Novi Vesnik NZ
Izašao je novi 54. broj Vesnika Enigmatskoga kluba „Nova zagonetka“ iz Beograda. Broj je uredio Miroslav Lazarević. Iz njegova sadržaja na 48 stranica izdvajam prilog „In memorijam“ posvećen nedavno preminulome kolegi Vladeti Trivuncu, zatim pretisak svih 16 stranica prvoga i jedinoga broja časopisa „Malgranda Enigmo“ sa zagonetkama na esperantu, izbor radova s VIII. Memorijala čika Stanka, prilog o jubileju bjelovarskoga Čvora te o XVIII. Enigmatskoj koloniji održanoj u Somboru. Ovim brojem Vesnika EK „Nova zagonetka“ nastavlja održavati tradiciju objavljivanja vlastitoga glasila po čemu je rijedak i svijetao primjer.
Zagonetač
Oznake: zagonetačka teorija
komentiraj (0) * ispiši * #
Prilog broj 2.500: bodovanje križaljaka
Nije to nikakva velika mudrost, niti složena i teška zadaća, samo što, kao i u svakome poslu, treba imati razrađenu taktiku i poznavati građu. To nije matematika, nije niti brojidba (statistika), ali su obje discipline uključene kao važni čimbenici.
Prvi uvjet za bodovanje svake križaljke jest provjera ispravnosti lika, drugi korak čini provjera usklađenosti križaljke spram zadanih kriterija (tematski pojmovi ako ih ima, otvor za sliku i sl.), a treći jest njezino iščitavanje kako bi ste se uvjerili da nema istokorijenskih pojmova i ponavljanja jednakih riječi u koje se ne ubrajaju jednoslovi. Nakon toga treba izbrojati crna polja, slovne skupine i ukupan broj riječi, izračunati prosječnu duljinu riječi (PDR), izdvojiti teško rješive pojmove, uočiti bjelinu, jednoslove, dvoslove, rijetka slova (Č, Ć, DŽ, Đ, F, Lj, NJ, Š i Ž te Q, W, X i Y), troslovne kratice i množine, ali i glagole i pridjeve.
Prije samoga bodovanja morate odrediti najveći mogući broj bodova koji može osvojiti jedna križaljka. Poželjno bi bilo da ta brojka bude djeljiva sa četvorkom. Preporučam brojke 20 i 40. Jednako važni kriteriji za bodovanje su:
1.) Rješivost
2.) Bjelina (najmanja koju treba bodovati može biti 5 x 5)
3.) PDR (izračunava se ovako: ukupan broj polja netto manje crna polja, puta 2 i podijeljeno s ukupnim brojem riječi)
4.) Sve ino, pa i opći dojam koji je po meni konačan rezultat pozitivnih i negativnih svojstava križaljke, s time da bodove umanjuju kratice, pridjevi, veći broj glagola i množina (dugačke su najnepoželjnije), dok ih povećavaju slovne skupine (više one troslovne, četveroslovne i petoslovne, no dvoslovne) i rijetka slova
Uzmemo li da je maksimalan broj bodova 20, a da svaki kriterij nosi najviše 5 bodova, tada valja znati da 5 bodova po kriteriju rješivosti može dobiti samo posve rješiva križaljka, po drugome kriteriju ona s najvećom bjelinom, po trećemu križaljka s najvišim PDR-om, a po četvrtomu križaljka s najviše rijetkih slova i slovnih skupina i sa što manje kratica, pridjeva, glagola i množina. Kriteriji naravno ne moraju nositi jednak broj bodova. Većina zagonetača odgonetljivost drži glavnim kriterijem pa bi sukladno tomu ona i nosila najveći broj bodova. I to je to.
Enigmoznalac
Oznake: zagonetačka teorija
komentiraj (20) * ispiši * #
Solarov opis anagrama i zagonetke
Hrvatski književni teoretičar i metodolog prof. dr. sc. Milivoj Solar godine je 2011. objavio „Književni leksikon“. Među natuknicama pronađoh i dvije vezane uz zagonetaštvo - anagram i zagonetku. Evo kako ih je opisao:
„ANAGRAM (grč. „ana“ – obratno + „gramma“ – pisano slovo) - Vrsta je zagonetke (hrvatski se naziva „premetaljka“), a u književnosti se rabi i kao figura, omiljela u epohi baroka, kojoj se često pripisivalo neko dublje mistično ili alegorijsko značenje. Postupak su književnici često koristili u izboru sinonima: A. V. Rastevčić – Ante Starčević“.
„ZAGONETKA (od gl. „gonetati“) – Jednostavan oblik koji se sastoji u postavljanju pitanja na takav način da se neposredno navode skrivene, neobične, ili s posebnog aspekta viđene osobine nekog predmeta, osobe ili pojave, pri čemu se očekuje jasana i nedvosmislen odgovor. Struktura je zagonetke određena načinom na koji se postavlja pitanje, a njezino je podrijetlo u mitskom ispitivanju kod procesa inicijacije članova neke zajednice. Za razumijevanje i nanalizu zagonetki nužno je poznavati kontekst u kojem se one oblikuju“.
