19.06.2018., utorak

Zašto Trg maršala Tita treba ostati? (objavljeno 16. 10. 2011.) Uvod Uvijek kad se u kolo uhvate hrvatski fašisti, klerofašisti i poklonici zova krvi i tla, riječju hrvatski nacional-šovinisti, možemo biti sigurni da će se iz tog kola roditi nešto za Hrvatsku vrlo “korisno”. Jučer je to bilo “stvaranje države”, “jedinstvo državne vlasti”, preuređenje Jasenovca, uvođenje “korienskog” pravopisa i sl., pa sve do današnje “građanske inicijative” za promjenu imena Trga maršala Tita u Zagrebu u Trg bilo čega. Zanimljivo je da se pritom uvijek poziva na neka “zvučna imena” koja kao podupiru te inicijative, potpisuju peticije ili su i sami njihovi nositelji, tvrdeći pritom da se radi o opredjeljenju većine hrvatskih državljana. O da, ti isti svojim potpisima pružali su potporu Marku Perkoviću Thompsonu kojemu su “gažena ljudska prava” tako što mu se nije dopuštalo da raspiruje čovjekoljublje u pulskoj Areni. Ne nemam ja namjeru sumnjati u stručnost jednog H. Kačića, D. Rudolfa, J. Pečarića kad je u pitanju struka kojom se bave, ali ne samo da imam namjeru nego i sumnjam npr. u stručnost jednog I. Banca ili J. Jurčevića zato jer ne prihvaćaju činjenice značajne za područje kojim se bave ili su se bavili. I jedni i drugi, međutim, pokazuju “opasne namjere” kako jučer tako i danas, namjere svađalačke, namjere fašističke, namjere koje Hrvatskoj ne donose ništa dobrog. Samo primjera radi, po H. Kačiću i D. Rudolfu nikad ne bi došlo do normalizacije odnosa s R Slovenijom … a koliko je to u interesu RH procijenite sami. Što su, kamo vode, kome koriste zadnja čekićanja I. Banca i slanje peticije Skupštini Grada u okviru “građanske inicijative” za promjenu imena TMT-a u Zagrebu, o komunizmu, Jugoslaviji, “zločincu” Titu … pa još kad pored njega vidite neizbježnu “eminenciju” S. Leticu, dođe vam da odete na lice mjesta i “uvaženom profesoru sa Sveučilišta Yale” odvalite takvu zaušnicu da mu se drugo uho za zid prilijepi. Zašto nasilje i zašto zaušnica? Pa zato što Banac i bancoliki izgleda drugi jezik ne razumiju, pa se onda u komunikaciji s njima treba poslužiti univerzalnim jezikom, jezikom koji svatko razumije. Bančeva laprdanja, naravno i ne samo njegova, su naprosto vrijeđanja istine, zanemarivanja činjenica, pa i toga da se u reprezentativnoj anketi koju je među 8.000 hrvatskih državljana, različite dobi i uvjerenja, 2003. proveo tjednik “Nacional”, gotovo 75 % ispitanika izjasnilo o Titu kao najznačajnijem Hrvatu i najvećem državniku iz redova hrvatskog naroda. Ne prihvaća “eminencija” ni činjenicu da je prema brojnim anketama, provedenim u čitavom svijetu na prijelazu stoljeća, Tito svrstan među stotinu onih značajnih ljudi koji su u pozitivnom smislu obilježili 20. stoljeće. Sumnjam ja da to Banac ne zna, samo Banac u svojim nasrtajima na antifašizam želi oblatiti i rušiti Tita kao simbol antifašizma na ovim prostorima. A kad se jednom sruši Tita, onda je srušen i antifašizam kao civilizacijski doseg i svjetonazorni princip slobodnog pojedinca u slobodnom društvu. Vrata fašizmu bit će širom otvorena. Može se netko zapitati otkud meni pravo proglašavati Banca protivnikom antifašizma, a ja upućujem svakog na činjenicu da su svojedobni “Koncert za istinu”, održan u Splitu 13. 06. 