Pregled posta

Franjevačke prvoslovke

Prvoslovke fra Ambrozija Matića i fra Blaža Josića

Među brojnim bosanskim franjevcima latinistima XIX. stoljeća zapaženo mjesto svakako zauzimaju dvojica: fra Ambrozije Matić i fra Blaž Josić. Njih su dvojica spjevali niz prigodnica posvetivši ih ondašnjim visokim crkvenim velikodostojnicima. Matićeve pohvalnice su Pjesma-čestitka mnogopoštovanom ocu Stjepanu Marijanoviću, Čestitka imendanska mnogopoštovanom ocu Anti Knezoviću, Presvijetlome gospodinu Gabrijelu Barišiću i Dočeknica presvijetlom i mnogopoštovanom gospodinu Gabrijelu Barišiću*, dok je Josićev prigodničarski opus još bogatiji i čini ga sedam pjesama: Elegija o novoj godini, Oda u čast preuzvišenom, presvijetlom, prepoštovanom gospodinu, gospodinu Petru Klobusitzkom, Oda u čast preuzvišenomu Franji Josipu I., caru Austrije, Oda u čast jubileja presvijetloga i prepoštovanoga gospodina Karla Pavića, Elegija u čast presvijetlom i mnogopoštovanom ocu Marijanu Šunjiću, Pljesak mnogopoštovanom ocu Martinu Nediću i Oda u čast mnogopoštovanom ocu Martinu Nediću. Matić je u prvonavedenoj stvorio prvoslovku (akrostih) koja za odgonetku daje poklič „Marijanović živio!“, dok je Josić u Elegiji o novoj godini između 900. i 920. stiha načinio prvoslovku sa zadnjoslovkom (akrostih s telestihom) koja za odgonetku ima ime i prezime (Marianovich Stephanus) te dužnost koju on obnaša (Ministero provincialis), a u Odi Karlu Paviću, u prvih 20 stihova dvostruku prvoslovku i zadnjoslovku s odgonetkama „Aspice sane, vota serena“. Odu Petru Klobusitzkom, pak, Josić započinje s pentagramom čijih pet ključnih slova daje odgonetku „Živio!“. Ovim uradcima Matić i Josić zaslužili su uvrštavanje u zagonetače.
„Akrostih je pjesma u kojoj početna slova stihova, distiha ili strofa, čitana odozgo prema dolje, daju nečije ime, misao i sl.“* Riječ je izvedena od grčkoga „akron“ – vrhunac i „stikhos“ – red,vrsta. „Telestih je pjesma u kojoj krajnji glasovi daju neko ime ili rečenicu.“* Nastala je od grčkoga „telos“ – kraj i „stikhos“ – vrsta, red. Tako su rječničari opisali dvije rečene zagonetke. Hrvatsko zagonetačko nazivlje, pak, uz nazive akrostih i telestih, poznaje još i domaće zamjedbenice: prvoslovku i zadnjoslovku. Akrostih spominje već hrvatski pravnik i zagonetač Josip Budisavljević (1908.-1987.) u svojemu Tumaču zagonetaka iz 1933. na str. 81 opisavši ga kao ... „vrst pjesme kojoj početna slova (slogovi ili riječi) u stihu, čitana po redu, daju ponovno neku riječ ili rečenicu.“ ..., dok ne navodi telestih. Jedan od doajena hrvatskoga zagonetaštva dugoreški velemajstor Miroslav Šantek (1926.) donosi sljedeći opis akrostiha: „Akrostih (grč. „akro“ – krajnji, gornji; „stih“ – red, vrsta, redak u pjesmi) je u književnosti pjesmica kojoj početna slova čitana odozgo dolje, daju neku riječ, ime osobe kojoj je pjesma posvećena, ime nekog događaja i sl. Stoga se akrostihom zove i takova

