nedjelja, 29.07.2018.
suzama l'epim tapete vol.1009
...Einy spava uz moj krevet
To mu je nova navika. Ne znam je li zbog razdvojenosti dok sam bila na moru ili same bolesti, ili godinica vec, no primjetila sam da se uglavnom trudi biti u istoj prostoriji samnom.
Neki dan sam preletala preko njegovih fotografija i naletila na onu di je sediran...ufff zlo mi je kad se sjetim, no red je da zavrsim sa pricom kad sam ju vec zapocela...
...Kad se pojavio doktor, Einya smo na jedvite jade na silu prevalili na bok.
"Pas je pod velikom upalom" rekao je doktor "sedirajte ga i obavite rtg kukova"
Pustili smo Einya da ustane na sto je on skocio unezvjereno i sutke stao uz mene.
"Sad ce doci anesteziolog pa ce ga sedirati pa odite s njim na rendgen. Uzmite tamo kolica kad zavrsite i dovezite psa nazad da mu damo nesto da izadje iz anestezije" rekla je zena koja nas je primila.
Sutke sam klimnula glavom.
Odveli su nas u neku od soba u blizini.
Ustvari ne znam bi li to nazvala sobom ili hodnikom.
Na kolicima do nas je lezala kujica razderane noge sa svoja tri covjeka oko sebe.
kraj nas je upravo prosao veliki vucjak sutke se vukuci iza vlasnika.
Mi smo stajali u kutu.
Ja sam ustvari stajala a Einy je sjedio skrivajuci se iza mojih nogu.
Mish moj mali....
Tik do nas su se nalazila vrata za izlaz van kroz susjednu prostoriju.
Tehnicar je stajao uz nas sutke.
Bio je to muskarac nekoliko godina stariji od mene podosta isaran sijedima.
Bio je nehajan.
Znam da je radio i gore stvari od ove danas sa nama i totalno otupio vec ali me to i nije tjesilo bas.
Uto se pojavila anesteziologica.
Bila je to vitka mlada cura u kasnim 20-tima,ranim30-tima sa pearsom i tetovazom.
Zanemarimo tatoo i pearce, ona sama mhp niti malo nije uljevala povjerenje.
"Drzite ga cvrsto, ovo ce ga boljeti", rekla je
Tehnicar i ja smo se bacili na Einya.
Psovala sam u sebi.
Cura je zabola Einyu iglu u but, Einy se ustao, igla se odvojila od sprice i odletjela u stranu.
...pasmater...
- 09:21 -
nedjelja, 22.07.2018.
suzama l'epim tapete vol.1008
...na Veterinarskom nas je fakultetu dočekala gužva...
Bilo je tu svega...pasa...maca..zečeva...i nas dvoje.
Kako nam je bio prvi put nismo znali tko gdje šta i kako no brzo smo se snašli, pronašli kutak za čekanje i čekali...
Nakon nekakvih 20-tak minuta došli so na red.
Po mom sudu, relativno brzo.
Nije se znalo tko je više uoplašen...Einy ili ja.
Trudila sam se svim silama da to ne prenesem na njega, ali najiskrenije ne znam koliko mi je to pošlo za rukom jer sam u sljedećih sta i pola bila jednostavno PRESTRAVLJENA!!!
"Šta mu je?" upitala me ženskica, očito na specijalizaciji.
"Jučer smo bili na fazanima i kad je drugi puta doskočio pokazao je da ga jako boli a hodao je kao da je iščašio kukove koliko god da to glupo zvučalo" izrecitirala sam u jednom dahu istu onu pjesmicu koju sam joj izrecitirala kad sam se upisivala.
"A-ha" rekla je "pregledat ćemo ga na strunjači, sad ću pozvati pomoć.
Došli smo do strunjače onakve iste na kakvima smo kao mali radili zvijezde...mislim neki od vas, meni to NIKAD nije polazilo za rukom.
Jednostavno se nisam mogla/htjela toliko opustiti..
