My spiritual exercises
utorak, 29.11.2011.
TAJNE BERMUDSKOG TROKUTA (4)
Live to Tell (Preživjeli)
Na osnovu prethodnog posta neki bi mogli (pogrešno) zaključiti kako su ama baš svi, koji su iskusili neku vrstu 'susreta sa paranormalnim' unutar Bermduskog trokuta, doživjeli tragičnu sudbinu. Ipak, nije tako. Da tako kažem, pojedinima se nasmiješila sreća, ili su spašeni milošću boga Neptuna, da tako kažem. Ostali su živi, da bi svoja neobična sjećanja prenijeli nama, koji takvo nešto nismo imali prilike doživjeti.
Penzionirani pripadnik Obalne straže Frank Lynn daje nam prikaz neobične zgode koju je doživio sa svojim kuterom Yamacraw jedne noći u augustu 1956. godine. Sjeća se da je te noći vrijeme bilo perfektno, more mirno, a vidljivost izuzetno dobra. Sa obala Floride sa kolegama, pripadnicima Obalne straže, bio se zaputio u pravcu Trokuta.
Negdje oko 1 i pol ujutro primijetili su na ekranu radara liniju nečeg naizgled 'čvrstog' - sličilo je na neko kopno - na oko 45 km od mjesta na kojem su se nalazili. No, navigacijski uređaji su pokazivali da je najbliže kopno udaljeno 260 km. Potom su se počeli oprezno približavati tom 'nečem', i oko sat i pol kasnije došli na manje od kilometar, od objekta primijećenog na radaru. Nastavili su se približavati, i na oko 100 m, uključili su reflektore. Masa je bila tako gusta, da svjetlost nije mogla prodrijeti kroz nju. Sada su se približili skroz, ipak, ne želeći direktno ući u čudnu zaparenu masu, napravili su manevar lagano ulijevo, jedva je okrznuvši desnim bokom. Ponovili su taj manevar nekoliko puta, da se uvjere da masa nije 'od čvrstog materijala' (kao što je izgledala).
Kada su se odlučili ući u masu, desio se iznenađujući fenomen; iz strojarnice su zvali i rekli da gube pritisak, situacija je postajala ozbiljna. Kada im se brzina smanjila na 4 čvora, odlučili su da se okrenu nazad. Nekoliko trenutka kasnije probili su se van iz mase. U isti mah, svi motori i elektronska oprema počeli su raditi normalno. Flynn je zaključio kako i dan-danas nema način kako da objasni to iskustvo. Tokom godina je pričao i sa oceanografima o ovom doživljaju, no nijedan nije bio u stanju da objasni o čemu se radilo.
Uploaded with ImageShack.us
Sličan, ali još dramatičniji i čudnovatiji doživljaj imao je kapetan Don Henry, 'stari morski vuk'. U dugoj karijeri od kraja II svjetskog rata sve do 80-tih, bavio se spasilačkim poslom na moru, bio je ronilac, učestvovao na mnogim akcijama spašavanja na cijeloj istočnoj obali SAD, i na Karibima. Bio je i kapetan remorkera, i na ovom poslu ga je zadesio neobični i neobjašnjiv doživljaj, godine 1966, na području Bermudskog trokuta, na potezu Miami – Puerto Rico, gdje se 'paranormalni fenomeni' možda najbrojniji i najizrazitiji.
Zajedno sa posadom svoga remorkera Good News vraćao se iz Puerto Rica, tegleći jedan veliki teretni čamac, težak 2.500 tona. Bio je privezan na 200 m dugačkom užetu. Nalazili su se u području zvanom Tongue of the Ocean (uz istočnu obalu otoka Andros u Bahamima), dužine oko 160 km, gdje se morsko dno naglo spušta od 30 m do dubine od 1.8 km. [Neobjašnjive magnetske anomalije nekako su čudnovato koncentrirane oko otoka Bimini u Bahamima; otok Andros od njega je udaljen oko 100 km].
Bilo je popodne, i kapetan Henry je malo prilegao u kabinu, da se odmori. Iznenada, na palubi je začuo glasno dozivanje i dreku. Potrčao je prema komandnom mostu, a tamo je bio prvi oficiir. Gledao je u čudu žiroskop i kompas, koji su se ponašali kao da su poludjeli. Magnetska igla se samo vrtjela u krug. Kapetan je bio iznenađen kao i ostali, jer takvo nešto nije doživio nikada ranije. Nije bilo nikakve komunikacije, radio uređaji su u potpunosti otkazali. Nije bilo svjetala. Generatori su radili, međutim nisu proizvodili nikakvu energiju. Pogledao je u nebo. Nije se vidio horizont, nije se dalo razabrati gdje završava nebo, a gdje počinje voda. Pogledao je ocean – sve što je vidio bilaje bjelina, pjena boje mlijeka. Čak je i nebo bilo slične boje. Automatski je pogledao teglenicu. To jest, pogledao je u pravcu gdje bi ona trebala biti, no, nije je mogao vidjeti. Konop je bio zategnut, i pretpostavljao je da je ona još uvijek na svom mjestu, no nešto slično veoma gustoj magli sprečavalo je da je spazi okom.
Čuo je za priče o Bermudskom trokutu, i u momentu mu je prostrujalo glavom: «Ne želim biti samo još jedan statistički broj.» Naredio je posadi da krene punom parom naprijed, no to izgleda nije bilo moguće. Što su se više upinjali postići veću brzinu, kao da ih je nešto zadržavalo. Bilo je to kao u igri potezanja konopca.
