My spiritual exercises
ponedjeljak, 15.10.2018.
RELATIVNOST VREMENA I LJUDSKO TIJELO
Da nema apsolutnog vremena i da vrijeme protječe drugačije u raznim sustavima i na raznim razinama, odavno je poznato. Tako je i sa ljudskim organizmom, gdje se relativnost vremena najbolje primjećuje. Dva pojedinca jednake kronološke dobi mogu izgledati kao da su različite dobi, i za njih vrijeme relativno različito protiče. Ovim problemima bavio se dr Deepak Chopra, endokrinolog, promotor holističkog koncepta zdravlja i Ayurvede (tradicionalnog indijskog sistema medicine).
Chopra je često na meti kritike medicinskog establishmenta, zbog čestih referenci u njegovim djelima na veze kvantne fizike i procesa ozdravljenja. Njegova medicinska filozofija dolazi doizražaja u nekoliko djela koje je napisao, tokom 80tih i 90tih godina. Problemom starenja pozabavio se u djelu „Ageless Body, Timeless Mind“ iz 1993. godine. Domaći izdavači su naslov preveli kao „Tijelo i duh, rijeka vječnosti“. Doslovni prijevod bio bi, otprilike „Ne-stareće tijelo, bezvremenski um“. Bliže originalu je prijevod talijanskog izdanja, „Corpo senza eta', mente senza tempo“.
Iako je možda i pretjerao u nekim stvarima, u knjizi je Chopra ipak dokazao kako dva različita ljudska organizma mogu stariti različitom brzinom. On na niz mjesta spominje kvantnu fiziku, a jedno desetak puta spominje i Einsteina. Stari model prostor-vrijeme je uništen, zamijenio ga je koncept fluidnog polja, bezvremenskog, u stalnoj transformaciji, piše Chopra. Ovo kvantno polje nije od nas odvojeno, to smo mi. Chopra navodi otkriće do kojeg su došli fizičari subatomskih čestica. „S promjenom energetskog stanja, dvije čestice mogu ići unazad u vremenu, kao i naprijed.“ Razbivši koncept linearnog protjecanja vremena, Einstein je razbio tro-dimenzionalni prostor. Chopra navodi Einstenovu misao kako u jezgri realiteta linearno vrijeme nestaje u potpunosti, nadirući poput bujice, koja razara nasipe.
Starenje je prirodno, međutim, postoje organizmi koji ne stare, kao primjerice amebe, alge, ili protozoe. Starenje ima jedan genetički aspekt, koji pogađa svih, međutim, ne u tolikoj mjeri, koliko ljudi misle. Chopra navodi da manje od pet posto ljudi ima gene tako dobre ili loše da bi mogli sa sigurnošću odrediti jedan značajno dulji, ili značajno kraći život. On tvrdi kako usvajajući jedan zdrav stil života, mogu se usporiti simptomi starenja za dobrih tridesetak godina.
Nakon desetljeća istraživanja, još uvijek ne postoji prikladna teorija starenja ljudskog organizma. Sedamdesetih godina istraživanja su pokazala kako osobe iznad 60, pa i 70 godina mogu imati isti životni elan i zdravlje, poput osoba srednje životne dobi.
Deepak Chopra govori o tri dobi čovjeka. Kronološka dob je ona koju nam pokazuje kalendar. Biološka dob je dob tijela u smislu krucijalnih životnih značajki, te celularnih procesa. Psihološka dob je, jednostavno rečeno, ona koju čovjek osjeća, da je ima.
Biološka dob nam kazuje do koje je mjere vrijeme imalo utjecaja na stanje vaših unutrašnjih organa i tkiva, u odnosu na osobe iste kronološke dobi. Vrijeme ne djeluje na svakoga isto, na jedan uniforman način; svaka stanica, tkivo ili organ stari na osnovu svoga vlastitog kalendara. Određivanje biološke dobi je, shodno tome, teže nego li određivanje kronološke dobi. No, zna se da primjerice jedna redovita tjelovježba može preokrenuti neke od najtipičnijih efekata biološke dobi – visoki pritisak, prekomjernu tjelesnu mast, neravnotežu šećera i smanjivanje mišićne mase.
