My spiritual exercises
srijeda, 01.07.2015.
EM I ETERSKO POLJE ŽIVIH SISTEMA (VI)
NERVNI-ENDOKRINI-IMUNOLOŠKI SISTEM
Jedno novije otkriće, koje datira samo iz sredine 80tih godina, definitivno je potvrdilo nerazmrsivu isprepletenost i međusobnu povezanost triju komunikacijskih sistema u ljudskom organizmu. Radi se o tome, da je neurologinja Candace Pert (Nacionalni institut za mentalno zdravlje Maryland) sa suradnicima otkrila da nosači poruka, molekule poznate kao neurotransmiteri i hormoni, zapravo spajaju tri sistema, tj. Nervni, endokrini i imunološki, u jedinstvenu režu. O ovome značajnom otkriću piše holistički naučnik Fritjof Capra u knjizi „The Web of Life“ (1996).
Prema tradicionalnom poimanju, piše on, ta su tri sistema odvojena i obavljaju različite funkcije. Tako je nervni sistem sjedište memorije, misli i emocija. Endokrini sistem kontrolira i spaja razne tjelesne funkcije (tj. regulira metabolizam), a imunološki sistem odgovoran je za integritet raznih tkiva, za mehanizme koji služe za obranu i obnavljanje tkiva. Prema Candace Pert, ta se tri sistema moraju promatrati kao jedinstvena psihosomatska mreža. Jedno od ključnih otkrića tima naučnika jest da se vrsta neurotransmitera (po svom kemijskom sastavu peptidi, odnosno lanci aminokiselina) poznati kao endorfini stvara isto tako i u imunološkim stanicama, a ne samo u mozgu. Pokazalo se da se svi, ili gotovo svi poznati peptidi proizvode ne samo u mozgu, već i u različitim dijelovima tijela.
Što se tiče posebno imunološkog sistema, otkriveno je da bijela krvna zrnca (leukociti) imaju receptore za sve peptide, ali i stvaraju peptide. Peptidi dakle kontroliraju migracijske obrasce imunoloških stanica i sve njihove vitalne funkcije.
Od ukupnog broja leukocita, do 30 procenata čine limfociti, bijela krvna zrnca veličine 7-9 mikrona, koja se stvaraju u limfnim žlijezdama. Limfa, žućkasta tekućina prolazi kroz limfne žile preko limfnih čvorova u glavni limfni vod, koji utječe u optok krvi.
Imunološki sistem prepoznaje različite makromolekule – antigene, koji napadaju organizam, te shodno tome usmjerava imunološki odgovor protiv tih antigena. To čini pomoći antigenskih receptora limfocita T na staničnoj membrani. Limfociti B stvaraju antitijela (imunoglobuline), koji se vežu za strana tijela u organizmu (bakterije, virusi, gljivice) te ih uništavaju. Limfociti T, pomoću svojih receptora prepoznaju zaražene stanice (odnosno virusni peptid koji se 'zakačio' za membranu dotične stanice). Slijedi raspadanje zaražene stanice.
Imunološki sistem čovjeka može oslabiti, čineći ga disponiranim na čitav niz bolesti. Posebno su zagonetne tzv. Autoimune bolesti, u kojima obrambena tijela organizma, umjesto da napadaju bakterije i viruse, napadaju organe i tkiva vlastitog organizma. Tu spadaju recimo multipla skleroza, reumatozni artritis ili erimatozni sistemski lupus.
Možda najistaknutiji predstavnik holističke medicine dr Deepak Chopra (po specijalnosti endokrinolog) ističe značaj prane za zdravlje ljudskog organizma. Prana je najsuptilnnija forma biološke energije, prisutna je u svakom procesu, bilo na mentalnoj ili fizičkoj ravni. Ona proizlazi direktno od duha i donosi inteligenciju i svijest u svakom aspektu života. Ravnoteža prane u organizmu, prema dr Chopri, donosi također i ekvilibrij u tjelesnim ritmovima, što ima za posljedicu jaku imunost prema bolestima. On tvrdi kako je iscrpljivanje prane direktno povezano sa starenjem organizma i smrću. Njegov savjet, kako održati ravnotežu prane, jest da se izbjegavaju negativne emocije poput straha i bijesa, i njeguju pozitivne emocije, poput ljubavi.