Ipak kapetan Henry uspio je sa svojim remorkerom optimističkog imena Good News nekako izaći iz čudnog gustog oblaka koji je bio obavio brod. Opet se vidio horizont. Sve je opet proradilo, i radio, i svjetla, i žiroskop i generatori. Išli su neko vrijeme, a onda je Henry odlučio staviti mali čamac u vodu i otići provjeriti da li je sve u redu sa teglenicom. Primijetio je da je neobično topla, više nego što bi to bilo uobičajeno. Cijeli ovaj incident, trajao je po njegovoj procjeni oko 10-ak minuta. Prije ovoga, more je bilo mirno, a vidljivost dosta dobra, oko 15 kilometara. Iako je ovaj neobičan i svakako pomalo jezovit događaj uplašio kapetana, pa je čak pomislio da je «on slijedeći na redu», ipak nije odustao od daljnje plovidbe Bermudskim trokutom. No, od toga dana postao je 'believer', vjerovao je da priče o Trokutu nisu bile samo mitovi i legende.
Uploaded with ImageShack.us
Iskustva sa 'elektroničkim maglama' imali su i drugi pomorci, ali i piloti aviona. Autor Martin Caidin, opisao je svoju avanturu, koju je doživio sa hidroavionom Catalyina PBY-6A, na ruti između otočja Bermuda i Jacksonvillea, Florida, u junu 1986. godine. On je i sam bio iskusni pilot, i avio-inžinjer, sa znanjem svakog područja vezanog za avijaciju i njenu historiju. Bio je probni pilot, instruktor i istražitelj. Osim toga, bio je letio na raznim stranama svijeta, te bio upoznat sa svim vrstama vremena, koje mogu zadesiti jedan avion u letu. Caidin je autor knjige Ghosts in the Air, gdje je opisao neke interesantne i neobjašnjive priče, vezane za avio-letove.
U ovom slučaju (tj. leta prema Floridi) vrijeme je bilo perfektno (kao i u većini ovih priča, rekao bih). Imali su vrijednu avio-opremu, i nisu htjeli riskirati. Od satelita su primili izvještaj, na osnovu kojeg su zaključili da je dan kao stvoren za let.
No, nakon nekog vremena slika savršenog vremena iščeznula je pred njihovim očima, i odjednom im se činilo kao da su u nekoj velikoj boci mlijeka. Caidin misli da je možda bliža usporedba sa gomilom miksanog jajeta, dakle sa nekom žućkastom primjesom (vjerovatno zbog sunca). Kada je pogledao dolje, vidio je samo mali djelić oceana, sve je ostalo bilo kao smješa tučenog jajeta. Magnetska je igla počela nekontrolirano rotirati. Slika sa satelita je i dalje pokazivala apsolutno jasno vrijeme, s najbližim oblacima više od 300 km južnije. No, oni u to vrijeme nisu ama baš ništa vidjeli kroz prozor aviona, i upravo je u tom trenutku riknula mašina koja je printala satelitske snimke vremena. Uređaji sa digitalnim brojčanicima su otkazali, pokazivali su samo 'osmice'. Radio-uređaji su umuknuli. Sve je još bilo pod naponom, ali ništa nije ispravno funkcioniralo. Pokušali su ponirati niže, ali i dalje vidljivost nije bila veća od 15 metara. Onda su se popeli na 2.500 m. Opet su bili u smješi 'bjelanjka i žumanjca'.
Na oko sat vremena od destinacije, Jacksonvillea, izgledalo je kao da prolaze kao kroz neku zavjesu. Iznenada, kao što se ova neobična magla pojavila, tako je i nestala. Ponovo se vratila perfektna vidljivost 'do u nedogled'. Magnetska igla se smirila, žiroskop je također prestao 'ludovati', sva se elektronika vratila na normalu, i sve je radilo besprijekorno, kao i ranije.
Iznijeti primjeri, a ima ih još podosta, pružaju dokaz da oni koji vjeruju u čudnovate zgode Bermudskog trokuta, zasnivaju njihovo vjerovanje na stvarnim činjenicama. Kao što se vidi, neke od ispričanih doživljaja pružaju odista zapanjujuću sliku, onog što se u Trokutu s vremena na vrijeme dešava. (To naravno ne znači da će takvo nešto iskusiti svaki drugi-treći avion ili brod, no tokom godina, ipak se skupio solidan broj slučajeva.) Vidi se da se ponavlja standardni obrazac, koji je spomenut na kraju prvog nastavka – uglavnom, elektromagnetske anomalije u pravilu izazivaju disfunkciju opreme broda ili aviona. Ponekad se javlja, eto i ova 'elektronska magla', koja se iznenadno stvara i nestaje. U svakom slučaju, Bermudski trokut i njegove misterije nastaviti će plijeniti i dalje pažnju...
-----------------------------------------------------------------------------------------------
Evo i jedne pjesme na temu Bermudskog trokuta:
http://youtu.be/JEyKZZw1MlY
Bermuda Triangle Blues
Flight 45 was last seen alive on the runway
Leaving for some fun in the hot tropic sun back next Monday
And our friends are at the airport
Cousin Bill says, "Enjoy the water sports"
As we fly into the mystery, the film comes on and the earth recedes
Several hours out, 20 minutes south of Bermuda
The communication's gone, something has to be so wrong
And it must be Jesus calling
The silver ship, the blue sea falling
Death was in that poison wave and in its gulf a fitting grave
The coast guard said they might be found
They know just where the plane went down