(Milivoj Solar „Književni leksikon“, Matica hrvatska, Zagreb, 2011., str. 17 i 510)
Enigmoznalac
Oznake: zagonetačka teorija
komentiraj (0) * ispiši * #
Prvih 20 godina Skandifeniksa
(Željko Jandragić, Skandifeniks broj 969, 6. II. 2018., str. 6)
Suradnik
Oznake: Skandifeniks, Ž. Jandragić, zagonetačka teorija
komentiraj (1) * ispiši * #
EnigmoVukovac (3)
Golubova prva ispunjaljka
Listajući godišta somborskog Goluba, lista za srpsku mladež, zapela nam je za oko zagonetka objavljena u broju 9 iz 1883. godine. Ovaj list koji je izlazio u Somboru od 1879. do 1913. donosio je u svakom broju razne zagonetke. Njegov urednik je bio učitelj Jovan Blagojević. Prema tome, on je bio i urednik enigmatske strane, redovno odgovarajući suradnicima o kvaliteti pristiglih radova. O zagonetkama ovog lista ćemo drugom prilikom. Dakle, u broju 9 (rujan 1883.) „Golub“ je donio slijedeću zagonetku od stanovitog 5-ka Pavlovića iz Vršca. Ovaj zagonetač također zaslužuje pažnju da se o njemu posebno piše.
. Jedan suglas
. . . mala životinja od 3 glasa ili pismena
. . . . . zanatlija od 5 glasova
. . . . . . . varoš u Perziji od 7 glasova
. . . . . . . . . srpski ustaški vođa od 9 glasova
. . . . . . . srpsko prezime od 7 glasova
. . . . . ptica od 5 glasova
. . . jestivo od 3 glasa
. jedan suglas
Kad se sve reči pravilno iznađu i po ovom pravcu kao što tačke pokazuju poređaju onda se može ime ustaškog vođe unakrst čitati. 5ko Pavlović u Vršcu.
Odgonetka ove zagonetke – ispunjaljke glasi: p, puž, pekar, ispahan, Vukalović, Popović, čavka, sir, č. Prezime hercegovačkog vojvode i vođe hercegovačkog ustanka 1852.-62., Vukalović (luka), čita se i vodoravno i uspravno u najdužoj koloni.
Ova zagonetka je došla poslije nekoliko napomena urednika Jovana Blagojevića, tražeći od suradnika da „izmisle nešto novo“. Evo odgovora kojie je urednik dao u broju 2 od 1883. godine nekom Sr. P. V. u Buk.: „Jeste obećali smo i štampaćemo, samo ne znamo ni sami kad, kad tih stvari imamo isuviše i ova vam je zagonetka dobra ali nije ništa novo. Izmislite nešto novo, što nije tako obično“. Ni danas nije lako izmišljati nove zagonetke,a ne 1883. godine, kada nije bilo dovoljno ni listova koji su štampali zagonetke. Da zaključimo: ova zagonetka Petka Pavlovića iz Vršca mogla bi se, bar prema podacima koje za sada imamo, nazvati našom najstarijom ispunjaljkom ili bar pretečom naše prve ispunjaljke.
(Jovan Vuković, Čvor razbibriga broj 359, 30. III. 1980., podlistak Zagonetač)
Napomena: Da ne bi ste slučajno pomislili da sam nepoćudni pridjev „ustaški“ namjerno upisao donosim preslik izvornoga ćiriličnoga dijela teksta iz Goluba objavljenoga i u Zagonetaču.
Bivši nogometaš u premetaljci
ZAVRĆI I NA VOLEJ
(Jovan Vuković u Ivica Mlađenović „Istaknuti srpski enigmati“, Studio Linija A, Beograd 1999., str. 20 i Zoran Radisavljević „Svet anagrama“, „Divit“, Beograd 2004., str. 19)
Udvajaljka
Sastavljena od dva Klintona,
slavuj ptica glasa zvona.
(Jovan Vuković, 2013. i Marjan Radaković „Anadiploze“, EK „Nova zagonetka“, „K „Niš“ i „Alma“, Beograd – Niš, 2015., str. 15)
Kolega
Oznake: J. Vuković, Zagonetač, zagonetačka teorija
komentiraj (2) * ispiši * #
Jubilej Deklaracije iz 1967.
Sinoć bijah na skupu kojega je MH ogranak Orašje priredila u povodu 175. godine od osnutka Matice hrvatske (Matice ilirske kako se najprvo zvala), 50. obljetnice od donošenja Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskoga književnog jezika 1967.-2017. i 20. obljetnice od obnove rada oraškoga ogranka Matice hrvatske. Na skupu je govorio predsjednik MH ogranak Orašje prof. Vidan Janjić, predsjednik MH akademik dr. sc. prof. Stjepan Damjanović i Matičin dopredsjednik dr. sc. prof. Marko Samardžija. Iako je zagonetaštvo izravno povezano s jezikom, opet vam ne bih ništo napisao da prof. Samardžija nije naveo četvoricu autora spomenute Deklaracije. To su Miroslav Brandt, Radoslav Katičić, Tomislav Ladan i Slavko Pavešić. A Vjekoslav Slavko Pavešić, kod kojega u Hrvatskoj enciklopediji stoji samo ime Slavko, zagonetač je predstavljen u Leksikonu zagonetača Jugoslavije Stjepana Horvata iz 1979. Ovaj podatak nisam znao spominjući nedavno zagonetačku obitelj Pavešić.