Prethodni navodi su iz knjige „Ageless Body, Timeless Mind“. U svojem ranijem djelu, „Creating Health“ (1987) dr Chopra veli: „Jedno izuzetno nedavno otkriće o stresu jest da on uništava imunski sistem tijela. Kada se osoba nalazi pod kroničnim stresom, proizvodnja prirodnih ćelija-ubica u tijelu, koje se nazivaju T-limfocitii makrofagi, izgleda da postaje inhibirana. Možda do te inhibicije dolazi zbog prekomjernih nivoa kortizola i drugih hormona, koji se opažaju kod ljudi koji su pod stresom.“
Danas, 30ak godina kasnije, možemo sa sigurnošću konstatirati da između nervnog i endokrinog s jedne, te imunološkog sistema s druge strane, vlada „sistem spojenih posuda“. Anomalija u jednom (preslabo ili prejako lučenje neurotrasmitera ili hormona) uzrokovati će posve sigurno anomalije u drugom sitemu, odnosno uticati na kvantitetu i kvalitetu obrambenih tijela organizma.
Ranije sam u tekstu spomenuo autoimunu bolest multiplu sklerozu, bolest koja nije još uvijek dostatno razjašnjena. Što o njoj veli univerzitetski udžbenik „Molecular Biology in Medicine“ (1997)? „Kao i kod drugih autoimunih poremećaja, kod multiple skleroze čimbenici okoliša imaju glavni uticaj, što možda najbolje pokazuju epidemiološke studije o nejednolikoj geografskoj rasprostranjenosti , učincima migracija i povremenim epidemijama. Sve to upućuje na ulogu neke još nepoznate tvari.“
Glavna karakteristika multiple skleroze je demijelinizacija, postepeno razaranje ovojnice specijaliziranih stanica nervnog tkiva. U toj staničnoj membrani se nalazi mijelin, lipido-proteinski kompleks. Mijelinska ovojnica dakle ima u procesu slanja električnog impulsa 'vodovima' zvanim aksoni, ulogu električnog izolatora (između ekstracelularnog prostora i neurona). El. Vodljivost živčanog vlakna aksona, biti će tim slabija, što su oštećenja na mijelinskoj ovojnici veća. Zbog ovisnosti mišićnih vlakana o kvaliteti električnog impulsa, i njihova će pokretljivost biti tim slabija.
Funkcija mijelinske ovojnice kao električnog izolatora natjerala me da potražim analogiju sa električim mašinama. Budući da ona sadrži lipide, tvari srodne mastima, zapitao sam se ima li neka el. mašina, koja koristi neku tehničku mast kao izolator. Ima – transformatorsko ulje. Koje se koristi ne samo za punjenje električnog transfomatora, već i „kod specijalnih izolacija u elektrotehnici“, kako veli moja Vojna enciklopedija (članak 'Maziva', dipl.ing Miodrag Mitrašinović)
Transformatorska ulja moraju imati veliku otpornost prema proboju električne struje, veli pak moja Opća enciklopedija (članak 'Maziva')
Kao što je poznato, kada masti ili ulja stoje dulje vrijeme, ona se pod uticajem oksidacije raspadaju. Ne dolazi li i u staničnoj membrani neurona, odnosno aksona do raspada procesom oksidacije? Čini se da je baš tako. Oksidacija, odnosno oksidativna oštećenja jasno asociraju na slobodne radikale (grupa od 2 ili više atoma s nesparenim [upozorenje – ne neparnim, kako ponegdje piše] elektronima u vanjskoj ljusci). Što o njima veli dr Deepak Chopra?
U knjizi koju sam već spomenuo „Ageless Body Timeless Mind“ (1993) dr Chopra navodi da oni mogu organizmu nanijeti mnogo štete, a između ostalog i opstruirati rad stanične membrane. Faktori okoliša, koji mogu uticati na razvoj bolesti, odnosno stvaranje veoma reaktivnih supstanci slobodnih radikala, odnose se na zagađen zrak, dim cigareta, onečišćenu vodu i neke vrste hrane. U njima treba tražiti vanjski agens, koji je uzročnik stvaranja abnormalnih kemijskih veza u tkivima tijela, u ovom slučaju na živčanim vodovima – aksonima.
Multipla skleroza je autoimuna bolest, a naveo sam je kao primjer međudjelovanja imunološkog i nervnog sistema. Mada iz već rečenog odista logički slijedi da je i imunološki sistem također električne prirode, mogu se navesti isto tako i neki podaci iz udžbenika „Biokemija“, već ranije spominjanog. Npr. „Povezanost antigena i protutijela nije posljedica kovalentnih veza, nego ovisi o različitim vrstama nekovalentnih veza“, među kojima se navode i elektrostatske sile. One djeluju samo na vrlo malim udaljenostima, veli se u udžbeniku.
No, još jednom da ponovimo, od presudne je važnosti ravnoteža eterske, suptilne materije (prane), koja je preduvjet dobrog funkcioniranja svih triju navedenih sistema.