*... „Neki istraživači pripisuju mu Isitirion (illustrissimo ac reverendissimo domino Gabrieli Barishich, op. pr.), ponajbolju pjesmu ispjevanu na latinskome u Bosni u prvoj polovici 19. st., no za tu atribuciju nema čvrstih dokaza“ ... (Leksikon hrvatskih pisaca, Školska knjiga, Zagreb, 2000., str. 467)
*Vladimir Anić i Ivo Goldstein „Rječnik stranih riječi“, Novi liber, Zagreb, 1999., str. 60
*Bratoljub Klaić „Rječnik stranih riječi“Nakladni zavod Matice hrvatske“, Zagreb, 2004., str. 1336

pjesmica, ali i riječ, najčešće ime, koje daju prva slova“.* On spominje i zadnjoslovku (telestih)*: „Obrnuto od prvoslovke (akrostiha) čitaju se posljednja slova svih stihova“. K tomu, Šantek je 2007. objavio knjigu naslova „Zagonetke akrostih, mezostih* i telestih“ u kojoj iscrpno obrađuje tri spomenute zagonetke donoseći niz primjera iz raznih razdoblja hrvatske književnosti i enigmatike.

fra Ambrozije Matić

(Blaževac kod Gradačca, 24. ožujka 1795. – Garevo kraj Modriče, 24. srpnja 1849.)

Sin je Marijana i Mande r. Filipović. Kršten je imenom Anto. Franjevcima je pristupio 1814. godine u Kraljevoj Sutjesci. Srednju je školu završio u Požegi 1817., a teologiju u Madžarskoj 1824. Vrativši se u Bosnu biva postavljen za kapelana u župi Tolisa. Od 1826. bijaše učiteljem gramatičke škole i pomoćnikom novičkoga meštra. Obnašao je i dužnost tajnika Franjevačke provincije Bosne Srebrene, definitora u dva navrata te biskupova izvanjskoga vikara za sutješki distrikt. Od 1831. pa sve do utapanja u rijeci Bosni 1849. bio je tramošničkim župnikom. Predstavljen je u Leksikonu hrvatskih pisaca iz 2000., knjizi fra Roke Špionjaka „Život i djelovanje posavskih franjevaca u sjeveroistočnoj Bosni kroz dva stoljeća (1802 – 2002)“ iz 2003., Leksikonu hrvatskih književnika Bosne i Hercegovine od najstarijih vremena do danas Mirka Marjanovića iz 2001. te zidnome kalendaru „Znameniti Hrvati Bosanske Posavine 2003.“ iz studenoga 2002.*

fra Blaž Josić

(Rapače kraj Tuzle, 2. ožujka 1820. – Kraljeva Sutjeska, 24. prosinca 1868.)

Krsnoga je imena Bono. Nakon poduke kod mjesnoga župnika humanioru je i godinu novicijata svršio u Kraljevoj Sutjesci, a filozofsko-teološki studij u Vesprimu u Madžarskoj (1837.-42.). Za svećenika je zaređen 1843. Bio je meštar novaka i gvardijan u Đakovu, župnik u Dubravama, provincijalni definitor, apostolski provikar i provincijal. Najplodonosniji je pjesnik na latinskome jeziku među bosanskim franjevcima. Predstavljen je u LHP-u iz 2000., Leksikonu hrvatskih književnika BiH ... Mirka Marjanovića iz 2001., 6. svezku Hrvatskoga biografskoga leksikona iz 2005. te u više enciklopedija i bibliografija.

