My spiritual exercises
ponedjeljak, 07.12.2015.
BENZINAC, DIZELAŠ I STANICA
Vjerovatno jedna od najpoznatijih ličnosti rođenih u Parizu zadnjih par stoljeća bila je ličnost Rudolfa Diesela, izumitelja dizel-motora. Rođen je 18. marta 1858. godine, u familiji njemačkih imigranata. Mali Rudolf je morao zajedno sa familijom iseliti se iz Francuske, nakon izbijanja rata sa Njemačkom 1870. godine. Tamo je familija Diesel živjela u neimaštini, pa je mali Rudolf otišao k stricu u Muenchen. On mu je omogućio da završi Višu tehničku školu. Kao dobrog studenta zapazio ga je inženjer Karl Linde, pronalazač rashladnog stroja. Pošto je dobro vladao francuskim, poslao ga je u Pariz, u filijalu njegove tvornice rashladnih uređaja. Već 1881., u svojoj 23. godini Rudolf Diesel je bio postao direktor te pariške tvornice.
No, već par godina kasnije, mladi Diesel se počeo baviti mišlju kako bi izradio motor, koji bi trošio manje goriva, te bolje iskorištavao toplinu izgaranja. Mladi inžinjer sve se više počeo baviti toplinskim strojevima. Došao je do zaključka da bi mašine mogle koristiti jeftinije i manje opasno gorivo, nego što je to benzin.
Ottov [Nikolaus Otto, 1832 – 1891] benzinski motor pokušao je pokrenuti plinskim uljem, uljem koje se dobiva iz nafte jeftinijom preradom. Ideja je bila da dok se klip spušta u cilindar, da se pusti kroz usisni ventil samo zrak. Kako se klip bude dizao, tako će tlačiti zrak u cilindru, razmišljao je. Taj će zrak biti ugrijan i užaren, od sabijanja. Zrak će se toliko ugrijati da će zapaliti ulje. Uštrcati će u glavu cilindra ulje, no, tek u onom trenutku kada ono treba planuti. Svi su Dieselovi proračuni bili dobri, pa ipak nije mu uspijevalo upaliti ulje.
Kako ide dalje priča, sa Dieselovim novim izumom, saznajemo u knjizi „Od pješaka do rakete“ ing. Petra Mardešića.
„Jedne je večeri Diesel došao kući umoran i zdvojan. Mučila ga je jaka glavobolja. Nije imao volje da sa ženom pođe u kazalište, premda je ona već kupila ulaznice. Da ga malo osvježi, žena uzme kolonjsku vodu, i štrcaljkom je rasprši po njegovu čelu. Diesel je bezvoljno sjedio, ali kada mu je fini mlaz kolonjske vode orosio čelo, naglo je skočio. 'Dosjetio sam se, sad znam što treba uraditi!', uzbuđeno je kliktao i hodao gore-dolje po sobi. 'Takvu štrcaljku treba izraditi i raspršiti ulje u sitne kapljice, ono će sigurno planuti' Otišao je sa ženom u kazalište, ali nije gladao predstave, nego je na poleđini programa crtao prvu sapnicu za rasprskavanje ulja. Sutradan je odmah navrh cilindra ugradio sapnicu s raspršivačem, sve je namjestio kako treba i okrenuo zamašnjak motora. Kad je stap sabio zrak i užario ga, uštrcao je kroz raspršivač oblačić ulja. Ono se zapalilo, i motor se pokrenuo. Uspio je. Izumio je motor nove vrsti.“
Kao i Rudolfu Dieselu, i meni se 'upalila lampica' zbog te kolonjske vode sa raspršivačem. Usporedba sa stanicom, te procesima u njoj bila je gotovo trenutna, pogotovo kada sam malo bolje promotrio crtež uz tekst u Mardešićevoj knjizi, akoji prikazuje rad četvrotaktnog dizel motora. Dakle, opis ta 4 takta uvjerljivo me je podsjetio na ovaj moj citat iz posta „Kako Mjesec utiče na morske mijene?“, čini mi se negdje sa kraja prošle ili početka ove godine.
