suzama l'epim tapete

https://blog.dnevnik.hr/malali

četvrtak, 30.05.2013.

suzama l'epim tapete vol.240

"..Nece doci u jesen kada opada lisce
nece doci u zimu kad je snijeg
nije imala razlog, nije imala kada
da ostane, da ostane 
kraj mene, kraj mene
da li da vjerujem u to
da li da vjerujem u to.."


vrtim EKV po 15ti put..
nekako je sjetna ta pjesma..
sjetna kao i ja...

"cuj, jel bi se ti jako ljutio ako te ja zamolim da se odselis?"
pitala sam Lennya pognute glave,ispod glasa prije par dana
"ne bih" rekao je, pogledavsi me u oci s toliko tuge u njima da me stisnulo u zeludcu..

puno sam razmisljala o svemu i rostala da vidim zasto, kako, koji su razlozi..
debljina i nezadovoljstvo su bile samo posljedice...

zivjela sam posao i on je zivio mene i prozdirao kako mene.,tako i moju vezu..
radila sam sve vise i vise...
odvajala se od kompa sve manje i manje..
nisam imala korisnog vremena ni s Einyem ni s Lennyem..

za Einya sam mislila "nije sam, ima Lennya koji se s njim igrao, trcao...mazio"..
a za Lennya "shvatit ce da sad nemam vremena"

i sto je najgora stvar,on je shvacao..i cekao njegovih pet minuta

no,te minute su se pretvarale u sekunde zajednickih kava ujutro..
zivjeli smo skupa,no nikako skupa nismo bili i to se,uz medicinski nedostatak sexa pretvaralo uz cimerovanje di sam ja na sve nacine bila nesretnija i nezadovoljnija..

tjesila sam se jutarnjim kavama koje su postajale sve krace i krace i naravno tonama hrane..da ne kopam po rak rani opet

pocela sam zaviditi Lennyu na njegovom slobodnom vremenu, na druzenju s Einyem, gledanju tva..odmaranju...i zavist, na koju sam znala da nemam pravo, zdusno sam ubijala opet..pogadjate hranom...

sve je nekako islo u nekom nezdravom smjeru i morala sam nesto uciniti, neki rez neki potez da uspijem sacuvati ono malo nase veze i da sacuvam Lennya od vlastite mrznje koja je spremno cekala iza ugla i vrebaka...

znam, zvucim poremeceno,ali morala sam unjeti malo svjezeg zraka u cijelu pricu i prodisati ga..
zato pitanje..ustvari molba da se odseli..

nekoliko dana smo oboje odgadjali daj cin i zaobilazili ga u velikom luku..
i sama sam sutila i nekako se pribojavala istog..


treci sam dan..nakon sto je nekako tugaljivo upitao jel danas ide,rekla Lennyu "cuj, ti meni ne smetas ovdje i ja tebe ne tjeram..no ako ostanes ovdje, riskiras raskid veze jer cu je ja zamrziti u jos nekih tjedan dana..
ne zato sto si ti los nego zato sto ova situacija mene cini losom..
a to ne zelim"

"drago mi je sto to ne zelis" rekao je i u ocima mu se nazirao tracak nade..

to vece,prije 3 dana, Lenny nije spavao tu..

moram priznati, naravno da mi nedostaje,ali se vise veselim kad znam da cemo se vidjeti i pricati..
sada,odvojeni, imamo vise korisnog vremena nego kad smo bili skupa..

meni je frizider prazan..i mis u njemu se objesio od tuge..ja ne..ja sam happy!
nisam gladna, jedem malo ali dovoljno i polako skidam kile..
u 3 dana jedna i pola!
mislim da je i to napredak!
malen za covjecanstvo a za mene, velik k'o neboder!

uh,kad se sjetim nervoznog prezderavanja i krcatog frizidera,uf!

nije Lenny ni svjestan kakvu je sudbu kletu za dlaku izbjegao! mogla sam, da sam onako nastavila papati groznicavo, pojesti i njega!

...

mislim da sam danas dozivjela iskustvo migrene..
ona mala glavoboljcica za koju sam mislila da je od staropramena, kulminirala je u ludjacku bol koja mi je u jednom trenu cak izazvala povracanje..mhm..

Lenny je svratio taman pred grand finale glavobolje pa me, kad me vidio nakon povracanja,strpao u krevet..bila sam mu zahvalna sto je tu, kao malo dijete!
odvalila sam dobra 2 sata nakon cega sam, izmedju ostalog i djelomicno zahvaljujuci i neofenu kojeg mi je Lenny dao, bila kao nova!

bili smo cijelo popodne i vece skupa a pao je dogovor i za zajednicki vikend..mic po mic...

danas je unatoc glavobolji, bio plodan radni dan...

prije podne smo Einy i ja dostavljali projekte..
dosli smo pred zgradu sa 4 koverte..no, nismo mogli uci..

plan je naime bio ne smetati ljude na neradni dan vec im staviti projekte u kaslic..
savrsen plan naravno ako udjes u zgradu..mhm..

kisa je padala,a Einy i ja smo strpljivo cekali da netko udje ili izadje..
nigdje nikoga..
pustos..

ok, odlucila sam pozvoniti jednim investitorima iz prizemlja za koje sam vidjela da su doma..
to je jedan stariji bracni par..nekako dragi ljudi..lijepi starceki,odrzavani, i on i ona..
oboje sijedih glava, oboje vitki..
cini mi se po kretnjama gospodje da je bar 10 godina mladja od muza,no i gospodin se jako dobro drzi..

dok sam bila na razgovoru kod njih prvi puta, zapodjenuli smo nekako razgovor o psima..
njima je nedavno uginuo treci po redu pas i zarekli su se nemati ih vise..
razmisljala sam da im dovedem Einya jednom..

i, igrom slucaja, bilo je to danas..

- 23:29 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

suzama l'epim tapete vol.239

"..ne, ti nisi htjela andjela
htjela si crnog djavola.."

ponekad se pitam je li to istina..mhm..
neradni je dan,ustvari praznik..meni radni dan, jos jedan u nizu..
kasno sam ustala jer sam uvezivala projekte do nekog doba poslije ponoci..
sjedim na trosjedu, ispijam jutarnju kavicu i rostam plan za danas..
radni plan,a kako se cini mogu ga zvati i plan napada

Einy pava na ledjima s glavom u mom krilu...

uf,malo me glavica bolucka..ne znam sta je u tom staropramenu koji sam popila sinoc, ali iako sam radila poslije njega jos bar dva sata, danas me kljuca glavica kao da sam u najmanju ruku popila bacvu, a ne jedno pivo!
Lenny nas je sinoc nakon zavrsenog posla, vodio na cugu..

kad nas je dopratio do kuce nastupila je bolna teska situacija za oboje..
dopratio nas je a nije isao s nama doma kao sto je to radio mjesecima do prije dva dana..
borila sam se s tim da ga pozovem gore..bilo mi je jako tesko a vidjelo se da ni njemu nije lako, no nesto mi je govorilo da ovako, sad bar trenutno.. mora biti...

"ne, ti nisi htjela andjela..
htjela si crnog djavola
od mene si to i dobila.."

- 10:17 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 28.05.2013.

suzama l'epim tapete vol.238

"...Moja je ishrana pomalo pretjerana
Moja je kosulja sasvim izguzvana
Moje se nogavice krecu ka zvonima
Mene ne zanima kako izgledam....

Debela devojka,
ja sam debela devojka.

Moje je vrijeme sasvim ispunjeno
Moje su oci staklene i crvene
Moje su misli ponekad zbrkane
Mene ne zanima kako izgledam...

Mene spavanje strasno iscrpljuje
Mene spavanje strasno inspirise
Molim te oprosti mi, hej, oprosti mi
Ipak me zanima kako izgledam...

Debela devojka, ja sam debela devojka
Debela devojka, ja sam debela devojka ..."

je, znam, nije sve u izgledu reci cete...ali je dosta toga u tome kako se covjek osjeca u svojoj kozi zar ne?
ja se trenutno nisam osjecala dobro...nikako dobro i to sam podijelila sa Lennyem

divljala sam, bjesnila, a on me u cudu gledao ne shvacajuci sta ja sad to tu...
a onda sam ga dovukla do vage i natjerala da stane na nju...
od naseg pocetka zajednickog zivota Lenny je skinuo 3 kg...
je ponosna sam na njega, inace prirodno vitak, dok sam ga upoznala nosio je sa sobom trbuscic stalno koji se polako istopio...

naime, Lenny ne voli trcati, no kako smo krenuli skupa, bilo mu je zanimljivo, meni je oteklo koljeno pa sam stala a on je potaknut, nastavio...svaki dan...
bivao je sve zadovoljniji i zadovoljniji duzinom trcanja koju je svakog dana produljivao za po malo...
kako rekoh, bila sam ponosna na njega...

a onda sam ja stala na vagu i ugledala izdajnickih 7 vise od nasa dva mjeseca...
ja sam njemu i dalje lijepa i privlacna i to je ok...
ali ja se osjecam u odnosu na njega kao kit..
ma sta u odnosu na njega, u odnosu na vecinu ljudi koje susrecem!
velikiiiii masniiii nenasukani kit u trenirci!..postala sam prava Dubrava girl! nikada i nikuda bez trenirke

kad sam vidjela brojke na vagi zgrozeno sam usutila a onda....
"hoces da odem?" upitao je Lenny...
bilo je 11 navecer i ni u kom slucaju mi nije padalo na pamet da u to doba pokuca roditeljima na vrata...a uostalom nisam ni htjela da ode...
osim mog velikog nesretnog prezderavanja, bilo mi je lijepo sa njim zivjeti...mhm vidjela sam kako ce to biti nakon nekih 10 godina braka sa njim, jer ovo sad ovaj zivot u dvoje ovaj prenagli zivot u dvoje bacio nas je sa upoznavanja u bracni zivot..

nisam bila sretna...

a nikako nisam htjela da ode...borila sam se sama sa sobom a onda uzviknula "ma kuda da odes? ma kakve su to fore sad u pola noci?" siktala sam i susprezala suze...
Lenny me i dalje zaprepasteno gledao..
"dobro zelis li da odselim?" pitao me kad sam se smirila
"ne znam" iskreno sam odgovorila...
"zelis li da prekinemo?" bilo je zadnje u nizu pitanja na koja sam uglavnom odgovarala da ne znam...stvano nisam znala, bila sam u nekakvoj slijepoj ulici, u nekom corsokaku..nisam znala nista, no na ovo pitanje sam odgovorila ostro "ne!"

stvarno nisam htjela prekinuti, htjela sam nam dati sansu...sansu za pocetak iz pocetka, normalan pocetak...mic po mic..

Lenny je otisao na pocinak a ja sam jos radila...suze su mi tekle niz lice...tresla sam se..nisam znala sta i kako ali sam znala da ovako dalje ne moze...nesto se promjeniti pod hitno treba..

i dalje nisam znala sto je to...

otisla sam u kupaonicu i raznjezila se....Lenny i ja imamo tu "foru" da kad jedan pere zube odmah pripremi cetkicu za zube sa pastom za oog drugoga...uglavnom to Lenny radi jer ja idem mahom kasnije od njega spavati sve cesce i cesce..

na umivaoniku me cekala cetkica sa pastom na njoj...

nasmjesila sam se i oprala zube i odahnula...onaj teski napor i nezadovoljstvo koje sam danima nosila na plecima nestao je...bar na tren...

otisla sam u sobu i namjestila se Lennyu u zagrljaj...samo me stisnuo uz sebe i tako smo pripijeni usnuli...

"...nocas nisi pored mene
kako zivot lako mracnom stranom moze da krene..."

- 22:30 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

suzama l'epim tapete vol.237

"....Ja sam jedno, ti si drugo, nismo isti svi,
Poslije jedan trebalo bi, da su dva i tri,
Ma brojeva je kolko hoceš prijatelju moj,
Zato slušaj samo sebe, izaberi svoj.