Treća dob, ona psihološka, još je fleksibilnija. Kao i biološka, posve je osobne naravi; ne postoje dvije osobe sa istom psihološkom dobi zato jer nije moguće da dvije osobe imaju ista iskustva.
Među čimbenike, koji usporavaju starenje, Chopra navodi sretan brak, zadovoljstvo poslom koji se obavlja, osjećaj osobne sreće, te svakodnevna rutina u obavljanju posla. Među faktore ubraja i zadovoljavajući seksualni život, sposobnost imanja i održavanja intimnih prijateljskih veza, zadovoljstvo u provođenju slobodnog vremena, odnosno hobiji koji donose zadovoljstvo.
U posljednjem, četvrtom dijelu knjige Chopra se osvrće na meditaciju i pranu (tj. 'životni eter'), faktore koji su isto tako odlučujući u usporavanju procesa starenja ljudskog organizma. Ova dva pojma su u međusobnoj direktnoj vezi, jer praksom meditacije dolazimo do dubljih nivoa svijesti, gdje dolazi do transcedencije dualizma duha i tijela. Prana, suptilna forma biološke energije, prisutna je u svakom događaju, bilo mentalnom ili fizičkom; teče direktno od duha i donosi inteligenciju i svijest u svaki aspekt života. Što čovjek posjeduje veću razinu prane u organizmu, to ima veću vitalnost organizma, odnosno mentalnih i tjelesnih procesa.
Ekvilibrij prane u organizmu, prema Chopri, donosi adekvatnu formaciju tkiva, dobar san, snažni imunitet na bolesti, fizičku vitalnost, te osjećaj radosti. S druge strane, iscrpljivanje prane u organizmu je direktno vezano za starenje i smrt. Kada nema prane, nema više ničega, nema znakova života. Prana je inteligencija i svijest, to su dva sastojka koja ustvari i oživljavaju fizičku materiju.
Osigurati ravnotežu prane u organizmu možemo ako slijedimo principe zdravog života, koji uključuju: adekvatnu dijetu, fizičko vježbanje, vježbe disanja (pranayama), ponašanje kojim izbjegavamo prekomjerni stres, te izbjegavanje negativnih emocija, kao što su pretjerani strah, bijes ili tuga.
--------------------------------------------
(Repriza posta iz 2012. godine)
LJUDSKO ENERGETSKO POLJE
Pionirom u istraživanjima ljudskog energetskog polja mnogi smatraju Wilhelma Reicha, austrijsko-židovskog psihijatra iz 20. stoljeća. No, prvi počeci zapravo bi se mogli pripisati liječniku Franzu Antonu Mesmeru (1734-1815), osnivaču teorije animalnog magnetizma. Mesmer je dakle govorio o «animalnom magnetizmu kao jednoj vrsti atmosferskog fluida koji okružuje, ispunjava, te oživljava ne samo ljude, već i živa bića uopće. Interesantno je pak, da od ovog stvarnog pionira u istraživanju čovjekove bio-energije vodi neprekinut niz učenika i nasljednika sve do W. Reicha, (odnosno njegove kćeri Eve Reich) i učenika Jamesa DeMeo-a, koji je najveći suvremeni istraživač na ovom području. Naime, Mesmer je bio učitelj Jeana Martina Charcota (1825-1893), francuskog psihijatra, koji je bio učitelj Sigmunda Freuda (1856-1939), jednog od ranih mentora spomenutog W. Reicha (1897-1957).
