My spiritual exercises
srijeda, 09.11.2011.
'10 VILE VORTICES AROUND THE WORLD' [II]
U prvom je nastavku bilo riječi o mjestima na sjevernoj polutci, u ovom nastavku nekoliko riječi o područjima južno od ekvatora. Da ponovim ne radi se isključivo o 'zlim virovima' energije, jednostavno na njima postoje određene "energetske i magnetske anomalije".
Ponovno, idemo od istoka prema zapadu, i prvo nailazimo na tzv. Wharton Basin, trokut koji zauzima široko područje Indijskog oceana, između Bengalskog hrbata, Indijsko-australske zavale i zapadno-australske zavale. Trokut jednim svojim krakom zahvaća morsko područje Ningaloo Reef, u blizini sjevrozapadne obale Australije. Radi se o koraljnom grebenu u dužini od 260 km, i to je australski najveći rubni koraljni greben, ujedno i jedini smješten u blizini kopna. Poznat je po posebnoj vrsti kita, tzv. kitopsina; godine 1987. proglašen je morskim parkom prirode, a 2011. stavljen pod zaštitu UN. Trokut dakle zauzima ogromno vodeno područje, na kojem nema otoka. Zahvaljujući svojoj udaljenosti od kopnene mase i velikoj površini, možemo reći da je ovo još uvijek jedno nedovoljno istraženo područje, i nije isključeno da u budućnosti dođe do nekih interesantnih otkrića.
Uploaded with ImageShack.us
Idući prema zapadu, nailazimo na trokut, koji u svom centru ima otok Madagaskar. Ovaj otok je interesantan iz razloga što zauzima djelić nekadašnjeg velikog kontinenta Lemurija (poznatog i kao Gondvana). Upravo zahvaljujući svojoj posebnoj flori i fauni (naročito polumajmunima – lemurima) naveo je neke zoogeografe na pretpostavku da je u davnoj prošlosti, dakle pred 200-250 mil. godina bio velike kopnene mase, dakle kontinenta i da su današnji otoci kao Madagaskar, Sejšeli, Mauricius, Lakadivi, Maldivi, bili spojeni sa današnjom Indijom i Cejlonom. Zapadne dijelovi Lemurije dopirali su do južne Afrike, te današnje Etiopije, Somalije i Jemena. Pored nekih karakterističnih životinja, pored spomenutog lemura, još su tu npr. kameleon, a od flore baobab, drvo vrlo široko (i do 8 m u promjeru), te neke druge sasvim neobične vrste biljaka, a koje se ne mogu naći u ostalim dijelovima svijeta.
Uploaded with ImageShack.us
Daljnji trokut nalazi se u južnom dijelu Atlantskog oceana, jednim svojim krakom gotovo dodiruje brazilsku obalu. Radi se opet o jednom ogromnom morskom području, sa vrlo malim brojem otoka. Jedan od njih smješten unutar ovog trokuta je mali otok Trindade, koji teritorijalno pripada Brazilu. To je jedan brdovit vulkanski otok sa brojnim tvorevinama u obliku kupola stvorenih vulkanskom aktivnošću. Najmlađa vulkanska čunjasta formacija, na južnom dijelu otoka potiče iz holocena, samo prije 100.000 godina. Još su uvijek sačuvani ostaci kratera 200 m visokog ‘čunja’. Pedesetih godina bio je otkriven tzv. Van Allenov pojas, pojas Zemljine magnetosfere, s posebno jakim zračenjem. Na području iznad Južnog Atlantika postoji tzv. Južnoatlantska anomalija, dakle mjesto gdje je pojas najbliži površini Zemlje. On obuhvaća uglavnom najveći dio Južnog dijela Atlantika, dakle i cijeli navedeni trokut.
Uploaded with ImageShack.us
Idući dalje na zapad stižemo do trokuta u čijem se centru nalazi Uskršnji otok, svjetski poznata atrakcija, pod zaštitom UN. Ovo je otok najizoliraniji na svijetu, budući da se najbliži naseljeni otok nalazi više od 2.000 km daleko. Teritorijalno pripada Čileu, iako je hiljadama kilometara od južnoameričke obale. Kao i ranije spomenuti otoci, i ovaj je nastao vulkanskom aktivnošću. Ono po čemu je Uskršnji otok čuven jesu njegove monumentalne statue, kojih ima ukupno više od 800. Ove megalitne glave, isklesane u jednom komadu, različitih su veličina, većina je visoka od 4 do 7 m, a najviša ima oko 10 m. I dan-danas ostaje zagonetka kako su transportirane od kamenoloma, do mjesta gdje se nalaze, budući da i najmanje teže nekoliko tona, a najveće i do 90 tona. Kao još jedna od zanimljivosti ovog neobičnog otoka, navodi se i njegovo hijeroglifsko pismo. Sačuvano je oko dvadesetak pločica, međutim, do dan-danas ovo pismo nije bilo odgonetnuto.
Uploaded with ImageShack.us
I tako, idući na zapad, dolazimo do zadnjeg, najzapadnijeg trokuta, koji se nalazi također na Pacifiku. Omeđen je, otprilike otočjem i zavalom Fiji (na zapadu), na istoku otočjem Cook, a na jugu dopire blizu sjeverne obale Novog Zelanda. U centru ovog trokuta nalazi se otočje Tonga, te Jarak Kermadec-Tonga, sa nekima od najvećih dubina izmjerenim na Pacifiku (oko 10.000 m). Arheolozi pretpostavljaju da su otoci u blizini Novog Zelanda, kao Tonga, Fiji i Nova Kaledonija bili naseljeni barem prije 3.000 godina. Britanski historičar i filolog John M. Brown smatrao je da je na Pacifiku postojao kontinent, koji je potonuo. (Interesatno je da postoji legenda na Uskršnjem otoku, koja govori da njegovi domoroci potiču od potonule zemlje zvane Hiva.) Geolozi njegovog vremena (krajem 19./početkom 20. st.) odbacivali su ideju naglih geoloških promjena. No, činjenica je da na dubini do samo stotinjak metara postoje ogromne visoravni (tzv. 'guyot'), znači ako bi se nivo oceana samo malo spustio, veliki atolski arhipelazi poput Tuamotus, Kiribati ili Hapai, u sastavu otočja Tonga, izronili bi čitavi mali kontinenti.
Uploaded with ImageShack.us
