My spiritual exercises
četvrtak, 15.11.2018.
ZAŠTO STARI RIMLJANI NISU OTKRILI AMERIKU?
Nedavno sam naišao na jedan internet forum, na kojem se raspravljalo o mogućnosti, da li su Stari Rimljani bili u stanju preploviti Atlantik i stići do Amerike. Jedan je sudionik ustvrdio da je bilo moguće prijeći Atlantik sa antičkom tehnologijom, što je dokazao Thor Heyerdahl još 1970. godine, prešavši ga koristeći staro-egipatsku tehnologiju. Drugi su pak tvrdili da Rimljani nisu imali dovoljno velike brodove, ili brodove posebno građene za plovidbu oceanom. Netko je primijetio, da ako već nisu otplovili preko oceana, mogli su bar oploviti Afriku, i doći do Indije, ili čak do Kine.
Ukoliko su stari Rimljani imali tehnologiju, razvijenu za podizanje monumentalnih zdanja kao što su amfiteatri, mislim, da su svakako morali imati i prevozna sredstva, dakle brodove, za prijevoz velikih kamenih blokova od kamenoloma do gradilišta. (Pretpostavljam da ogromne kamene blokove nisu prevozili zaprežnim kolima sa volovima od kilometrima udaljenih kamenoloma.) Nekako bi izgledalo nelogično, da Rimljani nisu imali dovoljno velike brodove.
Ovdje se naravno postavlja pitanje, da li su antički Rimljani uopće sagradili monumentalne objekte koji im se pripisuju, i da li su uopće postojali u naznačeno doba, odnosno u prvom mileniju? Jer, Anatolij Fomenko je nepobitno i vrlo stručno dokazao („History: Fiction or Science“), da su biografije znamenitih ljudi iz antike falsifikati, kao i njihova djela (Aristotel=Pseudo-Aristotel), baš kao i historijski događaji, koji su se u antici navodno zbili.
Otvaram enciklopedijski priručnik (o razvoju transportnih sredstava) „Od pješaka do rakete“. Radi se o vrlo dobrom priručniku, stručno pisanom i bogato ilustriranom. Pa ipak gledajući slike tih rimskih antičkih brodova, ne mogu a da si ne postavim neka, umjesna pitanja. Primjerice, gledam sliku rimske trireme iz 1. stoljeća, na str. 55. Odmah ispod je slika, odnosno crtež bizantskog dromona iz 9. stoljeća. Pa ta dva broda izgledaju gotovo isto! Isti oblik trupa broda, (samo) centralni jarbol, te krmena vesla za upravljanje brodom. Zar brodogradnja tokom osam stoljeća nije baš ni malo napredovala?
Pa onda otvaram i Vojnu enciklopediju, članak „Ratni brod“. U njemu se navodi da su antički Rimljani svoje ratne brodove dijelili po namjeni, na liburne, za duža djelovanja na moru, brodove za izviđanje i kurirsku službu, a po broju redova veslača na brod sa 1-6 redova. E, ovo posljednje mi je malo čudno. Možete li zamisliti brod sa 5-6 redova veslača? To bi onda značilo i brod sa 5-6 paluba. I bočnu visinu, po slobodnoj procjeni, ne manju od jedno dvadeset metara. U članku o Rimskoj imperiji, odnosno njenoj ratnoj mornarici, nalazim podatak da je rimska flota u pomorskim ratovima sa Kartagom bila pretežno sačinjena od brodova sa 5 redova veslača, tzv. 'quinqerema'. Kako je bilo moguće brodu sa tako visokim bokovima izvoditi abordaž, odnosno prelazak na protivnički, znatno niži brod? Vojna enciklopedija navodi 'leteći most', dužine 11 metara, koji je stajao na pramčanoj palubi rimskog broda. No, teško je zamisliti kako su se rimski mornari mogli spuštati niz takav strmi most, bez lomova i teških ozljeda. Navodno, nakon 250. godine pr.n.e. takav abordažni most misteriozno „naglo nestaje“.
Najpopularniji rimski brodovi bili su – liburne. Da li su antički Rimljani preuzeli vještinu građenja broda od ilirskog plemena Liburni, te po njima imenovali svoje brodove? Ne djeluje baš uvjerljivo. U članku „Liburna“ iz iste enciklopedije navodi se da su opis tog broda dali rimski pisci Vegecije, Svetonije, Horacije, Tacit i Lukan. Međutim, „bez konstruktivnih detalja i dimenzija“. Pazi sad ovo: “Neki docniji pisci pominju liburnae rotatae, koje su umesto vesala imale na boku točkove pokretane konjskom ili volovskom zapregom.“ No, u nastavku se ipak veli: „Pretpostavlja se da su ove L. plod fantazije.“ Čini se da je Fomenko dobro naslovio svoju knjigu, i da su srednjevjekovni autori dobro dali mašti na volju, pišući svoja pseudo-epigrafska djela iz navodne „antike“.
Dakle, Stari Rimljani najvjerojatnije nisu otkrili Ameriku, iz prostog razloga što - nisu ni postojali. Ameriku su otkrili, ne Kolumbo i njegova ekipa krajem 15. stoljeća, nego Leif Erikson i drevni pomorci Vikinzi, koji su doplovili na svojim 'drakarima' početkom 11. stoljeća do istočne obale Kanade, odnosno New Foundlanda. A ti drakari nisu bili ništa bolji, ni veći, od navodnih rimskih liburna, čije crteže možemo vidjeti.