Osim ove 'nasljedne' linije istraživača bio-polja, također bi valjalo spomenuti još nekolicinu. Kemičar Wilhelm von Reichenbach (1788-1869) je još sredinom 19. stoljeća eksperimentirao s tim poljem, smatrajući ga u početku samo hipotetičnim. Otkrio je da pokazuje mnoga svojstva slična elektromagnetskom polju, koje je James Maxwell opisao početkom 19. stoljeća. Otkrio je također da su neka svojstva jedinstvena za tu «odičnu snagu», kako ju je kasnije nazvao (radi se o još jednom sinonimu za bio-energiju). Utvrdio je da magnetski polovi posjeduju jedinstveni polaritet, u vezi s tim poljem, te da se kod njega suprotni polovi ne privlače, već istoimeni. Von Reichenbach je također proučavao odnos između elektromagnetske emisije sa Sunca i pridruženih koncentracija odičkoga polja. Našao je da najveća koncentracija te energije leži između crvenog i plavoljubičastog područja Sunčevog spektra.
Drugi naučnik, koji zaslužuje da se spomene je liječnik dr William Kilner, koji je 1911. godine u svojoj studiji ljudskog energetskog polja uspio detektirati isto pomoću obojenih zaslona i filtera. Tako je opisao da je vidio sjajnu omaglicu oko tijela, koja se sastojala od tri sloja – jednog tamnijeg, uza samu kožu, drugog, koji se pruža okomito od tijela, te trećeg, finog vanjskog svjetlucanja, neodređenih kontura. Tu je 'omaglicu' nazvao aura, te utvrdio da se razlikuje od osobe do osobe, ovisno o dobu, spolu, umnim sposobnostima i zdravlju. Pošto su se neke bolesti manifestirale kao mrlje ili nepravilnosti u auri, njega je to potaknulo da stvori sistem dijagnosticiranja, na temelju strukture tog vanjskog plašta ljudskog tijela.
Tridesetih godina istraživač sa univerziteta Yale Harold S. Burr pronašao je L-polje (L-field), kako ga je nazvao, dakle polje koje okružuje sve žive organizme. Njegova mjerenja tog polja, oko sjemena biljaka, su pokazala, da je moguće predvidjeti koliko će biti zdrava biljka, koja izraste iz tog sjemena. U svom radu sa ljudskim organizmima, bio je u mogućnosti ustanoviti npr. ovulacijske cikluse kod žena, locirati unutrašnja oštećenja na tkivima, te dijagnosticirati potencijalna tjelesna oboljenja. Njegov je rad kasnije nastavio njegov student dr Leonard Ravitz, koji je 1959. otkrio da se ljudsko energetsko polje mijenja u skladu sa načijom mentalnom i psihološkom stabilnošću.
U Sovjetskom savezu, opsežna je istraživanja u vezi ljudskog energetskog polja vršio je dr Viktor Inyushin, sa Kazahstanskog univerziteta. Kod ovog istraživača opet srećemo novi naziv za isto – bioplazmično energetsko polje. Njegova su promatranja utvrdila da se čestice bio-plazme stalno obnavljaju u kemijskim procesima u stanicama, te da su u stalnom kretanju. Također je ustanovio da postoji relativno stabilna ravnoteža pozitivnih i negativnih čestica unutar bio-plazme. Zdravlje organizma biti će ugroženo ukoliko se ta ravnoteža naruši, zaključio je Inyushin.
Da se opet vratimo na Wilhelma Reicha, pošto je on na neki način centralna figura istraživanja na području ljudskog bio-energetskog polja u 20. stoljeću. Iz navedenog se ne može reći da je bio pionir tih istraživanja, no on je bio prvi koji je to znanje primijenio na područje ljudskih emocija, te na poremećaje u ljudskom ponašanju. Reich je ustanovio kako osobe u fazi visoke emocionalne ili seksualne uzbuđenosti na površini kože pokazuju vrhunac bio-električnih potencijala. Reichov psihoterapeutski postupak spojio je Freudove analitičke tehnike razotkrivanja nesvjesnog i tehnike oslobađanja blokada u prirodnom toku orgonske energije u tijelu. (Još jedan naziv za bioenergiju – orgon.) Oslobađanjem od tih energetsih blokada, Reich je 'čistio' negativna mentalna i emotivna stanja.