2010., radi fašističkih ispada i ikonografije osudili svi koji antifašistički dišu ili su to neki, poput J. Kosor, jednostavno morali učiniti “zato jer to EU od nas traži”. Osudili su to svi osim “najvećih boraca” za ljudska prava, onih iz HHO-a, jer očito za njih fašizam, osim što je najveća opasnost i ne predstavlja nikakvu opasnost po ljudska prava. Zašto je tome tako upitali su novinari I. Banca, a čovjek im odgovara tako što iznosi svoju teoriju “tolerancije netolerantnih” i to u vrijeme kad u civiliziranom svijetu vrijedi princip nulte tolerancije prema fašizmu, svijetu u kojem se promoviranje fašizma opravdano ne smatra demokratskim pravom na drugačije mišljenje. Čime je Tito zadužio Hrvatsku, a čime cijeli svijet? Vrednujući Tita sustavom pluseva i minusa, ispod podvučene crte ostaje zaključak da je Tito nesporno: 1. bio na čelu najvećeg antifašističkog pokreta, koji je doveo do pobjedonosnog kraja, a time i Hrvatsku preveo na stranu sila pobjednica nad fašizmom i osigurao joj pravo na postojanje. 2. vodio je Jugoslaviju putem razvoja, postupno je demokratizirajući, dovevši je do toga da je u vrijeme njegove smrti bila najsigurnija i najotvorenija država u svijetu 3. osnivač i neprijeporni lider Pokreta nesvrstanih, organizacije silno zaslužne za politiku detanta u blokovski suprotstavljenom svijetu, kao i oslobođenje brojnih zemalja ispod kolonijalnog jarma 4. otac doktrine "Aktivne i miroljubive koegzistencije" pod motom da je bolje sto godina pregovarati o rješenju problema nego jedan jedini dan ratovati. Malo vam se čini? Tito je u svijetu i kao autor daleko citiraniji nego svi potpisnici peticije za promjenu imena Trga zajedno. Ako bacimo pogled na "Britannicu", taj poznati “komunistički bilten”, vidjet ćemo što, kako i koliko tamo piše o Titu, a što kako i koliko, recimo o Tuđmanu. Porazno za Tuđmana. A jednako tako je i u drugim enciklopedijama i almanasima. Tito je stvarno bio igračina, poznat i priznat u čitavom svijetu, kako za života, tako i danas, 31godinu poslije smrti. Čovjek koji je zadužio svijet, kao pokretač najvećeg antifašističkog pokreta u porobljenoj Evropi, osnivač Pokreta nesvrstanih i autor doktrine Aktivne i miroljubive koegzistencije. Njegov značaj u svijetu daleko je nadilazio značaj države kojoj je bio na čelu, njega se nije samo konzultiralo o svim važnijim svjetskim pitanjima, njega se je i pitalo za mišljenje o načinu rješavanja pojedinih pitanja iz međunarodnih odnosa i rješavanja konflikata među državama i među narodima. Tako je Tito za čitav svijet osoba koja je u pozitivnom smislu obilježila 20. stoljeće, osim za protivnike antifašizma, za njih je zločinac. O da, “ljubitelji istine” spočitavaju Titu mnoge stvari, najčešće vadeći ih iz konteksta vremena, dajući im zluradim i nakaradnim tumačenjima potpuno krivi smisao, sve u funkciji prikazivanja Tita kao zločinca, jer se npr. “jugoslavenska partizanska vojska” pod Titovim vodstvom tobože borila za Jugoslaviju, a protiv hrvatske države. Samo, nije li možda ta "partizanska komunistička vojska" bila i vojska hrvatskog naroda? Samo, nije li se možda ta vojska borila protiv okupatora? Samo, nije li možda ta vojska udarila pečat antifašizma hrvatskom narodu i državi i uspostavom Hrvatske kao nacionalne države hrvatskog naroda u svibnju 1944. osigurala i hrvatskom narodu i državi pravo na opstojnost? Bez te vojske bila bi poslije rata, temeljem odluka Teheranske konferencije "velike trojice", restituirana Kraljevina Jugoslavija kao unitarna država, a "Kraljevska vojska u otadžbini" pod zapovjedništvom Draže Mihailovića bila bi legalna OS te države. Spočitava se Titu i kažnjavanje zločinaca krajem i neposredno po završetku 2. Svjetskog rata, u svibnju 1945., posebno ono koje se događalo izvan pravnog sustava, a poznato je pod zbirnim nazivom “Bleiburg”, gubeći pritom iz vida da je taj svibanj 1945. vrijeme u kojem se kolaboracionistima i kvislinzima diljem Evrope presuđivalo po "kratkom postupku". Tako je primjerice u Francuskoj desnica (sic!) tvrdila da su pripadnici Pokreta otpora, jednako oni pod