I dame zagonetaju (75)
Prvoslovka
Koliko slasti,
Vizije, strasti
I izazova u tebi ima.
Srce naše, draga si svima!
Križaljke, rebusi, specijalna izdanja
Od nas tražiš puno znanja,
Talenta i umovanja.
Elegantna, popularna,
Kraljica si enigmata,
Atrakcija od suhog zlata!
(Ane Mihaljević, Kviskoteka broj 640, 14. IV. 2007., str. 4)
Kavalir
Oznake: prvoslovke, razne zagonetačice
komentiraj (2) * ispiši * #
I dame zagonetaju (69)
Prvoslovka
Gledan modro nebo i more
A usrcu mi tuga i radost
Lipo se sada sitit svega
E da se more vratit mladost.
Bilo je divno živit tada
I gledat more kako se pjeni.
Jedan je bija meštar Zdenko,
A svi drugi ostaju u sjeni ...
(Zora Andabaka, Kviskoteka broj 652, 7. VII. 2007., str. 4)
Kavalir
Oznake: razne zagonetačice, prvoslovke, Kviskoteka
komentiraj (2) * ispiši * #
SP u Rusiji u zagonetkama (20)
Tijekom prijenosa poluzavršnice između Hrvatske i Engleske (2 : 1) HTV-ov reporter Drago Ćosić u zanosu je i posve nenamjerno izrekao i jednu zagonetku. Evo Ćosićeve prvoslovke:
Hrabra
Ratnička
Vatrena
Ambiciozna
Tvrdoglava
Spremna
Karakterna
Ambiciozna
Navijač
Oznake: šport, prvoslovke
komentiraj (13) * ispiši * #
Franjevačke prvoslovke
Prvoslovke fra Ambrozija Matića i fra Blaža Josića
Među brojnim bosanskim franjevcima latinistima XIX. stoljeća zapaženo mjesto svakako zauzimaju dvojica: fra Ambrozije Matić i fra Blaž Josić. Njih su dvojica spjevali niz prigodnica posvetivši ih ondašnjim visokim crkvenim velikodostojnicima. Matićeve pohvalnice su Pjesma-čestitka mnogopoštovanom ocu Stjepanu Marijanoviću, Čestitka imendanska mnogopoštovanom ocu Anti Knezoviću, Presvijetlome gospodinu Gabrijelu Barišiću i Dočeknica presvijetlom i mnogopoštovanom gospodinu Gabrijelu Barišiću*, dok je Josićev prigodničarski opus još bogatiji i čini ga sedam pjesama: Elegija o novoj godini, Oda u čast preuzvišenom, presvijetlom, prepoštovanom gospodinu, gospodinu Petru Klobusitzkom, Oda u čast preuzvišenomu Franji Josipu I., caru Austrije, Oda u čast jubileja presvijetloga i prepoštovanoga gospodina Karla Pavića, Elegija u čast presvijetlom i mnogopoštovanom ocu Marijanu Šunjiću, Pljesak mnogopoštovanom ocu Martinu Nediću i Oda u čast mnogopoštovanom ocu Martinu Nediću. Matić je u prvonavedenoj stvorio prvoslovku (akrostih) koja za odgonetku daje poklič „Marijanović živio!“, dok je Josić u Elegiji o novoj godini između 900. i 920. stiha načinio prvoslovku sa zadnjoslovkom (akrostih s telestihom) koja za odgonetku ima ime i prezime (Marianovich Stephanus) te dužnost koju on obnaša (Ministero provincialis), a u Odi Karlu Paviću, u prvih 20 stihova dvostruku prvoslovku i zadnjoslovku s odgonetkama „Aspice sane, vota serena“. Odu Petru Klobusitzkom, pak, Josić započinje s pentagramom čijih pet ključnih slova daje odgonetku „Živio!“. Ovim uradcima Matić i Josić zaslužili su uvrštavanje u zagonetače.
„Akrostih je pjesma u kojoj početna slova stihova, distiha ili strofa, čitana odozgo prema dolje, daju nečije ime, misao i sl.“* Riječ je izvedena od grčkoga „akron“ – vrhunac i „stikhos“ – red,vrsta. „Telestih je pjesma u kojoj krajnji glasovi daju neko ime ili rečenicu.“* Nastala je od grčkoga „telos“ – kraj i „stikhos“ – vrsta, red. Tako su rječničari opisali dvije rečene zagonetke. Hrvatsko zagonetačko nazivlje, pak, uz nazive akrostih i telestih, poznaje još i domaće zamjedbenice: prvoslovku i zadnjoslovku. Akrostih spominje već hrvatski pravnik i zagonetač Josip Budisavljević (1908.-1987.) u svojemu Tumaču zagonetaka iz 1933. na str. 81 opisavši ga kao ... „vrst pjesme kojoj početna slova (slogovi ili riječi) u stihu, čitana po redu, daju ponovno neku riječ ili rečenicu.“ ..., dok ne navodi telestih. Jedan od doajena hrvatskoga zagonetaštva dugoreški velemajstor Miroslav Šantek (1926.) donosi sljedeći opis akrostiha: „Akrostih (grč. „akro“ – krajnji, gornji; „stih“ – red, vrsta, redak u pjesmi) je u književnosti pjesmica kojoj početna slova čitana odozgo dolje, daju neku riječ, ime osobe kojoj je pjesma posvećena, ime nekog događaja i sl. Stoga se akrostihom zove i takova
*... „Neki istraživači pripisuju mu Isitirion (illustrissimo ac reverendissimo domino Gabrieli Barishich, op. pr.), ponajbolju pjesmu ispjevanu na latinskome u Bosni u prvoj polovici 19. st., no za tu atribuciju nema čvrstih dokaza“ ... (Leksikon hrvatskih pisaca, Školska knjiga, Zagreb, 2000., str. 467)
*Vladimir Anić i Ivo Goldstein „Rječnik stranih riječi“, Novi liber, Zagreb, 1999., str. 60
*Bratoljub Klaić „Rječnik stranih riječi“Nakladni zavod Matice hrvatske“, Zagreb, 2004., str. 1336
pjesmica, ali i riječ, najčešće ime, koje daju prva slova“.* On spominje i zadnjoslovku (telestih)*: „Obrnuto od prvoslovke (akrostiha) čitaju se posljednja slova svih stihova“. K tomu, Šantek je 2007. objavio knjigu naslova „Zagonetke akrostih, mezostih* i telestih“ u kojoj iscrpno obrađuje tri spomenute zagonetke donoseći niz primjera iz raznih razdoblja hrvatske književnosti i enigmatike.