Matičar
Oznake: zagonetačka teorija
komentiraj (1) * ispiši * #
Vesnik EK "Nova zagonetka"
Prošloga je mjeseca objavljen 51. broj Vesnika Enigmatskoga kluba „Nova zagonetka“ iz Beograda. Jedno je to od rijetkih službenih glasila zagonetačkih klubova i društava. Iz njegova sadržaja izdvajam priloge posvećene nedavno preminulim kolegama Milošu Vrziću, Karčiju Verebu i Miodragu Tošiću, zatim kronologiju događaja u razdoblju 2. lipnja – 3. listopada 2017., izvješće s godišnje skupštine ovoga Kluba održane 17. lipnja 2017. i sa SES-a u Subotici te poseban dodatak na središnjim stranicama – 26. broj GEN-a (Glasila enigmata niških) kojega su priredili Marjan Radaković i Nikola ČD Pešić. Urednik Vesnika je Miroslav Lazarević, dok su autori priloga u broju 51 Ratko Stojković, Tomislav Popović, Momir Paunović, Radenko Raković, Branko Milovanović, Jovan Vuković, Krsta Ivanov, Ljubislav Drakulić i Vladimir Šarić. „Vesnik“ EKNZ štivo je vrijedno pozornosti.
Čitatelj
Oznake: M. Lazarević, zagonetačka teorija, Vesnik, GEN, N. Pešić, razni zagonetači
komentiraj (1) * ispiši * #
Enigme s doktorskim potpisom (3)
(Dinko Knežević „Analiza učestalosti slova u križaljkama“, EU „Čvor“, Bjelovar, 1980., str. 11-15)
Premetaljka
AKT – TAD GAVRILO POGODI PRESTONOG ČOVEKA!
(Dinko Knežević, Marbo plus broj 49, 2010., str. 32)
(Dinko Knežević, Marbo broj 73 i Branko Milovanović i Vladeta Trivunac „Magični likovi“, Alma, Beograd 2014., str. 23)
Kolega
Oznake: D. Knežević, Marbo, Marbo plus, zagonetačka teorija
komentiraj (3) * ispiši * #
Brankovi konaci (3)
Osnovano Enigmatsko društvo „Zagonetka“
„U Beogradu je 13. VI. 1983. godine održana osnivačka skupština na kojoj je osnovano Enigmatsko društvo „Zagonetka“. Osnivačkoj skupštini prisustvovali su Petar Bizumić, dr. Milenko Zuber, Ljubiša Jakšić, Radojica Jovičić, Stanislav Lukić, Veljko Maksimović, Nikola Marinković, Ivica Mlađenović, dr. Boško Petrović, Branko Polić, Miodrag Tošić i Vladeta Trivunac. U Predsjedništvo novoosnovanog društva, koje broji devet članova, izabrani su Petar Bizumić, dr. Milenko Zuber, Ljubiša Jakšić, Radojica Jovičić, Stanislav Lukić, Veljko Maksimović, Ivica Mlađenović, dr. Boško Petrović i Branko Polić. Za predsjednika Predsjedništva ED „Zagonetka“ izabran je Ivica Mlađenović, za potpredsjednika dr. Boško Petrović, a za sekretara Društva Ljubiša Jakšić. U Odbor samoupravne društvene kontrole izabrani su Miodrag Tošić, Nikola Marinković i Vladeta Trivunac.
Enigmatsko društvo „Zagonetka“ dobilo je prostorije u Mjesnoj zajednici „Drugo zasjedanje AVNOJ-a“ na Novom Beogradu, a u narednom razdoblju izvršit će se uređenje tih prostorija čija površina iznosi oko 20 m2. Prema Statutu ED „Zagonetka“ svaki građanin SFRJ može postati član Društva, s tim što upisnina iznosi 100 dinara, a godišnja članarina 240 dinara“ ...
(Branko Polić, iz Zagonetača broj 296 (5), srpanj-kolovoz (VII.-VIII.) 1983., str. 14)
Kolega
Oznake: B. Polić, zagonetačka teorija, Zagonetač
komentiraj (1) * ispiši * #
Bajtizem (3)
Iz povijesti slovenskih palindroma
„Prilog „Zagonetač“ više je puta pisao o obrtaljci i obrtajnoj rečenici (tj. o plaindromu i palindromnoj rečenici) navodeći pri tome i primjere tih zagonetaka, bilo u stihu, bilo u prozi. Poznavanju ove zagonetačke discipline prilog je dao i Miroslav Šantek knjigom „Zagonetke anagram i palindrom“, gdje je svoje teorijske tvrdnje bogato potkrijepio primjerima iz stranoga i domaćeg zagonetaštva. Želja mi je da ovim kratkim člankom upoznam šire krugove zagonetača sa stanovitim podacima iz slovenskoga zagonetaštva.
Slovenski „Rječnik stranih riječi“ F. Verbinca – tiskan u Ljubljani prije deset godina (1968., op. pr.) – navodi ovu definiciju palindroma: „povratnik, beseda, ali stavek (verz), ki ima, če ga beremo naprej ali nazaj, isti ali drugačen pomen (npr. NEŽEN, MARS, PERICA REŽE RACI REP).“ – U prijevodu na hrvatski: „obrtaljka, riječ ili rečenica – stih koji je istoga ili različitog značenja čitamo li odnaprijed ili natraške ...“). Slovenski naziv za palindrom je, dakle, „povratnik, no valja reći da se vrlo rijetko rabi.