Uuu, boli me kita,
Da budem ko marioneta,
i da budem ko štafeta
da me tamo neko cima,
da me vamo neko šeta
Boli me kita
Boli me kita..."


bome mi je od silnog pominjanja narasla i umalo da me nije pocela "boliti"...

ja sam jedator...je, je, ne predator ili jesam predator ali kad je u pitanju hrana...radim sacekuse i bacam se na nju kad god ju ugledam i cim mi nesto ne stima...nagon je to ubilacki...za hranom...za prezivljavanjem...

a kad je nervoza na nivou, treba se na nekome iskaliti...a hrana je otkako je Lenny u mom zivotu...STALNO TU!
gleda me iz krcatog frizidera, mami me, vabi me, ruga mi se i ...ja ju ubijam...
na sve nacine...

u letu, u hodu, na sjedecki, na sojecki, ma iz svih kuteva i polozaja....hrana me se stvarno boji jer ju svakog dana tarem sve vise i vise...no ona se, umnaza tom brzinom kojom ju ja unistavam i opet se ruga...opet mi se belji i ja opet....i tako u krug...

kako sam pod velikim stresom (ok to sad i vrapci na grani vec znaju) nervoza je zauzela maha i smetaju mi i najmanje sitnice...ne, nisam u pmsu...jos...ali kao da jesam 50 sati od moguca 24 i svaki puta kad me uhvati nedoumica "sta sad? koji posao prvi krenuti, gdje da se okrenem, a sto...a kako ...a....?"
ili ono na sto sam jako osjetljiva i nikako da krenem biti neosjetljiva a to je Lennyevo "pomaganje" bracnom zivotu njegova brata sa spremnoscu od 24 sata dnevno da uleti nekoga negdje pricuvati, odvesti i pri tome mu (unatoc tome koliko god tvrdio da je norrmalno pomagati si u obitelji) to jako ide na zivce i kad ga vidim onako jadnog u tom trenu, ja se opet bacim na hranu...hrana je postala moj neprijatelj, moj prijatelj, moj drug, moja svakodnevna smrt...

i tako mic po mic, jucer sam dosla do zastrasujeceg saznanja koje je pokopalo ono malo mog zdravog razuma koji tako ljubomorno i sa velikim problemom pokusavam sacuvati....
u napadu pucanja kako sam pomenula u zadnjem blogu, napravila sam zadnju stvar koju u tom trenu covjek smije napraviti...
stala sam na vagu...

je, bila sam plodna u svom unistavanju....u dva mjeseca ubila sam i u zalihe spremila 7 kila hrane!!!!

kako imam ocito problema sa metabolizmom i to od davnih dana, poznavajuci sebe, znam da ne smijem jesti normalna tri obroka dnevno ako ih taj dan dobro ne istrosim...
racunica je sasvim jednostavna...koliko hrane toliko trosenja i to je to!
naravno kao i vecini ljudi kilaza varira zimi je veca ljeti manja sve ovisi o kretanju...i tako je bilo godinama...

a onda sam usla u vezu....slusala sam Lennya jednom prilikom kako mi je pricao da mu bivsa zena nije nikad kuhala, nije mi to bas dobro sjelo pa sam koliko mi je god to u pocetku vrijeme dopustalo, pokusavala ga docekati sa ruckom...vecerom...
posla se nagomilavalo malo po malo i ja sam se kretala sve manje i manje...zajednicki je zivot neocekivano uzeo maha i Lenny je pomagao gdje je god stigao...setao je Einya, kuhao...
a ja sam svakim danom za sat do dva produzavala vrijeme sjedenja i rada...
i bila sam mu beskrajno zahvalna na tome...

no, sa mojim vremenom sjedenja za kompom rasla mi je i guza...i trbuh i grudi i ruke....ja koja imam izrazito relativno sitan gornji dio tijela dok sam u normalnom stanju sad sam zenetina sa rucerdama i sisurdama...je, je...neki to vole...vecina njih...ali ne i ja!

sa guzom raslo i je i nezadovoljstvo koje je doslo do izrazaja prosli petak kad sam trebala otici na poslovni sastanak...
otvorila sam ormar, krcat robom i za promjenu od trenirki i tajica u kojima sam u zadnje vrijeme konstantno za kompom, pokusala sam bezuspjesno pronaci neku suknju u koju mogu uci...

je, moje su sve poslovne suknje USKE....

nakom pola sata bezuspjesnog kopanja po ormaru uspjela sam pronaci jednu suknju na "puf"...docarat cu to ovako, suknja sama tvori svoju sirinu i skupljena je gumicom dolje tako daradi pufic u koji mozete sakriti guzu sto je uz napor ta suknja napravila i u petak...
no, suknja ima visoki struk koji mi je zavrsio umalo ispod samih sisa!

osjecala sam se jako cudno....i nadasve jadno...

otvorila sam frizider i utazila bol...

nisam shvatila sto to radim....napucala sam se hrane i bilo je lakse...

a unutarnja je bol rasla i rasla....

- 06:18 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 25.05.2013.

suzama l'epim tapete vol.236

"....Zivim ovaj zivot, ne znam sta cu s' njim
sve je ionako pickin dim
ne kajem se, ne zalim za bilo cim
sve je ionako pickin dim

Spreman sam da odem
kada kucne cas
a dotle do daske
dajem gas...."

Ok, sve je tocno istinito osim zadnja dva reda..
Nikako da dam gas do daske..
Ili sam ga dala pa zato ovako udaram nekontrolirano uokolo hvatajuci tu i tamo sta se to uopce s mojim zivotom desava?

Ili..jel to zivot?

U zadnje vrijeme sam na toni gospine trave..
Znamo to svi, pa i Lenny koji je danas s placa donio tri vrecice iste..

Raspakiravajuci vrecice koje je donio u shoku sam uzviknula "majko mila 3 pakovanja? Pokusavas me ubiti?" nasmijala sam se

"pa znam da te to smiruje,ali nisam kupio tri,uzeo sam dvije i covjek mi je trecu dao gratis" nasmijao se,

"mhm..ok," rekla sam i spremila zalihu na sigurno

Dok je Lenny bio u nabavci hrane, Einy i ja smo bili u jutarnoj voznji..
Mogu sa ponosom reci,ide nam!
U startu,u prvom dijelu nase ture, Einy predvodi..juri punom brzinom ispred mene..
Kad dodjemo na pola puta,stanemo uz neku klupicu i ja mu bacam lopticu..
Vec pomalo izmucen, Einy se skriva sa lopticom ispod klupe skrivajuci mi lopticu da ju ne mora loviti..lukavac mali..
Nakon hvatanja loptice, vracamo se kuci, jedan pored drugoga,ja polako vozim,a on kaska pored mene lagano s lopticom u ustima...

Danas smo isli do cvjetnog i Einy je spavao cijelo popodne!

Ja sam danas bila "plodna"..red rada,red spavanja, red hrane, tri reda rada..red pucanja..

Je,je, pocelo je to stvarno precesto biti..previse cesto..
Pitam se je li mome nezadovoljstvu samo posao razlog..
.mhm..
Naravno da nije..ima tu jos puno toga..
Stvari svakodnevno samo iskacu jedna po jedna od ispod tepiha..
Necujno, podmuklo i onda BAM!
Ravno u facu!

A ja sam, unatoc svim dosadasnjim iskustvima i dalje nespremna..

- 22:07 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 23.05.2013.

suzama l'epim tapete vol.235

"...pare te muce?
zaboravi na to
problemi kod kuce?
zaboravi na to..."

vratila sam se sa sastanka i potrage za medom i stala pred vratima stana...bila sam uzbudjena...

naime, za par dana, moja "beba" puni godinu dana....
kako je on sad vec stasala muskarcina ima i odredjene potrebe kao sto su pokazivanje dominacije po stanu...
stanari, Lenny i ja, nisu bas odusevljeni njegovim pokusajima, a sve igracke plisane (pile i djedica mraz) koje sam mu nabavila ranije je prerastao...

kako se blizi 30.5. Einyev prvi rodjendan, to je prava prilika za novu igracku!

i..kao prava mama, pravom djetetu, krenula sam jucer u potragu za prigodnim medom...imala sam 2 uvjeta...da bude oveci, i da stane u masinu za rublje s vremena na vrijeme ...
ok, postojao je naravno i treci uvjet....limit je bio 200 kuna...

napravila sam krug po krcatom parkingu kod Lisinskog, a onda jos dva ispred Poglavarstva..."nemoj odustati, to je za malenog" uvjeravala sam samu sebe a polako sam gubila zivce kruzeci kao kobac po parkingu i vrebajuci bilo kakvo mjesto!...
naime, isla sam u trgovinu igracaka u podrumu Importane centra...tamo sam naime, nabavila pile..ili je to patkica, nebitno, zuto je i Einya veseli....mi ga doma zovemo pile...

nakon jedno 15tak minuta kruzenja, sjetila sam se parkinga u blizini i otisla parkirati...
dosetala sam do trgovine i pogledom potrazila ono sto sam trazila..ogromnog medu!
usne su mi se razvukle u osmjeh prizivajuci u misli sliku kako Einy navlaci tog medu dok se nisam priblizila i vidjela cijenu..500 KUNA

ok, Einy je moje dijete kako god okrenula, ali 500 kuna je ipak previse! od cega je? od zlata???

kao maca oko vruce kase obigravala sam oko mede u trgovini no tada je glas razuma ipak prevladao i rekao cvrsto i odlucno "NE!TRAZI DALJE!!"

ubrzo sam se vratila do auta razmisljajuci o cijeni....pa stvarno su ga pretjerali!
nije mi bas bilo jasno...ta trgovina i nije bas toliko precjenjeno skupa, naprotiv, cak je i jeftina, ali ovo...mhm...

druga stanica....Avenue mall....2 kat...

prosla sam one2play i nisam nasla nista zadovoljavajuce...tamo nema plisanih medvjedica? pa di je krenuo ovaj svijet..cudila sam se nakon sto sam umjesto plisanog mede ugledala veliku plisanu glvu majmuna i neki veliki jastiuk u obliku kita....
krenula sam dalje i usla u trgovinu nize na istom katu...

usla sam snuzdeno i pogledala omanjeg medvjedica na sredini trgovine...."imate li nesto vece od ovoga?" upitala sam prodavacicu koja je upravo podigla pogled i pozdravila me...
"imamo tamo gore na polici" rekla je pokazujuci na policu visoko pod stropom..

"wooooowwww..." otelo mi se iz usta..."mozete mi molim vas reci kolika je cijena za onog tamo" upitala sam prodavacicu pokazujuci jednog srednje velikog medu cudnjikave smeckasto narancaste boje..
poucena cijenama iz Importanea, nisam se usudila pitati koja je cijena vecih..

"sad cu pogledati" rekla je privlacuci rasklopive ljestve "zelite da vam ga skinem?"
"paaaa...bih, ustvari, znate, to mi je poklon za psa" malo sam stidljivo to rekla

"ma da?, u potpunosti vas razumijem!" odvartila je prodavacica dohvacajuci medu i spustajuci ga prema meni "evo, 199,00 kuna" nastavila je
osmjeh je ozario moje lice....TAMAN!

razmjenile smo informacije oko pasa, naime prodavacica ima dva doma plus macke plus...da skratim, zena jako voli zivotinje...i eto me, pred vratima...
niej me dugo bilo, bila sam na dva sastanka i zanimalo me je li Einy bio "dobar"

otkljucala sam, a on se stvorio predamnom sa piletom u ustima...
nasmijala sam se i pitala "jesi bio dobar?"
i dalje je mahao repuicem izvijajuci cijelo tijelo oko mene jos uvijek sa pilekom u ustima...

"idemo prvo pikiti?" pitala sam
promptno je izbacio pile iz usta i stao pred vrata...
kad se popikio pred zgradom, dosli smo do vrata stana i rekla sam mu "imam nesto za tebe"
otvorila sam vrata a Einy je kao metak otrcao do kuhinje i sjeo..naime kad god kazem da imam nesto za njega, Einy misli da je hrana u pitanju...mamina beba

zvala sam ga u hodnik gdje je bila vrecica sa medom i otvorila vrecicu...
zacudjeno je pogledao i na moje "to je tvoj medo, smijes..." poceo gurkati medu njuskicom jos dok je bio u vrecici
izvadila sam ga van i pruzila mu ga...

KOJA SRECAAAAAAAA

to je bila neizreciva sreca...tolika da je cak i na hranu zaboravio!
zgrabio je medu i odmah ga odvukao u svoju kadicu na testiranje...zaghrlio ga je sapicama i njuskicom gurkao cas amo cas tamo...
do kraja dana niej ispustao medu iz vida...

ja sam bila happy, a i on....bas kao pravo malo dijete...
kad se stigao Lenny s posla, Einy mu je prvo pokazao..naravno medu...

Einy hrce...cujem ga...zabio je njuskicu u medino krilo...bas kao i vece prije....

- 23:34 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 22.05.2013.

suzama l'epim tapete vol.234

"....You spin me right round, baby
right round like a record, baby
Right round round round
You spin me right round, baby
Right round like a record, baby
Right round round round..."

je, je vrtis me...ili vrtim ja to nekoga?
ma da, mozes misliti!

Tetka je dobila brzojav da joj je istekla viza za Ameriku pa je spakirala kofere i NAPOKON DOSLA!!!!!!
jeeeeeeeeeeeeee

eto...mali test za trudnocu mom tijelu i mozgu cuda cini....

odlucila sam za mala restruktuiranja unutar firme...sjetila sam se sta je moja misija uopce u ovom poslovnom svijetu..ja sam koordinator i vodja..mhm...malo je tesko kad si to a ujedno si i jedini zaposleni u firmi...malo je bed kad si ti i bic i bicevani...onda ti se desi u glavi onaj "tilt" kao meni pred par dana i puknes...

aliiiii..iza svakog mraka dodje sunce ili kako vec ide jedna od silnih parola...

klonula, onemocala, pocela sam mozgati...sama vise ne mogu...
ne toliko koliko i ne stignem nego jednostavno sam isluzena izmozdena i samim time jako SPORA puno sporija nego sto mi je u normalnom slucaju radna sposobnost!
i onda se ljutim sama na sebe kako nisam dovoljno efikasna i tako se bacim dobrovoljno u jednu od onih beskonacnih petlji iz kojih ne mozes izaci drugacije nego da PUKNES kresnes kao krijesnica, kao kokica..upravo ono sto se meni desilo!

ok...pocela sam razmisljati..posla imam jer cijene nisu bas previsoke, pa me ljudi preporucuju jedni drugima...i mic po mic dobivam pozive s jedne na drugu stranu a vjera mi ne dopusta da odbijem neki posao...i tako se posao gomila, ja mjerim crtam racunam dogovaram, razgovaram i .....na kraju krajeva pucam...

valja sloziti ekipu...
malo po malo Lennya uvodim u mjerenje na terenu.... June sam poslala prvi jednostavni projekt koji sam mjerila na terenu da vidim hoce li ga ona moci nacrtati, a Nori sam danas dala da mi pise jedan tekst...Ann sam isto najavila potencijalna mjerenja...

ja sam, unatoc raspodjeljivanju poslova, danas cijeli dan radila ali nisam ni crte povukla!