fra Ambrozije Matić
(Blaževac kod Gradačca, 24. ožujka 1795. – Garevo kraj Modriče, 24. srpnja 1849.)
Sin je Marijana i Mande r. Filipović. Kršten je imenom Anto. Franjevcima je pristupio 1814. godine u Kraljevoj Sutjesci. Srednju je školu završio u Požegi 1817., a teologiju u Madžarskoj 1824. Vrativši se u Bosnu biva postavljen za kapelana u župi Tolisa. Od 1826. bijaše učiteljem gramatičke škole i pomoćnikom novičkoga meštra. Obnašao je i dužnost tajnika Franjevačke provincije Bosne Srebrene, definitora u dva navrata te biskupova izvanjskoga vikara za sutješki distrikt. Od 1831. pa sve do utapanja u rijeci Bosni 1849. bio je tramošničkim župnikom. Predstavljen je u Leksikonu hrvatskih pisaca iz 2000., knjizi fra Roke Špionjaka „Život i djelovanje posavskih franjevaca u sjeveroistočnoj Bosni kroz dva stoljeća (1802 – 2002)“ iz 2003., Leksikonu hrvatskih književnika Bosne i Hercegovine od najstarijih vremena do danas Mirka Marjanovića iz 2001. te zidnome kalendaru „Znameniti Hrvati Bosanske Posavine 2003.“ iz studenoga 2002.*
fra Blaž Josić
(Rapače kraj Tuzle, 2. ožujka 1820. – Kraljeva Sutjeska, 24. prosinca 1868.)
Krsnoga je imena Bono. Nakon poduke kod mjesnoga župnika humanioru je i godinu novicijata svršio u Kraljevoj Sutjesci, a filozofsko-teološki studij u Vesprimu u Madžarskoj (1837.-42.). Za svećenika je zaređen 1843. Bio je meštar novaka i gvardijan u Đakovu, župnik u Dubravama, provincijalni definitor, apostolski provikar i provincijal. Najplodonosniji je pjesnik na latinskome jeziku među bosanskim franjevcima. Predstavljen je u LHP-u iz 2000., Leksikonu hrvatskih književnika BiH ... Mirka Marjanovića iz 2001., 6. svezku Hrvatskoga biografskoga leksikona iz 2005. te u više enciklopedija i bibliografija.
*Miroslav Šantek „Pojmovnik zagonetaštva“, Nova knjiga Rast, Zagreb, 2005., str. 8
*isto, str. 110
*Kod mezostiha odgonetku daju središnja slova svakoga redka
*LHP i Marjanović pišu da je Matiću ime Ambroz, za Špionjaka Matićevo ime je Ambroža, dok u ZHBP-u stoji ime Ambroža. Fra Stjepan Pavić, priređivač i prevoditelj djela „Latinske pjesme bosanskih franjevaca“, Matića zove Ambrozije
Naposljetku evo Matićevih i Josićevih pjesama s prvoslovkama na latinskome i hrvatskome u prijevodu fra Stjepana Pavića:
CARMEN ADGRATULATORIUM M. V. P. STEPHANO MARIANOVICH,
Magistro Novitiorum et Concinatori Festivali PATRONO LONGE COLENDISSIMO quod
defigitur in undecimam Januarii Anni 1825. quodque offert sincerus Amicus
P. AMBROSIUS MATICH / PJESMA-ČESTITKA MNOGOPOŠTOVANOM OCU STJEPANU MARIJANOVIĆU, Meštru Novaka i Blagdanskom Propovjedniku, Zaštitniku kudikamo najcjenjenijemu, upravljena Mu na 11. Siječnja Godine 1825., a prikazuje ju iskreni prijatelj OTAC AMBROZIJE MATIĆ
Corpus alimento nutritur, Amicus autem
Nobilis laude, honore, et praemio recreatur.
(Xenophon)
Amicus Amico salutem
Magister et Moderator, qui charus es et amabilis,
Miseris Junioribus, et cunctis affabilis:
Ansens cincero corde, haec cum gratuletur TIBI,
cogitur pariter, non invitus, esse et alibi;
Roseis, qui TE inter oscula, manibus ambire,
Cupit atque quamcitius, et redire.