*Miroslav Šantek „Pojmovnik zagonetaštva“, Nova knjiga Rast, Zagreb, 2005., str. 8
*isto, str. 110
*Kod mezostiha odgonetku daju središnja slova svakoga redka
*LHP i Marjanović pišu da je Matiću ime Ambroz, za Špionjaka Matićevo ime je Ambroža, dok u ZHBP-u stoji ime Ambroža. Fra Stjepan Pavić, priređivač i prevoditelj djela „Latinske pjesme bosanskih franjevaca“, Matića zove Ambrozije

Naposljetku evo Matićevih i Josićevih pjesama s prvoslovkama na latinskome i hrvatskome u prijevodu fra Stjepana Pavića:

CARMEN ADGRATULATORIUM M. V. P. STEPHANO MARIANOVICH,
Magistro Novitiorum et Concinatori Festivali PATRONO LONGE COLENDISSIMO quod
defigitur in undecimam Januarii Anni 1825. quodque offert sincerus Amicus
P. AMBROSIUS MATICH / PJESMA-ČESTITKA MNOGOPOŠTOVANOM OCU STJEPANU MARIJANOVIĆU, Meštru Novaka i Blagdanskom Propovjedniku, Zaštitniku kudikamo najcjenjenijemu, upravljena Mu na 11. Siječnja Godine 1825., a prikazuje ju iskreni prijatelj OTAC AMBROZIJE MATIĆ
Corpus alimento nutritur, Amicus autem
Nobilis laude, honore, et praemio recreatur.

(Xenophon)

Amicus Amico salutem
Magister et Moderator, qui charus es et amabilis,
Miseris Junioribus, et cunctis affabilis:
Ansens cincero corde, haec cum gratuletur TIBI,
cogitur pariter, non invitus, esse et alibi;
Roseis, qui TE inter oscula, manibus ambire,
Cupit atque quamcitius, et redire.
Itaque, TIBI nunc votis intimis et profundis,
Sacris ille omnibus precibus, et perennibus undis
Animum TUUM insperget, al Altare Dei,
Memor erit vti sui et simul diei;
Nomini, quam TUO ter felicem faustamque praedicat,
Atque cordintime mille vicibus TIBImet dedicat.
Omnia, quae TIBI nunc hac die praestat,
In pluribus de cetero debitor restat,
Virtute namque eum non minus ac studio,
Nitere erit TIBI non infimo gaudio.
Istos lubens et alacer ab amico accipe versus,
Qui sunt offerentis Amici intimi sensus.
Concentus quam et Jubila quorundam mille,
Quibus ad hoc praestandum non eget ille;
Horum namque acceptissima optimaque erunt,
Quae fructum Cordium, Mentiumque ferunt.
Vota mea atque Plausibus summis,
Offero nunc Stephano et imis
Insto apud Deum; et roseam necto
Coronam, cum precibus meis flecto.
Vibo ergo Stephane ita semper coronatus
Undique hujuscemodi votis ornatus.
Annus Annum ad suam jucundam, et laetam
Excipiat, TE ducat ad longevam metam;
Totum meum Carmen Corde, et ore sonat,
Stephano Marianovich cum vivat intonat.
(odgonetka: MARIANOVICH VIVAT)
Tijelo se hranom hrani, a plemenit se prijatelj
pohvalom, čašću i nagradom okrepljuje.

(Ksenofont)

Prijatelj prijatelja pozdravlja
Meštre i Ravnatelju, što mio, drag si Mladićima
Sirotim, a i svima ostalim prijazan bićima:
Ako i odsutan mora bit kad ko svečar slaviš
Te silom, al' i milom drugdje boravi
Ruže i poljupce koji žudi darovat TI, svratit
Domu TVOME želi, al' brzo i kući se vratit.
Iskrenom sad će stoga on željom i dubokom,
Molitvom, zazivom svetim, vode vječnim tokom
A sve škropeć dušu TVOJU, na Oltaru
Misleć na svoj zavjet, haran danu na daru,
Naziv sretan što nosi, i što ga smatra svetim
S imena TVOG, i kličuć iz srca ga stoput posvetit.
Obasipa TE svime tog dana drug, i pruži
Sve ti, al' u mnogome ostaje TI dužnik:
Vrlinom dašto on će baš ko i ljubavlju sjat,
S veseljem silnim spremno dostojnu čast će TI dat.
I veselo i rado TI primi stihove over
Koji o ganuću Prijana TVOGA slove.
Cijelim bićem ganut bez muke zborit može,
Poklici i Pjesme jer se bez kraja množe.
Hvala se naime ona najradije prima i sluša
Koja plod je pravih Srdaca i duša.
Velike mi želje sad uz Poklike vrle
Do Stjepana s krunom svom od ruža hrle.
I ja molbe Bogu iz duše lijem klečeć,
Zaklinjem ga žarko sve dok ne obreče.
Vijek,, Stjepane, takva kruna nek TE krasi,
Urešen željama takvim uvijek da si.
A Godina jedna drugu nek sretna smjenjuje
I životom TEBE dugim nek obdaruje.
To mi usta, srce pjesmom zvone milijom
Što Stjepanu Marijanoviću kliču: Živio!