Ujutro sam bila na sastancima i dogovaranjima poslova, a poslije rucka sam odgovarala na mailove, pisala ponude....
ukratko, iako se na prvu mozda i ne cini tako...zivnula sam! vidi se svjetlo na kraju tunela , usput cu pomoci prijateljima kojima treba malo lovice "tatrane" ja cu se rasteretiti, a mozda dobrom organizacijom dobijemo i malo vise posla i vise ga uspijemo odraditi...
vidjet cemo...
pstttt polako...
ovo su testni primjerci izasli na svjetlo dana, trebat ce bar tjedan dana da vidimo rezultate...

ali za sad....bar trenutno...buducnost se cini dosta svjetlija i manje polovno emotivno napeta nego do sada...bar za sada! a i tetka je tu..
svi smo na broju pa se lakse dishe i bez bronhija!

- 22:31 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

suzama l'epim tapete vol.233

"..we are gonna tell her,
Tell her that we miss her.."

Paa..mogu reci na glas da mi nedostaje..menga..koja vec kasni 5 dana!

"a sta ako sam u menopauzi?"upitala sam jucer Lennya
"ma nisi" odvratio je nekako sa stravom u glasu
"ali sta ako jesam!" inzistirala sam
"ma nemoguce" povisio je ton Lenny vise nego ocigledno uzasavajuci se pomisli da ne postoji niti onaj maleni promil mogucnosti da ostanem trudna
Je, Lenny je kao i ja u najludjim trenucima, jos se uvijek nada...

Meni nije samo mozak "zafrknut" nego ocito i tijelo..
nesto se cudno sa njim desava unazad dva mjeseca..
I prosli ciklus mi je kasnila "tetka"..da se rijesim dvojbe, kupila sam test..
Nakon sto je moj mozak ustanovio da trudnocdd nema, tijelo je popustilo i pustilo tetku da se vrati iz amerike

"cuj" rekla sam Lennyu koji se spremao na cugu s frendovima "kupi na povratku jedan test"
"test?" upitno me pogledao
"ma da,test..nisam trudna,to se navodno osjeti.a kad moje oci to i vide plavo na bijelo valjda ce i ta tetka doci vise mamicu joj sporu!" rekla sam
"mhm"promrmljao je"sta ces ti svaki mjesec trositi novce za testove?" nastavio je Lenny
"cuj,ako treba..ako je to jedini nacin da splasnem vise ja sam spremna na to!"

Napravila sam test kad se Lenny vratio i ostavila ga na masini
Napravila sam to brzo i efikasno kao da radim svaki dan
Sjetila sam se vremena kad sam zudila za djetetom i pokusavala ostati trudna..bezuspjesno..
Sve mi je to letilo kroz glavu,a sama sam se vec ocito pomirila sa stanjem..
Lenny nije..bez obzira na to sto prica

Odkud mi to?

Nakon obavljena "posla" bacila sam oko na stapic..
"nisam trudna" uzviknula sam i pogledala Lennya koji je cucao sa uputama u ruci..
"3-10 minuta " odkomentirao je s trackom nade u glasu..
"mhm" odvratila sam i izasla van a Lenny zamnom..

Nakon par trenutaka vidjela sam ga kako ponovo izlazi iz kupatila snuzdene face..isao je baciti oko na test...

a sta ako sam u menopauzi?
Ma ne,nisam...iako jos uvijek cekam...

- 06:56 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 21.05.2013.

suzama l'epim tapete vol.232

"..prolazi sve...
list zelen sad je zut..."

presla sam granicu napetosti, ona je pukla i sad sam stala...
prvo sam jucer objavila kolegi da ne mogu sad 15 dana nista novo primiti za rad...
a onda nisam cijelo popodne nista radila...
mucilo me to, dakako, jer imam repova, nerijesenih poslova masu..ali sam stala...

jednostavno ne ide naprijed...

bas kao ni koljeno...po svemu sudeci izgleda da mi je napukla ako ne i pukla tetiva sa straznje strane(to je moje strucno misljenje, neprovjereno naravno jer se nema vremena van, do doktora) jer me svako malo u svakom mom novom pokusaju hoda presjece nesto sa straznje strane koljena...zestoko......

prije podne sam bila na mjerenju, s Lennyem, ali sam ljudima lijepo objasnila da nece niti cuti me a kamo li vidjeti naredna, u najboljem slucaju, 3 tjedna....

kako sam ipak pokusavala raditi a ne naprezati nogu, nisam isla s Einyem u setnju ni ujutro ni popodne nego je to obavio Lenny...

i to me muci, Einy i ja se udaljavamo jer nemam vremena ni za njega...
je, veseli se kad me vidi, ali me u neku ruku kaznjava debelo...
vise ni me ne ceka pred vratima ni sekunde kad ide van s Lennyem..prihvatio je da se s njim druzi vise i iskreno, jako me to boli....

uglavnom...kile...napuhnutost pred mengu koja kasni vec 5 dana, nekretanje i konstantno trpanje hrane u svakom trenu nervoze s kojom zivim iz minute u minutu rezultirale su s dodatnih 5 kila viska unazad 2 mjeseca...
radi tih kila sam i pocela trcati pa me "ponjelo" pa sam udarila sprint sto me dovelo do sadasnjeg stanja...
naravno da nisam zadovoljna izgledom to vec znaju i vrapci na grani...ali sad je trenutno stanje takvo i radi koljena ne mogu niti "mic"

mog nezadovoljstva i vise nego je svjestan Lenny, no kako to obicno biva, njemu to nije bitno i on ne vidi te kile na meni...

kako sam jenjala sa poslom sinoc i nisam mogla raditi a ono sto sam radila je vise bilo tjeranje sebe da sjedim pred kompom nego rad koji rezultira nekim rezultatom, odlucila sam se pridruziti Lennyu i Einyu na kratkoj setnjici...obicno to bude pola sata, maximum i to polaganog hoda...
trudim se to izvesti svaki dan da me Einy bas ne izbaci skroz iz svog zivota...

nas smo troje dolazili do livadice na kojoj su stajali Mace i Ian...Gigi je otrcala u sumicu svojim poslom, da vidi jesu sve mace na broju...Gigi je lovac te vrste i svako malo nestane u siprazju..
Einy ju nije slijedio ovaj puta jer je imao lopticu u ustima, a kako mu je u zadnje vrijeme to poseban fetiš, ne zanima ga nista i nitko drugi do loptice kad je vani...
Ponosno masuci cijelim tijelom dosao je do Iana i Macea i pokazivao im lopticu u ustima...naredila sam mu da pusti lopticu kako bi ju netko od njih dvojice mogao baciti...

Do sada su svi u naselju shvatili da su Ian i Mace par pa sad to smijem i napisati otvoreno...
njih dvojica su jedan visoki nadasve vitki uvijek s ukusom obuceni par....
tako je i sinoc bilo, bilo ih je lijepo vrijeti onako sredjene kako stoje usred visoke trave...

Lenny i ja samo im prisli i zapoceo je lagani razgovor, neobavezan, dok Mace nije pokazao na moj trbuh, ustvari prednji dio trenirke koji se napuhao znacajno me pogledavajuci i smijuci se...
ne, nije mislio da sam trudna, nego me Mace SVAKI PUT KAD ME VIDI a to je svaka 2-3 dana podsjeca na to da sam debela..imam komentare "pa malo si se udebljala, narasla ti kantice, bome ti se povecala kantica..." i tako varijacije na temu ali niti jedan nas susret ne prodje bez njegovog komentara o mojoj debljini...

ja s druge strane komentiram kako sam ponosna na njega kako se ne plasi kad Gigi nestane u sumici, kako odlucno zvuci kad ju zove, kako muzevno izgleda...uglavnom,ja sam uvijek ponosna na njega i dizem mu ego...dok on s druge strane kontinuirano skace po mom...

ok, frendovi smo, smije mi reci da sam se udebljala, nije bed, to smo raspravili vec jedno 1,2,3,5 puta unazad mjesec dana, ali svaki jebeni put kad me vidi da nema niti jednu jedinu lijepu rijec za mene nego mi samo natice na nos kako sam debela????
ne moram niti reci kako sam sinoc reagirala....

zamotanog koljena koje se vidjelo jer sam bila u suknji do koljena na cvjetice, u tenisicama i gornjem dijelu crne trenirke i nisam bas bila prizor za svacije oci...unatoc debljini djelujem izmuceno, napuhnuta sam kao balon od prokletog pmsa i oko mene je vise nego vidljiv oblak nezadovoljstva...to vidi svatko, jer je vidljivo na kilometar...to je vidio i Mace, ali nije presutio cak niti ovaj puta...

bujica rijeci je tekla iz mene i nisam se zaustavljala....

njih su dvojica kolutali ocima podsmjehujuci se, dok je Lenny sutke stajao pored mene...
kad sam zavrsila, okrenula sam se i otisla, Lenny me slijedio...

nisam se smirila dosta dugo nakon toga...
nije mi bilo jasno...sta on se to hrani mojom nesrecom?
pa zasto?
zato sto svaki puta ja nadjem neku lijepu rijec za njega?

ni sad mi nije jasno, ali i dalje mislim da se nisam prevarila kad sam u startu rekla kako su njih dvojica divni...mhm...ili sam u nekom trenu napravila nesto Maceu pa mi sad on opako divlje podmuklo vraca svaki puta kad me vidi?

ili stvarno nisam uopce u stanju procjeniti ljude? mozda je Mace ustvari samo lajava baba koja uziva u provokaciji ljudi?
me ne....ma nije istina

...moram napuhati gume i nekako snjeti bike dolje...vrijeme je Einyeve setnje a Lenny radi....bit ce to nasa prva zajednicka voznja bas me zanima kako ce proci...

- 08:07 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

suzama l'epim tapete vol.231

"..you think that I'm strong
You're wrong, you are WRONG!.."

Istina,istina i jos jednom istina..

Razgovarali smo te veceri Lenny i ja..
Ustvari ja sam pricala, dugo..

Ona zlokobna sutnja bila je naravno zatisje pred buru..
Buru s padalinama najgore vrste..suzama..

Kad je napokon dosao doma sa krecenja u bratovom stanu, Einy i ja smo vec bili doma..
Sjeo je do mene i upitao me "sta nije u redu?" i ja sam krenula...od iscrpljenosti od posla,pucanja po sad vec ne svim savovima vec po svakoj stanici tijela moga, preko nenadano prebrzog zajednickog zivota, konstantno punog frizidera koji iskljucivo ja praznim,nagomilanih kila u jako malo vremena, koljena koje ne jenjava, menge koja me zbog stresa opet cima s dolaskom i kasni evo vec 5ti dan..

Nisam stajala,a suze su tekle..
More suza je teklo..
Ustvari ne sjecam se kad sam ih zadnji puta pustila van uopce pa su one jurile, u potocima, preskacuci jedna drugu, takmiceci se koja ce prva van na slobodu..

"da se odselim?" pitao je Lenny
"ma ne, ne znam, ne znam ni sama.." zamucala sam kroz suze jecajuci
Nisam to mogla traziti od njega znajuci njegovu situaciju a nisam ni htjela...u tom sam trenu shvatila da ustvari ne znam tocno sto zelim ali da jako dobro znam sto me smeta i sto ne zelim..to sam mu i rekla pa ga upitala nakon toga
"dobro,ti si zadovoljan sa stvarima kakve jesu?"
"gle,bio sam i ja privatnik i radio od jutra do mraka..mislim da je to i razlog zasto nisam dalje nastavio s tim..meni je jasno da ti moras sad raditi po cijele dane.nije da sam najsretniji i da mi ne nedostaje paznje,ali znam da je to sad tako i pomirio sam se s tim"

Podragao me po kosi i upitao "kako da ti ja pomognem?"

Pogledala sam ga ociju krcatim suzama i zaustila "budi malo ti jak za nas oboje, ja to stvarno sad ne mogu.."

..mislite da sam jaka..
Jaakoo se varate..

- 07:26 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 19.05.2013.

suzama l'epim tapete vol.230

"...o kako sam se ja sam se, lozio na tebe..."

negdje na putu do danasnjeg dana ja sam se jednostavno...izgubila...
ne znam jel ovo gospa od trave progovara iz mene (je da, ponovo sam na gospinoj travi) ili sam jednostavno dosla do tocke pucanja....

u svakom slucaju sam nekako opako mirna...previse mirna....

krenimo iz pocetka...

danas sam bila na vrlo ugodnom rucku s Ivonne...ruckovi s njom uvijek su pravo osvjezenje...
zasto?
ma nema kod nje cici mici..ili istina ili nista....nema okolisanja
"uf, udebljala sam se" uzdahnula sam trpajuci u sebe zlicicu sladoleda...
"bome jesi" mirno je odvratila Ivonne strugajuci po svome...

sjedile smo zavaljene u fotelje na desertu poslije rucka...