Itaque, TIBI nunc votis intimis et profundis,
Sacris ille omnibus precibus, et perennibus undis
Animum TUUM insperget, al Altare Dei,
Memor erit vti sui et simul diei;
Nomini, quam TUO ter felicem faustamque praedicat,
Atque cordintime mille vicibus TIBImet dedicat.
Omnia, quae TIBI nunc hac die praestat,
In pluribus de cetero debitor restat,
Virtute namque eum non minus ac studio,
Nitere erit TIBI non infimo gaudio.
Istos lubens et alacer ab amico accipe versus,
Qui sunt offerentis Amici intimi sensus.
Concentus quam et Jubila quorundam mille,
Quibus ad hoc praestandum non eget ille;
Horum namque acceptissima optimaque erunt,
Quae fructum Cordium, Mentiumque ferunt.
Vota mea atque Plausibus summis,
Offero nunc Stephano et imis
Insto apud Deum; et roseam necto
Coronam, cum precibus meis flecto.
Vibo ergo Stephane ita semper coronatus
Undique hujuscemodi votis ornatus.
Annus Annum ad suam jucundam, et laetam
Excipiat, TE ducat ad longevam metam;
Totum meum Carmen Corde, et ore sonat,
Stephano Marianovich cum vivat intonat.
(odgonetka: MARIANOVICH VIVAT)
Tijelo se hranom hrani, a plemenit se prijatelj
pohvalom, čašću i nagradom okrepljuje.
(Ksenofont)
Prijatelj prijatelja pozdravlja
Meštre i Ravnatelju, što mio, drag si Mladićima
Sirotim, a i svima ostalim prijazan bićima:
Ako i odsutan mora bit kad ko svečar slaviš
Te silom, al' i milom drugdje boravi
Ruže i poljupce koji žudi darovat TI, svratit
Domu TVOME želi, al' brzo i kući se vratit.
Iskrenom sad će stoga on željom i dubokom,
Molitvom, zazivom svetim, vode vječnim tokom
A sve škropeć dušu TVOJU, na Oltaru
Misleć na svoj zavjet, haran danu na daru,
Naziv sretan što nosi, i što ga smatra svetim
S imena TVOG, i kličuć iz srca ga stoput posvetit.
Obasipa TE svime tog dana drug, i pruži
Sve ti, al' u mnogome ostaje TI dužnik:
Vrlinom dašto on će baš ko i ljubavlju sjat,
S veseljem silnim spremno dostojnu čast će TI dat.
I veselo i rado TI primi stihove over
Koji o ganuću Prijana TVOGA slove.
Cijelim bićem ganut bez muke zborit može,
Poklici i Pjesme jer se bez kraja množe.
Hvala se naime ona najradije prima i sluša
Koja plod je pravih Srdaca i duša.
Velike mi želje sad uz Poklike vrle
Do Stjepana s krunom svom od ruža hrle.
I ja molbe Bogu iz duše lijem klečeć,
Zaklinjem ga žarko sve dok ne obreče.
Vijek,, Stjepane, takva kruna nek TE krasi,
Urešen željama takvim uvijek da si.
A Godina jedna drugu nek sretna smjenjuje
I životom TEBE dugim nek obdaruje.
To mi usta, srce pjesmom zvone milijom
Što Stjepanu Marijanoviću kliču: Živio!
(odgonetka: MARIJANOVIĆ ŽIVIO)
Elegia in Novo Anno Honori ac Memoriae A. R. P. Stephani Marianovich ... (pars)
Magna decent Magnos, qVapropter maxima VatuM
Aggredimur, quae sic summi venerantur ut imI
Rectorem celebrare pium, de lumine lumeN
Illum nempe Virum, qui par virtutibus ipsI
Athletae Eliae, Superis pietate propinquuS
Nomen gens cuius merIto cum Sidere laudaT
O! pereant Graji sapientes, maxima RomaE
Vatum pars pereat, sed Bosna Tui venerentuR
Insignes Docotres, quos est carmine volluP
Concelebrare mihi, nam summis crede! MerentuR
Hymnis laudari, quia plVs Hi laudibus aequO
Sunt digni. Nec opus multis testatur id actV
Tellus Pannoniorum, sic: Gymnasia, LudI
Et florens Academia quaevis, Lycea, nec noN
Palladis unanimes artes, quod ubilibet isthiC
Hi palmam tulerint. – Ast quid Marianovich? AudI
Almus ubique locorum prout pellucida gemmA
Nectare divino lactatus fulsit, et ut soL
Umbras inter atras nitet, et Nomen ReverendI
Sic nituit socios inTer Marianovich omneS ...
