nedjelja, 31.12.2017.
....bome se naspavah ovih dana...
Svaki dan do minimalno devet. Ok,ok, ponekad bih hipnotizirano buljila u tv do min 1 po noci...
Sjedim u busu...za NEmacku...
Ne, nisam jedna od onih koji imaju one way ticket...ja se vracam za dva dana...
Didica iza mene tolikoo smrdi da mi se vec duze vremena povraca al ne dam se...jos malo...
E da mi je sad onaj lijek koji mi je upio smrad u autu!
Da,da, caroban lijek...
U autu je smrdilo fest.
Bilo je neizdrzivo.
A onda sam upitala tetku google sta s tim..
Rece tetka...
...soda bikarbona!!!
Kupila sam kilu iste i dobro nabrasnila udubljenje za kotac.
Tako sam se vozila 24 sata i....smrad je kao rukom bio odnesen!!!!
Za nepovjerovati!
I vlaga i miris...cudo!!!
Istini za volju vozila sam se jos tjedan sa dvije zdjelice sode...za svaki slucaj...
Eh da mi je sode sad...
- 04:48 -
ponedjeljak, 18.12.2017.
suzama l'epim tapete vol.986
...nakon petminutnog njušenja gepeka oboje smo napola nadrogirani odustali...bar privremeno...
"Čuj, sutra ti ne mogu popraviti auto, probaj gfa još sutra luftati pa ako i dalje bude smrdilo, dovezi ga prekosutra ujutro." rekao je automehaničar.
Pozdravili smo se i on je otišao kući.
Ja sam i dalje uporno njuškala po gepeku.
U glavi mi je bilo...malo je reći "mutno"
Glava me počela boliti, počela sam kihati....znači...stvar je u gepeku...
Čvrsto sam odlučila rastaviti cijeli gepek sutradan poslije sastanka u 11.
Einya više nisam tjerala u auto jer sam onaj prvi puta vidjela da je jadničak iako smo se vozili otvorenih prozora, bio sav nadrogiran.
Naime kad smo iz šetnje došli kući samo se popeo na krevetac spavao dva sata u komadu ne mičući se sa mjesta.
Miš moj mali.
Put do sastanka je protekao vrlo zanimljivo...
Naravno, izmislila sam novu metodu...
Spuštena stražnja stakla do kraja, prednja zericu i nafrljeno grijanje do jaja..
Unatoč tome, iako se nisam smrznula, došla sam do stastanka lagano omamljena...
Kad je sastanak završtio uputila sam se do samouslužne autopraonice.
Odlučila sam usisati malo stražnju Einyevu klupu i na nju nabacati sve one stvari iz gepeka.
Tako je i bilo.
Kad sam oslobodila gepek, podigla sam zaštitu sa rezervnog kotača...odvrnula sam kotač i iščupala ga van...
Imala sam što za vidjeti!!!!
U ležištu rezervnog kotača ležalo je pola centimetra poluishlapljele tekućine za stakla...
...živi koncentrat koji me....DAVIO
ZNAČI TU SI!!!!! pobjedonosno sam uskliknula i krenula tražiti razlog curenja...
Mic po mic sam zaključila da je cjevčica koja dovodi "vodu" do stražnjeg brisača negdje pukla.
Pokupila sam vodu sva happy i miylila kako sam super cool riješila se smrada na brzinu no...mhm...da...
Na ležištu rezervnog kotača, na njegovom samom dnu su priljepljena četiri oveća komada komprimiranog kartona koja su se natopila do krajnjih granica.
Moje brisanje im nije značilo apsolutno NIŠTA!
"Izvjetrit će se....do rpoljeća 
" smijala sam se sama sebi a bila sam u stanju da samo što se ne rasplačem.
Auto mi je trebao koliko zbog mene toliko i zbog Einya kojeg u slučaju "luftanja do proljeća" ne bih nikako vozila u autu do tog proljeća!!!
A to....nije NIKAKO dolazilo u obzir!
...ajde ok, bar sam riješila šta je problem...pokušavala sam se utješiti čekajući sutra da odvezem auto meganičaru.
Auto je običnom prolazniku izgledao kao da je selidba u pitanju...
Gepek rastavljen,
na stražnjem sjedalu rezervni kotač i stvari iz gepeka...
...na suvozačevom set ljučeva i dizalica...
...i dalje sam vozila otvorenih prozora jer je smrad bio neizdrživ!...
- 15:46 -
suzama l'epim tapete vol.984
...neizdrživo?..
mhm da..i više nego neizdrživo..Počela sam šmrcati,pa kihati pa...i sve to u nekih samo 7 minuta vožnje do kuće!
Sutradan sa pokušala Einya odvesti u šetnju autom...
Pokušala kažem, jer nije htio niti blizu autu!
