petak, 28.04.2017.
suzama l'epim tapete vol.937
...imam novu zajefrkanciju vezano uz pitanje "pa KAKO te to rampa lupila po glavi?"
To pitanje je naravno izrečeno sa obaveznom dozom podsmijeha i čuđenja i neskrivene znatiželje da saznaju kako...uglavnom susjedi...
Moje je odgovor u zadnje vrijeme popraćen sa jako puno smijeha jer da, sad se mogu smijati tome no kad su me to pitali još dok mi je bila kosa sljepljena od krvi na dijelovima glave NIJE mi bilo do smijanja...dakle odgovor je "za tako nešto trebaš bit natprosječno inteligentan!" 
Ne lažem, ja istinu zborim!
Prije dvije večeri sam nakon lijeganja u krevet iz zajefrkancije išla riješiti "free" MENSA iq test...
...na mobitelu...
Tko ga je rješavao zna da se i vrijeme rješavanja testa ubraja u zbroj IQ-a, to sad ja kao napominjem da se zna kako bih i više genijalnosti pokazala da sam bila na bržem hardweru, recimo PC-u
Uglavnom...da citiram...
"According to a worldwide classification of intelligence, you belong to an exceptional, superior intelligence group covering 2.8% of population."
To je ona grupa ispod one zadnje gdje su samo genijalci, a grupa koja ima pristup članstvu MENSA-e.
A sad, da ispustim zrak iz prsa u predjelu kojih sam se napuhala kao kakav puran od ponosa ahahahahahaha i da krenemo dalje..
Prva moja reakcija je bila je-ba-TE fakat trebaš biti natprosječno inteligentan da te takva glupost opizdi po glavi! a druga....NEEEEEEeeeeeeeee
Zašto "Neeee?" pa uvijek sam tvrdila da ljudi sa višim iq-om imaju više problema jer KUŽE da su u govnima, koliko mogućnosti imaju i koliko ih sranja okružuju, previše toga su svjesni dok oni s manjim...žive život...
i sad se postavlja pitanje jesu li ljudi sa većim iq-om ustvari pametniji...
Opaaaa ode blog a ja još uvijek ležim u vozilu hitne koje upravo pristaje na Rebro.
Nemam pojma u kojoj smo zgradi, ništa ne znam..
...suze i dalje idu ali se smijem...
...sama sebi i sudbi "kletoj"
Na šalteru u hitnoj bolničar objašnjava ženi na šalteru..."gospođa je išla u Lidl, nisu joj se svidjele cijene pa je odlučila malo oštrije s njima tamo raspraviti.." smijao se
Smijala sam se i ja...ali suze nisu stajale.
U hitnoj sam provela neko vrijeme...nekih par sati..
Ležala sam dok su se drugi muvali uokolo...
Nikad ne bih mogla raditi taj posao svojevoljno...
Nema šanse...
Čim su me dovezli, na mene je skočila dežurna na hitnoj sa riječima "A daaaa? lidl? Morate ih tužiti!"
"Pa ne znam baš" promucala sam, no to ju nije spriječilo da mi tutne komad papira sa brojem odvjetnika, njenog "prijatelja".
prikačili su me na strojeve, izmjerili tlak i krenuli sa obradom..
Tlak mi je bio kao u bebice..normalan...ahahahahahaha trebala me rampa opizditi po glavi da bi mi se tlak unormalio 
U nekom su me treu pitala mogu li sjesti.
"A što ne bih mogla, neeeee, pa samo sam malo dobila po glavi koja ima u sebi gene i bosanaca i crnogoraca o ličanima da ne pričam pa šta bi mi moglo uopće biti?"
Sjela sam i pitala "A zašto vidim duplo?"
Odmah su skočili na mene i polegli me "Odmah ju vodite na CT i snimku vratne kralježnice" čula sam..
Za početak su me odveli u jedan od čekaonskih boxeva...bila je to mala sobica bez prozora sa kliznim vratima koja su bila širom otvorena na hodnik.
Čula sam glasove iza sebe..
"Piša mi se ali se nemrem popišati" govorio je stari dida"aj me pusti da idem kući!pa nisam pijan!"
