Nachtfresser

Upravo vidjeh na fejsu, nemate pojma koliko zavidim, samo ne pitajte jel njoj ili životinji

Pojam koji je izgubio značenje, retro pojam...

Sve ide naopačke, imam još izvjesnu podršku, al kad krenu zdrave snage...

Tako se diktiraju modni trendovi !

Kad glede zdravlja nisam baš svoj svratim pogled i u pravcu digitilizirane dalekovidnice. Glorificira se postupak izvjesnog ravnatelja jedne imotske škole uvođenja nadzornih kamera u učionice iste zbog stalnog oštećenja imovine i nitko nije protiv.
Pitanje, kako je moguće neprimjetno oštetiti učionicu? Mislim da za učionice postoji mnogo bolje i jeftinije tehnološko rješenje koje se zove ključ, npr. učionica se zaključa za vrijeme odmora, a učenici se razgibaju i druže na hodniku, ako su umorni može im se staviti i par klupica za sjedenje. Vjerojatno nešto ne kužim, znam za oštećenja u veceima, a svi ovi koji jedinstveno hvale postupak ravnatelja, pretpostavljam, ne bi imali ništa protiv postavljanju kamera i tamo, a možda su i postavljene, samo mi to još ne znamo.

U slikarstvu, baš kao i u fotografiji se nekako u prvi plan probija generacija rođena šezdesetih godina prošlog stoljeća, tako i F.Ackermann (1963 ), al što rekoše stari mudraci, a ja pročitah kod mladog Thomasa Manna, to je samo privid, zvijezda koja najjače sjaji odavno više ne postoji.

Dobar fotograf može u dvije fotografije reći više o trenutnoj situaciji u nekoj državi nego tisuću riječi, radi se o G.Ludwigu.

Grlo me boli, sindikalisti me ljute, uskoro moram ići, danas imam najgore grupe, ni na netu ništa, zamislite, cijena ovih razdrapanih traperica 198 eura, zadnji krik mode, na drugoj teti nisu istakli cijenu...

I nije tako loš, kad se sjetim kakvih sam se portreta u Saboru nagledao. Ni kancelarija joj nije za baciti...

Fotografija pobjednica natječaja slobodno prevedenog "Uhvati trenutak"

Danas me malo iživcirala diskusija na odmoru, kao Lambrosova teorija nije bez vraga, pa onda ima nešto i u Rosenbergovim arijevcima, okružen sam školovanim ljudima, koji sigurno ne bi znali detektirati na donjoj fotografiji vodećeg fotografa današnjice.
p.s.
Gornju fotografiju sam jednom već iskasapljenu stavio na blog jer sam fotkao s drugog medija, sad kad smo frendovi mogu isprsiti original.

Ne prepoznajem više neke ljude.

Nikad nitko neće vrisnuti, Baumann je najveći fotograf 21.stoljeća, majstor svog zanata, ali fali nešto...

Ha,ha, marsovke dolaze

Meni samo smeta što svi mediji izvještavaju da je gologuza, a ja, doduše s cvikama vidim da nije.

p.s.
Radi se o izvjesnoj Venus Wiliams.

Već sam pisao o njemu, sad vidim da je jedna njemačka kustosica razotkrila najbitnije u njegovom djelu . Kažu da je za uspjeh neke izložbe najbitnija interakcija između publike i djela, ovdje očito postoji, što li je samo zaintrigiralo posjetiteljku na prvoj fotografiji





p.s.
Tko kaže da nema sira

Mislim da većina nas nikad neće ostvariti san o stanu i kući kakvu su željeli, no neki ipak i hoće, poslao moj prijatelj dipl. ing. građevine iz daleke Kanade, naravno imam par primjedbi :P

Ganula me fotografija dviju omiljenih pjevačica za koje nisam ni znao da su se družile, naravno moja simpatija je uvijek uz one koje se makar u šali guši (za neobrazovane: Grace Slick i Janis Joplin)

Dobih jutros fotke, neću trošiti puno riječi.

Zastrašujuća umjetnička instalacija trenutno izložena u Parizu, skup stare odjeće koju je netko nekad nosio, na kraju dvorane piramida od toga, jedan kran ravnomjerno razbacuje odjeću koja leti po zraku, ali se piramida ne urušava, kroz mikrofone do posjetitelja dopire prigušen zvuk podzemne željeznice, naravno u sali nema grijanja, osim posljednjeg na sve ostalo mi je prva asocijacija Haiti, Christian Boltanski, umjetnik koji je sa smrću na ti.

Stopiranjem sam prešao, evo brojim sad, šest europskih država, prošao svašta, upoznao još i više, često bio živčan i bijesan, al se eto danas sjetih, gledajući Madonninu fotku iz dana dok je radila kao foto model riječi simpatičnog Čileanca Tita, koji me ne samo vozio dugu rutu nego i platio ručak, ja sam se naravno žalio kako je stopiranje naporno, a on veli, sa sjetom ćeš se nekad sjećati ovih dana. I bi tako.