komunističkim kao i oni pod građanskim nadzorom, krajem rata, bez suda i suđenja, likvidirali 105.000 kolaboracionista, sam General de Gaulle priznaje brojku od 10.842, dakle deset puta manju, komentirajući je: "Ta je brojka bolna, ali je ograničena s obzirom na to koliko su groznih zločina počinili (fašisti) i kakve su njihove posljedice". (Herbert Lotman: L' epuration). U tom izboru velika većina Francuza prihvatila je de Gaullea i napetosti u francuskom društvu su bile bitno smanjene. Možda je i Tito trebao postupiti na isti način kao i de Gaulle!? Spočitava mu se i otok Goli kao mjesto internacije onih koji su se izjasnili za Rezoluciju IB-a, dakle počinili klasično djelo veleizdaje, koje je u to vrijeme u svim državama svijeta, pa i onim najciviliziranijim, bilo zaprijećeno smrtnom kaznom. Znači li to da je svim tim tisućama IB-ovaca trebalo suditi, osuditi ih na smrt, a ne ih poslati na „preodgoj“ i time ih ostaviti na životu. Spočitava mu se progon „političkih protivnika“, gubeći iz vida da se najčešće radilo ili o klasičnom terorizmu ili pokušaju rušenja ustavno-pravnog poretka. Pa to se kažnjavalo i kažnjava u svim državama svijeta. Ne znam da je u Jugoslaviji postojao progon koji bi se mogao usporediti s McCarthyjevim istragama u SAD, pri čemu je oko 8 milijuna Amerikanaca ostalo bez posla. Banac i druge “eminencije” gube iz vida da se u Kumrovcu na dan 25. svibnja svake godine, na proslavi Titovog rođendana, ne sastaju više samo oni koji su bili Titovi suborci u NOR-u, samo oni koji se prisjećaju svoje mladosti, samo oni koje se može prozvati jugonostalgičarima, već svake godine u sve većem broju dolaze oni koji su rođeni poslije njegove smrti, pa i oni koji se Jugoslavije gotovo i ne sjećaju. Iz pozitivne atmosfere kumrovečkih okupljanja, može se jedino zaključiti da će ta okupljanja svake godine biti sve brojnija, pa i da će se održavati i onda kad više na životu ne bude nijednog Titovog suborca iz NOR-a. Slavu najvećeg hrvatskog sina, koji je to postao svojim djelima, ne mogu potamniti razno-razni banci i slične “eminencije”, ma koliko se trudili. Rekli su o Titu Brojni Titovi suvremenici, kolege državnici, prijatelji i neprijatelji imali su potrebu u raznim prilikama I raznim povodima iznijeti svoje mišljenje o njemu. Evo nekoliko tih mišljenja: "...Jugoslavija je preuzela duhovno-političko vodstvo u Evropi. Za mene je izvan svake sumnje da to što se sad tamo događa ima evropski značaj i da će Tito biti vrlo, vrlo značajan čovjek u Evropi..." Kongresni zapisnik SAD, stenografske bilješke debate 78. kongresa Drugog zasjedanja, 14. ožujka, 1944. "...Maršal Tito se pokazao ne samo kao veliki vojskovođa već isto tako i kao izvanredan državnik, koji je dao golem doprinos ujedinjavanju jugoslavenskih naroda..." Winston CHURCHILL, Napulj, kolovoz, 1944. "...Volio bih vam navesti još jedan primjer upornosti maršala Tita. Taj zaista zaslužuje titulu maršala. On je naš neprijatelj, ali ja bih volio da imamo jedan tucet Tita u Njemačkoj, ljudi koji bi bili vođe i koji bi imali takvu odlučnost i tako čvrste nerve... Taj čovjek ne raspolaže ničim, apsolutno ničim. Uvijek je bio opkoljen, ali taj je čovjek uvijek našao načina da se probije. Nikad nije kapitulirao..." Heinrich HIMMLER, Šef Gestapoa, Berlin, rujan, 1944. "...Titova odluka da se Jugoslavija bori protiv nacista jest prekretnica u historiji Drugoga svjetskog rata..." Franklin D. ROOSEVELT, predsjednik SAD, 1944. "... Tito je najmarkantnija ličnost današnjice. Odlikuje se otporom prema agresiji i ratu i nametanju stranih dominacija u miru. To će zauvijek ostati u povijesti primjer inspirirane hrabrosti i nezavisnosti..." Trygve