Nachtfresser

Zadnje utočište od zvijeri
Paučina prošlosti
Trpiš lagane dobronamjerne ugrize
Protuotrova dovoljno posjeduješ
Sve je tu drukčije nego što izgleda
Vampiri uzimaju mnogo manje krvi
Nego vani gdje i ne primjećuješ
Samo se odjednom srušiš
Poput isušenog cvijeta
Klaunovi ti zbilja žele dobro
Ponekad čak i skidaju maske
A i sokolovi su te spremni primiti
Na panoramsko razgledanje
Močvare ljudske.

Jučer malo sunca, živnuo, platio račune, obavio dosta posla, doduše samo jednom reda radi opalio fotićem, danas ponovo potpuno truo poput hrvatske države. Ajd barem Lugarićka zamjenica ministra, frend sam na fejsu pa joj mogu pisati otvorena pisma. Ništa od silvestrova u Sarajevu...

Iliti Čita, meni iza takođe preminule Marie Schneider najdraža glumica, ova je ipak doživjela 80 majmunskih godina.

Imao sam danas na bazenu super sliku i onda sam se nageo ulijevo težeći savršenstvu, sunce je sve sjebalo, a ja nisam imao vremena za promjenu postavki. Onda sam opalio tu jednu bez veze, čisto da komentatori znaju da umijem fotografirati. Inače dogodila se i romansa, frend i jedna cura, navodno profesorica hrvatskog, nisam je snimio jel me stalno podsjećala na jednu blogericu koja mi je napisala da je nikad neću snimiti, i izgledalo mi danas da me stalno promatra krajičkom oka...

Na današnji dan rođena je jedna od najvećih umjetnica dvadesetog stoljeća Marlene Dietrich. Poput mene prkosila je svima. Bio sam među prvima u bivšoj državi koji je ovu pjesmu radio na nastavi. To mi nije bilo teško jer mi je prije toga u socijalističkoj deželi Nietzsche bio glavna persona diplomskog rada, a kad su svi slinili za Zapadnom Njemačkom ja sam ostvario stipendiju za DDR. Ja pa ja, o kome sam ono planirao pisati ?
O plavom anđelu, ma dobro, koga zanima nešto više guglat će

A niš, danas samo to, čekam još palačinke s čokoladom...

Nisam nikad razumio svog omiljenog pisca Heinricha Bölla kad je govorio da uživa boraviti na grobljima, kod mene to nije slučaj. Uostalom pozivom na predaju upokojio je i svoju omiljenu novinarku, tad u gerili, Ulrike Meinhof.
Ipak postoje nekakvi standardi ponašanja pa prilično redovito zasad odlazim. Usput se naravno svrati i do bankomata.

Gledam na jednom portalu, i to je Amerika, ne dajte se zbuniti bavarskom narodnom nošnjom na prvoj fotki, neprijatelj se zna vješto kamuflirati

Nevjerojatna frka strka u gradu, samo strašna mirnoća u ogromnom redu onih koji čekaju besplatan bakalar, desetina reda se vidi u pozadini predzadnje fotke. Dobro mažoretkinje miruju, morao sam ih snimiti da ne bude da su sve fotke mutne XD.

Konačno se bliži trenutak da jedna odvratna, pokvarena i nipočemu dobra godina ode u ropotarnicu povijesti. Toliko podmuklosti i dvoličnosti svijet nije vidio.

Svim vjernim i dobronamjernim čitateljkama i čitateljima želim svako dobro u 2012.

Dosadno čekanje busa, naravno kasnim na posao jer su u mom okružju trgovački centri i promet mili.



Na poslu se oprašta kolegica, meni jedna od dražih, nije u sindikatu al prati već godinama moj blog. Fura engleski i japanski, nitko nikad nije imao originalniju podlogu ispod tanjura s kolačima, prava svila.



Na povratku potvrda teze frenda s bazena, nevjerojatno kako se tebi namještaju žene, ovu sam snimio "bez očiju", nisam bio siguran ni da li se razbistrilo kad sam okinuo.

Ovdje u Rijeci već neki političari mijenjaju stranke, a narod dočekao svojih pet minuta godišnje nekritične kupovine, svugdje posudbe, redovi u dućanima i opći raspašoj...

Zadnje dane živim noćnu moru na radnom mjestu pa i ne znam jel se sutra ujutro stignem javiti, administracija preglomazna. Teta u Mornaru već zna moj izbor jela, otprilike jednom u dva mjeseca, inače 15 kuna s prilogom, jedina dobra pečena kobasica koju sam zasad pronašao u gradu.

Gledam jutros, prije izlaska u zimu, portal sa spy fotkama, na ovoj je tenisica zbilja majstorski uhvaćena

Samo Euro i ja redoviti sve ove godine. Kako proslaviti, pa uz još jedno neobjavljeno arhivsko dupe



Zanimljivo, uz njega mi stoji ovaj autoportret, paše uz dan smrti Velikog Vođe.

Danas gledam fotke koje nikad nisam objavio, pitam se zašto, ni bolje ni lošije od objavljenih, a većina poput ove ima svoju priču.