Osjećam grižnju savjesti zadnjih godina zbog izlaganja najboljih učenika tom vidu torture. Čekam u učionici i isprobavam fotić...

Moja uzdanica i pobjednik, te favorit za županijsko ima 40/60 na kraju, kažem mu, loš si, ja bih bio nešto bolji

Jutros za dobro jutro gledam modne stranice, modeli sve zanimljiviji.

Modni vikend u Berlinu, vani se prosvjeduje protiv krzna :

...a i unutra je vruće

...ili možda nije, neki modeli nose i šalove

U Njemačkoj se koncerni natječu, kod nas se kao i uvijek apelira samo na obične građane...

Krštenje na -25 u Rusiji, he,he, za to treba vjere

Jedan mi detalj zapao u oči, možda nije nevažno napomenuti da je fotografkinja žena...

p.s.
1725

Dolazim doma, zbilja nikakav kao današnji dan, na fejsu me najfotograf današnjice obradovao novim uradkom.

A Ellu Dvornik je skinuo domaći majstor, ugodno sam iznenađen...

Probudih se jutros pregažen vremenom, spreman na predaju.

Nataša Ragosina je izabrana za najboksačicu godine, čitatelji bloga znaju da ja imam drugu favoritkinju, al ova je u težoj kategoriji,uobičajene nepravde...

Čovjek je životinja ma koliko se vi uvjeravali u suprotnom smjeru, što možda ovdje netko ne opravdava ovaj linč lopova u najgorim trenucima te države?!

Dok svi spavaju, ja koji po novoustaljenom običaju na zabavama prvi odlazim leći, pregledavam fotke da vidim što sam propustio, naravno išao sam u krpe nakon što je crkla baterija na mom fotiću...





Fotkala papalagi

Nisam baš cijeli dan bio na netu, a i malo mi je neugodno zbog predhodnog posta. Gdje sam bio ? Namjerno mutno.

Ne mogu odoliti objaviti fotku pa makar poslije dobio po nosu, ne vjerujem koliko zavidim...

U koju ladicu strpati Liz Viciouz ?

Prilično je poznato da mi je Wagner omiljen kompozitor, da sam još u socijalizmu diplomirao na omraženom Nietzscheu, vidi mene, zanemario da su nestali prvoborci bloga.hr. Pisao sam nekad daaaavno dok sam vodio ozbiljan blog o neuvjerljivosti sintagme "povijest filozofije".
Uz pijaču branim tezu, povijest filozofije je povijest pogrešnih prijevoda kao u slučaju "Der Fall Wagner". Drukčije su prevoditelji iz cijele Europe prevodili naslov tog djela, ne mogu im tu pomoći, moj prijevod u naslovu je isto pogrešan al bliži smislu, u to sam siguran. Živjeli i laka vam noć!
p.s.
Pozdrav Evama prije cenzure...

Bikovi oprez, nosi se crveno,čak i sljubljuje !

Jednom davno kad mi je došla savjetnica učenici su bili sputani, jer nisu znali što je dopušteno pričati ili asocirati pred njom...

Dok već pristojno odjevene katolkinje iznose gole istine o golom otoku, u njemačkoj napredak, golo tuširanje u ciklusu big brothera postaje i strategija na putu ka konačnoj pobjedi...

Svejedno, fotoaparat daje zanimljive slike, privid valjda...

Nije bilo nikakve šanse dobiti tu partiju šaha, on je pokušao s napadom konkretne poezije, ja sam imao i bolje obrađenu analizu napada, al sam se svejedno ubrzo predao...

Ne pamtim kad je bila tako elegantna.

Kako su samo živa bića bespomoćna i krhka. Pas kojeg sam često spominjao u svojim postovima o Gorskom Kotaru, jer bi dojurio čim bismo stigli, ostao je bez gospodara, znači nema puno šansi za njega...

Isprobavanja novog fotića. Dobih danas čak i kratku lekciju od učenice, još da sam nešto i upamtio pa ajde

A sad sve iznova, utakmice koje ne možeš dobiti

Pokušavam fotkati u mraku bez blica, i vidi vraga, izbije sunce, ne mislim na pobjedu našeg kandidata koju svi sada unisono slavite...

Ina Menzer je sinoć obranila titulu svjetske boksačke prvakinje prekidom u šestoj rundi. Gledao sam meč, svi su bili protiv nje, od publike do oficijelnih spikera. O Ini sam već pisao na blogu, simpatična cura koja govori pet jezika. Publika u ispunjenoj dvorani je došla na svoje, krvi je bilo do koljena.

Update:
Postoje i fotke na kojima bolje izgleda :

Pokisnuh, al isplatilo se, sad isprobavam umoran nakon ručka novi fotić.

Domaći krastavci ::

Finalni proizvod :

Naporno kao i svaka promjena...