(odgonetka: MARIJANOVIĆ ŽIVIO)

Elegia in Novo Anno Honori ac Memoriae A. R. P. Stephani Marianovich ... (pars)

Magna decent Magnos, qVapropter maxima VatuM
Aggredimur, quae sic summi venerantur ut imI
Rectorem celebrare pium, de lumine lumeN
Illum nempe Virum, qui par virtutibus ipsI
Athletae Eliae, Superis pietate propinquuS
Nomen gens cuius merIto cum Sidere laudaT
O! pereant Graji sapientes, maxima RomaE
Vatum pars pereat, sed Bosna Tui venerentuR
Insignes Docotres, quos est carmine volluP
Concelebrare mihi, nam summis crede! MerentuR
Hymnis laudari, quia plVs Hi laudibus aequO
Sunt digni. Nec opus multis testatur id actV
Tellus Pannoniorum, sic: Gymnasia, LudI
Et florens Academia quaevis, Lycea, nec noN
Palladis unanimes artes, quod ubilibet isthiC
Hi palmam tulerint. – Ast quid Marianovich? AudI
Almus ubique locorum prout pellucida gemmA
Nectare divino lactatus fulsit, et ut soL
Umbras inter atras nitet, et Nomen ReverendI
Sic nituit socios inTer Marianovich omneS ...

(odgonetka: MARIANOVICH STEPHANUS, MINISTER PROVINCIALIS)

Elegija o Novoj godini na čast i spomen Mnogopoštovanom ocu Stjepanu Marijanoviću ... (ulomak)

Mora se veliko Velikom dati, te Pjesnički nauM
A što i mali i veliki štuju – započinjem vrlI:
Rektora slaviti pobožna, koji svijetli nam sjajaN
Iliji junačnom Muža ravna po svakoj vrlinI
A po pobožnosti on je i Višnjim bićima ponoS
Narod njegovo Ime do Zvijezda običava dizaT
O nek propadnu Graji mudri, i Pjesnik RimskE
Velikim dijelom propast nek snađe,a dižu se uzgoR
Izvrsni, Bosno, Tvoji Učeni Ljudi; nastuP
Cijeli Im zasluži njih da moja pjesma i vedaR
Himan slavi, jer hvale su, Vjeruj, dostojni vrlO
Suviše ne treba dokaza, činom svjedok je gotoV
Tome Papnonski Kraj, kao: Škole, Nastupi JavnI
Eto i još Akademija svaka i Licej cvjetaN
Potom Palade umijeća sva – da su pobjedni vijenaC
Hvale vrijedan odnijeli. – A Marjanović? On tI
Alem ko presjajni svud i na mjestu svakome sijA
Nektarom pojen božanskim, ko sjaj što sunčev je svijetaL
Unutar tamnih sjena, jednako Ime se sjajI
Slavno Marjanović, druzi, Toliko štovano od naS ...

