četvrtak, 29.01.2015.
suzama l'epim tapete vol.659
....svi znaju zbrojiti dva i dva....
Svatko doduše na svoj način, ali eto...ja to još uvijek ne znam....
Do sad ste, prema mom nejavljanju mogli pohvatati konce ove tragične priče i potrage za srećom i blagostanjem....ok..sad ga i ja malo serem...po tastaturi a wc nije daleko...
No dobro....pokušat ću se malo "kultivirati" buahahahahahahahahahaha....
Ma danas sam super!
Kakva sam u ponedjeljak bila kad je stiglo izdajničko pismo....
EEeeeeeeeeee.......
Pa što, i ja sam mislila da ću sa više od 10 godina iskustva sa znanjem i stručnošću i pun kua usavršavanja biti dovoljno dobra da upadnem u jedno od 4 mjesta a bilo nas je 5?
Ja sam mislila da mojih 10 godina znače više nego nečije dvije?
:rolf:
Pa stvarno sam naivka i treba me UBIT'!!!!!!! 
U ponedjeljak je krenuo krasni domino efekt....
Ja sam u tom poslu vidjela puno više od posla....vidjela sam sigurnost na 6+6 mjeseci pa možda i više...novi krug ljudi...nova poznanstva...nova sredina...novi...ne znam...početak?...ljubav čak?
Tko zna, možda je trebao biti napokon moj red?
Ali...NE!
Ćorak! 
Eh...ovo su lakši izljevi toga šta me u ponedjeljak pralo....dodajte šačicu pms-a na cijelu situaciju....o-la-laaaaaa!!!!!
Ann je bojažljivo iz daljine pokušala biti tu za mene...
Divna je.
Ona je tip koji kad ima problema, zakračuna se u svoja 4 zida i nikome ni blizu...
A ja onda k'o muha....zzzzzzz...zzzzz...zzzzzz...zzzzzzz i pokušavam ju iščupati iz tog sRanja pa makar joj preokupacija nova bila da joj ja idem na živce.
I to je bolje nego malodušnost, zar ne?
Tako je Ann pokušala malo dignuti mene...
A ja sam bila...mhm....evo citirat ću samu sebe "....I da, kao nisam luzer,borac sam, Isus svakom da križ koji može nositi bla bla SEREM NA TO SVE!!!!!HOCU ODMORA I STALOZENOSTI U ZIVOTU,MALO LJUBAVI!!!!!!..."
Taj dan sam mantrala onu "Kad ti se jedna vrata zatvore, otvori se prozor"....pa ZAŠTO ja uvijek kroz prozor se moram penjati?
"Kad ti Bog uzme nešto to je da bi ti dao nešto bolje"....možeš misliti....još malo rada i suza i ....
Uglavnom, nije ništa pomagalo...suze su tekle nemilice...
Onda je nazvala Sunny "Gle stara, ti znaš da MI(misleći na nas obje) NE MOŽEMO dobiti nešto dok nisi triput iskrvarila dvaput umrla i opet uskrsnula. A ti mislila "odmarat'" na poslu!MA nemoj!"
Smijala se....čak sam se i ja kroz suze nasmijala. kiselo..i samo joj kroz iste suze procijedila "Ne mogu sad, budemo se čule kasnije, ali hvala ti"
Baš sam bila nekako....neutješna....
Toliko sam se uvjeravala da će sve biti super da je sve krenulo da ide napokon ka nečemu i da je sve ovo što je prethodilo bilo samo uvod u bolje....i onda sam....napravila ono što mi najbolje ide.
Uplakana legla spavati.
Odvalila sam dva sata i onda se u ogledalu sastala sa svojim frendom Bud Spencerom. Gledao me kroz sljepljene kapke 
I onda sam se, naravno, opet rasplakala
Nisam znala što ću...trebala mi je neka utjeha...
Obitelj! sinulo mi je..idem tamo pokušati!
Kad sam dobila tatu i rekla mu što me tišti, odgovorio je "A to je njihovo diskreciono pravo!" i onda nastavio devetominutni monolog o svakidašnjim boleštinama koje ga more, ranama po nogama, stanju istih, grlobolji, šlajmu i tako to....
Nakon toga sam ga prekinula i okušala sreću sa tetkom...
"joj, seka" rekla je tetka "baš mi je žao!"
Na sekundu sam se osjetila bolje a onda je nastavila: "Ma ja sam zaspala i ne znam sad gdje će biti pokopan Kemo"
"stvarno ne znam tetka, znam da je umr'o i žao mi čovjeka, ali gdje će biti pokopan, stvarno ne znam" odvratila sam šokirana temom
"Da, ali ja sam sad zaspala ali zanima me je li u Zagrebu ili u Sarajevu" nastavila je, a ja sam vidjevši neku čudnu žudnju za istim podatkom ukucala u mob "pogreb Kemal"...