"Gospodine, lezite, niste vi pijani al imate alkohola u krvi i to 2,9 promila zato ste i pali i razbili glavu!" a zatim isto glas samo na drugu stranu u drugom smjeru "moramo mu staviti kateter vidiš da ne može sam"
...ja sam ležala nepomično, suze su, pogađate i dalje tekle a uši su pokušale shvatiti što se dešava jer nisam vidjela nikoga iza sebe, a bilo je tu još par ljudi..
- 08:01 -
srijeda, 26.04.2017.
suzama l'epim tapete vol.936
....naravno da me nisu odmah našli...
Vidjela sam vozilo parkirano ispred Lidla i njih dvojicu kako me traže.
Kako ih nisam mogla dozvati zaključila sam da je najbolje da odhodam do njih što sam i napravila.
Bila sam slaba ali mi je sve to izgledalo smiješno.
kao u nekom pomaknutom filmu..
Jebo te, da je žešće bilo pa mogla sam ispustiti dušu u autu i nitko me ne bi pronašao..
no srećom bilo je kako je bilo...
Dovukla sam se do njihovog auta i bila sam poprilično cool sve dok me nisu pitali kako sam i krenuli se muvati oko mene čistiti mi ranu, stavljati šancov...tad je krenulo...
Suze...
sljevale su se u potocima..
...polegli su me na ležaj i krenula je vožnja...
Suze su mi curile preko cijelog lica nisam se nikako mogla zaustaviti...
Nisam se žalila, nisam tugovala jednostavno nisam mogla stati...
Vozilo hitne je polako klizilo prema Rebru.
Uz sve te suze smijala sam se sama sebi i dalje se korila u isto vrijeme...
Gledala sam po unutrašnjosti vozila pokušavajući se skoncentrirati na nešto ne bih li prekinula curenje suza.
...nije mi uspjelo....
Vrtila sam film svog dolaska do hitne, obrade rane na glavi i navlačenja "čarape".
Njih su me dvojica pokušali nasmijati pa su rekli da sam kao štrumfeta sa kapicom.
...Ja sam se smijala ...uz suze...koje su odbijale stati...
- 09:21 -
utorak, 25.04.2017.
suzama l'epim tapete vol.935
..zaključala sam auto i izašla iz njega...
...zastala sam na mjestu označenom za prelaz pješaka grozničavo fokusirajući se na mobitel.
Sa lijeve strane sam krajičkom oka, primjetila dvoja svjetla automobila.
Jedna su me skoro pregazila iako sam čekala na mjestu prijelaza a druga su stala.
Meni je to, naravno, bio znak da mogu preći cestu u parkingu i iz meni jako nepoznatog razloga, najkraćim putem prema ulazu koji vodi do trgovine.
...krenula sam i u tom mom pohodu me spriječio tup težak udarac...
"Koja si ti glupača!" naravno samoprijekor mi je bila prva reakcija "Koja si ti glupača, pa kako te moga RAMPA udariti po glavi!!" nastavljala sam se prekoravati dok sam zalelujala naredna dva koraka u smjeru trgovine uz pomisao "Ok, vidjeli su me oni iz auta, ali možda i nisu"
Namjeravala sam "mrtva/hladna" nastaviti do trgovine dok nisam osjetila kako mi krv curi po licu.
"Ooookkeeeejjjj" rekla sam sama sebi i okrenula se na peti i krenula prema autu "ne paničariti, moram samo izaći van iz garaže da uhvatim signal!"
Kako sam sjela u auto, zgrabila sam vlažne maramice koje su bile na suvozačevom mjestu i otvorila ih.
Inače vlažne maramice tog formata nikad nemam uz sebe, nemam obično niti obične, no tog sam dana sišla u Kozmo s namjerom da razmjenim novce za gablec. Nisam znala što bih, pa sam uzela vlažne maramice koje su se u tom trenu spasile.
I onda nek mi netko kaže da se ne dešava sve s razlogom...
No da...razlog...moglo bi se o tome..nadugo i naširoko...
Ali...
Grozničavo sam čupala maramice iz malenog paketića i pritiskala ih na vrh glave.
Bila sam nekako slaba ali odlučna u namjeri da izađem van iz garaže autom.
I uspjela sam.
Jednom rukom pritiskajući maramice na glavu, izvezla sam automobil van i parkirala na parkingu preko puta.