(odgonetka: MARIANOVICH STEPHANUS, MINISTER PROVINCIALIS)
Elegija o Novoj godini na čast i spomen Mnogopoštovanom ocu Stjepanu Marijanoviću ... (ulomak)
Mora se veliko Velikom dati, te Pjesnički nauM
A što i mali i veliki štuju – započinjem vrlI:
Rektora slaviti pobožna, koji svijetli nam sjajaN
Iliji junačnom Muža ravna po svakoj vrlinI
A po pobožnosti on je i Višnjim bićima ponoS
Narod njegovo Ime do Zvijezda običava dizaT
O nek propadnu Graji mudri, i Pjesnik RimskE
Velikim dijelom propast nek snađe,a dižu se uzgoR
Izvrsni, Bosno, Tvoji Učeni Ljudi; nastuP
Cijeli Im zasluži njih da moja pjesma i vedaR
Himan slavi, jer hvale su, Vjeruj, dostojni vrlO
Suviše ne treba dokaza, činom svjedok je gotoV
Tome Papnonski Kraj, kao: Škole, Nastupi JavnI
Eto i još Akademija svaka i Licej cvjetaN
Potom Palade umijeća sva – da su pobjedni vijenaC
Hvale vrijedan odnijeli. – A Marjanović? On tI
Alem ko presjajni svud i na mjestu svakome sijA
Nektarom pojen božanskim, ko sjaj što sunčev je svijetaL
Unutar tamnih sjena, jednako Ime se sjajI
Slavno Marjanović, druzi, Toliko štovano od naS ...
(odgonetka: MARIANOVICH STEPHANUS, MINISTER PROVINCIALIS)
ODE honoribus excelentissimi ac reverendissimi Domini Domini PETRI KLOBUSITZKY ... / ODA u čast preuzvišenom, presvijetlom prepoštovanom Gospodinu, Gospodinu PETRU KLOBUSITZKOM ... (pentagrami s odgonetkom: VIVAT – ŽIVIO)
CARMEN jubilaeis honoribus Ilustrissimi, ac reverendissimi Domini CAROLI PAVICH ... (pars) / ODA u čast jubileja presvijetloga i prepoštovanoga gospodina Karla Pavića ... (ulomak)
Ausim Vota Tibi laeto prosternere sensV
Applausus inter, Vir celebrande siV
Sinceros animos Jubilari suscipe festO
Sternentis Cleri, Cordis amore piO
Pignora nunc pandunt, et cuncti carmina pangunT
Pectore submisso Votaque casta cienT
Inclyte cum recolas Jubilaei festa sacratA
Internos sensos pignoris instar amA
Constanter felix, sospes, vegetusque serenuS
Christicolum niteas Ecclesiaeque choriS
Et gratus Clero Vir quam diutissime vivE
Exultans meritis semper in aeva nitE
Sic justi, rectique tenx virtutis amatoR
Sis, prout et fueras Ecclesiaeque PateR
Atque Dioeceseos decus, ornatusque virescE
Ac Tibi junctorum noimima rite fovE
Nec leve devoti Cleri modo sperne piameN
Nosque Tuo puro respice corde: DeiN
Exactis lustris conscendas regna supernA
Exposcit populus mente vovente piA.
(odgonetka: ASPICE SANE, VOTA SERENA)
Ako smijem, Tebi bih vesel uputio PozdraV
Aplauz dok, Mužu drag, za te odjekuje žiV.
Svečan uz god da primiš želje iskrene radO,
S ljubavlju Srca Kler što ih podasatire, tO
Pružaju zaloge svi i hrle pjesme Ti skladaT,
Pribrana srca još čestitke Čiste Ti rijeT.
Imajuć, Presvijetli, svete proslave Obljetnih slavljA,
Istinski osjećaj naš neka Ti zaloge dA
Cio da sretan, vedar, zdrav i čio ko danaS
Crkvi kršćanskoj Ti svijetao ostaneš kraS.
Eto, da Kleru drag što dulje poživiš vrijemE,
E da bi zasluga pun, vjekove svijetlio svE.
Stoput ljubeći ono što nalažu pravda i razboR,
Svaku vrlinu štuj, ko što si štitio KleR.
Ali i snažan budi, dika Biskupije cijelE,
A podupiri k tom obredom vezane svE.
Nemoj doprinos odbiti Klera pobožna skromaN,
Na nas iz srca svog ćčistoga pogledaj skloN.
E da kad završiš vijek u kraljevstva uziđeš višnjA,
Evo što duha puk pobožna željeti znA.
(odgonetka: ASPICE SANE, VOTA SERENA)*
Prvoslovka, prije svega, ali i zadnjoslovka i srednjoslovka, postoji i danas u hrvatskome zagonetaštvu. Ipak, ne pronađoh niti jednu s toliko mnogo riječi kao što su navedene prvoslovke fra Ambrozija Matića i fra Blaža Josića. Josićev pentagram, pak, jedinstven je primjer prvoslovke. Njima su posve zasluženo osigurali uvrštavanje u budući Leksikon zagonetača BiH i Hrvatske i mjesto u svakoj budućoj antologiji hrvatskoga zagonetaštva.
Nedjeljko Nedić, mag. arh.
___________________________________________________________________
*Latinske pjesme bosanskih franjevaca (Franciscanorum bosnensium Carmina Latina), Synopsis, Sarajevo – Zagreb, 2015., str. 14-19, 152-153, 172-173 i 204-205
(Nedjeljko Nedić, Bosna Franciscana broj 48, Franjevačka teologija Sarajevo, Sarajevo, lipnja 2018., str. 251-259)
Oznake: N. Nedić, prvoslovke
komentiraj (3) * ispiši * #
Leksikon zagonetaka (16) - AKROSTIHOID
Akrostihoid je inačica akrostiha kod koje se odgonetka dobiva premetanjem prvih slova u svakome redku. Dakle, to je premetajna prvoslovka. Može biti slovni i slogovni.
