...DA...VRATILA SE MALA LI PO JOŠ....
opaaaa velika slova...
...neka ih...
Tata je ovaj puta našao za zgodno da me optuži da sam ja njega optužila da je on kriv za rastavu braka njega i mame koja se razvlačila tamo negdje davno...prije 20tak godina...
Ja sam, naravno, izgubila tlo pod nogama...
Urlajući iz sveg glasa "ti nisi NORMALAN, ma ti si za mene...MRTAV!!!!" i skvičeći kao ranjena životinjica odvukla sam se tetki u kuću.
Tresla sam se.
Slinila...
...curile su mi bale iz nosa...
Grčevito sam se držala za stol kao da mi je to jedina slamka koja će me izvući iz tog začaranog kruga.
U tom sam stanju bila 10-tak minuta dok mi tetka nije ponudila tabletu.
Čarobni normabel.
Koji sam zalila pivom.
Iz glave mi nije izlazila scena tatinih očiju koje zrače neskrivenim zadovoljstvom jer gleda kako se lomim..kako me sasjekao...još jednom...
Nakon toga sam se doslovce...onesvjestila na dva sata.
Kad sam se probudila, bila sam "k'o nova"
Pokušavam ne vrtiti po glavi taj film opet i opet no obećala sam sebi da kod tate više...NE!
no da...mhm...
Opet sam nasjela na foru...
Vječiti klasa mazo optimist 


...i nagli prijelaz s teme...
U utorak sam opet bila na stand-up showu i nekako si razmišljam početi laganini sprdati se na ovim stranicama sa vlastitim životom.
vezama.
"Ljubavima" (sa razlogom je pod navodnicima)
""Obtelji""
i inome...
Materijala stvarno IMAM.
Nije da se nema.
Imam..
do jaja..
Dakle, od sljedećeg broja...samo crnjaci...mislim ne crnjaci za rezanje vena i zgražavanje kao na početku ovog bloga nego crni humor.
Možda me to spasi..
Možda...
Možda su u ..šumi?


Post je objavljen 07.04.2017. u 13:56 sati.