Usput sam se provezla u garaži pored par ljudi koji su veselo čavrljali.
Isti oni ispred čijih sam očiju doslovce "dobila po glavi" tako reći.
Parkirala sam, izvukla mobitel i birala "112".
"Dan, molim Vas hitnu" rekla sam sasvim smireno.
Kad su me spojili objasnila sam što se desilo, a sad kad malo razmislim bila sam sva van sebe. Zvučala sam otprilike ovako na pitanje zašto zovem
"Glupa sam pa sam dobila parkirnom rampom po glavi" rekla sam dispečerki.
Nakon što mi je obećala kako će pomoć doći uskoro i pokušala me nagovoriti da potražim kutiju hitne pomoći i nekoga sa ceste za pomoć da izvučem sterilnu gazu, odustala je i poklopila slušalicu.
Ja sam, pored otvorenih vrata automobila vidala svoje rane istim onim maramicama.
Čistila sam krv sa lica, traperica i unutrašnjosti automobila.
Onda sam platila parking da sluuuučajno ne ostanem kome dužna.
I to tri sata. Odmah.
Nema šale.
Stvarno sad kad pomislim samo sam na sebe non stop ljuta, sebi zamjeram i ljutim se a nikako ne bi tako trebalo biti...
Nikako naučiti...
Nikako se krenuti voljeti..
No da...u tom sam trenu začula sirene vozila hitne...
- 07:53 -
petak, 21.04.2017.
suzama l'epim tapete vol.934
..odmarajte..budite u zamračenom, nemojte slučajno biti na kompjuteru...
Bile su to riječi doktorice u prošli četvrtak.
i ja sam se toga držala do danas kao pijan plota.
Iako doduše nije mi baš prejasna razlika između pikanja na pc i buljenja u tv sto sam radila stalno...ok, jasno mi je, kad buljiš ne naprežeš mozak...no da, poslušala sam ju...
ovako je krenulo...
onaj prošli utorak koji je krenuo onako nakrivo...
trebao je naravno prema svim parametrima onih proročanstava "kad nešto krene loše jako dobro završi" završiti jebeno dobro.
I više od toga.
No ovaj puta...
Jednostavno...NIJE..
Ja imam jednu maniju (jednu od, budimo realni) da kad me netko nešto traži to mora biti ODMAH.
I tako, pod kraj radnog vremena me nazvao osnovnoškolski hare krišna frend i tražio me sitnu uslugicu.
Tražio me jedan telefonski broj.
Nedavno smo se bili našli i proveli moju pauzicu skupa pa smo između ostaloga dotakli se sudbine i jedne "vidovite" žene.
Kod nje sam ja bila prije ne sjećam se dvije-tri godine? za nju mi je Sunny bila rekla, a na moje veliko čuđenje i taj moj hare krišna frend je bio isto jednom prilikom kod iste.
I unatoč priči kako je bila sva nedorečena i neodređena i nije mu odgovorila direktno niti na jedno pitanje, taj me dan, u utorak nazvao i tražio njen telefonski broj.
Pregledala sam mobitel, no broja nije bilo.
Ja sam nekako između redaka zaključila valjda da mi taj broj više neće trebati iako sam se i saam bavila pomišlju da se opet "počastim" za rođendan bacanjem 400 kuma u vjetar kao i to prije nekoju godinicu.
Bila sam jednom nogom već van na izlasku sa posla no kako me tražio broj telefona, sjela sam ponovo za komp i pretražila telefonske brojeve na netu.
Našla sam dva broja i javila mu.
Niti jedan od njih nije bio broj mobitela pa nisam niti tu stala.
Sjetila sam se kako je Jenny nedavno bila kod nje pa sam joj poslala sms da mi pošalje broj.
Stvarno sam se ponašala kao luđakinja.
Kao da je smak svijeta i da budućnost rase ovisi o jebenom broju.
No da..mhm...
Sjela sam u auto i krenula put kuće iščekivajući Jennyn sms.
Kako mi je fridge vapio za punjenjem odlučila sam ići preko Savice i svratiti u Lidl tamo.
Baš sam taj dan zaključila kako mi je taj Lidl ustvari nekako "usput" i kako bih mogla češće na putu s posla tamo svraćati.
