My spiritual exercises
utorak, 09.10.2018.
EINSTEIN I ETER
„Science itself is metaphysics.“ („Znanost je sama metafizika.“) Ovo je izjavio Albert Einstein 1930. godine, za New York Times, kako navodi C.J. Bjerknes u „Manufacture and Sale of Saint Einstein“. U ovoj obimnoj knjizi (2.800 stranica) možemo naći između ostalog i Einsteinovo mišljenje o eteru, pojmu koji se u prošlom stoljeću iz oficijelne fizike preselio u alternativnu fiziku, ili – iz fizike u metafiziku.
Tokom godina Albert Einstein je mijenjao svoje mišljenje o eteru, upravo kao i mnogi drugi fizičari njegovog vremena. Tako je 1905. godine, u vrijeme svojeg rada „Zur Elektrodynamik bewegter Kőrper“ (O elektrodinamici tijela u gibanju) smatrao eter – izlišnim. Godine 1920. je pak smatrao ovo: „Negirati eter je u krajnjem pretpostaviti kako fizički prostor nema nikakvih fizičkih kvaliteta.“ Radi se o citatu iz djela „Sidelight on Relativity“, u kojem se za eter navodi i ovo: „Rekapitulirajući, možemo reći da je prema općoj teoriji relativnosti prostor opskrbljen sa fizičkim kvalitetama; u ovom smislu, stoga postoji eter. Prema općoj teoriji relativnosti prostor bez etera je nezamisliv; u takvom prostoru ne samo da ne bi bilo širenja svjetlosti, nego i ne bi postojala mogućnost postojanja mjerila prostora i vremena (štapovi za mjerenje i satovi), stoga ni prostorno-vremenskih intervala u fizičkom smislu.“
Godine 1938. u zajedničkom radu sa Leopoldom Infeldom („The Evolution of Physics“), Einstein piše: „Naš jedini izlaz, čini se, jest uzeti kao gotovu činjenicu da prostor ima fizička svojstva odašiljanja elektromagnetskih valova, i ne razmišljati mnogo o značenju ove tvrdnje. Možemo još uvijek koristiti riječ eter, no samo kako bi izrazili neko fizičko svojstvo prostora. Ova riječ eter mnogo je puta mijenjala svoje značenje u razvoju znanosti. U ovom trenutku ona više nema značenje medija sastavljenog od čestica. Njegova priča, ni u kom slučaju završena, nastavlja se kroz teoriju relativnosti.“
Francuski matematičar Jules Henri Poincare, za kojeg Opća enciklopedija navodi da je „anticipirao specijalnu teoriju relativnosti“, naveo je u svojem ekspozeu na međunarodnom kongresu fizičara 1900. godine slijedeće: „Da li naš eter stvarno postoji? Znamo za porijeklo našeg vjerovanja u eter. Ako svjetlo treba nekoliko godina da dođe do nas sa udaljene zvijezde, ono više nije na zvijezdi, i nije na Zemlji. Mora biti negdje, podržavano od nekog materijalnog sredstva.“
Pionir istraživanja na području elektromagnetizma, britanski fizičar Michael Faraday je u eseju „Thoughts on Ray-vibrations“ (1846) ustvrdio: „Pretpostavljam da možemo usporediti zajedno materiju etera i običnu materiju i smatrati ih jednakim u njihovoj esencijalnoj konstituciji; tj. oboje sastavljenih od malih jezgara apstraktno promatranih kao materije te silu ili snagu pridruženu ovim jezgrama, ili inače oboje sastavljenih od pukih centara sile, prema Boscovichevoj teoriji i pogleda kojeg iznosim u svojoj spekulaciji; jer nema razloga da pretpostavimo kako su jezgre neophodnije u jednom, nego u drugom slučaju. Istina je da bakar gravitira, a eter ne, i stoga da je bakar mjeriv, a eter nije; no to ne može indicirati prisutnost jezgre u bakru više no u eteru, zato jer su sve sile gravitacije materije one, u kojima se sila širi do najveće moguće udaljenosti od pretpostavljane jezgre, budući beskonačnom u odnosu na veličinu potonje, te reducirajući takvu jezgru na puki centar sile.“
I još jedan interesantan citat iz navedenog Faradayevog eseja: „Sa druge strane, beskonačna elastičnost za koju pretpostavljamo da pripada česticama etera, jednako je tako izrazita i pozitivna sila, kao što je gravitacija za mjerive supstance, te proizvodi na svoj način isto tako velike efekte; kao dokaz o tome imamo svu raznolikost zračećeg sredstva što se pokazuje kod luminoznih, kalorifičnih i aktiničkih fenomena.“
Ezoterični fiozof Rudolf Steiner govori o svjetlosnom, toplotnom i kemijskom eteru, koji zajedno čine „životni eter“. On opisuje elektricitet kao kombinaciju toplotnog i svjetlosnog etera. Postoje paralele u ovom Steinerovom razmišljanju i idejama i zaključaka do kojih je došao Nikola Tesla. Nakon svojih pokusa, Tesla je naveo kako eter postaje medij u 'čvrstom stanju' u odnosu na svjetlo i toplinu i do njega se može doći podvrgavajući ga „dovoljno visokoj voltaži i frekvenciji“. U Teslinoj dinamičkoj teoriji gravitacije eter ima neophodan značaj. Dakle, Nikola Tesla je ne samo teorijski, već i eksperimentalno dokazao da eter postoji, i ne samo to, već da ga se može i korisno upotrijebiti (zračni transformator). Što za Teslu veli Bjerknes u svojoj knjizi ? „Serbian genius born in Croatia was unfairly treated in the West“. Kratko i jasno. Tesla je na Zapadu još uvijek nedovoljno poznat i priznat.