Od 30tih do 50tih godina Reich je eksperimentirao s orgonskim energijama, koristeći pri tom najmoderniju elektronsku i medicinsku opremu. Sam je konstruirao tzv. orgonski akumulator, pomoću kojeg je mogao koncentrirati orgonsku energiju. Taj se uređaj sastojao od nekoliko naizmjenično postavljenih slojeva feromagnetičnih metala i izolatora, sa visokom dielektričnom konstantom. Sjedenje u toj metalnoj kutiji je imalo iscjeljujući efekt na tijelo i duh. No, neobična naprava je uzrokovala seriju napada na Reicha, od strane medija i medicinskog establišmenta. Optuživali su ga, između ostalog, ne samo za liječenje nenaučnim metodama, već i za širenje komunističnih ideja i seksualni nemoral, tako da je završio u zatvoru, gdje je 1957. godine i umro.
Na kraju, valja svakako spomenuti i Barbaru-Ann Brennan, istraživača na polju ljudskog energetskog polja sa obrazovanjem fizičara, što je izdvaja od drugih. Ona se zapravo razlikuje od naprijed navedenih istraživača, zato jer je pomoću vlastite vidovitosti doprla do suptilnijih nivoa građe ljudske aure, koja su inače (naravno) nedostupna čak i najmodernijim mjernim instrumentima. Ona također naravno nije prva koja ih je detektirala, jer su ta suptilna tijela pomoću vidovitosti istraživali ranije, (još krajem 19. stoljeća) recimo teozofi, poput A. Besant i C.W. Leadbeatera.
Brennan opisuje slojeve ljudske aure kao međusobno prožimajuće; svako slijedeće tijelo stvoreno je od još finije tvari i viših vibracija, od tijela 'nižeg ranga', koje ono okružuje i prožima. Svojim je promatranjima B. Brennan otkrila interesantan dualistički model polja. Naime, prema njoj, svaki je drugi sloj polja složeno strukturiran, poput nepomičnih valova svjetlosnih uzoraka, dok slojevi između izgledaju kao da su sastavljeni od obojenih fluida u neprestanom kretanju. Ona razlikuje ukupno 7 tijela. Svaki naredni sloj u potpunosti prožima sve slojeve ispod sebe, uključujući i fizičko tijelo. Tako se emocionalno [ili astralno] tijelo proteže izvan eteričkoga [bioenergetskog, praktički] uključujući u sebi i eteričko i fizičko tijelo.
Strukturirani slojevi sadrže sve oblike koje ima fizičko tijelo, uključujući unutrašnje organe, te dodatne oblike, koje tijelo nema. Tu je vertikalni protok energije, koji pulsira poljem prema gore i prema dolje, kroz leđnu moždinu [tzv. kundalini energija]. Brennan ga naziva glavnim vertikalnim tokom snage. U čovjekovom bio-polju nalaze se i rotirajući vrtlozi u obliku konusa, koji se nazivaju čakrama. Svaki je sloj tijela povezan sa jednom čakrom. Čakre imaju tri glavne uloge u tijelu. One vitaliziraju tijelo aure; potiču razvoj različitih oblika samosvijesti, te prenose energiju između različitih nivoa aure. Svaki sloj aure ima svoju grupu od sedam glavnih čakri, a svaka je smještena na istom mjestu kao u fizičkom tijelu. Znači, te čakre zauzimaju ista mjesta, a to je moguće, zato, jer svaki naredni sloj vibrira uvijek na višoj oktavi frekvencije. Energija se onda prenosi iz jednog sloja na slijedeći pomoću prolaza, koji se nalaze na vrhovima čakri.