Na samom ulasku u Savicu dobila sam Jennyn sms sa brojem i cijenom usluga iste...radi se od 400 kuma, za česte polaznike je 300 a kako mi je hare krisna frend rekao, on joj je dao 100 kuma uz riječi "sestro, ovo što si mi rekla ne vrijedi više"
Naravno da nisam čekala da se sparkam u garažu Lidla već sam putem prosljeđivala sms neposredno pred sam ulaz u garažu Lidla.
Uzela sam parkirnu kartu i parkirala grozničavo pogledavajući da li je poruka otišla prije mrežnog black-outa.
Stvarno nisam normalna.
Kao da mi je život o tome ovisio...
Budi na službi drugimaaaaaa....
- 11:39 -
utorak, 11.04.2017.
suzama l'epim tapete vol.933
..danas je opet luuuudddd dan...
Kao da su svi poludili...svi pali s kruške...s drveta, čega već i udaraju udaraju glavom gore dolje...hopla cupla...
i nekako po meni skacu?
zastoooo?
....ocito mi svijetli jos uvijek onaj neonski znak na celu na kojem velikim slovima piše "HIT ME!!!"
ono...pročuo se glas kako dobro "primam"...mhm...
...mhm da...primam uvrede, pozivanja na red optužbe i slično...
Narode navali! ali ne boj se narode nije danas zadnji dan, ja to primam svakodnevno!!!
Ujutro me dočekao mail samozvanog estete..mislim ok budimo realni ja ga zovem iz sprdnje esteta i mislim da sam ga pominjala ranije...oooo da, trakavica sa njegovim neznanjem projektiranja...JOŠ TRAJE...
Ni bijeg u Tajland na skoro tri tjedna nije me spasio daljnjeg rada na tom projektu!
Da, da...ja mislila pobjeći kad ono...
Ne, neeee...pa ne može kolegicu samo tako pozivati na red...sočnije mu je mene..
i uglavnom dobijem mail jutros.....evo citirat ću zadnju recenicu
"...Zamolio bi te da, ukoliko se usvoji moj prijedlog, što prije finalizirate projekat i pošaljete na pregled, jer je prošlo više od mjesec dana otkakao ste dobili ispravljene nacrte i zaista više ne znam kako da iz dana u dan objašnjavam investitoru nastalu situaciju.."
Da pojasnim...projekte je sve vidio osim jednog ali zahtjeva da ih opet sve vidi "u đuture" jer ipak je on shef
Naravno da su mi nakon maila (a ima toga jos u mailu ali mi se ne da to sad..)počeli oni moji trnci sa stražnje strane glave i te pizdarije i počela sam se osjećati loše...
i opet sam imala žarku želju dati otkaz..ono sve poslati u PIZDU MATERINU, lijepo se okrenuti na peti a malom napisati povratni mail sadržaja "NABIJEM TE!"
Aliiiiiiii...
Stala sam na loptu.
I opet lijepo polako...udahnula...
Izdahnula i tako više puta...
Naravno da nije pomoglo.
Vrti mi se i vrti po glavi i vrti pa ću sad ovdje, da se smirim napisati malom odgovor šta da kaže investitoru..
"Dragi Pedja,
evo pomoći ću ti kako da obasniš situaciju investitoru da se sam ne mučiš.
Fino mu objasni da to sve jako dugo traje jer ti NE ZNAŠ projektirati a i imaš premalo vremena da bi pogledao poslane projekte, koje, istini za volju ne znam zašto ti šaljemo jer ih ne znaš čitati.
Nadam se da sam ti pomogla.
Želim ti lijep ostatak dana,
Lijepi pozdrav,
Mala Li.
ps. NABIJEM TE!"
Mislim da se sad osjećam malo lakše.
Zeričicu.
Ali ponekad i zeričica život znači
Ove druge kooperante ne želim niti pominjati u ovom nastavku.
čast izuzecima no, kako sam danas na glas rekla "A što ne radim kao teta u vrtiću jer bih onda bar znala lijepo da blesava pitanja postavljaju djeca i na njih se ne možeš ljutiti jer ne znaju. I to je slatko kad si mali.
Ali ovi bi trebali biti odrasli.
