22.09.2009., utorak

Ljubav Svaki čovjek je jedinka za sebe, svaki se probija kroz život kako zna i umije. Netko se prepusti i pusti da ga život nosi kao riječna matica, a drugi pokušavaju život uhvatiti za rogove i upravljati njime, pokušavajući maksimalno iskoristiti prilike koje mu se pružaju. Ono na što ni jedni ni drugi nemaju puno utjecaja je ljuhav druge osobe, zato jer je to stvar srca, a srcu s ne zapovijeda. Život kao život, nekoga mazi a nekoga šamara, najčešće se ta stanja izmijenjuju, pa smo svi malo maženi i paženi, a malo šamarani. I onda nam se iznenada dogodi da po nečem zapazimo neku osobu, a onda nam svaki puta kad samo pomislimo na tu osobu, srce zakuca brže. Onda kad ta osoba zapazi nas i dade nam do znanja da nas je zapazila, jer je i njeno srce pri samoj pomisli na nas zakucalo brže, kažemo da se rodila ljubav. Ljubavi se obično prepušatamo, puštamo je da buja i jača, da nas svega obuzme, osjećamo se predivno, kao da lebdimo, kao da živimo u nekakvom posebnom nestvarnom svijetu, izvan ljubljene osobe nas gotovo ništa ne zanima, ona nam je pred očima njome smo prožeti. Ma što je meni, što lupetam, a samo sam vam htio reći da sam zaljubljen u jednu predivnu ženu, presretan jer je i ona meni priznala da me ljubi istim žarom.

- 19:51 - Komentari (2) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.