Današnji ručak nije bio planiran, jednostavno, dogodilo se. Sinoć su se odmrzavali škrinja i frižider, dio namirnica smo stavili na hladnjikavi balkon, naizgled dobro kamufliranih, Jin naime zadnje vrijeme voli navečer izaći i meditirati, tako je bilo i sinoć na početku, legao je i nije ga se čulo. Odjednom, ja sam se već polako spremao na spavanje, počeo je neobično i uznemireno lajati, naučili smo ga da to ne smije raditi kad padne mrak. Što se dogodilo, počeo je od ispod izvlačiti kobasicu i napala su ga jaja koja su bila iznad. Tako ih je dio napuknuo i morali smo ih danas potrošiti. Bilo je malo komešanja sinoć, jutros je neuobičajeno mazan. Momentalno zadovoljno drijema.
Jutros sam čitajući njemački portal ponovo shvatio koliko je glupo svojatati pisce koji su negdje između. Nijemci su upravo ponovo preveli "Gospođicu" Ive Andrića, završni roman kako pišu njegove "bosanske trilogije", odnosno trilogije bosanskog Nobelovca. Srbi su ga davno posvojili, Hrvati navode ono što je pisao ijekavicom, al eto fućka se Zapadu za ta prepucavanja, u biografiji im je bitno da je bio za Hitlera ambasador zajedničke države u Berlinu i zamjenik ministra vanjskih poslova, što recimo nisam znao il sam preskočio jer me nije zanimalo, važnije mi je bilo da je bio neženja i ljubavnik Krklecove žene. Druge dvije knjige bosanske trilogije, nešto prije prevedene, su "Na Drini ćuprija" i koliko po sadržaju zaključujem, po naslovu prijevoda nisam siguran "Znakovi pored puta". Što je zajedničko za baš te tri knjige da upravo one čine trilogiju nisam uspio povezati.
|