"Tu ćemo ga sad prevaliti na bok a onda ćemo provjeriti zglobove" rekla je a ja sam ju pogledala s dignutom obrvom
"Vi ga držite za glavu da Vas vidi da nije u panici"
"Okeejjj "rekla sam "pokušat ću ga sama spustiti"
Izdala sam naredbu a Einy niti makac.
Ukočio se na mjestu toliko da nije htio niti leći.
Kad sam povisila glas zalegao je ali se nije dao prebaciti na bok.
Prebacili smo ga svo troje na silu.
"Opusti nogu, opusti nogu" govorila je ženska a zatim me nakon par minuta neuspješnog pokušavanja da Einyopusti nogu upitala "jel bi Vi imali šta protiv da ga sediramo za pregled?"
"Bih" odgovorila sam mrtva hladna.
"Ok, onda ću pozvati nekog iskusnijeg da ga pregleda" nastavila je i nestala.
Sačekajte tu.
"Mamicu ti poljubim" mantrala sam u sebi "anestezija za pregled, ma da ne bi!!!"
Einy je unatoč mom tepanju, ljubljenju nuškice i ostalome bio u velikom šoku.
Tehničar i ja smo ga i dalje držali na boku a on je jadniče od šoka samo odbacivao dlaku.
Prolazile su minute koje su trajale kao sati...nakon jedno pet minuta naišla je veterinarka i rekla "Sad će" i opet se izgubila a ja sam nagovorila tehničara da ga pustimo malo dok čekamo.
Einy je kad smo ga pustili ekstatično uz vidljiv veliki napor posločio na noge.
Na strunjači je ostavio iza sebe pune tri šake dlake....
...sad je već bio u fazi perutanja...
- 09:04 -
četvrtak, 19.07.2018.
suzama l'epim tapete vol.1007
...danas u 4.40 krecem put doma...
...moram priznati da me veseli 
Jedva cekam subotu ujutro da odjurim po Einya...mish moj maleni...
....
...kad sam se vratila autom, Einy se na jedvite jade uzverao u auto.
Njih dvije su ostale u setnji a nas dvoje put doma...
Kad smo dosli kuci samo se stropostao i odspavao ostatak dana...
"Ok, ako bude takav ujutro,idemo na veterinarski" obecala sam nam oboma.
Sutradan u jutarnjoj setnji u sest ujutro, Einy mi se vukao uz nogu...
Nije bio dobro...
To smo jutro otisli do veterinarskog fakulteta...
- 07:55 -
suzama l'epim tapete vol.1006
...Einy se i dalje vukao iza mene...
U velikim bolovima.
Sad to znam. :sad:
Nije ispustao ni zvuka.
'Misicu, jel sve ok?" pogledala sam ga.
On se, pogledavsi me, samo nastavio vuci iza mene cudnjikavo sepajuci.
"Nesto gadno nije u redu" rekla sam frendici a ona me pozvala da stanem i propustim Einya ispred sebe.
"Daj mu pogledaj kukove" rekla je"jel tebi to ne izgleda cudno?"
Vec sva izvan sebe a pokusavajuci biti cool zbog Einya, zapiljila sam mu se u guzu.
Kukovi su nekako cudno na momente jedan pa drugi izvirivali kroz Einyev straznji dio.
"Majko mila",zavapila sam "pa on hoda kao da su mu iscaseni kukovi"
Znala sam i u tom trenu kako znam i sad koliko glupo ta izjava zvuci, no to jedino opisuje kako je izgledao Einyev hod u tom trenu....
"I jos sepa na nogicu" nastavila sam ispod glasa trudeci se ne uznemiriti Einya.
Einy se nije osvrtao.
Nije zastajao.
Samo se i dalje vukao izgledajuci totalno slomljeno i staro.
Einy je u ta dva skoka sa svojih prposnih sest doskocio na vec zrelih bar 10...
Kako smo bili jako daleko od auta, zamolila sam frendicu da ostane s njih dvoje na kraju polja dok ja otpjesacim po auto.
Einya sam podragala po glavi i zamolila ga da me saceka jer ja "idem u ducan".
Podigao je glavu i sutke poslusao.