Akrostihoid
Izbilo je podne, smiruje se duša,
Leluja se azur nad beskrajnom ravni.
Na prašnjavoj cesti muklo muče buša.
Jedan trenutak život je stao,
Ali onda opet zabrujiše krošnje
Onu dragu pjesmu što je narod tkao ...
Sve je ovdje divno: vječna zelen-trava,
Vječno žuto klasje u šumoru šuma,
A na rubu tiho, vječno teče Drava.
(Jugoslav Harapin iz „Zagonetke akrostih, mezostih i telestih“ Miroslava Šanteka, samizdat, Duga Resa, studenoga 2007., str. 20)
Jesen je ... (akrostihoid)
O, svuda, svuda jesen vlada ...
Sipe sumorne jesenje kiše,
Antene vjetar u ritmu njiše,
Lišće na zemlju pada, pada ...
Domove ovile magle bijele.
Put juga jata ptica sele.
Iz škole đaci kući žure,
Toplim se sobama vesele!
(Dušan Šuša, Kvizorama broj 80, 16. X. 1993., str. 12)
Slogovni akrostihoid
Volim grad pod Trebevićem
safir njegov, Baščaršiju,
jecaj bosanskog sevdaha,
rahatluk i Skenderiju.
(Vrbora, Vjesnikov kviz broj 191, 13. VI. 1979.)
Enigmoznalac
Oznake: prvoslovke, D. Šuša, Kvizorama, razni zagonetači, Vjesnikov kviz
komentiraj (3) * ispiši * #
PoBuna na TIO (2)
Dvoslovni akrostih
Srebrni jelen sreću nam nosi
Eto i snijega u tvojoj kosi.
Napuni čašu, nazdravi svima
Novo nam ljeto donosi zima.
Vani, gle, snježi bjelina čista
Godinu cijelu lice nek' blista.
Dignimo čaše, vino nek' teče,
Naspi još jednu za ovu veče.
(Slavko Bovan, Vjesnikov kviz broj 362, 1. I. 1988.)
Prvoslovka
Lije kiša k'o iz kabla,
Ispod strehe vrabac čuči,
Svud okolo gola stabla,
Tužan fijuk gorom huči.
Oblaci se nebom roje,
Prijete opet hladnim darom,
A ja čekam zlato svoje
Da me zgrije strasnim žarom.
(Slavko Bovan, Kviskoteka broj 604, 12. X. 2007., str. 4)
Kolega
Oznake: S. Bovan, prvoslovke, Vjesnikov kviz, Kviskoteka
komentiraj (1) * ispiši * #
Uskršnje čestitke na enigmatski način
(Stjepan Tumpić, Feniks broj 553, 17. III. 2016., str. 2 i Ivica Marelić, Kviskoteka broj 489, 9. IV. 2004., str. 15)
24. travnja 2011. (Prvoslovka)
Sveudilj si čestitamo,
radosni smo, puni plama -
eto, tako, jedno znamo:
trajno On je među nama. ...
A dan to je pun odlika,
najveći je za kršćane -
Utjeha je svih vjernika ...
Sad budimo još i bolji,
Krista našeg poslušajmo -
radimo po Božjoj volji,
sebe samog bližnjem dajmo ...
(Vlatko Vukelić, Kvizorama broj 994, 23. IV. 2011., str. 14)
Čestitar
Oznake: Feniks, S. Tumpić, Kviskoteka, I. Marelić, Kvizorama, V. Vukelić, skandinavke, talijanke, prvoslovke
komentiraj (1) * ispiši * #
Leksikon zagonetaka (3) - PRVOSLOVKA
Stihovna zagonetka kod koje se odgonetka dobiva čitanjem prvih slova ili slogova u svakomu redku. Čita li se samo po jedno slovo tada je slovna, čitaju li se dva ili više slova onda je višeslovna, a ako se čitaju samo prvi slogovi riječ je o slogovnoj prvoslovci. Prvoslovka ima više inačica. Postoji tako slogovna, obrtajna, preskočna, monovokalna, dvoslovna, obostrana, premetajna (AKROSTIHOID), kosa kod koje se čitaju slova po dijagonali, lapidarna, drugoslovna, drugoslovna premetajna, aliteracijska, nepotpuna, dvostihovna, akrostih cijele riječi.
Drugi, i češći naziv za prvoslovku, jest AKROSTIH. Budući da sam o ovoj zagonetki već pisao u rubrici „Malo, ali slatko“ od 9. studenoga 2016., ovoga sam puta izabrao posve nove primjere.
Mrmori more sretno od slobode,
Obalu plavi k'o poljubac vreli,
Jekom se javlja. U dolinu seli
Oblakom blagim prosipljući vode.
Jakost se rađa, oranicom buja,
Hrvatska mati čedo uljuljkava,
Radost se ziba kao meka trava,
Večernja svjetlost tihano leluja.
A ono iznad litica se ruši
Tjerajuć' avet što se šulja kradom,
Srce se pali, kovitlac u duši.
Konac je zlima, prepukla je bol!
Okušaj srećo, kruh, vino i sol,
Jekni još jače i uzavri nadom!
(Milan Taritaš, Hrvatsko slovo broj 876, 3. II. 2012.)
Otišla je zima ljuta,
Žarko sunce jače sja.
Uz potočić pokraj puta
Jedna lasta nebom luta.
