My spiritual exercises
ponedjeljak, 06.02.2012.
EM MREŽA UNIVERZUMA
Sa konceptom univerzuma kao mreže sam se susreo prvi puta 90tih, u djelu Fritjofa Capre, «Tao fizike». Moram priznati da tada nisam, a ni mnogo kasnije, mogao prihvatiti koncept u literalnom smislu riječi, već više na jedan, gotovo bih rekao simbolički, da ne kažem poetski način. Očito je taj koncept zastupao već Caprin profesor na bečkom univerzitetu, Werner Heisenberg, koji kaže da se «svijet nije razdijelio u različite skupine objekata, nego u različite skupine veza». Na istoj liniji razmišljanja je bio i fizičar David Bohm (Oppenheimerov student). Bohmov holistički koncept ('implicitni poredak') u kojem se čestice nikada ne mogu odvojiti od polja koje ih okružuje, već se u njemu u-vijaju i raz-vijaju, (praktički zamataju i odmataju) također asocira na mrežu. Jedan sličan koncept zastupao je i Walter Russell, o kojem je bilo riječi u prethodnom postu.
Gledajući ilustraciju u knjizi talijanskog kemičara Giorgija Piccardija, došao sam na pomisao (imajući na umu princip 'Kako je gore, tako je dole') da se putanja Zemlje oko centra galaksije može usporediti sa kretanjem EM vala. Maxwell umjesto o transverzalnom, govori o rotacijskom EM valu. Zemlja, rotirajući u jednom obilasku Sunca oko galaktičkog centra, napravi 240 miliona rotacija. Praktički onda, orbita Sunca predstavlja longitidinalni, a orbita Zemlje transverzalni (rotacijski) val.
Na internetu sam vrlo rijetko vidio da se shematski prikaz EM vala predstavlja u nekakvoj rešetci, ili mreži. Po mom skromnom mišljenju, ovo je zaista način na koji se EM val giba kroz prostor. Sada sam se sjetio i Einsteinove teze o zakrivljenosti kozmosa u blizini velikih nebeskih tijela. Ono što je 'zakrivljeno' je u stvari samo EM polje, njegova mreža. Univerzum predstavlja jedan 3D nanometarski 'papir', gdje se valovi gibaju u tačno zadanim 'gabaritima'. Bar ja tako mislim.
Ono, što me je 'natjeralo' da prihvatim elektromagnetnu mrežu univerzuma kao temelj na kojem se zasniva cjelokupna realnost, bili su zapravo crteži, koje sam vidio u 'bibliji elektromagnetizma', knjizi Jamesa Maxwella «A Treatise on Electricity and Magnetism».Već sam u jednom ranijem postu bio istaknuo da se orbite planeta mogu usporediti sa torzionom cijevi, podijeljenoj na segmente. Sa svakim novim stepenom što ga planeta prolazi na svom putu oko Sunca, emitira specifičnu energiju. Ona je formativna, i njome se 'udahnjuje' život novorođenim bićima na zemlji.
Odnosi planeta se direktno reflektiraju na astralno tijelo, oni predstavljaju neku vrstu 'pečata', oznake bića, koju ono nosi kroz život. Npr. kada su 3 planete međusobno u trigonu, na međusobnoj udaljenosti od 120 stupnjeva, tada se spiralno ta energija, odnosno 'sinergija' prenosi na Zemlju, gdje se stvara pripadajuće morfičko polje. Ono kasnije oblikuje živo biće. Longitudinalni, torzioni ili skalarni valovi u sinergiji oblikuju suptilno tijelo, daju mu formu, a transverzalni, sa svojim frekvencijama, daju boju, odnosno boje tom živom biću. [Kao što laserski zraci u sinergiji stvaraju 3D forme. Fizičar H. Haken je skovao pojam «sinergetičan» u vezi proučavanja kooperativnih efekata lasera.] Niti po kojima valovi putuju, predstavljaju zapravo strune, i tu sam došao i do prihvaćanja, na neki način, teorije struna, koju sam ranije zanemarivao. Po meni, postoje EM valovi grubljeg, fizičkog nivoa, i oni finijeg, suptilnijeg. Oni kreiraju 'nacrt' budućeg organizma, koje se rađa na Zemlji.