(odgonetka: MARIANOVICH STEPHANUS, MINISTER PROVINCIALIS)

ODE honoribus excelentissimi ac reverendissimi Domini Domini PETRI KLOBUSITZKY ... / ODA u čast preuzvišenom, presvijetlom prepoštovanom Gospodinu, Gospodinu PETRU KLOBUSITZKOM ... (pentagrami s odgonetkom: VIVAT – ŽIVIO)

CARMEN jubilaeis honoribus Ilustrissimi, ac reverendissimi Domini CAROLI PAVICH ... (pars) / ODA u čast jubileja presvijetloga i prepoštovanoga gospodina Karla Pavića ... (ulomak)

Ausim Vota Tibi laeto prosternere sensV
Applausus inter, Vir celebrande siV
Sinceros animos Jubilari suscipe festO
Sternentis Cleri, Cordis amore piO
Pignora nunc pandunt, et cuncti carmina pangunT
Pectore submisso Votaque casta cienT
Inclyte cum recolas Jubilaei festa sacratA
Internos sensos pignoris instar amA
Constanter felix, sospes, vegetusque serenuS
Christicolum niteas Ecclesiaeque choriS
Et gratus Clero Vir quam diutissime vivE
Exultans meritis semper in aeva nitE
Sic justi, rectique tenx virtutis amatoR
Sis, prout et fueras Ecclesiaeque PateR
Atque Dioeceseos decus, ornatusque virescE
Ac Tibi junctorum noimima rite fovE
Nec leve devoti Cleri modo sperne piameN
Nosque Tuo puro respice corde: DeiN
Exactis lustris conscendas regna supernA
Exposcit populus mente vovente piA.
(odgonetka: ASPICE SANE, VOTA SERENA)

Ako smijem, Tebi bih vesel uputio PozdraV
Aplauz dok, Mužu drag, za te odjekuje žiV.
Svečan uz god da primiš želje iskrene radO,
S ljubavlju Srca Kler što ih podasatire, tO
Pružaju zaloge svi i hrle pjesme Ti skladaT,
Pribrana srca još čestitke Čiste Ti rijeT.
Imajuć, Presvijetli, svete proslave Obljetnih slavljA,
Istinski osjećaj naš neka Ti zaloge dA
Cio da sretan, vedar, zdrav i čio ko danaS
Crkvi kršćanskoj Ti svijetao ostaneš kraS.
Eto, da Kleru drag što dulje poživiš vrijemE,
E da bi zasluga pun, vjekove svijetlio svE.
Stoput ljubeći ono što nalažu pravda i razboR,
Svaku vrlinu štuj, ko što si štitio KleR.
Ali i snažan budi, dika Biskupije cijelE,
A podupiri k tom obredom vezane svE.
Nemoj doprinos odbiti Klera pobožna skromaN,
Na nas iz srca svog ćčistoga pogledaj skloN.
E da kad završiš vijek u kraljevstva uziđeš višnjA,
Evo što duha puk pobožna željeti znA.
(odgonetka: ASPICE SANE, VOTA SERENA)*

Prvoslovka, prije svega, ali i zadnjoslovka i srednjoslovka, postoji i danas u hrvatskome zagonetaštvu. Ipak, ne pronađoh niti jednu s toliko mnogo riječi kao što su navedene prvoslovke fra Ambrozija Matića i fra Blaža Josića. Josićev pentagram, pak, jedinstven je primjer prvoslovke. Njima su posve zasluženo osigurali uvrštavanje u budući Leksikon zagonetača BiH i Hrvatske i mjesto u svakoj budućoj antologiji hrvatskoga zagonetaštva.
Nedjeljko Nedić, mag. arh.
___________________________________________________________________
*Latinske pjesme bosanskih franjevaca (Franciscanorum bosnensium Carmina Latina), Synopsis, Sarajevo – Zagreb, 2015., str. 14-19, 152-153, 172-173 i 204-205

(Nedjeljko Nedić, Bosna Franciscana broj 48, Franjevačka teologija Sarajevo, Sarajevo, lipnja 2018., str. 251-259)


Post je objavljen 28.06.2018. u 00:24 sati.