A u meni čežnje lete
Kao kad sam – bio dijete!
(Antun Cvitković, Feniks broj 294, 16. III. 2006.)
Ao, spomenik!
Po meni k'o as.
On me iskopa.
Kip samo, eno!
Spi kameno ... o!
Ispao nekom.
Opa, okisnem!
Meko sin pao.
E, samo kopni.
Ni pomak'o se!
(prvoslovka s desetostrukom premetaljkom, Stjepan Omero, Kvizorama broj 986, 26. II. 2011., str. 14)
Kosom oštro, bodro
ozgor okno modro!
Lovornom, pod hvojom,
otr'o oko bojom.
Voćno sočno? Moćno!
Okolo, sonorno,
zvonko zvono zorno ...
(monovokalna, Mladen Pokić, Kvizorama broj 854, 16. VIII. 2008., str. 14)
Krasni gradić, divna plaža,
Ljeska se more na suncu,
Vikendice kao vile
Cakle, blješte na vrhuncu.
(slogovna, Božidar Vrtiprah, Vjesnikov kviz broj 98, 19. XI. 1975.)
Tražimo,
Evo,
Neku riječ,
Imamo gem,
set i meč!
(Zoran Radisavljević, SOZAH u Orahovici, 2006. i Feniks broj 315, 4. I. 2007., str. 47)
Enigmoznalac
Oznake: prvoslovke, A. Cvitković, Feniks, S. Omero, Kvizorama, M. Pokić, B. Vrtiprah, Vjesnikov kviz, Z. Radisavljević
komentiraj (4) * ispiši * #
Poznati zagonetači (30) - MIROSLAV ŠANTEK
MIROSLAV ŠANTEK
(Draškovec kod Dvora, 21. rujna 1926.)
Da još uvijek postoje zagonetački naslovi on bi, sasma zasluženo, ponio začasni naslov doajena hrvatske enigmatike. Naime, prvu je zagonetku (palindromnu rečenicu) objavio još 1944. u Zagonetki. Brojka njegovih objavljenih radova do danas prešla je 20.000 raznih zagonetaka.Surađivao je u Čvorovim časopisima, IKS-u, Enigmi, Vjesnikovu kvizu, Džepnoj križaljci, Problemu, Zagonetki, Sfingi, Rebusu, Vikendu, Ugankaru, ali je najplodonosniju suradnju ipak ostvario u školskim listovima Smib i Modra lasta.
(Modra lasta iz 1965. i Vjesnikov kviz broj 237, 18. III. 1981., str. 20)
PČELA SE OBUKLA (Djeca za djecu, 1959.)
Prvoj riječi iza "P"
dodaj slovo,
drugoj "S" promijeni,
trećoj "L" odbaci ...
... pa u školu idu đaci.
Sir koji to nije (Poslovice i zagonetke za najmlađe, 1980.)
Okrugao zlatan sir
noću pade u nebeski vir.
Zvijer, ptica i tišina (SMIB iz 1975.)
Noć!
Šikarom se šulja v _ _,
zaleprša zrakom ć _ _.
Stane v _ _, smiri se ć _ _,
šumom opet vlada m _ _.
U njegovu zagonetačkome opusu pretežu tzv. sitne zagonetke. Bio je članom bjelovarskoga Čvora od 1973. Naslov velemajstora ponio je 1975.
(Kvizorama broj 99, II. 1994.)
Anadiploza
Prijedlog sam čest
ti me ponovi,
Zolin roman
tako slovi!
(Čvor razbibriga broj 117)
Slogovna dodavaljka (Kvizorama broj 24, IX. 1992.)
Jedna u vrtu raste
i često nam na tanjuru
odigra glavnu rolu
kao hrana.
Druga u šumi cvate,
mirisom opija i veseli
u vazi na stolu
našega stana!
Premetaljke iz Čvor razbibrige
STUBICA KLJUČA, A BIJEGA NEMA
AL' TO NE VRTI
NEKA POŠTA
(Zoran Radisavljević "Svet anagrama", Beograd, 2004., str. 30, 56 i 78)
Po struci je prosvjetni djelatnik, znači školski pedagog (k tomu je i slikar), koji se cijeli radni vijek trudio kako bi pučkoškolcima što više približio enigmatiku i to ne samo preko zagonetaka, nego i teorijski. Tako je u novinama Djeca za djecu (kasnije Modra lasta) 1960.-64. vodio Mali tumač zagonetaka i Malu školu zagonetaštva 1998.-2003.. U Vjesnikovu je kvizu, pak, 1980.-82. uređivao rubriku Vodič kroz carstvo zagonetaka te Kvizov tumač zagonetaka 1990.-91. U Čvor razbibrizi je 1972. u brojevima 78-117 objavljivao zagonetačke svaštice u nizanci pod nazivom "Na putu u Tebu".
Zagonetke iz knjige U Carstvu zagonetaka
Zlatokosi momci u sunce glede.
Čim ostare, kose im posijede.
Kad vjetar kosu rasprši,
ćelava im glava strši.
Netko je noćas po travi
sitne suze lio.
Jesu li zvijezde plakale
ili je mjesec tužan bio?
Rado se stanom šulja
i to kad noć pade
pa nam hranu krade.
Ako što šušne,
a on hrabar nije,
brzo se u rupu skrije.
Dvostruke mijenjaljke (Čvor razbriga iz 1976.)