Svi od reda!
S naglaskom na "TREBALI" "
I tako...ne dam se, ne dam se....
a svi na me k'o lude kuje!
Ali zato...jucer je bio jako fiiinnn dan!
O...da...fin..nadasve...
- 10:14 -
ponedjeljak, 10.04.2017.
suzama l'epim tapete vol.932
...roditelj moj svagdašnji...
Približava mi se 45-ti rođendan.
naravno "malo" sam što bi rekli u kurcu...
Tako to kod mene biva, svaki rođendan i svaki Božić...
Dani obiteljski..
kako je moj rođendan obiteljski'
Paaaa nekako je uvijek vezan uz uskrs..
Dakle imamo dva obiteljska blagdana i mene in between...iliti između
I tako...a kako drugačije nego preispitivati smisao svojeg postojanja jer ti je u genetskom kodu ta žeđ za obitelji..
Ono..za skladnom obitelji koja se međusobno voli i podupire i tako to...
I tako nazove mene moja mama.
Da, da, nisam posvojena, ja jesam njeno dijete iako sam se poveliki broj puta pitala je li to istina.
I malo nas dvije pričamo a ja kako sam u bedu skratim taj razgovor pod isprikom da i nisam baš nešto rapoložena..
Sutradan me mama nazove zabrinuto i pozove me na ručak.
Kako sam već imala dogovoreno nešto drugo, lijepo joj se zahvalim i zaželim joj lijep ručak i lijep dan na što će ona stvarno zabrinuto
"I Mala Li, ako hoćeš, mogu ja naručiti kod doktorice još onih tableta koje je meni prepisala doktorica prošle godine (radi se o nekim testnim antipsihoticima...nesto tako), ili bi mogla možda razgovarati s nekim o tome što te muči..."
...tu sam se ja vragoslasto nasmijala sama sebi u bradu...potiho...
"..jer ti se trebaš riješiti tih stvari..."
"Kojih stvari" pitala sam ju "i tko će to meni pomoći i kako da ja ne osjećam potrebu za mužem i obitelji?"
"AAAAaaaaaaaaaaaa" na to će ona kao prava majka svome djetetu "pa 10 ti je puta bolje bez djece, okupitaju ti svo vrijeme i ne možeš se baviti sobom!"
"I to što si se udebljala, pa nisi više dijete ti si žena i moraš imati obline!" završila je izlaganje..
Ja sam se u sebi grohotom smijala...možda bi se netko drugi zgražao ali ja sam se smijala pomišljajući opet kako sam ja još super ispala s obzirom na roditelje i onaj crnjak da mi Bog ne da djecu da ne ponavljam greške svojih roditelja..
No da....
Jučer me još to diralo...danas me više uopće ne drži...
Jer...
Danas je lijep dan...
- 15:41 -
petak, 07.04.2017.
suzama l'epim tapete vol.931
...DA...VRATILA SE MALA LI PO JOŠ....
opaaaa velika slova...
...neka ih...
Tata je ovaj puta našao za zgodno da me optuži da sam ja njega optužila da je on kriv za rastavu braka njega i mame koja se razvlačila tamo negdje davno...prije 20tak godina...
Ja sam, naravno, izgubila tlo pod nogama...
Urlajući iz sveg glasa "ti nisi NORMALAN, ma ti si za mene...MRTAV!!!!" i skvičeći kao ranjena životinjica odvukla sam se tetki u kuću.
Tresla sam se.
Slinila...
...curile su mi bale iz nosa...
Grčevito sam se držala za stol kao da mi je to jedina slamka koja će me izvući iz tog začaranog kruga.
U tom sam stanju bila 10-tak minuta dok mi tetka nije ponudila tabletu.
Čarobni normabel.
Koji sam zalila pivom.
Iz glave mi nije izlazila scena tatinih očiju koje zrače neskrivenim zadovoljstvom jer gleda kako se lomim..kako me sasjekao...još jednom...
Nakon toga sam se doslovce...onesvjestila na dva sata.
Kad sam se probudila, bila sam "k'o nova"
Pokušavam ne vrtiti po glavi taj film opet i opet no obećala sam sebi da kod tate više...NE!
no da...mhm...
Opet sam nasjela na foru...
