My spiritual exercises
četvrtak, 10.11.2011.
Gudbaj, kenozoik?
Zadnjih godina sve više se govori u New Age krugovima o završetku jednog ciklusa, a najčešće se spominju završetak 2.000 godina stare ere Riba, ili o završetku perioda Maya kalendara, od oko 5.000 godina.
Gledajući ovu sliku (slika dole), i podsjetivši da jedan krug Sunca oko centra galaksije traje oko 250 mil. godina, došao sam na jednu pomisao. Ako je istinita analogija «Kako je gore, tako je i dole» onda se i za vrijeme Sunčeve orbite (na isti način kao orbite Zemlje oko Sunca) moraju izmijeniti 4 'godišnja doba', ili 4 ciklusa. Svaki bi od njih trebao trajati između 60, ili nešto više, miliona godina.
Pa sam se sjetio i geoloških doba planete. Najstariji period zove se paleozoik, i bio je započeo prije oko 550 mil. godina. Može se zaključiti da je od tada prošlo 9 ciklusa, i po oficijelnoj geologiji, zaista je prošlo toliko. Ukoliko 9 pomnožimo sa 60 (mil) dobijemo 540 mil. Dakle, brojku doista blizu onoj koju geolozi uzimaju kao početak paleozoika. Srednje doba, mezozoik, po geolozima, počinje prije oko 230 mil. godina. Prema 'mojoj' računici, 240 mil., dakle opet blizu. Period u kojem živimo zove se kenozoik, i započeo je prije 65 mil. godina.
Uzgred rečeno, pojava modernog čovjeka se vezuje za zadnji potperiod potperioda kenozoika, koji se naziva 'holocen'. Međutim, 'zabranjeni arheolozi' Cremo i Thompson nas izvještavaju o nekakvim metalnim predmetima, poput lanca, čavla, cijevi iz mnogo drevnijih perioda devona, karbona i krede. (Da li su ih bili pravili vodozemci i gmazovi ?!)
No, zaključimo jednim pitanjem. Ukoliko znači jedan period od nešto više od 60 miliona godina odgovara 1/4 obilaska Sunca oko centra galaksije, znači li to i da smo na kraju, ili blizu kraja jedne malo duže ere, ne samo one od nekoliko hiljada godina?
Uploaded with ImageShack.us
-----------------------------------------------------------------------------------------
P.S. Kao moguća potvrda gore iznesenog, mogu poslužiti mišljenja dvojice francuskih astronoma, Jeana Heidmanna i Alfreda Vidal-Madjara ('Jesmo li sami u svemiru'). Dok potonji potvrđuje moju pretpostavku da se velike promjene događaju svakih cirka 60-ak miliona godina (a ponekad su, kako kaže, obilježene katastrofama kao udar komete ili asteroida), prvi smatra da se sljedeća katastrofa neće dogoditi za dvadeset ili sto miliona godina, nego za sto ili hiljadu godina. Ne radi se o 'proricanju', nego o vjerojatnosti, dodaje.
Naknadno sam još naišao na teoriju dvojice istraživača sa univerziteta Berkeley (Muller i Rohde), koji su otkrili «misteriozni ciklus od 62 miliona godina». Oni pretpostavljaju da masovno izumiranje vrsta na kraju ciklusa uzrokuje prolazak Solarnog sistema kroz molekularni oblak (komete iz Oortovog oblaka) ili se radi o periodičnoj, veoma pojačanoj vulkanskoj aktivnosti.
P.P.S. Pomislio sam da bi nekog mogla uznemiriti činjenica da uskoro predstoji kraj jedne velike ere na planeti, pogotovo zbog nekih tumačenja u vezi naredne, 2012. godine. Po meni, u skoroj budućnosti se neće desiti nikakva velika kataklizma. Po bugarskoj proročici, Vangeliji Gušterovoj, koja je predvidjela neke velike svjetske događaje (između ostalog 2. svjetski rat i napad na 'tornjeve blizance'), kraj života na Zemlji predstoji tek 3797. (" Kao posljedica oblaka oko Zemlje, na njoj izumire život. Ljudi se uspijevaju preseliti u nove zvjezdane sustave.") Vjerovatno će doći do efekta staklenika, kao na planeti Veneri. Ovu godinu navodi i Nostradamus, u pismu svom sinu Cezaru. "Načinio sam knjige proročanstava i u svakoj se nalazi stotinu astronomskih stanci, koje sam nejasno spojio i koje su neprestano proročanstvo od ove godine do 3797. godine."