Ivonne je s lakocom shvatila moju ogranicenost s vremenom i potegnula do av.malla cak iz sesveta da se nadje na rucku samnom....
ispitivala me pomno o mojem novom "statusu", poslu, zdravlju i tako, analizirajuci jako jednostavno i bez puno komplikacija sta kako i gdje...

dotaknule smo se i zajednicke prijateljice Rose...
"eto vidis, to volim kod tebe! ja tebi kazem da sam se udebljala i ti kazes bez ustrucavanja jesi i gotova prica, Rosa bi me sad pola sata uvjeravala da izgledam savrseno dobro!"
"a znas kako je samnom..pa pitas me valjda da cujes moje misljenje" odvratila je
"je, istina..." bio je samo isjecak nasih razgovora...

malo smo pricale o njenom ispitu, napredovanju na poslu, putu doma u Hercegovinu, izletima....svega je tu bilo i dosta se toga dotaklo u ta dva sata sto smo bile skupa...

doma sam dosla nekako rasterecena no s boli u koljenu..stavila sam ves na pranje i sklupcala se s Einyem na trosjedu..
je, cekala me masa posla...i sama pomisao na kolicinu uzasavala me, pa sam odlucila ono najefikasnije...uopce o tome ne razmisljati!

Nakon nekog se vremena vratio Lenny od posjete roditeljima...nije bas bio najbolje volje, njegova mama je imala jedan od onih "poucnih"(ucjenjivackih) razgovora s njim...nisam o tome nikad pricala, ali recimo to ovako...vrsni manipulator i kontrolor...nemam ju niti najmanju zelju upoznati...ali stvarno...

nakon zajednicke kavice, otisao je pomagati bratu i njegovoj zeni u krecenju njihovog "novog" stana...huh...duga prica, mozda ju jednom ispricam ali kad prodje neko vrijeme jer me sad sama pomisao na to jako zivcira!
ja sam ostala doma s Einyem i pokusavala raditi...
pila sam danas vec drugu salicu gospine trave...
prijala mi je...

i nekako sam, mic po mic, otupila....

zvonio mi je telefon, zvala me investitorica iz Splita...njoj sam radila legalizaciju prije par mjeseci, dvije da budem egzaktnija i nesto sam ju trebala u vezi s tim...trebam nadopuniti projekt s necim a da bih to mogla treba mi klasa predmeta...ok, davim....

uglavnom, gospodja, grlata Splicanka, premazana svim mastima jedina osoba koja mi nije do kraja platila moj rad nego ceka da dobije papir o legalizaciji (vec mjesecima) je jako osjetljiva na patnje susjede u zagrebu...
zamolila me da i njima legaliziram kucu i da ima koliko to mogu, spustim cijenu svog rada sto sam i ucinila...
bila sam na mjerenju prije par mjeseci (kad malo bolje razmislim prije pola godine) kod njih i dogovorila sta mi trebaju od papirologije skupiti no kako se nitko vise nije javljao, ja nisam povukla ni crte...
danas me grlata gospoja iz Splita priupitala koliko ce njih doci legalizacija..ono sto placaju drzavi...
"gledajte, ja sam bila na mjerenju i izmjerila kucu, no nisam nista crtala jer mi se nisu uopce kasnije javljali" odgvoorila sam
"ali dooobroooo" culo se iz slusalice "znat eli koliko ce ih to doci? naime znate, ja sam ih nagovarala da komad zemlje prodaju susjedu koji je za to zainteresiran, znate susjeda je u jako losoj situaciji, taj njen sin i tako to...." nastavila je gospoja a meni je nervoza iznenada skocila turbo...

sjetila sam se u trenu kako mi je gospodja susjeda unakon sto mi je ispricala cijelu storiju o svom sinu ptspevcu i njegovoj bivsoj zeni drugoj koja je otisla sa troje djece i prvoj zeni koja ima sina koji je doktor i kako je njen sin fin ali ima problema sa picem i kako ga je nasla da visi na uzetu kad se pokusao ubiti...

znam, reci cete da sam bescutna, ali nisam tu pricu mogla slusati jos jednom....kad sam ju slusala prvi puta kad sam dosla na mjerenje bilo mi je zao gospodje susjede, pa sam maximalno snizila cijenu...no kad mi je drugi puta kad sam dosla opet zavapljivala o istom, sjecam se onog grca od kojeg me bolilo u predjelu reproduktivnih organa...
sjecam se svog jada i boli sto to opet slusam i sto opet gledam tog njenog sina kako se klati sa uzeta a ona zapomaze i zove susjede...
sve me unutra bolilo....
dan kasnije sam isla jos kod jedne takve "bake" koja mi je plakala o tome kako joj sin ima troje djece i kredit u svicarcima i njoj sam radila cijeli projekt za jako malo kuna, i kako je pala pa ju je bolio kuk a mene je to jako zabolilo pa sam joj taj put kupila kave i malo slatkog da joj ublazi bol...kad sam isla iz trgovine prema bakinoj kuci, vidjela sam tu istu baku kako doslovce, bez pretjerivanja TRČI prema kući i nisam ju u mojim cizmama na petu mogla sustici uopce da bi, kad sam joj usla u kucu opet nastavila s placem o sinu djeci, kuku...

svega sam se toga sjetila i boli u predjelu nize abdomena i jebenoj endometriozi i svemu i nervozno prekinula gospoju iz splita "gledajte, tu sam pricu dvaput cula, nemojte se ljutiti ne mogu jos jednom. svi mi imamo nase probleme, imam ih i sama pa ne davim ljude uokolo. izasla sam im u susret s cijenom, rekla im da mogu placati u jako puno rata i stvarno ne znam sto jos zelite od mene?"

gospoja je bila u shoku "pa dobro, znate, ona je mene trazila da joj posudim ..."
brzo sam ju prekinula...

ne znam sta je to da ja ljudima izgledam kao dobrotvorna ustanova...a tko brine za mene?????
DOSTA JE TOGA!
je, sve ce mi se to vratiti kad umrem bla bla bla bla..ili nekad....

sjedim tu zamotanog i dalje natecenog koljena, nedjelja je i RADIM je s pol gasa ali RADIM i tko me sta pita?????

nakon razgovora sa gospojom, podsjecanja na endometriozu, umjetnu oplodnju kojoj za par dana istice rok nekako sam klonula...nije mi se radilo vise apsolutno nista...
bila sam sva jadna ali nekako mirna...zlokobno mirna...

uzela sam torbu za setanje i krenula van s Einyem...
sjetila sam se s ceznjom vremena kad bih tako premorena i slomljena izlazila van u setnju s Einyem nadajuci se da cu sresti Lennya koji bi me uvijek svojom pojavom smirio...
uzivala sam u setnjama s njim...tako je bio tih i pun neke skrivene ljubavi...mirne...
ta me njegova mirnoca uvijek ispunjavala srecom i spokojom...

di je to nestalo?

poslala sam nesto u tom tonu Lennyu na mob..rekao je da trebamo razgovarati...mhm....ne znam...

no i dalje sam mirna...zokobno mirna...

....life is a highway I DON'T want to ride it alll night long....

- 22:32 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 17.05.2013.

suzama l'epim tapete vol.229

"....The dream of gold will be waiting in your eyes
You know I'd do most anything you want
Hey I, I try to give you everything you need
I can see that it gets to you
I don't believe in many things
But in you I do...."

...zlatni san ce cekati u tvojim ocima
ti znas da cu uciniti gotovo sve sto trebas
hej, pokusat cu dati sv esto trebas
vidim da to dolazi do tebe
ja ne vjerujem u puno stvari
ali u tebe da....

Nakon 50tak minuta u cekaonici, oglasio se razglas "godpodin Lenny ambulanta 10"
Lenny se ustao, poljubio me i krenuo...

cinilo mi se da ga nije bilo satima!
vec sam zamisljala scene gdje mu zabijaju iglu u oko da mu isisu tu silnu vodu koja mu je nabubrila bjeloocnice...
zeludac mi se okretao...

i dok su mene mucile scene iz horor filmova kojih nisam ljubitelj, Lenny se pojavio s povezom na oku...
"i?" upitala sam
"pa pitala me sto nisam dosao ranije, sto sam toliko cekao"
"eto vidis!" rekla sam i primila ga za ruku...."od sada samo mene slusaj" rekla sam kroz smjesak, sretna sto mu je oko u komadu i sto sve skupa kao i nije toliko opasno...
"moram sutra kod doktorice pa na kontrolu pa..." nizao je Lenny upute koje je dobio na hitnoj

vratili smo se doma, Einy nas je docekao kao i uvijek veselo masuci repom...
Lenny ga je izveo pred zgradu da piki dok sam ja sjela za stol razvrstavajuci i potpisujuci papire koji su se u medjuvremenu isprintali...
legli smo malo poslije dva...bila sam izmucena, koljeno mi je pulsiralo,ali sam bila happy sto je netko pregledao Lennya i sto necu morati zvati hitnu usred noci

navila sam sat za 8:30....skoro 6 sati sna, pa to je cisto ok, zar ne?

moje izmuceno tijelo nije mislilo tako....niti Lenny niti ja nismo culi budilicu ujutro...
ja sam posebno spavala snom pravednika i sanjala....
puno ljudi i nekolicina sa super mocima...ja sam bila jedna od njih...
i taman dok sam se dicila svojim mocima pred ekipom, moje unutarnje odgovorno "ja" me prenulo iz sna...
pogledala sam na sat i kao oparena skocila sa kreveta "9:27 je!" vikula sam i Lenny se trznuo..

"kako? sta nije zvonilo?" polusneno je upitao...

ja sam ustala i pocela groznicavo traziti stvari po sobi...u 10 sam imala sastanak kod referentice u Draskovicevoj!
a trebalo je jos i nesto isprintati!!!!!!

stan je poceo biti kosnica sa nas troje koji smo se zbog mog jurcanja po njemu sudarali nasumice...
kako sam sinoc prekasno legla, ofrlje sam zavezala zavoj preko noge i sav je upio miris rakije sa ubrusa ispod njega...smrdila sam po sljivi...

"majko mila, pomislit ce zena da joj kasnim jer sam morala potegnuti malo rakije prije sastanka" dobacila sam Lennyu jureci prema kupatilu na sto smo se oboje nasmijali...

u Draskovicevu sam stigla u 10:05 krseci sve rekorde voznje i parkiranja u centru grada....

referentica je imala sastanak pa sam morala sacekati pred vratima jos 15tak minuta......

"...pitanje mi jedno,
davno na um pade..
oj debeli lade,
ZAŠTO LJUDI RADE??..."

- 23:00 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

suzama l'epim tapete vol.228

"saka suza
vrica smija
ca je zivot
vengo fantazija...."

Poznata,ha?
Nedugo ispjevana...

00:32 je,petak je..okruzuje nas plac djece...
Na hitnoj smo..mhm..je,mogla bih upitati i za koljeno koje je cas zeru bolje bas dosta gore,ali ne, nismo tu zbog mog koljena...

Vec 10tak dana moja dva muskarca pokazuju znakove alergije..
Jednog sam odvela veterinaru,a drugi se ne da i ne da doktoru..
Pravi muskarac,nema sto!

Ok,i ja sam prava,vec mi 10 dana koljeno van stroja,ali po meni cemo pljuckati kad ja zavrsim na hitnoj

Vratimo se korak unazad..je pogodili ste, u pitanju je Lenny..
Svako vece,oci krvave, nos zacepljen unatoc nekom lijeku koji trosi kao prvu pomoc vec 2 tjedna a dobio ga je u dezurnoj apoteci..

Je,ok,lijek definitivno pomaze sat dva nakon uzimanja,pogotovo je to vidljivo ako ga uzme navecer,ali, ako ga uzme ujutro,kao sto je to slucaj bio danas, do veceri je Lenny u jako losem stanju..

Svako malo,s vremena na vrijeme, u onim rupicama kad ne radim,pitam Lennya kad ce kod dr..
Mhm..uvijek ima lepezu odgovora od "mogao bih sutra" preko "ma meni je ovako svake godine pa prodje" do "kao to ce mi pomoci"...

Sutra predajem neki projekt legalizacije za koji sam obecala da ce biti sutra..isto tako nosim neke nadopune referentici u Draskovicevu..a kad to uspjesno obavim idem u potkrovlje kod susjeda mjeriti njegove nadozatvarane loggie..znaci bussy day..ima da mi otpadne koljeno, ili u najboljem slucaju eksplodira

Sva sam naspanana i razletila sam se po sobi dovrsavajuci projekt za predaju..
Divljam gledajuci Lennya koji lezi na trosjedu i poluzatvorenih kapaka gleda 2,5 muskarca..

"pa daj odi spavati kad ti je vec dano" rekla sam pogledavajuci u njegovom smjeru
Nije nista odgovorio nego samo protrljao oci..

Ono sto u svoj brzini nisam primjetila su njegove jarko krvave oci i podocnjak nateceni ispod lijevog oka..

Pocela sam printati dok je Lenny bio u kupatilu..
Printer je, kako bi moja mama rekla, detaljan..SPOR JE KAO MAGLA!

Boravak je vec bio bojno polje od mog trcanja amo tamo,printaj,pecatiraj,zigiraj,potpisuj..

"Lenny" zavapila sam
"molim?" culo se iz kupaonice
"mozes li mi pomoci?"
"mogu, sto?"pitao je ulazeci u boravak

Tada sam mu malo detaljnije pogledala oci..horor!
Oba su oka bila krvava,a ono koje pa je visdd svrbilo,lijevo, imalo je vrecicu ispod i naticalo je naocigled..
Najiskrenije, prepala sam se!