Nije bilo one ushicenosti i energije i na kraju tuge jer stvarno ne ide samnom kao sto je bude svaki put.
Nije bilo nicega.
Samo je ostao stajati.
Odjurila sam ka autu koliko su me noge nosile...
"Samo da mu nije nista. Samo da mu nije nista. Samo da mu..."groznicavo sam ponavljala u sebi....
- 07:34 -
srijeda, 18.07.2018.
suzama l'epim tapete vol.1005
...sjedim na klupici povrh rabskog Jardina....
Sjedim i zaustavljam suze.
Ma ne. Ne placem...
No zasto suzd teku?
Mhm...cudno je to...
Jutros sam setala po drugi puta sama ujutro rano. Iako smo legle iza ponoci jer smo bile na predstavi otpisaNE(za preporuku svaku ukoliko Vam treba malo razbibrige i veselja u zivotu) probudila sam se oko pola 7 i krenula u jutarnju setnju.
Oduvijek volim te jutarnje morske setnje...tako su opustajuce...svjeze...
Secuci starim gradom Rabom naletila sam na sad crkvu a nekad katedralu Uznesenja Blazene djevice Marije.
Kako nisam bila prikladno odjevena, stala sam pred otvorena vrata, prekrizila i krenula moliti Ocenas.
Pri zavrsetku sam zamolila Boga da izuzme Einya patnje, da ako vec netko patiti mora neka to budem ja...
Prekrizila sam se, zahvalila i krenula dalje..
Nakon par metara naletila sam na tri casne sestre.
Dvije mladje nekih 30-tak stidljivo su me odmjerile jer sam bila u kratkim hlacama uz maleni smjesak na ustima. Nasmijala sam im se njezno i klimnula glavom.
Treca starija od svih nas trudila se ne gledati me no kako su one dolazile iza ugla doslovce je to bilo gotovo nemoguce.
Uz osmjeh sto su mi ga izmamile dvije mladje, vedro sam pogledala stariju i iz mene je u djelicu sekunde samo od sebe izletilo "Hvaljen Isus"
U brzini naseg mimoilazenja cula sam u letu "Na vijeke"
Cim sam zamakla za ugao odakle su casne naisle, krenule su mi suze na oci.
Reklo bi se , nicim izazvane...
Kad sam uocila klupicu brzo sam se bacila na nju i krenula zaustavljati suze koje su netrimice kapale mi u krilo...
Kad sam se scoolirala krenula sam dalje i naisla na dvije cure sa tri psa od kojih je jedna zenka vizle.
Odmah sam pomislila na Einya, stala i pomazila staru zenkicu dok je ona uzivala bas kao i Einy...iz njenih me ociju gledao Einy...
Neka kaze tko sta hoce...no...slucajnosti ne postoje....
- 23:06 -
utorak, 17.07.2018.
suzama l'epim tapete vol.1004
...nasli smo se na zbornom mjestu...nas cetvero...
Njih dvoje su skakutali uokolo a nas smo dvije setale uz pricu....
Radili smo krug oko bolnice u Blatu, jeli sljive i trazili "zeke" i "vjeverice".
Naime nasim su to najmilijima kod rijeci za sve sto njih dvoje "hvataju"...
Einy se u jednom trenu ukocio u onom poznatom lovnom polozaju na tri noge.
Cetvrta je bila savijena i pokazivala di je plijen.
Nije se micao i plitko je disao.
Svi smo stali, a ja izvadila fotoaparat da ga skljocnem prije skoka.
Znala sam da je rijec o fazanu.
I dalje je par trenutaka stajao i zatim...skok!!!
Fazan je uzletio uz puno buke,a Einy ponosno iskocio iz kukuruza vazno pretrazujuci teren..
"Zeko? Ma bravo bravoo!"bodrila sam ga dok je paradirao uokolo kao pravi lipicaner, a zatim se ponovo ukocio...
...nozdrve su mu se na njuskici sirile i suzavale u laganom ritmu...
...stajao je kao ukopan i bas ga je bilo lijepo za vidjeti, a onda ...skok...
Fazan je opet izletio iz kukuruza...Einy za njim ali ovaj put polako.