_ O _ I _ naša opera i dika,
_ U _ I _ pak je spoj dušika.
_ A _ U _, to je pisac-žena,
_ E _ U _ boštvo u Slavena.
_ U _ A _ dvorištem šeće,
_ E _ O _ imadu stanice veće.
_ I _ A _ je mjesto na obali mora,
_ I _ I _ vam je bugarska gora!
Sklanjaljka
Prvi padež:
Stvarcu ovu krojač ima.
Četvrti padež:
Kuća vam je u Eskima.
Obrnuta spajaljka
Vodom ova riba plovi,
vješti ribar sad je lovi.
Nesreća ta svijetom hara,
još je veća od požara.
Jedno s drugim sada spoji,
na Neretvi grad ti stoji.
(Zagonetka, 1944.)
Sastavke je potpisivao s više pseudonima (Jasminka, Zoran, M. Slavičin, Slavimir, M. Š., Slavomir, Š.), no najpoznatiji je ipak MIR-ŠA. Grad Duga Resa, u kojemu živi i radi, godine je 2007. Miroslava Šanteka ovjekovječio nagradom za životno djelo.
Obosmjerke
PERICA REŽE RACI REP (1944.)
E, ČUJ, ILE, S ANOM ONE SELI JUČE (1959.)
EVO JAME NA PUTU P NEMA JOVE (1960.=
Krnja rečenica (čitaljka) iz Problema broj 40, 1948.)
ZA DRUGA JE SAG RAĐEN, ALI JE PO ..
Slovni palindromni akrostih
A vjetar polako ljulja
katarke i jedra bijela,
uzbiba plavetne vale,
lako pomiluje žale.
Čitaljka
U mom starom vinogradu
sad stručnjaci glade bradu:
eno lozi buja trta,
jesen neće biti škrta.
(Čvor razbibriga, 1976.)
Ispuštlaljka
Često me obuzme neka tuga,
čudan predosjećaj
kao da se sreća
preda mnom krije.
Tad prihvatim leut,
prebirem žice
pa osjetim kako mi se
nada ipak smije.
(Feniks broj 64, 22. V. 1997.)
Autor je sljedećih djela:
1.) Zagonetke anagram i palindrom (EU "Čvor", Bjelovar, 1975.)
2.) Čitaljka (EU "Čvor", Bjelovar, 1979.)
3.) U carstvu zagonetaka (Hercegtisak, Split i Široki Brijeg, 2004.)
4.) Pojmovnik zagonetaštva (Nova knjiga Rast, Zagreb, 2005.)
5.) Zagonetke akrostih, mezostih i telestih (Duga Resa, studeni, 2007.)
6.) Kriptogram najzagonetnija zagonetka (Duga Resa, 2009.)
7.) Rebus, rarebus i rebusoid (Duga Resa, 2010.)
8.) Vesela zagonetačka igraonica (Duga Resa, 2011.)
9.) Zagonetke za đake veseljake (Duga Resa).
Enigmopovjesnik
Oznake: M. Šantek, Modra lasta, Vjesnikov kviz, Kvizorama, SMIB, Čvor razbibriga, Premetaljke, obosmjerke, prvoslovke
komentiraj (2) * ispiši * #
Malo, ali slatko (7) - PRVOSLOVKA
PRVOSLOVKA (AKROSTIH) - To je stihovna zagonetka čija prva slova, čitana odozgo ka dolje ili obrnuto, daju konačnu odgonetku na koju upućuju stihovi.
Akrostih
Hrani sine rodna Zemlja slavna,
Ova velim Zemlja preljubljena,
Rodi sine med sestrami glavna
Velikoga srca i plamena;
Apostole visok' poštuvane,
Ter na diku svetu izvišene;
Zemlja rod' i viteze zebrane,
Kralju vre od negda jako verne
Aldove vu taboru đeđerne.
(Ljudevit Gaj, Luna Agramer Zeitschrift, 1826.)
Prvoslovka ima više inačica. Postoji tako slogovna, obrtajna, preskočna, monovokalna, dvoslovna, obostrana, premetajna (akrostihoid), kosa kod koje se čitaju slova po dijagonali, lapidarna, drugoslovna, drugoslovna premetajna, aliteracijska, nepotpuna, dvostihovna, srednjoslovka i zadnjoslovka (o ovim inačicama drugom prigodom), akrostih cijele riječi ...
Drugoslovni akrostihoid
oBično su
dIvne, rijetke,
zBilja vrijedne
zAgonetke.
u List sve će
uĆi - jasno,
kAd je uvijek
pRvoklasno.
(Boris Antonić, Rebus iz 1960. i Kvizorama broj 517, 2. III. 2002., str. 39)
Dvostihovni akrostih
Mjesec je ovaj
mjesec mladosti razigrane,
akacija kad obijeli grane.
'Ajmo u prirodu druže
jer najljepše mirišu ruže
jer s mladima mlad si duže.
(Milan Guberović, Vjesnikov kviz broj 403, 29. VII. 1987.)
Lapidarni akrostih
Sniježi ...
Injav
jelik
eto
čudi,
ali
nježi ...
