Sovićki vitez (2)
Čitaljke za Bana by Janko Polić Kamov
Među istinskim poklonicima poezije „srca i krvi“ još je vruće sjećanje na ponajiskrenijeg hrvatskog pjesmotvora – Janka Polića Kamova. Napokon, jedno dostojno vraćanje Jankovu životu i djelu, jer jesenas je obilježeno ravnih stotinu (godina) od rođenja tog „vikača psovki i strasti“.
U kratkomu svomu žiću – jedva 24 ljeta – pošteno je „ištipao hartiju“, nije umro „na rođenoj grudi“ – bila je to „tragedija mozga“. Kamov je napisao mnoge – stalo je u četiri sveska sabranih mu djela, oja je objelodanio riječki Otokar Keršovani.
Teško je povjerovati, ali ovako je u pismu M(iji) Radoševiću pisao mladi Kamov. „Nemam dovoljno snage da debatiram i reagiram, zato šutim i slušam. Ne da mi se govoriti. Ne mogu ... A prije mi se činjaše da sam i samo nebo sposoban skinuti s nebesa“.
Da je to bila tek rijetka bonaca „velikog psovača“ i „antijoba“ (kako ga počasti manje poznatiji od braće Šimić) potvrđuje i ova Jankova rečenica, ovaj put iz pisma bratu Vladimiru: „Ja sam već u pučkoj školi pisao pjesme i napisah tragediju „Petar Zrinski“ i komediju „Vrag“ koja je ostala na policiji u Zagrebu“.
Lako za komediju „Vrag“, ali vrag je, ne dajući mu mira, na policiju mogao povesti i samog Janka. To zbog nimalo zagonetne čitaljke koju je oštro uputio na adresu bana Raucha. Naime, Kamov je u povodu vijesti da će ban Rauch biti imenovan kraljevskim komesarem – što je značilo pooštrenje mjera spram opozicije – ispucao dvije nabrušene čitaljke (i to za šankom kafića na Puntu)!
RAUCH KO BAN – RAUCH KOMESAR – KO MESAR
Smiono – kamovljevski! Koji li još pjesnik danas pjeva Jankovom žestinom? A i čitaljke njegovog naboja ne govore se više. Ta što bi nam kad Rauch više nije ban, ni komesar.
(Tomislav Pejić, Zagonetačko-enigmatski bilten broj 1, Zagreb, 21. ožujka 1987. i Kvizorama broj 1289, 17. XII. 2016., str. 16)
Kolega
Oznake: T. Pejić, za, Kvizorama, zagonetačka teorija
komentiraj (2) * ispiši * #