Dosao je vukuci se polako do mene i stao.
Drzao je jednu nogicu u zraku tuzno me pogledavajuci..
"Sta je bilo?" upitala sam ga sagibajuci se "boli nogica?"
Einy me netremice tugaljivo gledao.
"Daj da vidim" rekla sam i krenula pregledavati dignutu sapicu."Nista ne vidim ma sve je ok" rekla sam vedrim glasom i pustila mu nogicu
Obicno bi to bilo dovoljno i Einy bi odskakutao veselo dalje.
....ovaj puta nije...
- 11:00 -
ponedjeljak, 16.07.2018.
suzama l'epim tapete vol.1003
...to sam se popodne castila...
Kad sam zavrsila s poslom doslo je vrijeme masaze.
Punih sat vremena za 75 kuna!
Cura se jos uci ali za te pare bilo je i predobro...
Shvatila sam nedavno(ok ovo ce zvucati otuzno a nije mi namjera) dok sam bila na rodjendanskoj masazi koju mi je poklonio frend iz Splita,da mi je masaza bila posebno dobra iz jednog skroz meni neocekivanog razloga.
Ne samo zato sto nisam godinama bila na masazi vec i zato sto mi je nedostajao ljudski dodir...
Poucena meni sokantnom istinom, nedugo nakon te, kupila sam si tu masazu od 75 kuma s koje sam izasla leprsavo i podosta masno to popodne...
Dok sam koracala veselo i rastereceno prema autu zazvonio je telefon.
.Bila je to frendica koja ima divnu pesicu Akiticu i dogovor za druzenjem je pao u tili cas.
Odvezla sam se po Einya i krenula put zbornog mjesta...
...Einy je bio happy bas kao i obicno...
- 07:18 -
nedjelja, 15.07.2018.
suzama l'epim tapete vol.1002
...svuda oko mene zrikavci...
Sjedim na jednoj klupici dok na drugoj nasuprot drzim noge...
Na moru sam.
Na Rabu, u Rabu.
Da budem iskrena nisam vjerovala u odlazak na more sve dok se nisam s koferom"na uzici" i ruksakom na ledjima uputila put hotela Istra u Rabu
Svjeze sa rapskog autobusnog kolodvora.
Teska sam srca pregrizla neke stvari i ipak otisla na more.
Znala sam ukoliko ne odem, poludit cu.
Ali ono istinski do jaja ne ovako"malo" sto vec jesam.
Ovo malo je pod navodnicima jer sam se opet dovela do toga da na pojavu stresa reagiram fizicki.
Jednostavno kad sam u stresnoj situaciji tijelo me prvo upozori trncima straznjeg dijela glave.
Ako to ignoriram i ne ubijem daljnji stres...pocnem se tresti...
Nda...dosta o meni...
Vratimo se misicu...
Taj smo dan bili na Bundeku.
Einy jednostavno kao i svaki pas sa iole ispravnim nagonima...OBOZAVA trcati za lopticom..
Tako je bilo i taj dan...za vrijeme moje pauze skoknula sam s njim do Bundeka.
Parkirala sam ispod mosta i izvadila lopticu.
Sreca je u trenu preplavila Einya i cijeli Bundek s njim...ma sta Bundek, cijeli ,Novi Zagreb!!!!
Einy je zdusno ganjao lopticu, presjecao joj put, skakao u zrak loveci ju. Bilo ga je uzitak gledati.
Ma...DIVOTICA
Nakon prve runde slijedilo je kakanje i opet jurnjava za lopticom.
U jednom je trenu malo posustao.
Donio je lopticu na dva metra od mene i legao.
Vruce je i izmorilo ga, pomislila sam...
...eh...koja naivka...
- 13:18 -
srijeda, 11.07.2018.
suzama l'epim tapete vol.1001
...jutros je lijepo kišilo u šest ujutro..
Kako znam šta se dešavalo u šest?
Paaaa...znam da nisam jedina i da nas ima još, ali u šest ustajem svakog dana (borim se da vikendom bude par pola 7, 7, nekad mi se posreći pa doguramo i do pola 8) i šećem s Einyem.