Unatoc njegovom uvjeravanju da ce to otici samo od sebe preko noci, nisam se smirivala nego sam panicno ispitivala "i sta da radim ja ako se sta desi po noci? Di da te vozim?"
"najbolje ti je zvati hitnu" rekao je kroz smijeh "ma daj,pa nije mi nista" bezuspjesno me uvjeravao..

Krenuli smo sinhronizirano uvezivanje projekata ciji su se listovi lijeno izvlacili iz printera..
Ja sam u medjuvremenu skuhala nama cajeve..meni gospinu trafku da se rmirim, a Lennyu nju u kombinaciji sa koprivom

Koprivu smo nabavili dva dana ranije,ja sam trazila to netu koja trava ublazava simptome alergije a da ju mozete legalno nabaviti
Kopriva je bila,sudeci prema netu, carobna stvar!

"Tko zna, mozda sam alergican na koprivu" rekao le Lenny ispijajuci caj..
"E to bi bio stos" odvratila sam kroz smijeh trljajuci ledom koljeno cekajuci da printer porodi jos koji list..

Vrijeme je laganini teklo i mi smo se smijali mom koljenu, sporosti printera, Einyu koji se probudio

Pogledala sam Lennya i uzasnula se!
"Tebi je bjeloocnica natekla!oblaci se, idemo na hitnu" bila sam neumoljiva i ovaj me puta uz minimalno protivljenja poslusao..

I eto nas..cekamo na Rebru..na hitnoj..

"life is a highway I wanna ride it
All night long.."

E, ovo bi moglo potrajati cijelu noc..

- 01:15 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 16.05.2013.

suzama l'epim tapete vol.227

"...Mrtav pijan i na ljude ljut
krenuo sam ja na ovaj put
otis'o sam daleko od kuce
ali tamo nema radze vruce

Na zapadu sva su burad prazna
bez rakije najgora je kazna
volim, volim, volim, volim da je pijem
nadjite je, sve cu, sve cu da vas bijem.."

"dobro vece, ja se ispricavam sto ovako kasno zovem, ali postoji mogucnost da sutra ne idemo na mjerenje" rekla sam...
s druge strane se prolila salva uzasa i nevjerice "pa kako? zasto?pa zar ne bismo mogli bar..."
"ma imam problema s koljenom, jedva hodam i ne mogu se bas u potpunosti na njega osloniti" pokusala sam objasniti covjeku...
no tada je krenulo savjetovanje o gelovima za koljena, rakijama i ostalome i opet molba da bar odem tamo vidjeti kako to izgleda...

na kraju sam pristala pod uvjetom da covjek dodje po mene pred stan...i tako je bilo...

rakija...mhm...
mozda covjek i nije toliko lud...pomislila sami sjetila se kako je pokojna baka bratu vrucicu skidala sa oblozima od rakije
pa to je tu negdje, mhm...i odlucila sam pokusati...

ok, vrlo vjerojatno postoje razlicite vrste rakija za razlicita oboljenja...
vecina njih je za one unutarnje boli...koristiti vise puta dnevno...iznutra

ja u frizideru uvijek imam rakiju...
sljivu..
ne kao spomenik pokojnom i jednom a i drugom djedu koji su voljeli potegnuti, nego iz medicinskih razloga...
je, je, vidim kako se smijete..ali istina je...

svaki mjesec, kad bi mi dosla tetka iz amerike (kad sam prvi puta cula taj izraz od frenda za mjesecnicu njegove zene nisam imala POJMA o tome na sto misli) u vecini slucajeva bila bi bolna...
zatim, nakon godina gutanja ketonala i lijekova za oslobadjanje od grceva, ja sam pronasla lijek...ustvari uvijek sam nekako dobijala sljivu od Rosine mame za medicinske svrhe i kusala sam ju taj puta...i upalilo je!
tako je godinama...u fridgeu uvijek stoji sljiva...

ova koja je tu stoji vec drugu godinu, i jaka je sa zumberackog gorja...radili frendovi mama i tata...

vrijedi pokusati...s tom premisom sam krenula u akciju i napravila improvizirani oblog koji sam omotala elasticnim zavojem....
alkoholne pare su se prolile spavacom sobom...
Lenny i ja smo bili omamljeni...ne ljubavlju, nego sljivom....msilim da je i Lenny malo manje kasljao od alergije tu noc...a i Einy je nekako malcice duze spavao preko dana
naime, isto sam ponovila i po danu....i sinoc...

covjek me pokupio ujutro i odveo sa nijansu manje natecenim koljenom u selo kod zapresica....
naravno da, kad sam vec tamo, nisam gubila vrijeme i odmah sam izmjerila cijelu kucu kao i garazu...
umjesto sat, prosla su tri sata...
kako je kuca na kosom terenu a valja ju pofotkati sa svih strana, sa nesigurnim koljenom sam klizila po strmom i jos k tome vlaznom terenu...u klompama..

je, koljeno je nakon tih egzibicija vratilo svoj volumen.... i uslijedila je opet rakija...

ne znam jel to autosugestivno, ali cini mi se da rakija ipak pomaze...
bar na neki nacin..bar sam mirnija

"..rakiju volim da pijem..."

- 07:01 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 14.05.2013.

suzama l'epim tapete vol.226

"..darling, you, you make me feel
brand new..."

je, je...kad bi to bilo tako lako...a sad bi mi bome trebalo da me netko "ucini potpuno novom"

naravno da sam od svih postojecih opcija, danas otisla SPAVATI...
navila sam sat za sat vremena...i krenula je "nirvana"...sve dok svoje prste nije umjesao Mr Murphy....
znate onaj tip koji napravi ama bas sve suprotno od vasih ocekivanja...

dakle....
taman sam zaspala kad "zzzvvvvvvrrrrrrrrrr"...
zvono na vratima...
da, da....Einy je skocio iz moga krila i otrcao do vrata...usput je pokupio igracku dobrodoslice...
pogledao me upitnim pogledom, sirom razrogacenih ociju iscekivajuci da se ustanem...
ja sam mu samo mahnula da se vrati nazad i nastavila u revijalnom tonu....

opet sam usnula...
"tralalala...tralalala...." zvonko se cuo kucni telefon...
ovaj puta se ni Einy ni ja nismo pomaknuli...

san je vrebao iza ugla, cekajuci me....
odazvala sam se a onda se culo "bzzzzzzzz..bzzzzzzz"..naravno mobitel!

i, tako sam se ja nakon svega ogrnula dekicom u dnevnome i umjesto sat, odvalila DVA SATA!!!!

Zivot je bio odmah zericu ljepsi!!!!

Nakon budjenja smo Einy i ja pola sata prosetali po suncu...da i ja malo vidim sunca jer cijeli dan nisam izlazila van...u povratku se u straznjoj strani koljena culo "krc...."
uf, uf....bolilo je k'o sam vrak ali sam odlucila da me ni to nece smesti...imala sam plan i to pakleni za ostatak dana....
vratiti se doma, raditi, pripremiti Lennyu vecericu a poslije otici skupa s njim i Einyem na romanticnu setnjicu...

kako je sve jako hekticno u poslijednje vrijeme i ta stvar da stvarno, ali bez pretjerivanja NEMAM VREMENA, zivot nam se sveo na zivot starog bracnog para u kojem ja stalno nesto gundjam i nisam zadovoljna i mrzovoljna sam i ....
uglavnom , zeljela sam pokazati Lennyu da ipak marim...

no dobro..plan je bio savrsen....
a onda se opet upleo Mr Murphy...

od vecere sam uspjela samo zagrijati ulje jer sam bila non stop na telefonu opet objasnjavajuci stvari oko lagalizacija, ovaj puta frendu pa je potrajalo...onda drugi poziv kolege sa pitanjima oko zavrsetka zajednickog projekta....nije stajalo zvoniti, a baterija se praznila brzinom svjetlosti..

usao je Lenny, s vrata sam ga odvukla do pecnice i u ruke mu ugurala pureci odrezak pokazujuci mu na tavu s vrelim uljem...toliko o pripremi vecere...

idemo dalje....
kako je vrijeme odmicalo, moje je koljeno bivalo sve neposlusnije dok nije zakazalo do kraja...nisam uspjela ispraviti nogu unatoc cinjenici da sam ga dobrano hladila i ledila prije setnje i na kraju povezala elasticnim zavojem....
toliko o romanticnoj setnjici....

za sada se smijem...kako se da primjetiti pa sam odlucila napisati blog da ne ispadne sve jad i cemer i tuga....

do kada ce takvo stanje potrajati...cut' ce se...

- 22:36 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

suzama l'epim tapete vol.225

"..danas sam luda, ne znam sto hocu
danas sam luda...zelim samocu!..."

ok...je, kao samo sam danas luda..
ovo moje ludilo pocinje biti laganini patolosko!

rekao mi je jucer tajo "cuj sine, ovo sad kako pucas to ti nije od prekomjernog posla, to ti vec pocinje biti karakterna osobina"...naravno da sam ispalila na zivce instantno i u tancine mu opisala od jutra jucerasnji dan..minutu po minutu...
ali ima tajo pravo...ovo vec zauzima "polako" maha

recimo Lenny...Lenny ima posao na kojem mu trenutno zavidim jer ima radno vrijeme...ok ima ludjacko radno vrijeme jedan tjedan je od zore do podneva, pa drugi tjedan od osam do tri, treci od jedanaest do sest, cetvrti.....huh tko ce sve to popamtiti....
ali iako radi svaku ili subotu ili nedjelju, Lenny ima (osim redovne place, dakako) jednu stvar na kojoj mu zavidim....SLOBODNO VRIJEME!!!!

i onda se desi scena di je on skuhao jelo nakon sto se vratio s posla i odradio svoju sihtu, pospremio sudje u perilicu i nakon cijele price SJEO na trosjed i UPALIO TV, dakle sve zasluzeno, a ja bih ga (koja sjedim za kompom neprestalno upaljenog koljena koje ne jenjava, ociju vec crvenih od kompa, poluluda, nervozna, zivcana, s pmsom na grudima) najradije UBILA jer ima vremena gledati TV!!!!

moja bolesna zavist krece sve dalje i dalje...ZAVIDIM mu na dva puta tusiranja na dan...sjedim tu sad kose koja me iritira, u tajicama i majici vec 3ci dan za redom...ljude vidjam na jako kratkim setnjama u koje idem s Einyem zbog bolnog koljena i onda se ne sredjujem...bas sam grozna..nisam bas za pozeljeti...

danas bih se trebala malo podruziti sa Norom..nesto je u bedu, a kako sam primjetila kod vecine nas, kad si u bedu ako je netko u govnima vise ood tebe, tebe to digne iz razloga sto dobijes poriv pomci na neki nacin toj drugoj osobi pri tome zaboravljajuci svoje probleme.....dakle, neupitno cu dici Noru veceras, naravno ako uspijem nekako dosepati do Av. Malla...

sjedim za kompom i samo sjedim..ustanem tu i tamo da ubacim u sebe koji komad hrane, onako s nogu, po skrivecki od Einya koji spava na trosjedu...ok, njemu ne zavidim, ok, mozda malo, sli trenutno sam zahvalna sto pava jer ne trazi paznju i moje vrijeme koje NEMAM ni za sebe!

juecr sam ujutro bila sretna...ok, nemam nikakvih mjerenja, rekla sam sebi gledajuci na kalendar u mobu, znaci stignem sve nacrtati ovaj tjedan...a onda je krenulo...
"Mala Li, samo zovem da pitam jel vrijedi ono za Zapresic u srijedu?" pitao je muski glas s druge strane slusalice


ja sam nekome obecala mjerenje ovaj tjedan???????


"da, naravno da vrijedi" odgovorila sam..."mozemo li krenuti u 8 ujutro?" rekla sam i dogovor je pao...
mic po mic, planer za ovaj tjedan se popunio..krcat je do bola....a ja bih trebala jos nacrtati hrpetinu zaostataka od cega je jedan zaostatak projekt kojeg nisam taknula vise od mjesec dana, projekt za kucu, znaci nesto drugo osim legalizacija....

ne, ne tuzim se, niposto! posla imam nakon jako dugo vremena i to je super...ali STVARNO PUCAM I ZELIM BITI SAMA!!!!!