Još se jedna slovenska riječ susreće u istom značenju: „obratnica“ (u novije vrijeme također vrlo rijetko). U Časopisu „Živlenje in svet“ godine 1934. zagonetač s pseudonimom Crassus (Anton Debeljak?) sastavljao je mrežaste zagonetke koje je nazivao „križanka z obratnicami“ („križaljke s obrtaljkama“); to su zapravo bile obosmjerne ispunjaljke s konačnom odgonetkom. Ovaj je zagonetačć u slovensko zagonetaštvo tada uveo čitav niz obosmjerki koje se danas navode kao temeljni primjeri: DOHOD (prilaz), NATAN, KISIK, POKOP, ROTOR, KAJAK, ARARA, RANAR, TOPOT, REVER, MONOM, DOVOD, JEREJ, LUKUL, RAKAR, KULUK, ORURO, AIAIA (ili AEAEA) i dr. – Crassus se koristio i većim brojem duljih obosmjernih riječi, iako su neke danas pod upitnikom: JAMAMAJ, NEUQUEN (argentinska rijeka), IDIOTOIDI (?) – U šestom broju navedenog časopisa objavio je dosad najdulju poznatu slovensku obosmjernu riječ: NERADODAREN (onaj koji nerado daje), koja još uvijek vrijedi kao izniman primjer. Nakon njega su slovenski zagonetači skupili tek nekoliko obosmjernih riječi u rasponu od šestoslovnih do devetoslovnih, a među njma bi se s velikom teškoćom pronašla poneka zaista slovenska; gotovo sve su tuđice: MALAJALAM, KINIKINIK i sl. Crassus je godine 1934. dao i više obrtajnih. Zanimljiva je, npr., drugosmjerna sintagma ELA I VOJESLAV koja odnatraške daje VALSE JOVIALE (francuski: „veseli valcer“). Od obosmjernih sintagmi zanimljiv je izraz HUDI DUH (u 10. broju) koji se pridružio poznatim obosmjernim sintgmama u slovenskom jeziku: NAGI CIGAN (goli Ciganin), PLAZ Z ALP (lavina s Alpa), CESAR PRASEC (car prasac) i sl. Među obosmjernim rečenicam nalazimo u spomenutom časopisu i ove: A ŠE NE BO BENEŠA (Zar Beneš još neće doći?), E, KAREL, JEJ LE RAKE! (E, Karel, jedi samo rakove), MARSEJA JE SRAM (Marsiju je sram). Još su i danas to atraktivni primjeri zagonetačkih domišljaja, ravni starome primjeru: PERICA REŽE ... ili novijima: MATEJ JE TAM (Matija je tamo), PELE JE LEP (Pele je lijep), MIŽE LEŽIM (žmirećki ležim) i slično.
Zanimljivo je da je prošle godine (1977., op. pr.) mladi slovenski pisac Dimitrij Rupel (kasnije političar r. 1946., op. pr.) u svoj roman „Družinska zveza“ („Obiteljska veza“) uklopio niz obosmjernih izraza i rečenica koje slovenski zagonetači dosad nisu poznavali. To su, npr., VELIKI LEV (veliki lav), ISKAT TAKSI (tražiti taksi), NE ZA KAZEN (ne za kaznu), TETKO V AZIL, LIZA V OKTET (tetku u azil, Lizu u oktet), ČEPE KAR JAHAJ RAKE PEČ (samo idi da čučeći pečeš rakove), RAD NESEM TAJAT MESEN DAR (rado nosim puteni dar na topljenje), POTOPIS, NEŽEN SI POTOP (putopise, nježan si, potopu), MUZIKA - TAK IZUM! (glazba – kakav pronalazak!), KALVIN NI VLAK (Kalvin nije vlak), NESEL GOR ROG LESEN (nosio gore drveni rog).
Neki od ovih prijera, naravno, samo su igre riječi glavnoga junaka, i u romanu imaju ponajprije posebnu funkcionalnu ulogu. Ali poneki su iznenađujuće jednostavni, smisleni i zagonetački prihvatljivi. Sve to još jednom pokazuje da zagonetaštvo može biti sastavno područje književnosti. Na žalost, zagonetke i zagonetački elementi u književnim djelima – to je još potpuno neistražen dio povijesti slovenskoga zagonetaštva“.
(Drago Bajt, Zagonetač broj 165 u Čvor razbibrizi broj 305, 4. III. 1978., str. 14)
Kolega
Oznake: D. Bajt, obosmjerke, zagonetačka teorija
komentiraj (5) * ispiši * #
Aladinovo biserje (3)
(Aladin Mahmutović, Čvor razbibriga broj 408, 13. II. 1982., str. 4)
Maglajski Lavirint
„Popularnost zagonetaka iz dana u dan je sve veća. Svjedoci smo brojnih enigmatskih događaja (susreti, natjecanja, knjige, časopisi i dr.) au posljednje vrijeme sve je više inicijativa za osnivanje klubova sastavljača i odgonetača. Ovaj pokret, a tako bi se to s pravom moglo nazvati, najviše maha uzeo je u Bosni i Hercegovini.
U Maglaju djeluje grupa sastavljača u kojoj je najistaknutiji predstavnik mladi zagonetač Aladin Mahmutović. Već u ljeto 1982. godine započeli su razgovori oko formiranja kluba, a posljednje pripreme održane su tokom stidenoga i prosinca. Osnivačka skupština održana je 20. XII. 1982. godine. Izabrano je predsjedništvo kluba u čiji sastav su ušli: Aladin Mahmutović, Namik Buturović, Radovan Bojanić (tajnik), Vesna Radović i Goran Panić. Klub je dobio ime „Lavirint“. Oko kluba, od poznatijih domaćih sastavljača okupili su se još Perica Šarčević, Suad Hodžić, Nermina Jusufbašić, Salim Bećirović, Adin Medžić i dr.“ ...
