02.06.2019., nedjelja

Politikantska naklapanja Mislava Kolakušića Euforično, na krilima osvojenog mandata na izborima za EP, Mislav Kolakušić je nakon prospavane noći izgleda dao mašti maha. Najavljuje čovjek samo kratko zadržavanje u klupama EP i svoju kandidaturu na predstojećim izborim za predsjednika RH, ali ne najavljuje on samo kandidaturu nego i pobjedu, a odmah potom i pobjedu na parlamentarnim izborima, formiranje vlade u kojoj će on biti premijer, ali i držati dva resora, ministra pravosuđa i MUP-a. A otuda do „Mom dragom narodu …“ nije dalek put. Ako Mislav Kolakušić unaprijed zna izborne pobjednike, kojeg će nam vraga izbori, ispadaju kao potpuno nepotreban trošak. Odmah imenujmo vrlog Mislava za predsjednika Vlade i u par trenutaka svi problemi hrvatskog društva bit će riješeni. K'o rukom odneseni. Po našem Mislavu jedini problem s kojim se suočava hrvatsko društvo je korupcija, a oko toga da je korupcija uistinu veliki problem ćemo se u velikoj većini brzo složiti, ali da je ona jedini problem u tome se uopće nećemo složiti. Jer da je korupcija jedini problem, nje uopće ne bi bilo, jer ne bi bilo ishodišta za korupciju. Dobro, hrvatsko pravosuđe ne valja, no to je malo složeniji problem nego samo promjena ministra. Ili imenujmo Mislava Kolakušića ministrom pravosuđa i problem riješen!? Samo, Franjo Tuđman je uz pomoć svojih apologeta u svojem rušilačkom pohodu zvanom „stvaranje države“ potrošio koju godinu da uništi funkcionalnu i dobru državnu upravu, a s njom i dobar pravosudni sustav, a poznato je da proces obnove odnosno ponovne izgradnje srušenog, traje duže nego rušenje. Tu nikakav popravak ne dolazi u obzir, temelji sustava su truli i nalaze se u živom blatu nacional-šovinizma, takvim ga je Tuđman napravio, Katonovo pravilo kaže, da se u početku promašeni projekt, a Tuđmanov nacional-šovinistički projekt je upravo to, protekom vremena ne može popraviti. Republika Hrvatska je naprosto uništena država, uništili su je oni koji su je predvođeni Tuđmanom najžešće „stvarali“, oživjeti je i ponovo učiniti ugodnim mjestom za život se možda i može ali ne s Mislavom Kolakušićem, nego usprkos njemu. Što dakle s centraliziranim sustavom i nefunkcionalnom državnom upravom, dični Mislav nam ne kaže. Jednako tako vrli Mislav nam ne kaže što kani učiniti s nesklavurnom teritorijalnom organizacijom zemlje. Niti riječi o tome kako suzbiti uvoznički lobi i kako revitalizirati hrvatsko selo, odnosno oživjeti poljoprivrednu proizvodnju i kako osposobiti zemlju koja bi mogla hraniti bar pet puta više stanovnika nego ih danas ima, da bar hrani nas danas jedva 4 milijuna? A onda opet, pitam se koje je Mislavovo ideološko opredjeljenje, što misli o Vatikanskim ugovorima i petljanju crkve kao paralelne vlasti u sve sfere društvenog života u RH? Što bi poduzeo na planu suzbijanja poodmakle fašizacije hrvatskog društva? Što bi poduzeo na planu demografske obnove, a što na suzbijanju masovnog iseljavanja najproduktivnijeg dijela hrvatskog društva? Ali njemu kao da je dosta to što zna da hoće biti predsjednik RH, a potom i premijer … Samo, kad se sjetim da je na njega računao i Tomislav Karamarko, meni je to jasan signal da ja ne računam na njega.

- 10:35 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.