"Evo tetka, pogreb će biti u Sarajevu 28-og" rekla sam
"Da, ali GDJE će biti u međuvremenu?????"
E tu sam pukla i brzo završila razgovor...
Obitelj? E TA mi je bila jako dobra ideja!!!!!!!!!!!!!
...nema kod ojih da ti netko kaže "ma bit će sve u redu" da ti slaže, ma bilo što samo da pokaže mrvicu nečega...NEMA!..
Einy me sve to vrijeme u čudu pratio u stopu....
Navečer je čak bez protivljenja odmah se ugnjezdio do mene i dao mi da ga mazim.
To je bilo lijepo....lijep završetak groznog dana....
- 22:45 -
ponedjeljak, 26.01.2015.
suzama l'epim tapete vol.658
...razgovor je protekao ugodno....
Voditeljica razgovora, ona od 50-tak izjavila je da je bio užitak čitati moj test.
Laknulo mi je i nekako me napunilo snagom...srecom u ishod pozitive...
Totalno me diglo!!
Taj je posao bio moj!
...od razgovora je prošlo više od 10 dana....
Nit pisma nit razglednice....a ja?
Paaaaa na momente smatram da je to gotova stvar i da sam dobila posao samo se pitam što im treba tako dugo...
Živim u nadi da ću se riješiti svih novčanih problema bar na tih 6 mjeseci....
Isprintala sam si vozni red do Velike Gorice i stavila ga na zid.
Privlačim pozitivan ishod.
Istini za volju...očajna sam...taj mi posao TREBA više nego išta, ok, osim možda besprijekornog zdravlja, muža i proširenja moje i Einyeve obitelji ali nemojmo biti sitničavi, ne?
Razgovarala sam sa knjigovođom...obavijestila me da za porez trebam pljuniti 12.000 kumica....većinom zbog auta...
A ja na računu poslovnom ravno 1.640!!!!
Na tih njenih 12.000 sam se samo kiselo nasmijala i pitala "jel može to na rate?"
I dalje sam živjela, disala kao da je Gorica sređena stvar....
Već sam sa Sunny razradila plan napada Einyevih šetnji...i Ann je u tom planu...
...no bez obzira na sve nikako se nisam mogla riješiti te nekakve sjene koja se vukla zamnom...
- 12:45 -
nedjelja, 25.01.2015.
suzama l'epim tapete vol.657
...svi smo u prostoriji ostali bez daha...
Budimo realni bez obzira na dob, kad god spremaš ispit, UVIJEK te hvata trema....
Iako si odrasliji, stariji, promoćurniji...ne možeš reći da te ipaaakkkk malllloooooo nije bilo strah ispita.
Njih je bilo troje.
Dvije žene i muškarac mojih godina.
Ok ovo "mojih godina" treba uzeti sa rezervom jer sam stravično loša u procjeni godina. Al ono, horor loša!
Gospođa, od nekih 50-tak, vođa grupe navale pitanjima nas je pozdravila, predstavila sebe i ostatak ekipe, objasnila nam da imamo 10 pitanja i nakon toga krenula prozivati a mlada žena (zadnji dio trojca) nam je nakon prozivke dijelila testove.
Nakon podjele testova, njih su se dvoje(starija žena i muškarac) izgubili ostavljajući nas s mladom ženom, koja je ostala "paziti" na nas.
Napokon sam spustila glavu pogledala ispit.
Prvo pitanje "Glavne značajke hrvatskog Ustava" ili tako nešto..
Razrogačila sam oči "WTF???? Prvo pa muško?????"
Bacila sam oko na kolegu koji je marljivo pisao do mene. Imao je isti test kao i svi mi, samo to nisam odmah shvatila niti mi je bilo uopće bitno. Ugledala sam prvu riječ na njegovom odgovoru "Prava"
.....laaaaaahkooooooo me oblio znoj..."...prava? prava i dužnosti? WTF???...šta nije trodioba vlasti, ma na šta se uopće odnosi to pitanje?" odzvanjalo i je u glavi
"Daj čitaj dalje!!!!!! vratit ćeš se poslije na to!" grozničavo sam si naredila.
Krenula sam na sljedeće i počela pisati odgovor ispod pitanja...
Bila sam u bunilu kad sam shvatila da nema dovoljno mjesta između dva pitanja za napisati cijeli odgovor.
Pogledala sam na dno papira di su bile prazne crte.
Nasmijala sam se..."..luuuuudjo luuuuddddaaaa pa tu su crte za napisati odgovore"
Prebrojala sam crte.
Bilo ih je 7 a pitanja 10.
Opet panika...
Počela sam pisati pisanim slovima. Napisala sam dva odgovora i tada primjetila da SVI oko mene pišu štampano!!!!!!
"Šta? Piše li to u uputama ispod pitanja????"
...i tako je to trajalo prvih 5 minuta..panika, šturo odgovaranje na pitanja, tiskanje, guranje, sažimanje dok nisam shvatila da iza pitanja imam još 4 prazna lista sa crtama za pisanje odgovora!!!!!!!!!!