(Stjepan Horvat „I u Maglaju klub zagonetača“, Zagonetač broj 292, ožujka 1983., str. 13)
(Aladin Mahmutović, Superfeniks broj 78, 25. IX. 2014., str. 10)
Kolega
Oznake: A. Mahmutović, Čvor razbibriga, Superfeniks, Zagonetač, slogovnice, talijanke, zagonetačka teorija
komentiraj (3) * ispiši * #
Sovićki vitez (2)
Čitaljke za Bana by Janko Polić Kamov
Među istinskim poklonicima poezije „srca i krvi“ još je vruće sjećanje na ponajiskrenijeg hrvatskog pjesmotvora – Janka Polića Kamova. Napokon, jedno dostojno vraćanje Jankovu životu i djelu, jer jesenas je obilježeno ravnih stotinu (godina) od rođenja tog „vikača psovki i strasti“.
U kratkomu svomu žiću – jedva 24 ljeta – pošteno je „ištipao hartiju“, nije umro „na rođenoj grudi“ – bila je to „tragedija mozga“. Kamov je napisao mnoge – stalo je u četiri sveska sabranih mu djela, oja je objelodanio riječki Otokar Keršovani.
Teško je povjerovati, ali ovako je u pismu M(iji) Radoševiću pisao mladi Kamov. „Nemam dovoljno snage da debatiram i reagiram, zato šutim i slušam. Ne da mi se govoriti. Ne mogu ... A prije mi se činjaše da sam i samo nebo sposoban skinuti s nebesa“.
Da je to bila tek rijetka bonaca „velikog psovača“ i „antijoba“ (kako ga počasti manje poznatiji od braće Šimić) potvrđuje i ova Jankova rečenica, ovaj put iz pisma bratu Vladimiru: „Ja sam već u pučkoj školi pisao pjesme i napisah tragediju „Petar Zrinski“ i komediju „Vrag“ koja je ostala na policiji u Zagrebu“.
Lako za komediju „Vrag“, ali vrag je, ne dajući mu mira, na policiju mogao povesti i samog Janka. To zbog nimalo zagonetne čitaljke koju je oštro uputio na adresu bana Raucha. Naime, Kamov je u povodu vijesti da će ban Rauch biti imenovan kraljevskim komesarem – što je značilo pooštrenje mjera spram opozicije – ispucao dvije nabrušene čitaljke (i to za šankom kafića na Puntu)!
RAUCH KO BAN – RAUCH KOMESAR – KO MESAR
Smiono – kamovljevski! Koji li još pjesnik danas pjeva Jankovom žestinom? A i čitaljke njegovog naboja ne govore se više. Ta što bi nam kad Rauch više nije ban, ni komesar.
(Tomislav Pejić, Zagonetačko-enigmatski bilten broj 1, Zagreb, 21. ožujka 1987. i Kvizorama broj 1289, 17. XII. 2016., str. 16)
Kolega
Oznake: T. Pejić, za, Kvizorama, zagonetačka teorija
komentiraj (2) * ispiši * #
"Začarani krug" slogovne križaljke
(Dragutin Domjanović, Enigmatski zbornik broj 1, urednik Jovan Nedić, Sv(ij)et enigmatike, Sombor, 1999., str. 24)
Tekst koji ste pročitali danas je aktualniji no prije. Naime, slogovnice su skoro posve nestale iz enigmatskih časopisa. U doba nastanka teksta (vjerojatno sredinom 70-ih godina prošloga stoljeća) slogovne su križaljke objavljivane u Mini čvoru na 2. ili 3. stranici, Čvor razbibrizi ponekada do njezina gašenja i Čvor križaljci nešto češće posebice njezina inačica slogovna američka križaljka, zatim u Džepnoj križaljci i Novostima enigmi te kasnije u Vjesnikovu kvizu, Džokeru, Eureci ...
Sveopćom skandinavizacijom enigmatike u 90-im godinama slogovnica je skoro „izumrla“. Bila je objavljivana u Čvor križaljci i Mini čvoru do prestanka njihova izlaženja te riječkomu Izazovu, zagrebačkoj Enigmi i Topu skandi koji također više ne izlaze. Aktualno stanje još je poraznije. Naime, u nepunih 940 brojeva Skandifeniksa i 70-ak brojeva Superskandifeniksa nije objavljeno niti 10 slogovnih skandinavki (česte su doduše skandinavke 1 + 2 Željka Svibena), u Feniksu su objavljivane isključivo slogovne varijacije u rubrici „Noviteti“ na str. 22, koje nema otkako je broj stranica sa 100 smanjen na 84, dok ih u Superfeniksu uopće nije bilo, u Kviskoteci se ponekada mogu naći u njezinim ljetnim i zimskim specijalima, a u Kvizorami odavno nije objavljena niti jedna jedina. Ne znam ima li ih u Križaljki kvizu i Novostima enigmi. Ove činjenice me žaloste jer sam veliki pobornik i ljubitelj slogovnica. Očekuju li ih bolji dani ili potpun nestanak sa stranica zagonetačkih časopisa?
