike niti u kratkim crtama predstaviti svoje izborne programe, ostao je dojam da nekakve volje za ozbiljnim promjenama u hrvatskom društvu naprosto nema niti je od ovih ljudi treba očekivati. To znači da je RH kao sekularna država, država vladavine prava i mjesto bez laži i mržnje ugodno život tek u mašti svakog pojedinca ili možda moguće u dalekoj perspektivi. Što očekivati od ljudi koji relativiziraju ustaški pozdrav ZDS, kao on je imao drugo značenje 1991. kod HOS-a jer to kao nije onaj isti ustaški pozdrav iz 1941. – 1945., zaboravljajući da je i HOS osnovan ispod velikog Pavelićevog portreta. Pa onda svi se osim Katarine Peović i dijelom Dalije Orešković „muče“ s Vatikanskim ugovorima i opravdavaju vjeronauk u javnim školama ili poziciju Vojnog ordinarijata organizacijski smještenog u MORH protivno ustavnim odredbama. Uplitanje u unutarnje stvari BiH opravdava se tobožnjom brigom za tamošnje Hrvate odnosno BiH katolike, pozivajući se na to da u BiH jedino Hrvati nemaju ono što druga dva naroda imaju, a nitko da zapita što to Bošnjaci imaju, a Hrvati nemaju u zajedničkom entitetu koji je ustavom definiran kao federacija naroda a ne teritorija. O promjeni teritorijalnog ustrojstva zemlje nema govora jednako kao ni o promjenama izbornog zakonodavstva, a i jedno i drugo je conditio sine qua non svakog napretka u RH. I dalje se lupeta o Franji Tuđmanu kao vođi i geniju političke misli, vizonaru koji je ostvario ne znam čije snove uspostavom ovakve monstr-države, posvađene sa svim svojim susjedima. Pretpostavlja se da nijedan od kandidata nema šanse pobijediti u prvom izbornom krugu, ne može to ni Kolinda čak niti uz svu HDZ-ovsku spremnost na sve moguće izborne prijevare. Iako je Mislav Kolakušić osvojio neke svojim politikantskim populizmom i „lakim rješenjima“, tako je ušao i u EP, mislim da nema šanse osvojiti dovoljan broj glasova da uđe u drugi izborni krug. Od dvojice „ustaških“ kandidata samo Miroslav Škoro može osvojiti znatniji broj glasova, onih iz „desnog sektora“ i HDZ-ovih „desnokrilaca“, ali ipak nedovoljan za ulazak u drugi izborni krug, Džapić će mu samo „ukrasti“ nešto glasova. Ostalih šest kandidata mogu na izborima računati na ipak više simboličan broj glasova, ma koliko pozitivan dojam ostavljale Katarina Peović i Dalija Orešković. Dakle, u drugom će se izbornom krugu Naći Kolinda Grabar Kitarović i Zoran Milanović dvojac kod kojeg bi Zoran Milanović trebao predstavljati manje zlo. Iako je Zoran Milanović podosta promijenio svoju retoriku kojom je uspio izgubiti izbore 2015. i 2016., odustao je od umiljavanja nacional-šovinistima, on i dalje nije ljevičar iako je kandidat tobožnje ljevice koju predvodi SDP. Da nije ljevičar on tvrdi i sam opisujući samoga sebe kao liberalnog konzervativca, a i svojim postupcima na poziciji predsjednika Vlade, pogotovo kroz radikalno „kresanje“ radničkih prava, pokazao je koliko je daleko od političke ljevice. Dakle, ako se u drugom izbornom krugu nađu Kolinda Grabar Kitarović i Zoran Milanović, birači iz skupine pod b) svoje će glas dati Zoranu Milanoviću, jer on po njima ipak predstavlja manje zlo, što ne znači da mu ti glasovi nužno mogu donijeti izbornu pobjedu, jer će se svima onima koji su u prvom krugu svoj glas dali Kolindi pridružiti svi oni koji su glasali za Škoru i Džapića, dio Kolakuševićevih birača, kao i birači svih drugih kandidata, osim onih koji su svoj glas dali Katarini Peović i Daliji Orešković.

- 11:40 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.