My spiritual exercises
srijeda, 26.09.2018.
KAKO SE STVARAO BRAND EINSTEINA
„Čovjek u izblijedjelom sivom mantilu i pustenom crnom šeširu, koji labavo visi i skoro pokriva sijedu kosu, rastrkanu preko ušiju, stajao je na palubi broda Rotterdam jučer, stidljivo gledajući prema blicu fotoreportera. U jednoj je ruci čvrsto držao sjajnu lulu od bijelog vrijesa, a sa drugom stiskao skupocjenu violinu. Izgledao je kao neki umjetnik – muzičar. I bio je. No, ispod čupavih pramenova bio je znanstveni um čije su dedukcije osupnule neke od najsposobnijih umova Evrope.“ („Prof. Einstein Here, Explains Relativity“, New York Times, 3. travanj 1921.)
Albert Einstein je svoju teoriju relativnosti objavio u radu u kojem su bile dane osnove tzv. specijalne teorije relativnosti godine 1905. Međutim, do njegove međunarodne slave i reputacije došlo je tek nekih 15-ak godina kasnije, negdje potkraj 1919. i početkom 1920. godine.
Kult Einsteina je među prvima započeo novinar i pisac Alexander Moszkowski, kojeg navodi Christopher J. Bjerknes u svojoj knjizi „Manufacture and Sale of Saint Einstein“ (Proizvodnja i prodaja svetog Einsteina). Bjerknes tvrdi da je Moszkowski koristio svoj spisateljski talent da od Einsteina načini superzvijezdu. Naslanjajući se na tradiciju pisaca koji su veličali Isaaca Newtona - Edmunda Halleya i Voltairea - Moskowski je bio objavio 8. listopada 1919. u dnevnom listu Berliner Tageblatt svoju 'odu' Einsteinu, naslovljenu „Die Sonne bracht' es an den Tag!“ Jedan drugi novinar, Kurt Joel, bio je objavio slično naslovljen članak, „Die Sonne bringt es an den Tag?“ već ranije, 29. svibnja 1919.
Značajnu ulogu u promoviranju Einsteina imali su izdavači Julius Springer, braća Ullstein, te Rudolf Mosse. Od novina tu su bili Berliner Morgenpost, Vossiche Zeitung, Berliner Tageblatt, Acht-Uhr Abendblatt i Frankfurter Zeitung. Pored promoviranja Einsteina, ovi su se listovi bavili i napadima na njegove kritičare.
S Einsteinovim blagoslovom, Moszkowski je objavio i knjigu o Einsteinu, „senzacionalističku i hagiografsku“, kako je opisuje Bjerknes. (Hagiografija inače predstavlja opisivanje života svetaca.) Ta knjiga, sa dugačkim naslovom „Einstein Einblicke in seine Gedankenwelt Gemeinverständliche Betrahtungen über die Relativitätstheorie und ein neues Weltsystem Entwickelt aus Gesprächen mit Einstein“ ugledala je svjetlo dana godine 1921., a u SAD je prevedena jednostavno kao „Einstein: The Searcher“. Knjiga, prema Bjerknesu, predstavlja fizičara kao božanstvo, koje se milostivo obraća običnim smrtnicima.
Knjigu su ocrnili Einstenovi prijatelji, Max Born i njegova supruga Hedwig, prvo, jer su smatrali da će dati za pravo njegovim kritičarima, koji su smatrali da se reklamira za publiku. Drugo, bračni par je napisao vlastitu knjigu o fizičaru, „Einstein's Theory of Realtivity“, pa su se ponadali i oni profitirati od „branda Einstein“.
Štampa i pojedini dijelovi zajednice fizičara doista su bili stvorili jedan proizvod, jedan „brand Einstein“. Mnogo godina kasnije (2004.) urednik časopisa Physics World, Peter Rodgers, ustvrditi će: „Njegova baština kao najvećeg fizičara je zajamčena, unatoč stalnim tvrdnjama da je „Einstein bio u krivu“, ili da je svoje ideje pokrao od drugih. Prava prigoda je godine 2005. prodati Einsteina i fiziku mladima. Fizičari moraju shvatiti da fizika treba 'vanjski svijet' više no što on treba fiziku. [***] Fizika kao predmet je srećna što ima Einsteina kao 'brand'."
petak, 21.09.2018.
„SVE PIŠE U NOVINAMA“
Prije jedno četiri godine, bio sam objavio post „Koliko su vitezovi Okruglog stola krivi za I svjetski rat?“ Za one koji sumnjaju u postojanje takve organizacije (koju je osnovao britanski magnat Cecil Rhodes), u vrijeme prije Prvo svjetskog rata, imam jedno iznenađenje. O njoj je pisao početkom pošlog stoljeća, naime, dnevni list New York Times. Dakle, izgleda da su iluminati bili toliko samouvjereni da su mogli javno razglasiti postojanje takve organizacije, bez bojazni da bi to moglo naškoditi njenim ciljevima.
Radi se o članku naslovljenom „MR. RHODES IDEAL OF ANGLO-SAXON GREATNESS“, objavljenom 9. travnja 1902. godine. U njemu se objavljuju izvaci iz teksta koji je Cecil Rhodes, poznat kao „kralj dijamanata“, naslovio na Williama Steada (ovo ime nećemo naći među istaknutim članovima Okruglog stola jer su se dvojica prijatelja sukobila po pitanju Burskog rata). Kratko rečeno, u tom tekstu autor zagovara osnivanje jednog britansko-američkog tajnog društva, po uzoru na Jezuite, koje bi promoviralo mir i prosperitet u svijetu, te za utemeljenje jedne vrste britansko-američke federacije. U tom je tekstu naveo da se ta organizacija neće baviti trivijalnim pitanjima,a kakva su se mogla čuti u britanskom parlamentu. Da je tomu tako, svjedoči ovaj citat: „We could hold your federal parliament five years in Washington and five years in London. The only thing feasible to carry this idea out is a secret one (society) gradually absorbing the wealth of the world to be devoted to such an object.“
U postu „Tko su bili iluminati“ još iz 2013. godine bio sam naveo da su iz tajne organizacije The Round Table iznikli britanski RIIA (Royal Institute of International Affairs) te američki CFR (Council on Foreign Relation). Tada sam također zapisao da je The Round Table bila organizacija, koja je stajala iza mirovne konferencije u Versaillesu, kada je bilo odlučeno da se pristupi formiranju jedne svjetske organizacije (tj. Liga naroda) koja bi predstavljala jednu vrstu svjetskog parlamenta.
Još sam u tom postu bio zapisao i ovo: „Dva imena koja su dominirala The Round Table mrežom u Americi bili su Rockefelleri i Morgani, koji su blisko surađivali sa evropskim Rothschildima. Dvije najvažnije tvrđave Round Table-a bile su Britanija i SAD. No, također valja napomenuti da su iluminati familije sa obe strane Atlantika te koje rade sinhronizirano na uspostavi novog svjetskog poretka i svjetske vlade, svjetske centralne banke, svjetske vallute, i svjetske vojske.“
