My spiritual exercises
utorak, 07.02.2012.
INTELIGENTNI DESIGN I EVOLUCIJA FORMI U UNIVERZUMU
Sredinom 90tih pojavila se nova teorija evolucije, koja se suprotstavlja staroj darvinističkoj, zvana 'Inteligentni dizajn'. Ona smatra, odnosno njen osnivač Michael Behe da je život na Zemlji rezultat ne nasumičnog procesa pokušaja i pogrešaka, već rezultat – jednog inteligentnog uzroka (koji može ali ne mora biti Bog u kršćanskom smislu riječi). Za razliku od kreacionista, zagovornici inteligentnog dizajna propovijedaju postepen razvoj života na Zemlji, u etapama, koji potom slijede nagli evolucijski skokovi, a njih može prouzročiti samo neki «inteligentni uzrok».
S ovom je teorijom srodna i ideja kvantne evolucije, koju zastupa američki fizičar Amit Goswami. Bazična ideja jest da se genske mutacije odvijaju u kvantnom stanju, a ne klasičnom mehaničkom Newtonovske fizike. Prema Goswamiju, morfička polja mogla bi biti «skladišni prostor» za ove kvantne mutacije. Kvantna evolucija konstatira da se tradicionalne životne forme nikada ne sreću kod fosilnih nalaza. To američki fizičar objašnjava postojanjem pretpostavljenih tranzicijskih formi života samo u virtualnom obliku, tj. njihovu egzistenciju samo na kvantnom planu. Kompletno nove vrste proizlaze samo iz tih kvantnih skokova. Za razliku od darvinizma, kvantna evolucija tvrdi da postoji raspoznatljivo usmjerivanje u procesu evolucije, od jednostavnih, ka sve kompleksnijim životnim formama. Holistički naučnik i filozof Ervin Laszlo ističe, odnosno dodaje ovom viđenju evolucije jednu nijansu univerzalnog, i proširuje evoluciju na cijeli kozmos. Dakle, u međupovezanom univerzumu, prirodno je da se dešava i simultana evolucija.
Alternativni fizičar David Wilcock smatra da su torzioni valovi zaslužni, kako za nastajanje novih, tako i za nestajanje starih vrsta. To je po njemu uzrok kvantnih skokova u evoluciji, kao i 'nedostajućih karika' u fosilnim nalazima. Torziono polje je podudarno sa A-poljem E. Laszla, te morfičkim poljem R. Sheldrakea.
Ideja o «tranzicijskim oblicima» koji postoje samo virtuelno, u morfičkim poljima, svakako je zanimljiva. Nalazi se u veoma dobroj knjizi (po meni, jednoj od najboljih na području holistike) J. Wicherinka «Souls of Distortion Awakening».
Ova prethodna misao podsjetila me je na jednog škotskog biologa, na D'Arcyja Thompsona (1860-1948) i njegovu knjigu «On Growth and Form». U njoj Thompson, kao što sam naslov sugerira, govori o rastu i formama živih bića. (Što ga čini na neki način 'bijelom vranom' među biolozima njegovog doba, kada je primarno bilo učenje u vezi genetike i evolucije.) D'Arcy pak tvrdi kako prirodna selekcija ima samo ograničen upliv na evoluciju u cjelini i nije 'odgovorna' za značajan progres. D'Arcy dakle vjeruje da se nove strukture pojavljuju radi matematičkih i fizikalnih karakteristika žive materije, na analogan način kao kod nežive materije. On formu pripisuje «snagama prirode i matematičkim zakonima».
Na neki način, sudeći prema crtežima iz D'Arcyjeve knjige, ja bih rekao da je on možda i nesvjesno zastupao istu ideju koju sam ja predložio u prethodnom postu, naime da na suptilnom planu postoji jedna vrsta 'milimetarskog papira', koji tvorac 'inteligentnog dizajna' (ma tko ili što on bio) po svom nahođenju savija, uvija, riječju transformira, na milion načina. I tako pravi inteligentni nacrt živih bića