Vječiti klasa mazo optimist
...i nagli prijelaz s teme...
U utorak sam opet bila na stand-up showu i nekako si razmišljam početi laganini sprdati se na ovim stranicama sa vlastitim životom.
vezama.
"Ljubavima" (sa razlogom je pod navodnicima)
""Obtelji""
i inome...
Materijala stvarno IMAM.
Nije da se nema.
Imam..
do jaja..
Dakle, od sljedećeg broja...samo crnjaci...mislim ne crnjaci za rezanje vena i zgražavanje kao na početku ovog bloga nego crni humor.
Možda me to spasi..
Možda...
Možda su u ..šumi?
- 13:56 -
srijeda, 05.04.2017.
suzama l'epim tapete vol.929
..petak je bio stvarno DIVAAAANNNNNnnnnn!!!!!...
Kratak...sladak...
Subota je prošla jako lijepo.
Bila sam na kavici sa jednom frendicom i bilo je baš cool...potrajala je kavica...
Poslije kavice malo švrljanja po ccone west u potrazi za kakvim cipelama ili nečem sličnom.
Cipelice nisam našla, za krpice sam se samouvjerila da mi NE TREBAJU.
Istina.
Imam pun ormar robe.
u neku doduše ne stanem, ali tko mi je kriv
A onda je došla...nedjelja...
Stvarno već prekodugo vremena odgađam neizbježno.
Baš kako Borg kaže Resistance is futual, you will be assimilated...tako je i moja podsvijest jako odlučna po tom pitanju.
Kaže ona meni "Ne opiri se...to moraš napraviti, otići u Bjelovar..."
iako sama tvrdimi uvjeravam sve oko sebe da se "mora" jedino umrijeti...pokleknula sam zazivu svoje savjesti i podsvijesti.
"Ajde, idemo, pakiramo se!" najavila sam Einyu i moje putovanje u još jednu propast je krenulo.
Sve sam isplanirala...kako ću ih posjesti, i tatu i tetku i objasniti im neke stvari...
Dati im opciju...ok, dati im ultimatum...
O čemu se radi?
Pa s tatom sam primjerice htjela staviti crtu preko prošlosti i krenuti svježe, iz početka, bez suoptuživanja, predbacivanja i inog...
Tetku sam htjela zamoliti da mi ne radi scene prilikom svađanja s tatom jer se ionako njemu svaki puta vraća po još....
...baš kao Lesi...
...baš kao i ja...
- 11:34 -
suzama l'epim tapete vol.929
..petak je bio stvarno DIVAAAANNNNNnnnnn!!!!!...
Kratak...sladak...
Subota je prošla jako lijepo.
Bila sam na kavici sa jednom frendicom i bilo je baš cool...potrajala je kavica...
Poslije kavice malo švrljanja po ccone west u potrazi za kakvim cipelama ili nečem sličnom.
Cipelice nisam našla, za krpice sam se samouvjerila da mi NE TREBAJU.
Istina.
Imam pun ormar robe.
u neku doduše ne stanem, ali tko mi je kriv
A onda je došla...nedjelja...
Stvarno već prekodugo vremena odgađam neizbježno.
Baš kako Borg kaže Resistance is futual, you will be assimilated...tako je i moja podsvijest jako odlučna po tom pitanju.
Kaže ona meni "Ne opiri se...to moraš napraviti, otići u Bjelovar..."
iako sama tvrdimi uvjeravam sve oko sebe da se "mora" jedino umrijeti...pokleknula sam zazivu svoje savjesti i podsvijesti.
"Ajde, idemo, pakiramo se!" najavila sam Einyu i moje putovanje u još jednu propast je krenulo.
Sve sam isplanirala...kako ću ih posjesti, i tatu i tetku i objasniti im neke stvari...
Dati im opciju...ok, dati im ultimatum...
O čemu se radi?
Pa s tatom sam primjerice htjela staviti crtu preko prošlosti i krenuti svježe, iz početka, bez suoptuživanja, predbacivanja i inog...
Tetku sam htjela zamoliti da mi ne radi scene prilikom svađanja s tatom jer se ionako njemu svaki puta vraća po još....
...baš kao Lesi...
...baš kao i ja...
- 11:34 -