(Vrbora, Vjesnikov kviz broj 186, 4. IV. 1979., str. 45)
(Ivica Šubat, Čvor razbibriga broj 410, 13. III. 1982.)
(Nedjeljko Nedić, Džoker broj 65, 13. I. 1986.)
(Zdenko Han, Izazov broj 17, 30. XII. 1993.)
(Predrag, Enigma broj 11, listopada 1994., str. 7)
(Stjepan Orešić, Top skandi, XII. 2002./I. 2003., str. 39)
(Go-spić, Kvizorama broj 570, 8. III. 2003., str. 16)
(Jozo Boban, Feniks broj 296, 13. IV. 2006., str. 22)
(Nedjeljko Nedić, Skandifeniks broj 671, 22. V. 2012.)
Enigmoznalac
Oznake: slogovnice, Vjesnikov kviz, Čvor razbibriga, Džoker, izazov, enigma, Top skandi, Kvizorama, Feniks, Skandifeniks, I. Šubat, N. Nedić, Z. Han, S. Orešić, J. Boban, D. Domjanović, zagonetačka teorija
komentiraj (5) * ispiši * #
PoBuna na TIO (1)
SLAVKO BOVAN (Mostar, 4. prosinca 1961.) – Vrstan zagonetač, urednik, popularizator enigmatike, novinar, publicist i društveni aktivist. Njegov prvi objavljeni rad bio je anagramni rebus iz Vjesnikova kviza broj 248 od 19. kolovoza 1981. Bovanovo zagonetačko stvaralaštvo karakterizira raznovrsnost. Tijekom sastavljačke karijere objavio je više od 200 različitih zagonetaka i njihovih inačica. Ukupna brojka objavljenih radova veća je od 14.000. Surađivao je u većini enigmatskih časopisa s prostora bivše Jugoslavije. Urednikom u sarajevskom Orbisu bio je 1987./92. Uređivao je i kikindsku Razbibrigu, kruševački Bumerang i Minibumerang te prvih pet brojeva novosadskoga Pan zabavnika (sa Željkom Dimovićem). Urednikom je enigmatskih priloga u više listova (Kikindske novine, Zrenjanin, Subotičke novine, podgorička Pobjeda ...). Ove je godine uredio i priredio 1. broj brošure "Kikindske enigme".
Zanimljivo je da nije, poput većine onodobnih zagonetača, bio u članstvu bjelovarskoga Čvora, a ipak je bio pobjednikom ČPSZ-a 1985. Jedan je od osnivača EK „Ero“ iz Mostara“. Potom postaje članom EK „Dr. Đorđe Natošević“ iz Sombora, dok je danas u članstvu EK „Kikinda“ među čijim je osnivačima. Sudjelovao je na više SZJ-ova. Bio je u organizaciji SZJ-a u Sarajevu 1987. Redovitim je sudionikom susreta enigmata Srbije. Najveće uspjehe požnjeo je s EKK-om u posljednje dvije godine. Godine 2012. objavio je zbirku križaljaka (382. skandinavke od 122 autora na 18 jezika) pod nazivom „Kikindski mamut“. Voditeljem je iznimno posjećenoga bloga „Enigmatika – tupljenje i oštrenje“ (TIO). Sa suprugom Milijanom i dvojicom sinova živi i radi u Kikindi.
Enigmatski globus
„Za križaljku ne dam ni paru. Svaka je križaljka kavez barem za jednu aru“.
Ovaj epigram Dragutina Horkića podstakao me da provedem jedno obimno i mukotrpno istraživanje. Riječi od tri slova, poznato je, nisu rijetke u križaljkama – neki ih nazivaju i „nužno zlo – tako da postoji mišljenje da su stanoviti troslovi (naročito ARA) vrlo česti i da se pojavljuju „u svakoj ili skoro svakoj križaljci“. Takvo se mišljenje uvriježilo iako nitko, bar koliko je meni poznato, nije utvrđivao učestalost riječi u križaljkama. Zato sam se ja prihvatio da to utvrdim za troslovne riječi.
Kao uzorak za istraživanje uzeo sam 500 križaljki iz 57 naših enigmatskih listova. Kako sam listove i križaljke uzimao bez ikakvog reda i pravila i kako sam uzeo bar po jedan broj od svakog enigmatskog lista na hrvatskosrpskom jeziku, držim da se radi o reprezentativnom uzorku i da se ne može govoriti o „namještanju rezultata“. U tih 500 križaljki pronašao sam 1533 različita troslova od ukupno 5130 troslovnih riječi. Što mislite koliko puta se ponovila ara, sama ili u jatu? Odgovor onih kojima sam postavio to pitanje kretali su se između 100 i 300, a vjerovali ili ne, aru sam pronašao samo u 18, a are u 15 križaljki.
Najčešća troslovna riječ u našim križaljkama je ATA, koja se u mom uzorku pojavila (samo) 35 puta, dakle jednom na 14,3 križaljke. Dalje slijede: ANA (32 puta), ATI (28), STO (26), ITA 824), ALA, IRA, IME i OSA (po 23), OKA (22), ETA, NAR i OTA (21), ANI, ARI i OTO (po 20), INA (19), ADA, ARA, IST i KAN (po 18 puta) itd. Kao što se vidi „jadna“ ara, skoro nedužna, trpjela je napade sa svih strana. Na tablici učestalosti pojavljivanja u križaljkama ona dijeli 18.-21. mjesto. Čak i kad se uračunaju i njena objavljivanja u jatu, ona još uvijek nije najčešća troslovna riječ u našim križaljkama. Račun pokazuje d se pojavljuje po jedanpu na svakih 15,2 križaljke. Iako sam ovim napisom pokušao obraniti enigmatsku ljubimicu, to ne znači da se zalažem za to da se ona još češće uvrštava u križaljke. Mislim da je dovoljno i da joj svaka 15. križaljka bude kavez.