Vraćam se iz dućana, čujem neku čudnu galamu s desne strane, penjem se stubama i imam što vidjeti, na balkonu, bez publike, moj nekadašnji frend glasno recitira i to jednu super stvar nešto u stilu, pamtit će me ulice, ne govnari i pice, gledam okolo, svi prozori zatvoreni, navučene zavjese, nitko se ne usudi ni proviriti, iako je ovaj zbilja glasan. Nisam ovaj put nosio fotić, jbga. Kad me primjetio prekida, kad ću te razbiti u šahu majstore, mlad je, precjenjuje se.

Sretni vam praznici prolupala nacijo !

Nadam se samo ovo polugodište. Idući četvrtak jedan lega ima gažu, ja imam pakao na radnom mjestu, a i motor pokretač ima neke obveze, uostalom ne želi sam. Sve se to događa kad raste broj cura na bazenu. Napravio sam usprkos snažnim reflektorima tri fotke, vježbam borbu protiv svjetlosti.

Prilažem fotke današnjeg ručka, nije mek drek, i pokušaj zumiranja udaljene cure koja juri, čisto za dokumentiranje današnjeg dana. Večeras ako organizam izdrži, jer sav sam nikakav, već tradicionalan odlazak četvrkom s društvom na bazen.

Sav sam nikakav zadnje vrijeme, jučer i danas samo jedna fotografija i to u autobusu bez amortizera, umalo sam odletio ka modelu. Zato listam jednu knjigu kupljenu na sajmu u Puli, snimljenu godine mog rođenja. Zanimljivo, guglao sam autora, dobio masu njegovih fotografija, al ništa od onih koje su meni bile zanimljive, zato evo pokušaj fotkanja fotke pod izuzetno lošim svjetlom mog potkrovlja. Napolju kiša dobuje.

Nisu je za života previše cijenili. Kolege su je nazivali svinjom, al slušala se njena muzika. U bivšoj državoj jedan od najjačih rokerskih klubova i okupljališta bio je svakako sarajevski "Kaktus". Na njihovoj fejs grupi Janis se ponovo sluša.

Jutros nisam ni palio net. Razmišljao sam da li zvati doktoricu ili ići na radno mjesto. Opet prevladalo ovo drugo.
Vani dosadna kiša, a tmurno i u ludim ljudskim glavama.

Hej, sad su me podsjetili da nema posta danas. Oke, o čemu sam jutros razmišljao kad sam ustao, kako to da Talijani, koji imaju meni izuzetno ružan jezik i nepodnošljive političare poput Berlusconija, jedini imaju podnošljiv Playboy na netu, kao da su se oteli starčevoj kontroli. Ne mogu naći racionalno objašnjenje.

Mislim, ne bi bilo u redu da neko pomisli da danas nisam napravio niti jednu fotku ...

Danas ništa pametno, niti išta moje, bijesan sam jer vikendom loše spavam, ustao u 4, u 6 legao ponovo, maloprije opet ustao. Danas nema Eura, al me ipak nasmijao ovaj model, konačno da se ne dvoumim, kategorija humor

Jučerašnji, krivo mi je bio namješten fotić, igrala se djeca u školi, ja se čudio poslije kak vidim tako mutno. Navečer prvi put na bazen nosio fotić, ništa, nema cura, samo nabildani dečki. Dakle cure, četvrtkom od 21 sat na Kantridi uglavnom pliva NF. A grah, ništa posebno, posebno samo što nam nakon primjedbe o pojedenom jelu, isto po prvi put doživjesmo, nije naplaćeno.

Ništa posebno, ništa spektakularno, nešto kao što očekujem da će sutra biti. Nije mi uspjela ni fotka godine u busu, ovi svakodnevni bezvezni su mi stalno upadali u kadar, da se drugima to dešava Mona Lisa nikad naslikana bila nebi

Umjetnica iz New Yorka je bezgrešno osjetila smisao života.

Ustajem u zoru
vraćam se mrak
još uvijek dišem
svježi zrak.

Prvi susjed samac, mlađi od mene, jednom sam ga i istukao, valjda tjedan dana mrtav ležao u stanu, a da nitko pojma imao nije.
Glasnogovornica njemačkih pirata objavila status na fejsu o boravku u sauni i u kojoj kabini je bila, kolega komentira, a to si ti bila, golu te uopće nisam prepoznao.

Opet bacih glas, ali ovaj put nema veze.

Prvo bili ćevapi, čim smo izašli iz auta namamio nas opaki miris. Onda susret s najboljim frendom, ništa slikano jer ga boli jedan komentar na fejsu, jebote on u istoj košulji ko prije 30 godina, a nije siguran da opet nije ista košulja. Onda cura prepoznaje legendarnog blogera i pozira. Onda ga i akademik prepoznaje i razgovaraju. Onda, ma jebiga, zar to nije dosta.

...i ovo oko izbora, pa prepuni dućani. Jedino bistro da je izašla knjiga naše blogerice Marcheline

Bez lažne skromnosti, znam da sam jedan od boljih, još da mi je fotić koji reagira brzo kao ja kad primjetim motiv

Mutni snovi, mutne fotke, mutno sve. A trebao mi je biti najlakši dan u tjednu sa samo dva sata...