Einy se probudio i donio mi rucnik na kojem lezi na trosjedu...
trebala bih ga korigirati da se to ne radi...ali evo pishem blog koji isto ne stizem pisati...
a blog me rasterecuje, drzi me "zdravom"...

zvoni telefon...jos jedno od opsirnih objasnjavanja na telefon....
koljeno mi pulsira ludjacki...trebam ga malo ohladiti...mhm...mozda prohodati malo jer nisam malkla sa lopte na kojoj sjedim od jutra...Lenny je vodio Einya u setnju...ni to ne stignema...

i sad se postavlja pitanje....odbijati li novonadolazece poslove i ostati normalna a kruha gladna poslije 30.6. ili uprijeti jos jace, svesti se na vrecu krumpira koja sjedi za kompom i kojoj je jedini izlazak KRATKA setnjica sa psom i poluditi totalka, ali imati para poslije 30.6 bar za kvalitetnog psihologa?
ili otici leci s Einyem i odspavati...pasti u san i zaboraviti na sve...
bar na tren....

nekako ne mogu vishe....
a ima tome i drugih razloga...razloga koje trpam pod tepih ali oni su tu negdje duboko...tinjaju i kao mali zaraci me peku iznutra

nakon desetljeca samoce zivot s nekim i to tako iznebuha, naglo....ne, nije mi ruzno, s jedne strane da mi Lenny toliko ne pomaze sad ne znam ni kako bih sda bez njega...a opet s druge strane onaj tv i trosjed, kad on zasluzeno sjedne...i more sitnica koje sad ne mogu uopce procesuirati...
a i bolej je ne biti mi blizu u zadnje vrijeme jer koliko god se trudio neprimjetan biti ja opet sve nesto vidim i sve me nesto...hmh...

no za zivot u dvoje neprilagodjenu osobu mislim da sam poprilicno tolerantna..za sada....doduse to samo Lenny moze reci

pa onda ona famozna umjetna oplodnja...
je, je, odustala sam ja vec davnih dana od toga, ali...
datum se blizi...
a ja nista po tom pitanju ne radim...
a i pojavili su se novi moguci zdravstvei problemi,a i ovo pretjerivanje sa poslom i konstantna razdrazljivost nikako ne pomazu cijeloj situaciji.....

uopce ni ne pomisljam na to...svjesno....a s druge strane...izjeda me iznutra....jako...
treba svjesno na glas odluciti i reci si "ok, ja ne zelim djecu, ne zelim ni pokusati.."

zato...idem...
kuda?

ne razmisljati...
mozda se pridruzim Einyu...
a to si ne smijem dopustiti, jer nemam vremena

opet telefon....

"...danas sam luda...." i znam jako dobro sta hocu...24 sata odmora!

- 12:13 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 13.05.2013.

suzama l'epim tapete vol.224

"..be free with your love.."

Radi plavi radio i ori se iz linije..
Linija je onaj stariji model..sa kazetofonom..sad vec antikni...
Jedna od onih kad namjestis stanicu i ona radi i ti vise NE MIJENJAS nista jer radi i dobra je..
Tako kod mene svaki dan,bez konkurencije svira plavi radio...

"nas smo dvije u vezama!" rekla sam ili uzviknula zacudjeno ali uz osmijeh Jenny jucer na kavi u Arena centru
Nasmijala se i nastavila pricati..
Pricale smo o deckima..dugo..pretresale smo najsitnije sitnice..sta ovo,sta ono..smijale se, "ljutile" konstatirale..na kraju je Jenny odusevljeno rekla
"Draga,pa mi imamo decke!"

Nasmijale smo se u glas..

Naime od kad se znamo a ima tome vec godina, Jenny i ja soliramo..je,bilo je tu i novih veza,ispitivanja svojih granica,trazenja,patnji i kod jedne hg kod druge,ali sad realno gledajuci, nista spomena vrijedno...

Einy opet ima problema s probavom, sad se bori sa zacepljenjem..jucer od jutra nije kakao sto je za njega cudno
Sad pava tu kraj mene dok tipkam,uz mrmljanje u snu..
Moja beba...
Jako ga volim..uzivam u njemu iako me ponekad ljutii,ali volim mu biti "mama"

Trebalo bi nauciti nesto od njega..koliko god da me ne vidi kratko,pa isla samo baciti smece, Einy mi se veseli kao da me nije vidio godinama..
Svaki puta sa istom srecom i entuzijazmom..

Idem tu skolu primjeniti na moj susret s kompom koji me ceka.. ako to uspijem,s ljudima ce biti lako...

"..shiny happy people.." ori se s Plavog...prigodna..

- 07:27 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 11.05.2013.

suzama l'epim tapete vol.223

"...sto je danas lijep i suncan dan...."

vani pada kisa i dan je za spavanje ROĐEN!

i sinoc sam kao i par noci prije isla na spavanje oko 1 poslije ponoci...
bila sam krepana, ali sam uspjena zavrsiti i uvezati dva od 4 projekta koja sam planirala uvezati jucer...mhm..ok...budem danas...
nakon sto napisem blog, pa odem na sastanak, pa setnju s Einyem po kisi pa.....

mozda ta dva projekta zavrse danas ne uvezana, nego, kao i puno puta prije toga, u sumi....

nakon sloma koji sam dozivjela prekjucer, shvatila sam da je to stvarno previse za mene i ako nastavim tim tempom da cu se unistiti i necu ni docekati taj famozni 30.6. kad prestaju legalizacije..
ok, necu ga docekati uvjetno receno normalna...

ponesena tim zakljuckom sam si jucer nakon mjerenja i rucka u jedan, dozvolila sat vremena spavanja sa Einyem u dnevnom na trosjedu i nerad od nekih 7 do 10:30 navecer...
i, moglo bi se reci da sam "zericu" normalnija...bar sto se posla tice....

eh...ali uvijek ima neko "ali"

"nemoj sad ovom tipu pokazivati blog" molile su me frendice koje ga citaju "onda nece biti zanimljivo i neces imati o cemu pisati"
"ok...nema beda.." rekla sam, no nekako izmedju redaka, nesvjesno, nisam ispostovala dogovor....

naime, rekla sam Lennyu da pisem blog kao i razlog nastajanja istog, ali da bi mu pokazala kako ne pisem samo o slomljenom srcu ili egu ili cemu vec procitala sam mu par blogova nevezanih za mene i moje poimanje ljubavi...

na moju gresku, na svakom blogu pishe veliko "suzama l'epim tapete"..Lenny je to lako zapamtio i u sjeni pratio svaki moj korak...

ok, nije da sam imala nesto bas za skrivati, ili sam bar ja to tako dozivljavala...

pred par dana sam bila na mjerenju kao i dosta dana prije toga...vratila sam se i zatekla Lennya zabrinute face....bila je vise nego ocita i on ju nije skrivao..
kako su u nasoj vezi i njegova mama (jako cesto), tata, brat pomislila sam da ima neke veze s njima...
kroz glavu mi je proletilo da se mozda nesto desilo Millie ali sam to brzo odbacila..

"cemu takva facica?" upitala sam u prolazu prema spavacoj gdje sam se isla presvuci "moze to sacekati dok se presvucem?"
"moze" odgovorio je ispod glasa
zbacila sam sa sebe robu i brzo se presvukla i otisla u dnevni gdje me cekao Lenny staklenog pogleda...

"i, sta kaze mamica?" nasmijala sam se jer koliko sam do sada uspjela primjetiti ta zena jako lako pogadje Lennyeve bolne tocke
"nista" hladno je odgovorio Lenny
"tata?"
"ni on nista"
"brat?" nastavljala sam
"nista" i dalje je bezizrazajnog lica nastavljao Lenny
"jel Millie ok?" sad sam vec i ja bila ozbiljna
"je" odgovorio je maltene ne micuci usnama

"dobro, sta sam skrivila?" rekla sam sjedajuci do njega na krevet

okrenuo se meni i duboko me pogledao onim preslatkim okama sa nizom gustih dugih crnih trepavica i uzdahnuo.."Zorg?"
"mhm, da pa rekla sam ti za njega" odgovorila sam rostajuci po moscicu sta sam sjebala dok mi nije sinulo da sam dan prije pisala o nasem rastanku...
"bila si s njim i on te grlio i ljubio?" nastavio je Lenny
"mhm...pa da, zagrlio me oko ramena i poljubio me u celo kad sam mu rekla za tebe" vec sam se smijala lagano, nekako mi je bila smijesna ta njegova ljubomora

"znas, ja znam da su tebe u proslosti jako povrijedili, i mene su, ali u vezi je najvaznija stvar povjerenje" nastavljao je a oci su mu gasle
"pa ok, nisam ga vidjela odonda, niti sam imala bas neku preveliku zelju, uostalom, pa zar ti mislis da bih pored tebe mogla jos s nekim spavati?" upitala sam jer smo do tog dana Lenny i ja opet nekako ponovo zivjeli skupa i, usudjujem se reci, vodili ljubav svakodnevno
nasmijala sam se i zagrlila ga
"mozes mi vjerovati, pa daj molim te pa sta ti je" nastavila sam, uzela ga za ruku i poljubila

svjetlo se vracalo mic po mic u njegove tamne oci...ali kako sam jutros saznala sumnja je i dalje tinjala i rasla...

- 08:57 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 09.05.2013.

suzama l'epim tapete vol.222

"...Svaki dan zgubidan pravi sam ja
Negdje zgubim dan il' dva
Svaki put budem ljut, kolika sam
Budala bio velika
Jer fali mi da gledam kako se krećeš
A još više kad se praviš kao da me nećeš..."

kao kroz maglu me probudilo tiho cviljenje..
doslvce sam skocila u sjedeci polozaj...
kao lancana reakcija, skocio je i Lenny
"Einy cvili" sapnula sam "ti lezi idem ja..."

..dok sam trazila robu cviljenje je prestalo..

izasla sam van i imala sam sto vidjeti...
Einy je suprotno ocekivanjima da nasrne an mene sa patkicom ili djeda mrazom u zubima veselo masuci repom, scucuren sjedio spustenih ushiju gledajuci me u strahu..
pogledala sam iza njega i ugledala veliku lokvu proljeva koja je djelomice zavrsila i na okolnim zidovima

pogledala sam Einya a on se i dalje tresao u kutu malog hodnicica i podragala ga po glavi "tibica boli? ma sve je ok..."
nije mi vjerovao i dalje je snuzden sjedio ekstremno spustenih ushiju kao sto to uvijek radi kad napravi neku nepodopstinu u stanu...

Einy je samo jednom kakio u stanu i to prvi dan kad sam ga dovela dok je bio dvo i po mjesecno stene i sad je bio cijelo vrijeme u strahu ocekivajuci kaznu...
usla sam u dnevni i imala sto vidjeti...
naime ispostavilo se da je Einy prvo pokusao izaci na balkon pa mu je tu malo pobjeglo pa je onda dosao do ulaznih vrata u stan i opet sito...

smrdilo je za popizditi, ali eto.."beba" se ukakila...

dok sam se zdusno bacila na ciscenje dnevnoga, Einy se dovukao do mene cvileci a onda je usljedio pred mojim ocima sljedeci napad proljeva....i to takav da se odbio na tepih
nemocno sam razrogacenih ociju samo gledala suzdrzavajuci se komentara..
Einy se pokunjio do kraja i otpuzao nazad u kut hodnika...

"..ok, sad sam spremna biti mama..." pomislila sam....cistim govna a ne derem se...mhm...

.....

opet pms i umor....
pucam po savovima i mislim da necu izdrzati vise ni sekunde...

od lagodnog zivota u vezi (kako ja radim doslovce od jutra do mraka, Lenny uglavnom kuha) nabacila sam 5 kila od pocetka nase price...mhm
kako mi to smeta, u jednoj od nasih setnji sa Einyem i Millie, malcice sam potrcala....
onda sam to isto napravila i sutradan...
ponjelo me...
no....dva i dva uvijek daju rezultat...
jedna dvojka je operacija koljena, a druga prevelika tezina..masa...
dva i dva uvijek urode plodom...ali bas uvijek...

tako je bilo i ovaj puta...
vec drugi dan za redom imam oteceno koljeno i jedva se krecem...

je, stavljam ja hladne obloge, mazem se "dubokim olaksanjem" ali od olaksanja niti "o" a o dubokom da ni ne pricam...
danas mjerenje...
sutra mjerenje....
koljeno jednostavno ne splasnjava vec kupi na sebe svaku kap vode koju stavim u usta...

je, znam, trebalo bi...i na masazu i na razgibavanje i na plivanje i ....u sumu?

trebam odmora....24 sata odmora...
ali borim se sama sa sobom..
ne smijem kukati..jos malo imam posla jos samo mjesec i malo vishe od pola...i sta od toga prikupim za ostatak godine, prikupim..

samo treba prezivjeti jos to vrijeme ovim tempom..
treba izdrzati jos samo maloooooo jos samo malooooooo jos samo maloooooooo ...naime to mi je mantra svaki dan...ali svaki dan shvacam da mi je cilj sve dalje i dalje...

huh, koji crnjak..od proljeva do depresije..mhm?

mozda bolje da prestanem..ima i vedrijih tema i vedrijih osoba u mom zivotu, ali trenutno su pod naletom tezine obicnog prezivljavanja pale u sjenu i u zaborav....

"nisam vise kao prije
malo tko me poznaje..."

- 22:16 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 07.05.2013.

suzama l'epim tapete vol.221

"..here I am
Will you send me an angel.."

Mhmm scorpionsi..koliko ih dugo nisam culaa..
Sjedim i tipkam dok mi frizerka nanosi farbu na kosu..

Mhm..makeover...ookeejj..zivo me interesira kako ce ta prica ispasti..

"kaj nisu malo pretamne?" uzviknula je zena na sjedalici do mene s uzasom poluotvorenih usta piljeci u ogledalo..u svoje obrve

Njena i moja frizerka krenule su upadajuci jedna drugoj u rijec objasnjavajuci gospodji da to tako treba biti..da se to ispere nakon dva dana..da se treba naviknuti da uopce ima obrve..

Nakon par minuta zena se pomirila sa sudbom kletom i evidentno pretamnim obrvama s obzirom na boju kose..