(Vjesnikov kviz broj 371, 7. V. 1986., str. 12)
Kolega
Oznake: S. Bovan, Vjesnikov kviz, zagonetačka teorija
komentiraj (7) * ispiši * #
Je li osmosmjerka križaljka?
Pišući 15. siječnja o osmosmjerkama, uvrstio sam ih u podvrstu križaljaka. Nekoliko dana kasnije u Zagonetaču broj 316 (25) od 1. rujna 1987., str. 5 pronađoh tekst Slavka Bovana o toj dvojbi kojega donosim u cijelosti.
Enigmoznalac
Oznake: S. Bovan, osmosmjerke, zagonetačka teorija
komentiraj (4) * ispiši * #
Interview u Izazovu
Prelistavajući danas nekoliko brojeva riječkoga Izazova u broju 28 od 2. lipnja 1994., str. 38, pronašao sam razgovor koji je sa mnom vodio urednik Ivica Šubat. Pazite, bio sam 23 godine mlađi i oko 30 kila lakši!
Sugovornik
Oznake: izazov, N. Nedić, zagonetačka teorija
komentiraj (3) * ispiši * #
Zagonetačko-odgonetačka kategorizacija
Tijekom 70-ih godina XX. stoljeća bjelovarski je "Čvor" uveo kategorizaciju svojih suradnika zagonetača. Odgonetače je kategorizirao u 80-im godinama. Za zagonetače naslovi su bili zagonetač C (zC), zagonetač B (zB) i zagonetač A razreda (zA), zagonetački majstorski kandidat (zmk i zMK), zagonetački majstor (zm i zM) i zagonetački velemajstor (zvm i zVM, a za odgonetače odgonetač C (oC), odgonetač B (oB) i odgonetač A razreda (oA), odgonetački majstorski kandidat (omk i oMK), odgonetački majstor (om i OM) te odgonetački velemajstor (ovm i oVM). Pravilnik o njihovu dodjeljivanju nisam nikada imao u rukama, no znam da su zagonetači sami morali podnositi zahtjeve za dodjelom određenoga naslova te priložiti popis objavljenih radova potrebnih za traženi naslov, dok su odgonetački naslovi stjecani plasmanima na natjecanjima. U to doba ja sam kao član Čvora i Zagonetačkoga saveza Jugoslavije imao naslove zB i oB (v.). Sjećam se i brojnih polemika za i protiv kategorizacije koje su za posljedicu imale njezino gašenje.
Držim da bi kategorizaciju zagonetača trebalo vratiti. Predlažem sljedeće naslove: zagonetački trećekategornik (ZTK), zagonetački drugokategornik (ZDK), zagonetački prvokategornik (ZPK), zagonetački majstorski kandidat (ZMK), zagonetački majstor (ZM), zagonetački velemajstor (ZVM) i zagonetački doajen (ZD). Broj objavljenih radova za ove naslove bio bi 1.000 za ZTK, 2.000 za ZDK, 3.000 za ZPK, 5.000 za ZMK, 8.000 za ZM te 10.000 za ZVM, dok bi se naslov ZD dodjeljivao za 15.000 objavljenih radova i najmanje 40 godina bavljenja zagonetaštvom. Iznimku bi činili pokojni kolege kojima bi HZS posmrtno dodijelio naslove temeljem saznanja o približnome broju objavljenih radova.
zB Nedjeljko Nedić
Oznake: zagonetačka teorija
komentiraj (2) * ispiši * #
Ujednačite kriterije, urednici!
Gornji naslov i prilog što slijedi nisam napisao ja - toliko da znate. Njihov je autor Krešimir Blažek (Koprivnica, 1955.), a pronađoh sve to u Zagonetaču broj 292 iz ožujka 1983. na str. 10 i 11. Budući da mi se čini aktualnim, objavljujem ga u cijelosti s nekoliko opaska.
"Dugo se spremam da napišem koje slovo u vezi objavljivanja nekih križaljka u Skandi čvoru (i ne samo u njemu), koje svojim sadržajem ne ispunjavaju ni najminimalnije uvjete za objavljivanje, čij isu autori i kategorizirani zagonetači. Mlad sam sastavljač i ne bojim se rada da postignem svoj (i urednika) cilj - kvalitetan sastavak. Ulažem dosta truda, ali uvijek ne uspijevam i normalno je da takvi radovi završe u košu. I to je ljudski i u redu, ali me smeta neobjektivnost urednika kada su u pitanju suradnici sa stanovitom reputacijom i priznatim titulama, tzv. "autoriteti". Smatram da ulažem više truda, htijenja i želja u svaki svoj sastavak nego neki od "autoriteta", ali se taj trud ne valorizira kako treba. Uvijek sam za to da se loš sastavak baci, ali neka to bude bez obzira na ime i titulu. Zar je to sramota? Mislim da nije, jer ako je sastavljač pravi zaljubljenik zagonetaštva, to će primiti kao normalno, ali ako je lovac na "lovu", naravno da će se ljutiti. Objavljivanjem loših sastavaka čini se medvjeđa usluga i redakciji, i autoru, jer objavljivanje takvih radova "autoriteta", a odbacivanje istih od "anonimaca" stvara rezignaciju i revolt kod potonjih.