Jedno jutro je ta šetnja izgledala jaaakkkooo čudno.
Naime, Einy je ...a kako reći drugačije nego vižlast.
On jest mađarska vižla i tko je mađarske vižle vidio nekad zna da su iste krcate energijom.
Einy nije izuzetak. Kad god ga netko vidi kako se uvija, ide tamo vamo mrdajući onim svojim slatkim mišićavim guzovima upita me je li štene.
Kad mu naredite da ide polako jer ne znam želite vidjeti da li iz susjedne ulice kojim slučajem izleće automobil ili pas, radi to tako usiljeno da je smiješno gledati i s neskrivenim nestrpljenjem čeka da mu se kaže da krene.
Kad čuje kreni prvo mu guzovi onako veselo poskoče u zrak i onda nastavi dalje. Ja ga zovem singerica....jer je moja mala mašinica koja brzo veze...
Tog jutra Einy mi je polako šetao uz nogu.
Zabrinula sam se.
Taj dan mu nisam davala da trči za lopticom.
Ni dan poslije.
Bilo je takvih faza kad bi Einy šepuckao pa bi stali sa aktivnostima, ali nikad mi nije išao uz nogu.
Bila sam prestravljena.
Što sad?
Kako sad?
Pa nije valjda da ćemo morati na rendgen...
Prošla su dva dana, sve je opet bilo normalno...
...bar sam se ja tako tješila...
Otišla sam do pet shopa, opisala šta i kako i tražila neke suplemente da mu se malčice ojačaju zglobovi jer sam sumnjala da je u tome problem.
Nabavila sam glukozamin i spremno mu ga drobila i miješala sa hranom...
I bilo je sve naizgled ok...
....da...opet sam se samo tješila....
- 07:06 -
četvrtak, 05.07.2018.
suzama l'epim tapete vol.1000
...woooooowwwww.....blog 1000!!!!
Eto ga doživjela sam i to...
Sad bih se mogla baciti na revidiranje bloga i pisanje ako ne scenarija za seriju pa bar za knjižicu mog života...
Eh kakva bi to bila knjiga...kažem knjižicu jer ljudi baš ne vole o tuđim ne-srećama...ili ...se varam?'?
Mislim da se varam...
Jer tih "ne-sretnih" ljudi (kako li sam lijepo došla do izraza "ne-sreća" sama pamet ) ima puuunnnoooo više nego ovih sretnih pa im bez obzira što nisu zlonamjerni malo lakše u životu bude kad vide da nisu sami u moru govana "ne-sreće"
Dajte, dajte, priznajte sami sebi...bar vam bude zeričku lakše....
To je skroz ljudski i tko god tvrdi drugačije LAŽE..prvenstveno sam sebe...
Nda...moja umjetna oplodnja...
Bila sam na vađenju hormona koji prema mom znanju korištenja googlea i čitanju onog šta piše (izostavimo razumijevanje istog) kažu da bih ja mogla zatrudniti doslovce ako ne baš odmah čim me netko pogleda, a ono bar iz nekog drugog trećeg pokušaja umjetne oplodnje...
I tu sam stala...
Malih plivajućih NEMA čak ni da se pojavim tamo negdje i vijam im ruku da mi zakon DOPUŠTA kao samohranoj singlici imati dijete...pa...
Stala sam...
I bacila se bjesomučno na posao...
Posao kojeg je bilo...
I preko glave...
No..realizacija tih poslova a tek naplata..
Nda...ne znam sto bih sad s tim informacijama, ali ne bih sad o tome...
Jebeš posao...
I tako dok sam ja razmišljala bih li piškila ili kakila i bih li otišla uopće na pregled i preliminarni razgovor kod doktora za kojeg sam čula da kaže odmah u bebu jel to može ili ne može i pri tome potrošila 500,00 kuna...
...desio se obrat...
- 23:42 -
suzama l'epim tapete vol.999
...znate onu..."nikada nije toliko dobro da ne moze biti bolje
ali NIKADA NIJE TOLIKO LOŠE DA NE MOŽE BITI GORE..."
