03.12.2019., utorak

Sram vas bilo, kapitulanti! (Ukoliko se ništa ne promijeni u dogledno vrijeme) Poslije više nego uspješnog prosvjeda održanog 25. 11. 2019., kojeg je jedino narušio nastup onog autopromotivnog performera koji i ne pripada obrazovnom sektoru, na kojem su tamo okupljeni građani izrazili nedvojbenu podršku zaposlenima u odgojno-obrazovnom procesu i znanosti, Andrej Plenković je, prilikom pregovora koji su uslijedili poslije prosvjeda, sindikalistima ponudio nešto što zaposlenici u štrajku nisu tražili. Rekao bih da je Plenković onako bezobrazno, bahato i bezobzirno, kako to samo on zna, potpuno ignorirao zahtjeve zaposlenika u štrajku. Čelnici sindikata su tada najavili održavanje referenduma među zaposlenicima u odgojno-obrazovnom procesu i znanosti, na kojem će se sindikalno članstvo izjasniti o premijerovoj ponudi. Tada sam uputio sindikalnim središnjicama uputio e-mail sljedećeg sadržaja: „Poštovani, osobno mislim da ćete, prihvatite li ovo što Plenković nudi obezvrijediti sve što ste dosad učinili, a učinili ste grandioznu stvar. Korekcija koeficijenata je naprosto krucijalna, od tog zahtjeva jednostavno nemate pravo odustati. Da je to u čitavoj priči najvažnije zna i Plenković, zato uporno ustrajava na tome da se koeficijenti ne diraju. Obraćam Vam se kao čovjek koji o materiji analitičke procjene poslova i izračunu koeficijenata za svako RM ponešto zna, tvrdim da na tom planu u RH vlada kaos. Vi ste na dobrom putu da se izborite za uvođenje kakvog-takvog reda. Zato ne odustajte, podršku građana imate.“ I sad nakon što su zaposlenici u štrajku svojim nedvosmislenim odbijanjem Plenkovićeve ponude, uslijedio kopernikanski zaokret kod sindikalnih čelnika, oni na novim pregovorima prihvaćaju ono što njihovo članstvo u štrajku nije tražilo. Naprotiv! Ono NE! sindikalnog članstva na referendumu, popraćeno istim takvim NE! građana na portalima i društvenim mrežama, koje je što se članstva tiče značilo čak i pristanak na to da im dani provedeni u štrajku ne budu plaćeni, nije dalo sindikalnim čelnicima pravo da prihvate manje od onoga što se tražilo dugotrajnim štrajkom potkrijepljenim masovnim prosvjedom i podrškom građana. U svjetlu prethodnih aktivnosti, a pogotovo rezultata izjašnjavanja članstva na referendumu, smatram postupak sindikalnih čelnika ne samo kapitulantskim, nego i nedopustivim, rezultati referenduma nisu im dali mandat za takvo postupanje. Oni su tim svojim neodgovornim činom proćerdali najvrjedniji kapital koji su prosvjetari stekli štrajkom i prosvjedom, neprocjenjivu bezrezervnu i plebiscitarnu podršku građana. Da se vratim koeficijentima i njihovoj važnosti; oni na neki način nisu samo odrednica prema kojoj se izračunavaju plaće oni zapravo određuju poziciju zaposlenika na svojevrsnoj skali vrijednosti, koju u svojoj suštini čine koeficijenti, bar kad su zaposleni u javnom sektoru u pitanju. Svojom ponudom sindikalnim čelnicima, prvi puta uopće prihvaćajući pregovaranje o koeficijentima je Andrej Plenković vrlo vješto izigrao sindikaliste, jer se lako može dogoditi da će u najavljenoj reviziji svih koeficijenata u javnom sektoru na toj ljestvici vrijednosti zaposleni u odgoju, obrazovanju i znanosti ostati na istoj poziciji na kojoj su i dosad bili. Pa čemu je onda služio štrajk, čemu prosvjedi, čemu referendumsko izjašnjavanje, ako ono sindikalne čelnike ni na što obvezivao nije. Andrej Plenković je bio pred posvemašnjim porazom, prisiljen ili prihvatiti zahtjeve u cijelosti ili prema zaposlenicima u štrajku krenuti silom, spas mu dolazi od sindikalnih čelnika, koji mu, prihvaćajući njegovu okljaštrenu ponudu, omogućavaju, ako već ne pobjedu, a ono koliko-toliko častan izlaz, sve ono što on svojim djelovanjem nije zaslužio. Ovo je bila jedinstvena prilika da se Andreju Plenkoviću sabiju rogovi i svede ga se na njegovu pravu veličinu. Nije se ovdje radilo samo o koeficijentima za zaposlene u odgojno-obrazovnom sektoru i znanosti radilo se o pokušaju prisiljavanja HDZ-a na demokratiziranje hrvatske društvene scene, javne i političke. Otud masovna podrška građana zaposlenicima u štrajku. Bio je to prvi ozbiljni građanski bunt uperen protiv HDZ-a i Andreja Plenkovića osobno. Ovako izgleda kao da je sve bilo uzalud i da su Andrej Plenković i HDZ izvojevali pobjedu, samo dok Plenković i HDZ pobjeđuju, Hrvatska gubi, a njeni građani, ne samo Hrvati, je napuštaju. Ali eto, sindikalne čelnike u odgojno-obrazovnom sektoru i znanosti ni briga za to. Mislim da bi se sindikalno članstvo trebalo samoorganizirati i smijeniti one koji njihove odluke ne poštuju.

- 11:45 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.