Mhm..ne smijem se smijati a lagano pucam po savovima od smijeha..no, mhm pitam se pitam kakva cu ja ispasti

Zene samo kapaju,jedna po jedna..je,ima zena koje idu i redovito kod frizera...
Ja definitivno nisam jedna od njih..ja sam, i dalje, na spar modu ili konzum modu ..odes,kupis farbu i pofarbas se

Za rodjendan sam od Jenny i Salea dobila poklon bon na 250kn za lahki makeover..
Zvala sam jucer da se narucim, Lenny je bio u blizini..

"short&long, izvolite"
"dobar dan, narucila bih se za farbanje kod Cloudette" rekla sam
"ovdje Cloudette"culo se s druge strane "izvolite"
"dobar dan, Mala Li pri telefonu, broj sam dobila od Jenny i htjela bih se naruciti za neki termin"
"a,ha, Jenny, ok, sta bi vi radili?"
"paaa, farbanje, ili pramenovi, ne znam vi cete mi predloziti" rekla sam
" u redu, onda i sisanje?"
"paa vise oblikovanje" odvratila sam
"onda ce tu biti i neka frizura" konstatirala je
"frizura?? Mhm,mislim da to nece biti potrebno.."

Dogovorila sam vrijeme i rekla u cudu pogledavajuci Lennya "Frizura?na ovih par cm?frizura?"

Lenny se smijao mom pitanju i rekao "ti definitivno nisi prosjecna zena..pa kako ne znas sta je frizura?to je kad ti malo fenira,pa malo laka,voska,pa..." grcao je od smijeha

"ok,jasno mi je to na dugu kosu,ali sam napomenula da je kratka kosa!"

...

"Mozete doci da vam isperemo kosu.." prenulo me..

Kosa je isprana..vrhovi postucani..kosa raskustrana bas kao i na pocetku...prosla su 2,5 sata...cekanja, iscekivanja...
I po prvi puta mogu reci, vrijedilo je!
Izasla sam sarena, raskustrana kao i kad sam usla..i bila sam zbog toga sretna..znam, cudno, ali jesam..

"colour of you,
colour of me.."

Pjesma dobija totalno NOVO znacenje...

- 18:37 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 06.05.2013.

suzama l'epim tapete vol.220

"..She maybe the reason I survive
The why and wherefore kind of life
The one I care for through the rough and ready years .."

moze biti da je ona razlog mog prezivljavanja
"zasto i gdje" smisao zivota
ona jedna i jedina za koju marim tijekom teskih i dobrih godina...

...vozila sam se prema kuci sa tehnickog pregleda....
jos pokupim sad Einya pa idemo skupa mijenjati gume...
palim klimu..stvarno je pakleno a Einyu je puno toplije nego meni

kao i uvijek, plejada mahanja repom docekala me pred vratima...bio je presretan...
a i ja sto ga vidim...
"idemo se voziti ribica" rekla sam umorno
automatski je ispustio patkicu iz usta i stao pred vrata...
je, sve je dobro i voznja u uzarenom autu samo da nije doma...

usli smo u auto a Eoiny je isplazio jezicac do koljena...
pogledala sam na sat suvozacevo sjedalo..potvrde za promjenu guma nije bilo..

"mmh....jos i to...mozda je pala sa strane sica" pomislila sam i krenula u potragu...
potvrde nije bilo pa sam odlucila vratiti se u stanicu za tehnicki pregled upitati tipa koji je pregledavao auto da nije slucajno pokupito istu u onoj sceni dok je spustao svoj fascikl na suvozacevo mjesto...

dosla sam u stanicu za tehnicki pregled i tamo je vladala ona ista pustos kao kad sam i ja tamo bila...pretrazila sam pogledom halu i nasla tipa...stajao je i telefonirao sa strane..
prisla sam i sacekala da zavrsi sa razgovorom...
u jednom se trenu okrenuo, primjetio me, seretski se nasmijao i prekinuo razgovor..

objasnila sam mu u cemu je "problem" sa puno rijeci moooozzzddaaaa i ako biste mooooolim vas a njemu se lice odjednom smrknulo
"ste pogledali sa strane? obicno zenama padnu papiri sa strane, znate?"
"mhm..." pogledlaa sam i sa strane i ispod sjedala" odgovorila sam sad vec pomalo razdrazljivo " jel mozete samo bar pogledati je li vam kod fascikla na stolu negdje, ako vam naravno nije tesko? htjela bih izbjeci probleme oko trazenja guma tamo" inzistirala sam susprezuci misli koje su letile glavom i vristale "jebo te, a da ga nisam bacila a da toga nisam svjesna jer zene inace bacaju papire koji im trebaju???"
nasmijala sam se i krenula prema njihovom uredu a on me nevoljko slijedio
"svastra" jurile su misli "pa nisam rekla da mi fali milja jura iz auta, svakom se to moze desiti, pa obican papir, nista tajno..."

sutke smo doslči do ureda i tip je dosao do fascikla i lijeno ga podignuo
"evo vidite, nema ga" rekao je..
"a nista onda" uzdahnula sam "hvala na trudu" odgovorila sam i otisla prema autu...

ok..danas je d-day ali ja sam odlucila sve istjerati do kraja....

odvezli smo se do vulkala i stali kod znaka "netko od zaposlenih doci ce po vas"
bacila sam pogled na zaposlene koji su stajali ispred praznih boxeva i pricali....

"jeba te, deja vu" pomislila sam...
u tom je trenu jedan od zaposlenih mahnuo i pokazao mi rukom da napravim veeeellliiiikkkiiiii luk kao da u najmanju ruku vozim kamion s prikolicom i udjem u srednji box..
"a, ha, plavushica u beemvejicu, sjetila sam se i nasmijala...."
drudi me cekao u boksu i navigirao me da auto navezem na nekakvu platformicu koja ocito nije za njega bila dimenzionirana "jos malo naprijed, sad je previshe...malo nazad...jos malo naprijed" govorio je i mahao rukama dok je ostatak ekipe stajao sa strane i smijao se mom micanju auta doslovce u centimetrima...

ne znam jel taj dan bio dan kad sam ja bila ekstremno razdrazljiva ili sta je, ali bilo mi je dosta, ugasila sam motor automobila i izasla van jebala ih platforma, do sad jos nikada nisam navazala auto na to sranje uostalom gledajuci na nju bilo je vise nego vidljivo da auto stoji zestoko cudno s obzirom na istu...

"potvrdu molim" rekao je tip
"nemam ju"
"a sta cemo sad? a cije cemo vam gume staviti?"
"moje, one iste koje sam javila da dovezete van iz skladista koje sam javila sifrom sat vremena prije" pogledala sam ga dok mi je slina kapala s ocnjaka...bila sam spremna na skok...
umjesto da skocim na njega, ugrizem ga za vrat i na uzasavanja publike napijem mu se krvi pred svima, otvorila sam vrata, pustila Einya i krenula prema salterima...
"sad cu to rijesiti i dobit cete potvrdu" dobacila sam usput...

na salteru su bile zene....dvije zene...ne cangrizave babe vec sposobne dvije gospodje od kojih mi je jedna isprintala potvrdu koju je pokupio tip koji se pokunjeno vukao iza mene

"pa mislim stvarno, grrrrrrrrrrrr"

dan je bio plodan...plodan u smislu obavljanja posla koji nije bio vezan za komp..."kasnim dan vremena sa crtanjem" pomislila sam malo uznemireno, a onda narucila bijelu kavu i otvorila novine...
Einy je legao na hladne plocice da se ohladi i skupa samnom cekao da se promjene gume....

"...Finally it has happened to me right in front of my face
My feelings can't describe it..."

napokon se desilo i meni, upravo pred mojom facom
moji se osjecaji nemogu opisati....

- 20:12 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 05.05.2013.

suzama l'epim tapete vol.220

"..brmmmm brmmmm
ja sam kralj, ja sam car
imam firmu rentam kar
rentam danju rentam nocu
ma imam zena kol'ko 'ocu...!"

"cuj daj da ti donesem policu za auto, gdje si sad?" pitao me osiguravatelj mog automobila Donny jos u cetvrtak...dan prije isteka police
"ma st aces mi donositi, pa nisam ju ni platila jos, cekaj, budem to sutra.." odgovorila sam pomalo nervozno "nemam sad vremena"
"ma da, ali nema veze sto nisi platila, pa platit ces, to ti treba, ajde popit cemo kratku kavu" navaljivao je Donny
"gle, cuj me, ne mogu sad, stvarno mi je guzva" odvratila sam vrteci u glavi popis nedovrsenih poslova koji su me jos cekali na mom popisu "to do"
"ok, kako hoces, a za posjet meni cemo se dogovoriti sutra" rekao je odustajuci od nagovaranja sto je za njega, a potvrdit ce svi koji ga znaju, veliko cudo
"ok, cujemo se..."

svanuo je petak...
pogledala sam "to do list"...sastanak jedan, sastanak drugi, sastanak treci.....cekaj koji je danas datum?....
aj...aj....aj.... istice registracija...okeeejjjj a za registraciju mi treba i polica osiguranja...grrrrrrrr..i onda jos navecer kod Donnya i njegove bolje polovice za provjeriti sta imaju legalno od kuce a sto ne...

uzela sam mob u ruku i okrenula broj...
"aj' javim ti se za minutu" cuo se Donnyev glas...
"ok.." odgovorila sam i skrenula u automatsku autopraonicu..i to je trebalo obaviti prije tehnickog..od puta u Bjelovar automobil je bio sav prekriven musicama..izgledao je stravicno...
je, znam da ne procjenjuju je li automobil lijep na tehnickom, ali ipak, nekako ga nisam u tom stanju mogla odvesti tamo...

dan je krenuo...autopraonica...jedan sastanak iiti predavanje o legalizaciji...
drugi sastanak..opet predavanje o legalizaciji...
treci sastanak...opet malo legalizacije no ovaj puta uz dostavu racuncica pa je odmah bilo lakse...

trk po policu i na tehnicki...skrenula sam u siget...bilo je oko podneva i masa muskaraca u plavim kutama sjedila je i pila kavu u kaficu na ulazu...
skrenula sam na trake za pregled i slijedila upute jedinog zaposlenog na terenu gdje da stanem...

"odite platiti za pregled pa se vratite" rekao mi je stariji gospodin...
tako sam i napravila..otisla, platila i vratila se van...

nije bilo niti jednog drugog automobila osim mog u stanici za tehnicki pregled...
osvrnula sam se oko sebe pogledom trazeci starijeg gospodina
nije ga bilo na vidiku..

prolazeci pored mene, tip u kuti mojih godina rekao je patronizirajucim glasom "gospodicica, stanite si pored autica, netko vas bude usluzio"
izmozdena od ranijih sastanaka, nisam reagirala na umanjenice nego se sutke zaputila prema autu...je, plavushica u bmw-u...znam koji je to prizor i lagano sam se u nekim situacijama mirila sa slikom koju sam ostavljala...mhm...a i bila sam preumorna...

prilazeci autu bacila sam pogled na gume..."majko mila, do kad ono trebam promjeniti gume?" pomislila sam i otvorila pretinac sa potvrdom...huh, 15.05. imam jos cajta..

osvrnula sam se oko sebe, osim mog auta i mene nije bilo NIKOGA u stanici...
mhm...okeeeeej, iskoristit cu vrijeme tako da se narucim za promjenu guma..pomislila sam izmozdeno i nazvala...

vani je valjda bilo 500 stupnjeva i zrak je bio jako tezak..

narucili su me tocno za sat vremena..potvrdu sam odlozila na suvozacev sic jer ce mi zatrebati uskoro..bez nje nema guma..
pogledavala sam na sat kako vrijeme curi nadajuci se da cu zavrsiti s cijelom pricom u sto kracem roku...ogledala sam se oko sebe i primjetila nadolazece 4 plave kute koje su se muvale po stanici, no niti jedna nije prilazila u mom smjeru...
e sad sam vec pomalo pocela s naspanavanjem...upitno sam pogledala u smjeru jednog koji je imao razlicitu kutu od svih ostalih pretpostavljajuci da im je to shef...

pretpostavka je bila tocna....zazvao je jednu od kuta koje su setale i rekao mu da se primi posla...
bio je to isti onaj tip koji me nazvao gospodicica...mhm...

"sjednite u auto i vozite zamnom!" rekao je u prolazu....poslusala sam sutke, presretna sto cu sve stici na vrijeme
" svjetla....duga svjetla....jos malo naprijed, lijevo desno s volanom...jos malo naprijed, kocnice...jos malo...u redu izadjite iz auta " culo se iz njegovih usta
nakon toga je sjeo u automobil i odvezao se par metara nize, ostavljajuci svoju podlogu za pisanje na suvozacevu mjestu

"mogu ja sad ici platiti registraciju?" upitala sam...
"ne, sacekajte trebate si autic preparkirati" uzvratio je kroz nesto sto se meni cinilo cinican poluosmjeh

nisam odgovorila nista samo sam uzdahnula jako i ugrizla se za jezik "autic, mamicu ti tvoju?grrrrrrr...."
vec sam sva bila prokuhala i razdrazljiva do bola..
kad je zavrsio preostala ispitivanja, odvezla sam se i parkirala "autic" na mjesto di ne bi trebalo, no, ja sam gospodicica plavushica u bemvejicu auticu pa mi je to skoz oprosteno kaj neeeeee? nasmijala sam se sama sebi i otisla zavrsiti tu pricu....

bez rijeci me pratio dugi pogled tipa koji je gledao auto...
"pih..." pomislila sam i lijeno se odvukla do prvog slobodnog saltera...