Ja osobno nekako više "štujem" ovaj drugi dio...
Baš ono...pobožno....kako kakav fanatik!
Ili sam jednostavno prestala primjećivati ono dobro...
Možda više niti ne znam kako dobro izgleda....
Možda dobra ima ali ga ja ne znam prepoznati?
Mhm...
Ali da, koliko god sizuacija bila loša, prigrliti ju treba jer UVIJEK može biti gore....
Ove mi je godine sinula ingeniozna ideja o razmnožavanju..
Budući da nemam razvijenu samooplodnju ja sam ingeniozno smislila kako cu na umjetnu oplodnju...
Rekoh sebi, ovo malo para koje imam a što ne bih to uložila u sebe....
Drugi ljudi kad ulažu u sebe odu na ne znam pilates, frizeru, skidanje podočnjaka...ali ne i ja!
Ja imam, kako već uvod sam i kaže jako izvrnut sustav vrijednosti..
Ja sam odlučila uložiti "U" sebe...
Tijekom cijelog svog život aosjećam manjak toga nečega "u sebi" i hvatam se toga kao utopljenik za slamku...
Posvetiti život tome nečemu u sebi...
Znam da je to krivo i da knjige kažu da trebaš biti sam sa sobom sretan, ali ja eto nisam...tko zna možda se ne trudim?
Možda uzivam biti nesretna?...ne definitivno nije to to ...ja mislim da je kod mene slučaj da NE ZNAM jednostavno prepoznati to čudo...tu sreću...
Sreća je u malim stvarima..
Ma nemojte me krivo shvatiti...JEST...evo sad pijuckam turski čaj stigao iz Istambula prošli tjedan. I DA to je sreća...no to je milimilimilimilimili... od sreće i toga treba nabrati TONU toga da bi poništilo nesreću.
Ona kad dođe, dođe ono...megatonski...zvjerski
Da se vratim...
....to sa oplodnjom je ustvari započelo još na zimu...
Čak sam našla i donora....
Mislim pitala ja...da ne skitam...
Kako me nije bilo dugo tu ne sjecam se jesam li sto pominjala, ako se ponavljam, moje iskrene isprike..
Dakle...pitala sam niti manje niti više nego Zorga...
Da, da, sve znam....
No...na moje pitanje "bi li ti meni dao malo sperme da imam svoju bebicu?" odgovorio je "Ma možžeeee ljubiiiiii..."
Od tog ma može ljubi smo se kasnije vidjeli...jednom ili dvaput?
...ček da vidim na "my calendar"(My calendar je aplikacija za zene...biljezite mjesecnicu, odnose i to, pokazuje plodne dane i tako....)...sesti mjesec nista...peti...nista...cetvrti...opaaaa jednom...treci nista...drugi...jednom...WOW...prvi...banana 
Kako naši susureti gotovo redovito završe sa sexom (ranije sam se zavaravala da vodimo ljubav ali sad sam dovoljno stara da pogledam OTVORENIH OČIJU istini u oči)...lako je pratiti koliko smo se puta vijeli ove godine...My calendar kaže dva srca..znači..dvaput
JBT sexala sam se dvaput u 7 mjeseci????
KATA FAKING STROFA!!!!!
No, skrećem s teme...
...iako je fakat katastrofično...
Na N-tu! 
....nda...
Zorg se bas i ne da vidjeti....
Mislila sam da je to zbog meni danog "obecanja" iako ja to od 12-tog mjeseca prošle godine njemu uopće nisam pominjala.
Kako sam pročitala u zadnjem mailu...bilo mi se da prostite na formulaciji "prijebalo" u petom mjesecu ali se nismo uspjeli naći...
Bilo je "nešto"
Uvijek je "nešto"
Uglavnom...vidjela sam da je vrag odnio šalu i pitala Sedada.
On je dao ko iz topa odgovor "Vidjet ćemo!"
To je otprilike kao da ti nepovratno slijepa osoba kaže na glas tu rečenicu.
Znači nema šanse, ali NIKADA...
Nisam inzistirala....
- 07:21 -