Svi pišu o njoj, eto vidjeh je, sad samo ne znam bi li ju se isplatilo slušati,prvi put kad je vidjeh posumnjah da je transvestit, sad sam već siguran da je žensko

Kak jadna kiša ne misli stati
postovima ću vas ja zatrpati.
Prilažem rijetku uspješnu fotku njemačkog kultnog fotografa, motiv naravno deja vu...

Zanimljiv glas i stas

Blagi pomodni užas.

p.s.
1700. post, mogao sam i što bolje odabrati

I nije baš jednostavno, sve figure su bijele, nema čak ni crnih polja, pa kad bijeli matira bijelog nije ti jasno jesi li dobio ili izgubio.


Ipak kao iskusni šahovski analitičar mogu primjetiti sljedeće o njenoj igri:
u otvaranju zna iznenaditi i zbuniti protivnika:

U središnjici se maštovito pokušava obraniti...

Da bi konačnicu spokojno dočekala...

Održava se na središnjem gradskom trgu, meni zanimljiviji od onog na Jelačiću. Šteta samo što nam je košava ledila kosti, pa nisam probao primamljive krvavice. Na zadnjoj fotki konačno na toplom

Vidim u domaji na blogu intelektualci diskutiraju o izboru između socijalista i nacionalsocijalista, crvenih i crnih kako je to Bernhard definirao još davno, davno u deželi svog rođenja Austriji.
U Mađarskoj se još nađe tradicionalno odjevenih ljudi.


Ipak najtradicionalnija je gulaš juha, onu moju na slici niže nisam mogao ni cijelu pojesti, koliko je mesa unutra, restorani se međusobno u izvedbama takmiče, a cijena je simbolična.




Imaju i odlične deserte no o hrani ću u drugom postu, zasad samo ovo:


Uživaj tko može u izboru...

Drugi dan Budimpešte smo si zadali uz ručak kao obavezno samo obilazak budimpeštanskog muzeja suvremene umjetnosti Ludwig, nedavno premještenog na novu lokaciju. Nismo bili sigurni gdje se točno nalazi, al već iz auta smo primjetili posebnost boja koje su ga izdale.


Unutra na svakom koraku znakovi o zabrani fotografiranja, tete čuvarke djeluju strogo, a ja posudio vraški fotić koji se sam automatski prebacuje na blic, moraš svaki put ručno gasiti.


Jebiga, bljesnulo je, al nas je srećom bilo više u prostoriji tako da teta iz susjedne prostorije nije mogla detektirati krivca, a mali fotić je već bio u džepu.


No to je kod mene izazvalo živčanost i nervozu tako da se nisam usudio fotkati dvije izuzetno elegantne njemice, jedna u fantastičnim crvenim čizmama. I gle vraga, budući da je jedan od suputnika studirao dugo baš svaku sliku, izašao sam vani na ciču zimu čekati i piti pivo, nećete vjerovati što mi se dogodilo. Nakon serije pivo, vece, pivo, vece, već sam počeo cupkati i onda mi prilaze dvije dame, što mislite koje i zamole me da ih fotkam ispred muzeja. Ima boga pomislim i već hitro smišljam da im dam mail da mi pošalju fotku, međutim odustajem shvaćajući da će fotka ispasti loša jer se jednostavno ne snalazim s tim suvremenim mobitelima, mislim da sam im baš čizme odsjekao.
I na kraju promrzao ja, Yoko Ono čiji šahovski ciklus jako volim zaslužit će naknadno poseban post.

Zaokružio sam još jedan ciklus. Prije desetak godina imao sam najslađi doček nove godine, ove najgorči, u istom gradu, Budimpešti. Počelo je sve super, put bez ikakvih problema, jeftin smještaj za nas četvero u dvosobnom apartmanu studentskog doma, dan bez kiše koja nas je ispratila iz Rijeke. Navečer smo se po planu najprije popeli na Budim, gore gusta magla, svejedno fotke ispadaju izvrsne, šteta jedino što se Pešta ne nazire. Dolje već nešto bolje, jako puno ljudi na dočeku na otvorenom, mada to nije ona atmosfera, ima i pijanih al zanimljih faca, snimam dalje, mi šetamo okolo naokolo. Oko 23 sata nailazimo na meni odmah sumnjiv lokal s trbušnim plesačicama i uzavrelom atmosferom u kojem dominira polusvijet, naravno ne mogu odoljeti izazovu, snimam, fotke u polumraku ispadaju odlično, vraćam fotić na rame, idemo tražiti mjesto za večeru, sjedamo i primjećujem da nemam fotić, žurno se vraćamo nas dvojica, naravno nema šansi za naći. Idemo ipak jesti, dok smo se vratili, upravo se zatvorila kuhinja. Novu godinu dočekujemo u redu u kebab samoposluživanju.
p.s.
Nastaviće se možda, nešto sam fotkao s posuđenim fotićem, al za prebacivanje fotki treba vremena, ovu sam posudio s jedne švicarske stranice. Ako post bude čitao jimbo ili netko od znalaca nek mi preporuči neki od fotića srednje klase dobrih za amaterske „paparazzi“fotke, optički zoom minimum 10x.