Onda sam otvorila sva četiri prozora...
...kišica je rominjala a mi smo se, jureći brzinom puža...VUKLI prema odredištu.
Niti meni niti njemu nije smetala činjenica da u autu PADA KIŠA!!!!
Kad smo se napokon vratili kroz glavu je krenulo vrtiti se mic po mic...
Pa MAJKO mila, pa šta je sad? Se počeo auto kvariti?
Ne kužim...ali ikako ne kužim pa to je za POPIZDITI!!!!
Kako i dalje ikako ne vjerujem vlastitoj prosudbi(na žalost, još nijakko nisam naučila vjerovati samoj sebi bespogovorno), sutradan sam poslala Jane u auto.
"Daj, please" započela sam" odi do auta i vidi jel ti se šta osjeti unutra po kemikaliji nekoj".
Otišla je i ubrzo se vratila "Je nešto" odvratila je "niej ono baš prejako ali osjeti se"
"DOBRO JE NISAM LUDA!!!!!" odvratila sami nazvala automehaničara. Svratio je to veče...
"Ja ne osjetim ništa" bila je njegova dijagnoza"
Sumnja u mene i moj nos koji je bio baš u onoj fazi menge kad osjetim čak i kad prdne susjed u zgradi PREKO PUTA je kucala na prozor auta no nisam se dala smesti.
Prvo je iščupao filter kabine.
Oboje smo zabili nos u njega požudno udišući filterove čestice..
...ništa...
Onda je otvorio haubu motora...
Ma sve sam ja to jučer prošla. čak sam u trenu nemoći išla otvoriti spremnik goriva i njuškati čep da vidim je li to što smrdi miris benzina.
Nije bio.
Motor ko motor...NIŠTA
Daj malo pošpricaj i upali brisače da vidiš je li to taj miris" bila sam uporna.
Upalio je motor, pošpricao stakla i upalio brisače.
Brisači su u tom trenu napravili zig/zag/medvešč..... i stali sa radom.
Majstor je počeo grozničavo oblijetati oko brisača a oni niti da bi!
Uspaničio se.
Nije ni meni bilo svejedno, no i dalje i je jako smrdilo pa je moja logika bila...jedno po jedno...
Suprostno svemu u što vjerujem...uzela sam manuall u ruke...
Nasmijala sam se automehaničaru i viknula mu "NAŠLA SAM!"
Pretvorio se u uho dok sam ja čitala....naime..brisači se samoinicijativno blokiraju čim je dignut poklopac motora!!!!
Nravo Njemac!!!!
Oboje smo se dobrano nasmijali a automehaničar je rekao na glas ono što ga je tištilo u trenu kočenja brisača "Pomislio sam" rekao je "pa nije valjda da je motor brisača bio pri kraju i da je baš krepo kad sam ga ja upalio!"
I dalje smo se smijali...
Bila je to kao jedna jako poznata scena iz onog crtića "A-je-To!"
Ugasili smo motor auta, spustili poklopac haube i nastavili njuškati po autu.
"Da nisi nešto prosula po gepeku?" pitao me otvarajući ga
"Nisam, ali nikad ne znaš idemo provjeriti!"
Vani je bio već mrkli mrak, bilo je sedam navečer, zima, je ne, a nas smo dvoje kao dva zadnja debila zabili glave i njuškajući pipkali po gepeku...
Ona dva iz A-je-To su mala djeca za nas kako je to u tom trenu izgledalo 
- 13:30 -
srijeda, 13.12.2017.
suzama l'epim tapete vol.983
".....klima je TO SHIBA
..nemam staklo desno..."
Tako pjevaju u Dubioznom kolektivu iz Bosne...ahahahahaha
I kod mene shiba u autu klima TO shiba...ahahahahaha...
Ne, nije mi razbijeno staklo nego se svojevoljno vozim sa spustenim straznjim staklima...
Zasto? Kako? Zar vani vrucina jest?
Pa nije da je neka cica zima, al spustenih stakala vozim da se ne ugusim...
Pocelo je preksinoc....
Bila sam u Lisinskom na stand up showu. Eee ako je dvaput rasprodana velika dvorana, mora da je jebeno dobar tip, neee?
Ok, da dusu ne grijesim...nije da je los, dobar je, ali samo dobar..vidjeh i nasmijah se boljima...
Mislim...svaka cast na mudima...ali da, samo dobar...
Kad sam se vratila do auta nakon sto sam otpratila Jelly na vlak, otkljucala sam auto, otvorila vrata i...
...umalo se onesvijestila od "mirisa"
U sekundi sam pocela kihati, glava me krenula boliti i ja sam automatski ukljucila TO shibu spustajuci sva 4 stakla.
...bilo je NEIZDRZIVO
- 15:59 -