A bez priznanja ostala je i Mileva Einstein-Marić, koja je čini se bila u najmanju ruku ko-autor suprugova najznačajnijeg rada, „Zur Elektrodynamik bewegter Kőrper“. (Kako navodi Bjerknes, rad je bio potpisan sa „Einstein-Marity“, što upućuje na njen doprinos.)
(Repriza posta iz 2012. godine)
TESLA I ETER
Oko 1890 Tesla je već bio siguran u postojanje etera, kao što je ranije bilo rečeno, u postu o antigravitaciji. U to je vrijeme razvijao svoju ideju o radijalnom sistemu distribucije elektriciteta.
Već je bio otkrio da impulsi u trajanju od 100 mikrosekundi ili manje ne mogu prouzročiti nikakvo fiziološko oštećenje. Ti valovi su prolazili kroz svu materiju, što je bilo, po njegovom mišljenju, pogodno za odašiljanje diljem gradova. Tesla svoje tranformatore nije smatrao elektromagnetnim uređajima; oni su koristili radijalne valove, i proizvodili su čistu voltažu, bez toka električne struje (vodičem). [Po meni, cjelokupna priroda se u stvari sastoji od EM valova, jedina je razlika da li su grubljeg nivoa i mjerljivi, ili suptilnijeg, i nemjerljivi]
Uploaded with ImageShack.us
Tesla je opazio da nema nikakvog mjerljivog toka «električne struje» na vrhu aktiviranih zavojnica, pa je došao do zaključka da se u biti ni ne radi o električnoj pojavi. Elektroni su na neki način bili 'blokirani' uzduž linije žice, dok se impuls širio radijalno preko površine zavojnice, kao jedna vrsta 'gasovitog pulsa'. Ovo naglo i silovito izbijanje davalo je ovoj 'gasovitoj komponenti' jednu neslućenu slobodnu mobilnost u prostoru. Tesla je počeo proučavati temu, koja je imala više neprijatelja i kritičara, nego bilo koja druga – počeo je istraživati eter.
Tesla je počeo vjerovati da su dielektrička (tj. ona što ne provode el. struju) polja u biti sastavljena od tokova etera. Teoretski, nametala se misao da je moguće nekako uhvatiti i sprovesti tu energiju, koja se prirodno nalazi uzduž linija dielektričnog polja. Iako se energija činila nekako neuhvatljivom, Tesla je mislio da je pronašao način kako da to ostvari. Promatrao je voltažu kao tok etera, te pokušavao podignuti pritisak, ekstremno visokim voltažama, kako bi dobio visoko komprimirani eter. Popratni efekt bila je luminiscencija (svjetljenje bez isijavanja topline). Kada je opisivao patente ove nove tehnologije, Tesla je govorio o «zrakama poput svjetla» i o «prirodnom mediju». Prvi pojam odnosi se na visoko sabijene tokove etera, a drugi na sveprožimajuću eternu atmosferu, u kojoj je njegova tehnologija djelovala.
Tesla je smatrao da je električna struja zapravo kompleksna kombinacija etera i elektrona. a da su elektroni izbijeni snažnim magnetskim uticajem. Eterski tok je on vidio kao ekstremno mobilan, bez mase u usporedbi sa elektronima, kao onaj što prolazi kroz materiju sa vrlo malo napora. Elektroni, po Teslinom mišljenju, nisu se mogli 'nositi' sa prodornošću niti sa brzinom eterskih čestica. Smatrao je da te čestice 'putuju' nadsvjetlosnom brzinom. Zvao je ove eterske ekspulzije naizmjenično 'radijalna materija' i 'radijalna energija'. Mi bi je danas nazvali 'free energy'.
Uploaded with ImageShack.us
Na gornjoj slici možemo vidjeti jedan izboj eterske energije (na transformatoru sličnom Teslinom), jačina napona je nekoliko stotina hiljada volti.
------------------
P.S. Ukoliko netko misli da je od fizičara jedino Tesla zastupao ovakve ideje o komprimiranom eteru, mogu navesti citat iz 'biblije elektromagnetizma' (A Treatise on Electricity and Magnetism) J. Maxwella: «From the hypothesis that electric action is not a direct action between bodies at a distance, but is exerted by means of the medium between the bodies, we have deduced that this medium must be in a state of stress.» Dakle, Maxwell je promatrao eter kao medij koji se već nalazi u stanju napetosti, dok je Tesla, svojim eksperimentom tu napetost (odnosno napon) neprekidno povećavao, dizanjem voltaže, dobivši tako visoko komprimirani eter, kao što je rečeno u tekstu.
Isto tako, netko bi mogao pomisliti da je ovaj Teslin izum bio samo teoretske prirode, da nije funkcionirao u praksi. Pogledao sam u Opću enciklopediju, i tamo, u članku o Tesli, stoji «Teslin trensformator, uređaj kojim se preko elektromagnetske indukcije proizvode visoke napetosti vrlo velikih frekvencija.» Da li je to neki drugi transformator, a ne onaj opisan u gornjem tekstu. Ne. Jer malo dalje tekst veli: «Upotrebljavao ih je za prenošenje elektr. energije na daljine bez elektr. provodnika.» Aha. Upotrebljavao, znači. Na daljine. I BEZ električnog voda. Ergo, - bežični prijenos energije. I to je to.