"...Yes, there were times, I'm sure you knew
When I bit off more than I could chew
But through it all, when there was doubt
I ate it up and spit it out
I faced it all and I stood tall and did it my way ..."

da, bilo je i vremena, znam da znate
kad sam grizla vishe nego sam mogla prozvakati
no bez obzira na sve, kad je bila dvojba
prozvakala sam i ispljunula
i socila se sa svime i stala uspravno
i napravila na MOJ nacin....

- 11:45 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

suzama l'epim tapete vol.218

"....Everybody's got to live together
Just to find a little peace of mind there
If you give up your affairs forever
I will give up mine but it's hard, so hard..."

svi trebaju zivjeti zajedno
samo treba naci spokoj tamo
ako se ti odreknes svojih afera zauvijek
i ja cu se svojih...ali tesko je tesko je....

..svira na Plavom...pa mi je nametnulo temu...

bila sam pred nekih mjesec dana sa Zorgom na kavi...
nasli smo se kao puno puta ranije na pauzi na pizzi...
ja bih ga pokupila ispred banke u kojoj radi i odvezla do mr.Jacka....
kao i uvijek, popeli bi se na kat da budemo sami da mozemo pricati...kreveljiti se...drzati za ruke i jesti zagrljeni...

tako je bilo i taj put...
s malenom razlikom...ja sam imala grc u zeludcu jer sam trebala nesto obznaniti...najaviti...

sve je proteklo kao i obicno i kao puno puta prije toga dok nakon pizze scucurena u njegovom cvrstom zagrljaju pijuci kavicu nisam proustila...
"...znas....ja imam decka...mislim, mhm mislim da ga imam" zamuckivala sam.." nisam bas sto posto ziher ali mislim da ga imam...znas da ja imam problema s tim...mhm" nastavljala sam dok je zagrljaj njegove ruke oko moga ramena postajao sve cvrsci i cvrsi..

podigla sam pogled prema njemu i pogledala ga u oci...
"znas sta to znaci" rekla sam
"znam" rekao je, privukao me sebi i poljubio u celo

stajali smo neko vrijeme tako pripijeni s njegovim punim usnama na mom celu...nije me pustao, a ja se nisam micala...
sta cu, kao i uvijek do sada, godilo mi je....

nakon nekog vremena odvojila sam se, pogledala i kroz usiljeni smjesak veselo rekla "ali cuj, znas sta je bilo zadnji puta kad sam ti najavila da imam decka i trazila te da se ne vidjamo? dobila sam nogu u samo mjesec dana!" sad sam se vec smijala na svoj racun glasno, od srca...
nasmijao se i Zorg i opet me poljubio i privio blize sebi...

zanimljiva stvar se desavala u danima nakon toga...
svaki dan, bez presinga, bez tjeranja, bez moljenja, kumljenja sto je znalo biti ponekad, Zorg je svaki dan pitao kako sam i sto radim...
jesam dobro...
slao mi puse....govorio mi da me voli...

...mhm.....
zanimljivo...

opet necu reci da mi nije godilo..pa kome ne godi paznja sa vise strana?

ali....bez obzira na to koliko mi tesko bilo i koliko cesto prolazila pored iste banke sam...nisam se javila

shvatila sam jedno.....sve u zivotu tesko je...ali nije i nemoguce..

- 11:25 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 03.05.2013.

suzama l'epim tapete vol.217

"..netko te ima nocas
netko te ljubi..."

svira van gogh...
je, je smijesno ali istinito...no vratimo se dan unazad...PRAZNIK rada...

bome je i bio....

u 10:00 bili smo u jednom selu na putu ka Bjelovaru tocnije u Žabnu....
parkirala sam se na adresi koju sam dobila od tate i cekala u autu da netko izadje iz kuce...
nitko nije izlazio pa sam nazvala tatu da vidim je li to uopce prava adresa....
nisam izlazila iz automobila jer je iako je bilo 10 sati, bilo lagano paklenski vruce a u autu je radila klima i bilo je ugodno...
"okrenula" sam tatin broj....

"korisnik je privremeno nedostupan ili je iskljucio mobilni telefon...."
mhm....namrstila sam se....
uto je izasla iz kuce zena znatizeljno pogledavajuci prema automobilu....
tatina zarucnica...

je...kao i svakog prvog maja, tata je radio rostilj...kod kuce, na selu...
ovaj je rostilj bio jako poseban jer sam prvi puta dovodila nekog svog decka tamo...
no, vratimo se korak unazad...

kad sam vec dolazila u taj dio..a zasto onda ne bih skoknula do tatine zarucnice i izmjerila njenu kucu za legalizaciju?...
pa zasto ne....

usla sam u prizemlje skicirajuci kucu i radeci podloge za mjerenje dok su Lenny i Einy pili sok i pricali sa sinom tatine zarucnice i njegovom zenom...

bila sam zadovoljna brzinom skiciranja prizemlja i pomislila kako cu biti u vremenskom okviru u kome sam rekla tati da cu doci na rucak..

naime jos od kada je pokojna baka mamina i tetkina mama bila ziva, rucalo se tocno u podne....taj je obicaj zadrzala i tetka i kad je ona spremala rucak vrijeme pocetka istog je kao i kod bake...u podne...
buduci da danas radimo uslugu tati, dobili smo pola sata kasnjenja gratis....
znaci, sve je teklo kao po loju dok se nisam popela na kat...
uh,uh,uh zabolila me glava...koliko kosina..koliko kosih zidova...NAMJERNO postavljenih kosih kao skulptura u prostoru...
kat naravno nije dovrsen, postavljena glazura isparava i gore je kao u paklu...vrelo...sparno..zagusljivo...
vratila sam se nakon poduze vremena izgleda sparusene kokice sa nacrtima u rukama...
pogled na podrum me obeshrabrio...

"kuca ima i podrum???" otelo mi se iz usta....ne, nemoguce da stignem na vrijeme na rucak...

Krenula sam s mejrenjem, a pridruzio mi se pomoci i Lenny a bez Einya se, naravno, ne moze, pa to vec svi znaju...kakav bi to posao bio bez njegove pomoci?

mic po mic...mrd po mrd...redale su se kote na nacrtu dok su kapale graske znoja sa nasih oznojenih cela...
" ba te jel to mene valunzi drmaju?" pomislila sam a onda pogledala Lennya koji je bio u gotovo identicnom stanju...
"no sta je onda Lennyiu ako su meni valunzi?" primjetila sam s olaksanjem....huh...dobro je, nije vrijeme valungiranja...jos...

s mjerenjem smo zavrsili u pola 1 a onda sjeli na "limunadu" (radler)
nakon deset minuta smo se zahvalili, pozdravili i krenuli put tate i tetke...

situacija je bila zahuktana jer smo vec podosta kasnili, no u nasu obranu ni rostilj nije bio do kraja gotov jos....

dakle..tata je bio jako znatizeljan jer sam prvi puta dovodila nekoga "na ogled"....
mhm...ustvari i nisam ja to tako dozivjela...ja sam to dozivjela kao eto ja sam bila kod njega "na moru" pa idemo sad kod mene "na selo" na rostilj...i tu je bio kraj mome dozivljavanju...
tata to nije tako vidio...

oprezno je sipao posalice sa dobranom zadrskom oko Lennya upijajuci svaku njegovu reakciju i pomno ju analizirajuci...
bilo je to slatko za promatrati..
tajo je na momente bio suzdrzan, a to bome jako dugo nisam vidjela!

uglavnom....rucali smo, popili pifo izmjerili i tatinu kucu i krenuli u romanticni obilazak ribnjaka...

stvarno je bila idila ...cvjetic do cvjetica u jako visokoj travi...dok nismo uletili u roj obada koji su bili jaaaakkkoooo gladni...

"sta je sad ovo?" pitao je Lenny braneci se rukama...
"a obadi...i to puno njih" odvratila sam upravo prijeteci zamahujuci rukom prema jednom...
Einyu naravno nisu smetali ni obadi, ni dva krpelja koja mu je kasnije pronasao i skinuo Lenny...on je skakutao u visokoj travici na padini kod ribnjaka jurcajuci cas gore cas dolje...
Lenny je to ovjekovjecio s par fotki koje su moram priznati..pa bas idilicne!

odlucili smo zaobici setnju oko ribnjaka i vratiti se nazad najkracim putem..
tako je i bilo....

kod taje nas je docekala njegova zarucnica koja je donjela Einyevu igrackicu koju smo tamo zaboravili..
tajo je blistao...lijepo je to bilo za vidjeti...
bez obzira na secer koji ga gricka, bolan abdomen,probleme tamo i tamo i da ne nabrajam...uz zarucnicu, svi problemi prestali su kao rukom odneseni i on je blistao i smijao se i bilo je to jako lijepo za vidjeti...
cisti uzitak...
moj tajo...na krilima srece...

pozdravili smo se sa svima i krenuli put Bjelovara gdje nas je cekao moj bjaco..a onda baka u domu...
bome smo imali turneju taj dan...
bio je to stvarno praznik radu...
a i radilo se bome...

no najvise me se dojmio tajo i njegova sreca....

"..kao ogledala...
mala svjetlucava...
tvoje oci..."

- 00:01 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 01.05.2013.

suzama l'epim tapete vol.216

"I drowe all night...to get to you..."

ok nisam vozila cijelu noc da dodjem do...mhm...ali smo se poprilicno vozili iz zadra do zagreba...bar se tako cinilo...
krenuli smo sa ugodne temperature, onako lagano suncane sa vjetricem a sto smo bili blize cilju...mom sastanku u vrbiku u dva sata,,,na vrelom, uzarenom asvaltu...

naime...legalizacije....
je, legaliziram i zatvaranje loggia i balkona...tako sam se morala iz zadra vratiti dan ranije..na uvidjaj...na raspravu oko 1,5 m2 zatvorene loggie...na kojoj se, kako se na kraku ispostavilo, uopce nisam morala pojaviti...moglo je proci tako lako ...i bez mene..
no, duznost je duznost, ljudi su platili a kada referentica kaze "hop" ja skocim bez pogovora..
kad kaze "ho.." ja sam vec u niskom startu za skok i to sa osmjehom na licu...
tako je bilo i jucer...

dosla sam nakon oduze voznje pa stajanja da psi potrce malo po zvizdanu a nas dvoje maznemo one prekokrasne strudle trobojne koje se prodaju na ulazu i Plitvicka jezera, sva poluskuhana, poguzvana...i idemo reci da i nisam bas mirisala kao ruza ...ok nisam smrdila ali nije to bilo bas moje najbolje izdanje...
dosla sam pred zgradu u ugovoreno vrijeme i pozvonila na zvono...

jos nisu stigli...naime investitor je isao po referenticu na poglavarstvo pa su malo kasnili u dolasku...
iz mene je isparavalo...u zagrebu je valjda bilo 50 stupnjeva! horor zivi...

Lenny je odveo pse na setnju u obliznji parkic i tamo me cekao...

dosli su referentica i investitor i smjeskanje je pocelo..umalo me vilica zabolila...
bila sam umornai smjesak je bio poprilicno kisel...ali profesionalno kisel i unatoc mome "lezernom" izdanju sveje proslo upravo onako kako je trebalo....i kako je i moglo proci i bez mene...

nakon 45 minuta necega sto se na kraju pretvorilo cak i u ugodno cavrljanje, otisla sam do parkica gdje me cekala moja prosirena obitelj ...

Lenny nam je donio kavu na klupicu, psi su lezali izmozdeni od puta u blizini na travici a nas smo dvoje uzivali u prvim trenucima bez napetosti toga dana...
izmozedno smo se smijali putu, mjerenju, mojoj nemogucnosti da sprijecim Millie da se okupa u kaljuzi neposredno prije puta....mhm, da...

bilo je to ovako....

Lenny je ostao u kuci da joj da onaj poslijednji touch vracajuci tepihe koje smo maknuli zbog pasa (bolje sprijeciti nego lijeciti) a ja sam prosetala sa psima do velike obliznje borove shumetine...
psi su obavili nuzdu putem a ja sam odlucila malo protegnuti nozice iako sam bila u haljini....
oooo da..taj miris borove shume i vjetric koji je pirkao kroz vatrogasne koridore borove shume jednostavno je mamio na....trcanje!!!!

je, je, na trcanje...dobila sam poriv potrcati i nikako ga se nisam mogla rijesiti...i potrcala sam....
psima bas i nije bilo jasno pretjerano sto ja to radim , no pridruzili su mi se....
moram priznati, bas smo bili uskladjeni..nitko nije nikome smetao i bila sam jako ponosna na sve nas!
razmisljala sam kako cu s vrata Lennyu pohvaliti Millie...

no...izgleda da je trcanje bilo ipak malo previshe za Millie..previshe napora i previshe znoja..pa se na putu ka kuci, odlucila okupati u ustajaloj vodi potoka ispod mostica...
je, culo me selo, cijelo selo...no Millie se pravila da me ne cuje...mhm...
Lenny definitivno nije bio presretan a ja sam se sramila svoje nemoci da ju zaustavim...

bilo je to neposredno pred polazak...uh, kako li je zaudarala!

sada smo se sjedeci na klupici smijali umorno svemu..pa cak i Millienom kupanju....

..a sutra nas je cekao novi radno odmorno rodbinski dan...prvomajski rostilj na selu...

- 22:38 -

Komentari (0) - Isprintaj - #