LIE, generalni sekretar Ujedinjenih naroda, 1949. "...On je vodio svoj narod u pobjedonosnom otporu protiv najvećeg militarističkog kompleksa svih vremena. On se prkosno suprotstavio najmoćnijoj autokratskoj državi svih vremena. On je natjerao na uzmicanje dvije najmoćnije demokracije dvadesetog stoljeća. Eto, to će vjerojatno biti napisano u objektivnim povijesnim udžbenicima budućih generacija studenata..." "Germinal" Bruxelles, prosinac, 1953. "...Tito je, danas nema sumnje, državnik svijeta koji svojim snagama, umom i srcem, bez rezerve i sasvim iskreno, brani prava svih naroda da sami biraju svoj "vlastiti put" - oblik državnog upravljanja, društveno uređenje i nezavisnost u vanjskoj politici. I upravo zbog toga, možemo bez straha na prigovor o našoj pristrasnosti, tvrditi da je on podjednako borac za nezavisnost svih zemalja svijeta, a ne samo Jugoslavije. Sjetite se Titove borbe 1941, 1948, 1950, 1968... Branio je pravo na slobodu drugih dovodeći i sebe i Jugoslaviju, ponekad, u težak položaj..." Martin Luther KING, vođa, američkih Crnaca, New York, 1968. "...Želim podići ovu čašu za zdravlje čovjeka koji je razaranje i rat pretvorio u stvaranje i mir, u zdravlje predsjednika Tita..." Neil ARMSTRONG, američki astronaut, lipanj, 1969. "...Tito je jedan od najotpornijih, najsposobnijih i najsmjelijih takmičara u trci historije. Neki od takmičara su napustill trku... sletjeli s piste... odustali zbog kvara. Izgleda da će jedino Tito, koji je krenuo bez posebnih prednosti, trku privesti kraju. Može se tvrditi da je u trci historije Tito ostavio za sobom mnoge takmičare i da ga, valjda, nitko nije pretekao..." Alberto MORAVIA, književnik, Rim, 1972. "... Ja predsjednika Tita vidim kao jednu od najmarkantnijih političkih ličnosti našeg vremena. Njegova politika je oduvijek stajala u službi mira. Ja cijenim Titovu smjelost i njegovu državničku mudrost..." Willy BRANDT, kancelar SR Njemačke, 1973. "... Borca, predsjednika Josipa Broza Tita karakterizira mudrost, oštroumnost i prijateljski odnos prema ljudima. Predsjednik Tito je u srcima svih koji se bore za pravdu i slobodu, zbog svojih herojskih dostignuća..." Jaser ARAFAT, vođa Palestinskog oslobodilačkog pokreta, Bejrut, svibanj, 1977. "... Josip Broz Tito je veliko ime među praočevima ljudske civilizacije i među graditeljima budućnosti čovječanstva. Studirao je život na sveučilištu borbe svog naroda, a habitirao pobjedom nad nasiljem i hegemonijom moćnih sila. I danas Titova ideja, bez obzira na broj njegovih sljedbenika, koji usput rečeno nije mali, ugrađena je u moralni kodeks čovječanstva i u etičke ideale humanizma, slobode i demokracije..." Maurice SABADIER, publicist, Marseilles, svibanj, 1977 "... Predsjednik Tito je lider koji je dočekao mnoge... On je čovjek neugasive snage, neugasive mladosti, neugasive borbenosti i neugasive hrabrosti. On je čovjek koji posjeduje veliku snagu rukovođenja. Predsjednik Tito je čovjek koji vjeruje u razoružanje. I činjenica je da je on otac predstojeće konferencije Ujedinjenih nacija o razoružanju..." Jimmy CARTER, predsjednik SAD, Washington, 1978. "... Pobjeda predsjednika Tita je bila postignuta a da nijedan princip nije žrtvovan..." "Times", London, 1978. "Tita se može voljeti ili ne voljeti, slagati se s njime ili ne slagati, ali priznati se mora da je bio čovjek koji je u pozitivnom smislu obilježio 20. stoljeće." A to znači i da Trg maršala Tita treba ostati! Zaključit ću s onom Bilandžićevom s kojom je pred desetak godina poantirao svoje izlaganje o Titu u Evropskom domu: "Vrijeme prolazi, a Tito se vraća sve veći i veći!"

- 12:19 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.