Da ne bi sve bilo okolo-naokolo zadržat ću se na analizi jednog takvog rada. To je skandinavka majstorskog kandidata Slobodana Pantelića (Loznica, 5. I. 1950.-2. VII. 2001., op. pr.) objavljena u Skandi čvoru broj 278 od 7. II. 1983. godine. Ta križaljka ima šesnaest crnih polja, što uglavnom odgovara nekim standardima (bilo je objavljenih i s 18 crnih polja od Dušana Kosa, Prezid, 15. XII. 1938.-Bjelovar, 2004., op. pr.). U toj križaljci (čiji urednik je potpisan inicijalima AM, vjerojatno Aladin Mahmutović, op. pr.) čak je 8 (osam) riječi u množini: ESTETIČARI, ENTERIJERI, TORPEDI, RESORI, TOTEMI, RAČIĆI, MAJORI i OSVRTI. Tu je još desetak "vrlo poznatih" riječi: ĆERT, NERMA, TIRIT, JERARH, RIČNJAK, ARISTON, RIO, ORID, CORLA, IBI, RENAN, BATEV, RAMAN i tome slično. Najduže riječi su; PRETPRIPREMA, PROSTORIJA, RESTORATER, ESTETIČARI, ENTERIJERI, MARTINOVIĆ i PRVOTIMAC. Gotovo da i nema ni jedne zvučne, ponajmanje svježe riječi. Što se pak tiče skupina, osnovno pravilo je zadovoljeno (19 vodoravno i 19 okomito). Od tih 38 skupina čak trećina je ST i PR.
Ne znam da li uredništvo ima boljih radova (u što ne sumnjam), ali ovaj sastavak nije trebao biti objavljen, pa bez obzira što ga je sastavio majstorski kandidat. Ako ima dovoljno suradnje od različitih autora, urednici bi morali svoje kriterije jednako primjenjivati, ne dopuštajući nikakvu prednost radovima suradnika koji "nešto znače". Predlažem da se o ovoj temi povede šira rasprava na stranicama Zagonetača,a može biti i predmet rasprave na nekom većem skupu zagonetača".
(Krešimir Blažek, Zagonetač br. 292, ožujak (III.) 1983., str. 10 i 11).
Na urednički odgovor nije trebalo dugo čekati. Prozvani urednik AM (Aladin Mahmutović) oglasio se već u Zagonetaču broj 294 iz svibnja 1983.. Evo što je, u napisu "Više samokritičnosti suradnici!", odgovorio Blažeku:
"U Zagonetaču br. 292 izašao je napis kolege Krešimira Blažeka pod naslovom "Ujednačite kriterije, urednici". Kako je riječ o križaljci koju sam ja uredio želio bih dati neka objašnjenja.
Poštovani kolega, ipak držim da se u Skandi čvoru koliko-toliko objavljuju kvalitetni radovi. Prednost nemaju radovi koje su sastavili kategorizirani zagonetači, već je bitna kvaliteta rada bez obzira o kojem se sastavljaču radi, bar što se tiče radova koje ja priređujem. I radovi velemajstora ponekad završavaju u košu ako svojom kvalitetom ne zadovoljavaju. Čvor je oduvijek odgajao mlade zagonetače, tako da su pod nejgovim okriljem stasala brojna današnja vrhunska imena našeg zagonetaštva. Prema tome radovi "anonimaca" se ne odbacuju, već se objavljuju, normalno ako zadovoljavaju postavljene kriterije. Tako je bilo do sada, a tako će biti i u buduće.
Dajem vam objašnjenja za optuženu skandinavku. O tome da li ću nešto objaviti ili ne odlučujem na osnovu više kriterija, broja crnih polja, bjelina u križaljci, zvučnosti i svježine uvrštenih riječi, povezanosti pojedinih dijelova križaljke, odgonetljivosti i općeg dojma. Prema tome jedan od odlučujih činilaca za objavljivanje su bile i dvije bjeline na početku i u sredini skandinavke. Druga stvar, govorite o manje poznatim pojmovima, Ako se opće poznati pojmovi ukrštaju s manje poznatim pojmovima, odgonetanjem ovih prvih lako će se dobiti oni drugi, a o tome se radilo u navedenoj skandinavci.
Na kraju, želio sam dati osvrt na neke vaše sastavke, objavljene i neobjavljene, no čini se da to u ovom članku ne bi bilo korektno, a vama ću prepustiti da ih sami analizirate prije nego što ih šaljete u neko uredništvo".
(Aladin Mahmutović, Zagonetač broj 294, svibanj (V.) 1983., str. 9)
Oznake: K. Blažek, A. Mahmutović, Zagonetač, zagonetačka teorija, razni zagonetači
komentiraj (1) * ispiši * #
Jezik zagonetaka
U jednom od starijih brojeva Superfeniksa (nažalost ne zapisah u kojemu) pronašao sam tekst kolege mr. sc. Davora Perkova koji je zanimljiv i danas. Pročitajte ga.
Zanimljivko
Oznake: D. Perkov, Superfeniks, zagonetačka teorija
komentiraj (1) * ispiši * #
