11.05.2019., subota

Ja se kladim na Krešu Beljaka Iz središnjice HSS-a nam je 24. 02. 2019. pristigla sljedeća obavijest: „U subotu 23. veljače 2019. godine održana je zajednička sjednica Predsjedništva i Proširenog Predsjedništva HSS-a na kojoj je donesena jednoglasna odluka o pokretanju istupa HSS-a iz članstva EPP-a. Ta odluka se upućuje na Glavni odbor stranke koji će reći svoj konačan stav o izlasku HSS-a iz te europske grupacije stranaka.“ Tim povodom je dugogodišnja predsjednica organizacije žena HSS-a „Hrvatsko srce“, sada predsjednica Kluba seniora HSS-a Marija Ledinski-Anić rekla: „Kad smo ulazili u EPP činilo nam se da je to prihvatljiva opcija. No, s vremenom se ta grupacija promijenila. Također, vrlo često u zadnje vrijeme su bez rasprave prihvaćani prijedlozi drugih „sestrinskih“ stranaka iz Hrvatske, bez da se nas išta pitalo. To dovoljno govori o ravnopravnosti.“ Predsjednik HSS-a Krešo Beljak je pak komentirajući jednoglasnu odluku Predsjedništva i proširenog predsjedništva Hrvatske seljačke stranke o napuštanju Europske pučke stranke, zaključio: „Nama nije mjesto s pretendentima na hrvatski teritorij – Vučićem, Tajanijem ili Orbanom koji pokušava ući na hrvatsko medijsko tržite kako bi „sipao“ mržnju i propagirao, nama u HSS-u, neprihvatljive ideje. Ponajmanje nam je mjesto u istoj grupaciji s domaćim izdajnicima koji se nazivaju čuvarima hrvatskih nacionalnih interesa, a šaptom su u strane ruke predali sve što se moglo, posljednju u nizu INA-u.“ Razlog napuštanja pučana nisu samo Tajanijeve teritorijalne pretenzije na Istru i Dalmaciju, već je to i repozicioniranje HSS-a na hrvatskoj političkoj sceni koje uspješno provodi Krešo Beljak od svojeg dolaska na čelo stranke. Krešo Beljak, kao dobar poznavatelj Radićeve ostavštine dobro zna da je HRSS, kasnije HSS, bila stranka pozicionirana na lijevoj strani političkog spektra, što su svi čelnici stranke od njene obnove potpuno ignorirali, gurajući je na poziciju krajnje desnice, što je HDZ jedva dočekao proglašavajući HSS „sestrinskom strankom“. Kako se politički kurs HSS mijenjao, postajalo je sve očitije da stranci nije mjesto u bloku konzervativnih i demokršćanskih stranaka. I na kraju, čitava će Amsterdamska koalicija, čija je HSS članica, na izborima za EP nastupiti s programom koji potpuno odudara od onog kojeg zastupaju stranke članice bloka pučana. Tada je bilo najavljeno da će se sjednica Glavnog odbora HSS-a održati u sljedećih mjesec dana. No sjednica Glavnog odbora HSS-a održana je tek u petak 10. 05. 2019. i na njoj je Glavni odbor HSS-a potvrdio odluku Predsjedništva HSS-a o konačnom napuštanju Europske pučke stranke: „S današnjim danom prestaje članstvo HSS-a u toj europskoj grupaciji stranaka. Daljnje djelovanje HSS nastavlja kao samostalna proeuropska, ali prije svega hrvatska politička stranka kojoj je hrvatski nacionalni interes na prvome mjestu. Buduću suradnju s drugim strankama na europskoj razini HSS će uvjetovati partnerskim, a ne podaničkim odnosom. Naša politička platforma, i to još od vremena Stjepana Radića, najsličnija je politikama europskih zelenih stranaka, ali o tome ćemo odluke donositi isključivo na partnerskim temeljima.“ HDZ-u su pritom poručili sljedeće: „HDZ-u, jedinoj navodnoj hrvatskoj političkoj stranci u toj grupaciji europskih stranaka, želimo nastavak „plodonosne“ suradnje s njihovim sestrinskim strankama kojima su na čelu pretendenti na hrvatski teritorij Antonio Tajani, Viktor Orban i Aleksandar Vučić.“ Ja osobno bih se usudio reći da je to potvrda ispravnosti puta koji je svojom upornom borbom HSS-u zacrtao njegov predsjednik Krešo Beljak, a ta njegova borba, popraćena brojnim pokušajima diskvalifikacije i brojnim podmetanjima neistomišljenika iz stranke, ali i izvan nje, kojima je sve vrijeme bio izložen, bila je sve samo ne lagana. I ta borba još nije do kraja okončana, ona još traje. Vjerojatno će najžešći napadi krenuti iz HDZ-a, svih proustaških krugova, a onda i klera Stepinčeve crkve. Beskompromisno se boreći i ne štedeći se Krešo Beljak postupno izrasta u istinskog političkog lidera, prepoznatljivih i čvrstih stavova koje zna posredovati i argumentirano ih braniti i bude li imao jaku i iskrenu podršku svih partnera iz Amsterdamske koalicije izrast će u toliko nužnog i neupitnog lidera opozicije. Zašto ja toliko spominjem i priželjkujem lidera? Pa zato što mi se čini da se gotovo nezaustavljivi put Hrvatske u propast može zaustaviti tek potpunim odricanjem od Franje Tuđmana i njegovog čardaka od države s temeljima u živom blatu nacional-šovinizma. Tu borbu može povesti i do pobjedonosnog kraja je dovesti, samo osoba liderskih osobina, koja može probuditi i motivirati široke narodne mase da se pomaknu s mrtve točke, izađu iz stanja apatije i beznađa u koje ih je uveo HDZ predvođen Franjom Tuđmanom, sileći nas da svoju sadašnjost živimo u prošlosti. Kad kažem da za to treba lider, ja ne mislim da je to pitanje samo jednog čovjeka ili jedne političke stranke, već je to pitanje većine u narodu koju će lider potaknuti da se želi boriti za to da konačno svoju sadašnjost živimo u sadašnjosti gradeći bolju budućnost za naraštaje koji dolaze. Dosad smo se uglavnom borili za bolju prošlost besciljno bauljajući i probijajući se kroz trnjem obrasle šikare dok se ostatak svijeta kreće širokim asfaltiranim cestama. Vrijeme je da i mi konačno izbijemo na široku cestu i kao civiliziran narod krenemo u budućnost.

- 17:46 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.