subota, 11.02.2023.

Autohtone maske



Zanimljive su i kao jezičara me zabavljaju te potentne riječi, riječi kojima se širi krug značenja. Na blogu neću ulaziti jesu li riječi pravilno upotrijebljene i kad se uopće može govoriti o pogrešno korištenim riječima jer kod većine izraza najbitnije je da li je moguće shvatiti što je pisac htio reći, ja npr. ako ispravljam učenika uvijek polazim od toga da li bi izvorni sugovornik razumio što je želio reći i ako bi, to kod eventualne greške učeniku uzimam kao olakotnu okolnost.
U stvari sam čudnim putevima došao do sjećanja na profesoricu Emiliju Grubačić za koju kažu da je utemeljila germanistiku u Sarajevu, a meni je predavala zahvaljujući i njoj osobno, jedan osebujan predmet naziva civilizacija. Radila je još iako je bila umirovljena, moglo se, pušila je i na predavanjima i ispitima preko mjere, smjela je, donosili su joj kave u kancelariju gdje je držala ispite. Za nju se govorilo da ima najšire opće znanje od profesora, da je bila ranije strožija nego u naše vrijeme. Ona me naučila razumjeti razliku između kulture i civilizacije, jednom za svagda i da se kulturni ljudi ne moraju civilizirano ponašati, te da na svijetu postoje različite kulture.
Postoje zvončari koji su zahvaljujući svojoj izvornosti ušli u registar zaštićene svjetske kulturne baštine, ali klaunovi su demokratski raspoređeni po cijelom svijetu i nikako manje vrijedni, skoro da ne postoji dvije identične klaunovske maske, osim ovih kupovnih serijski proizvedenih.
Profesorice odavno nema, sin joj je isto poznati germanist, u nekim stvarima se niti onda niti sad nisam slagao s njom, al da je teško naći kompetentijeg za područje, ne samo njemačke, civilizacije, jeste. Zanimljivo su neki pohrvatili riječ kao uljudbu, gospodo, jeste li uvjereni u to?

Oznake: samonikli klaunovi
11:09 | Komentari (12) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

11. 08.