„Moje je mišljenje, da u Solarnom sistemu vlada zapravo interakcija 4 sile, po dvije pozitivnog i dvije negativnog predznaka. Ono što drži Zemlju u orbiti oko Sunca, nije neka apstraktna jednosmjerna sila. To je jedno intrinzično međudjelovanje atraktivne sile Sunca (+), repulzivne, odbojne sile Zemlje ((-), kontraktilne sile Sunca (-), i ekspanzivne sdile Zemlje (+).“
Dalje u tekstu sam napomenuo kako „iste sile djeluju i u atomu“, a sada na to dodajem i pretpostavku, kako iste sile također djeluju i u stanici (ćeliji). [Inače smatram da je 'ćelija' prikladniji izraz, zato jer asocira na zatvorenu prostoriju, dok 'stanica' asocira na neku postaju, autobusnu ili željezničku.]
Dakle, ovako bi izgledale te 4 faze (prvo kod dizel.motora, potom kod stanice):
1. takt – usis [atrakcija]
U njemu se klip spušta, te kroz usisni ventil usisava zrak, koji ispunjava unutrašnjost cilindra.
Ovaj prvi takt bi kod stanice predstavljao usisavanje kisika i hranjivih tvari, pomoću hemoglobina i plazme.
2. takt – sabijanje [kontrakcija]
Ventili su zatvoreni. Klip se diže i u cilindru sabija zrak koji se grije.
Ovaj drugi takt kod stanice predstavlja povećanje (elektro)osmotskog tlaka u stanici. Na ovu drugu fazu u stanicu – jasno, utiče sistola – stezanje lijeve srčane klijetke. Krv je snažno potisnuta, tlak se povećava, ne samo u arterijama, već i u samoj stanici. Stanica se kontrahira, povećava se tlak i temperatura. (Primjer vrlo jednostavan: podignemo bučicu, osjećamo i napetost, i toplinu u mišićnim stanicama bicepsa, npr.)
3. takt – ekspanzija [ekspanzija]
Sisaljak uštrca ulje. Ono se zapali i eksplodira, a plinovi tjeraju klip prema dolje.
Kod trećeg takta u stanici, ubrizgavaju se u 'elektromotor' stanice, odnosno mitohondrij, hranjive tvari i O2. I ovdje dolazi do eksplozije (ne do detonacije, kao ni kod dizel motora, već do kombustije, odnosno sagorijevanja).
Oksidacijom razlomljenih šećera stvara se ATP, molekula koja predstavlja 'nosača energije' u živom organizmu. Ovo je bio-energija ona koja omogućava normalno funkcioniranje i u krajnjem život stanice i kompletnog organizma.
4. takt – ispuh [repulzija]
Klip se diže i kroz otvoreni ispušni ventil ispuhuje plinove izgaranja iz cilindra.
Četvrti takt u stanici predstavlja 'ispuhivanje' ugljičnog dioksida i drugih otpadnih tvari nastalih tokom procesa biološke oksidacije u stanici.
Stanica, kao i organizam, predstavlja koloidni sistem. Koloidi su supstance koje su raspršene u obliku (električki) nabijenih molekularnih nakupina (miceliji), ili makromolekula. Opća enciklopedija navodi da su tipični i najvažniji u prirodi, kao i u tehnici koloidi kod kojih je disperzno sredstvo tekućina, a disperzna faza čvrsta tvar (suspenzoidi). No, veli se da se u suspenzoide također ubrajaju i oni, kojima je disperzno sredstvo ili faza plin, kao što su recimo aerosoli. S obzirom da su koloidno sistemi po svojoj prirodi električki, takvi su onda i procesi u cilindrima dizel motora, ali također i u rasplinjaču kod benzinskih motora. (Rasplinjač je uređaj koji raspršuje benzin u maglu veoma sitnih kapljica [aerosol] i miješa ga sa zrakom u tačno određenom omjeru.)