(Mladen Pokić, Kvizorama broj 1033, 21. I. 2012., str. 14)
Akrostih je sveprisutan u književnosti. Zagonetač Miroslav Šantek iz Duge Rese godine je 2007. objavio knjigu "Zagonetke akrostih, mezostih i telestih"
21. ožujka (akrostih)
Ispočetka, kao đačić,
Već pisanjem čuda čini,
A bili su to stihovi
Na goranskoj kajkavštini ...
Gdjegod bio, pisao je
O ondašnjim prilikama,
Rekao je puno toga,
A cijene mu nema Jama ...
Negdje tamo, oko Foče,
Krije mu se grob u gori
O kojem nam on zapravo
Vjerno posve Jamom zbori ...
A ostaju, za pamćenje,
Čvrste rime, skladne, točne,
Iznjedrene od pjesnika
Ćudi snažno neporočne ...
(Vlatko Vukelić, Kvizorama broj 1252, 2. IV. 2016., str. 14)
Sred tihe noći, u blažen čas,
Eto, Isus se rodi zbog nas.
Anđela pjesma se čuje,
Bog po njima poručuje:
"Žića vašeg On je spas"!
(Vjekoslav Stipić, Kviskoteka broj 63, 22. XII. 1995.)
Dvostruki akrostih
Srebrni jelen sreću nam nosi
Eto i snijega u tvojoj kosi.
Napuni čašu, nazdravi svima
Novo nam ljeto donosi zima.
Vani, gle, snježi bjelina čista
Godinu cijelu lice nek' blista.
Dignimo čaše, vino nek' teče
Naspi još jednu za ovu veče.
(Slavko Bovan, Vjesnikov kviz broj 362, 1. I. 1988.)
Akrostih
Podavili naše koke
Tuste, zdrave, bistrooke
I purane, guske, patke
Čista pera, kože glatke.
Jadni seljak suze briše,
Al' peradi nema više.
Gine sve što ima krila
Radi straha od bacila.
I ministar zakon štuje
Pa javnosti poručuje:
"A što ćemo, što je, tu je"!
(Alan Marinić, Kviskoteka iz 2005.)
Enigmoznalac
Oznake: prvoslovke, B. Antonić, rebus, Kvizorama, M. Guberović, Vjesnikov kviz, M. Pokić, M. Šantek, V. Vukelić, V. Stipić, Kviskoteka, S. Bovan, A. Marinić
komentiraj (8) * ispiši * #
Zagonetna poezija (1) - BORIS NAZANSKY
Veliki broj zagonetaka može se prikazati u obliku pjesme: premetaljka, čitaljka, poricaljka, mijenjaljka, potvrđivaljka ..., pa odlučih predstaviti vam stihove nekolicine zagonetača koji su se okušali u tomu vidu. Čast da otvori moju novu nizanku pripala je varaždinsko-zagrebačkome zagonetaču, pjesniku, haikuistu, aforističaru ... BORISU NAZANSKOME (Rijeka, 16. srpnja 1953.). S punim pravom, jer Nazansky je dobitnikom Goranove zagonetačke nagrade 1976. i autorom nekoliko stihozbirka.
Mome gradu (prvoslovka iz 1969.)
Vedrina nad tobom se budi,
A novi sviće već dan,
Radost za suncem žudi,
Al' tebe još drži san ...
Život, moj grade mili,
Dugo već kroza te hodi,
I on na svojih te krili
Novim stazama vodi ...
Hrvatski pjesnik (proširena premetaljka iz 1976.)
U jadu, tuzi, samoći,
kad suzu oko ti proli,
OSTAVI PJESNIČKOJ MOĆI
da ti odagna boli ...
Četiri jezerska bisera (premetaljka iz 1976.)
PROSPE ZORA SJENKE
obalnog drveća,
mirnom plavom vodom
kita plovi cvijeća ...
Nemirni ODSJAJ OKRENE ZOR:
jutro u vodi se kupa,
priroda mami tjerajuć' sne
i srce jače lupa ...
ODE SE KROZ KRAJ SA
grud'ma punim sreće,
pogled hitri luta,
kroz drveće lijeće ...
OJ, ISKRE ZORE HOD ti
ubrzaše. Hitaš.
Ljepotu tu tražiš ...
ljepotom tu skitaš ...
(Boris Nazansky "Stišići", EU "Čvor", Bjelovar, 1980., str. 8, 31 i 32)
Mijenjaljke
Sa slovom J u sredini
za tebe sve dobro čini,
slasna kuha ti jela,
ljubi te posred čela.
Sa slovom Č u sredini
prede kraj tople peći,
a mjaukom će ti reći
kad zalogaj hoće fini.
Sa slovom S u sredini
skrila te je, ne brini,
i novo lice ti dala
u vrijeme - karnevala!
Udvajaljke za miran san
Kad za goru zađe
zadnji sunčev trak,
upale se svjetla
da ne bude mrak!
Pa se mrak povuče,
ali dva mu sloga
svaki za se priđu
do kreveta tvoga.
Dvostruki će prvi:
- Laku nić ti, dijete!,
udvostručen drugi:
- Spavaj, mili cvijete ...
I dok mjesec nebom
sjajne zvijezde broji
gledaju te u snu
roditelji tvoji.
(Boris Nazansky "A što je to?", Mozaik knjiga, Zagreb, 2001., str. 67 i 75)
Kolega
Oznake: B. Nazansky, prvoslovke, mijenjaljke, udvajaljke, Premetaljke, Stišići
komentiraj (1) * ispiši * #