Tada sam se nasmijala skoro pa na glas, duboko udahnula....smirila i sudeći po rezultatima...rasturila test!
No to naravno nisam u tom trenu znala...
Eh sad...kad bi stali samo na pismenom testu....to bi bilo mrak!
Ali ne, ima i usmeni...dva sata kasnije...
A ja baš i ne briljiram na usmenima...
Mislim briljiram redovito i uglavnom zaplašim ispitivače...
Kolega i ja smo otišli na kavu. Pridružio nam se i njegov prijatelj sa faksa koji je isto pisao test....
Njegov je prijatelj znao gotovo sve odgovore citirati iz zakona...
Naime, radio je na istom poslu za koji se natjecao sada skupa s nama u Agenciji za legalizacije...
Znači iskustvo...automatski prolaz....
No dobro....
Moj kolega je malčice bio pod dojmom ispita i malo demoraliziran...."Ja ću imati 4,5 bodova!" stalno je ponavljao.
"Ma kako?" pa ispisao si sve stranice pa valjda je tu nekog vraga bilo za naskupiti još pola boda!" nisam se dala ja bacati u bed ali on je bio stojički pri svome pokušavajući uporno širiti malodušnost.
"Ja častim drugu" rekla sam nakon što smo popili kavu. I to alkohol!"
Naime, skoro sam spavala...mislila sam da će mi alkohol malo prodrmati organizam i razbuditi me, a ujedno i malo omamiti moj govorni aparat pa da neću moći brbljati kao nalivena pa sam naručila jeger.
Kolega je ostao pri očajavanju čajem. Nije se dao iščupati van tog nekog negativnog stanja...
A onda sam ja, na gotovo prazan želudac(pojela pecivo samo jedno) strusila ein Jaegermaister!
Je, prokrvilo me u sekundi a onda me u drugoj bacilo na pod....počela sam frfljati i nerazumljivo pričati....pa mi se spavalo...još malo više...pa sam se kroz smijeh pitala šta mi je to trebalo ali sam se krepano frfljajući cerila i nisam dala bedu da me obuzme.
Smijala sam se i napetost od iščekivanja, crnih predskazivanja kolege je nestala....I to je nešto!
Kucnuo je čas za otići vidjeti rezultate......
Izašli smo na zrak i odmah mi se razdanilo
Usput sam kupila žvakaće i žvaćući dolazila sebi.
E u tim mi je trenucima bilo totalka svejedno!
Samo sam htjel ada to prođe pa da ja odem doma nanati....
Mmmmmmm nananjeeeeeee.....to mi je bio jedini prioritet....
Uspeli smo se na treći kat i ovaj se puta nisam zadihala...mislim možda i jesam ali nisam toga bila svjesna...
Došli smo u onu istu predavaonicu.
Jedna je gospođa koja je s nama pisala test ponavljala pitanja.
Meni je i dalje što zbog umora što zbog alkohola što koncentracije na što pristojnije žvakanje....bilo svejedno....
- 10:37 -
četvrtak, 22.01.2015.
suzama l'epim tapete vol.656
..ušla sam u Goricu..
..od prve sam našla parkiralište besplatno kod neke zgrade. Bila sam zadovoljna.
Ravno u sridu i od prve!!!
Krećući ka cilju, otkrila sam da sam stala na samo par minuta udaljenosti do cilja.
Ušla sam u predvorje i ponovo me obuzeo onaj dobar osjećaj...
Stariji gospodin na porti uputio me grupici ljudi nedaleko porte i zamolio da sačekam skupa s njima..
Pridružila sam se šutljivoj družini mahom mlađoj od mene.
Svi do jednoga su šutke buljili u pod.
Mhm...nisam željela trgnuti ih iz transa to je umjesto mene nakon par minuta napravio portir.
Rekao je "sad smijete gore"
Ja sam se zahvalila i uputila se ka štengama. Družina me šutke pratila.
Dio družine stao je kod lifta no kako sam ja ne zastajkujući zakoračila na štenge svi su me nastavili slijediti.
Dok smo došli do 3ćeg kata, bila sam kao bez duše.
"Majke ti mile, nemaš kondicije niti nula!"rekla sam sama sebi u bradu tražeći pogledom ispitnu sobu.
Družba me slijedila.
Ušli smo u sobu kojom je dominirao veliki stol.
Za stolom je sjedila starija gospođa prelistavajući skripte.
Ja sam sjela za stol dijagonalno od nje a ostatak družbe se smjestio na stolicama uz zid.
Svi su šutili i čekali a ja sam se meškoljila. Pogledavala sam na vrata i na sat na mobitelu čekajući kolegu da se pojavi na ispitu.
Naime, taj mi je kolega i rekao za natječaj za posao.
Uzela sam telefon u ruku i krenula birati njegov broj kad je stupio u sobu.
"Heeejjj" oboje smo izustili u isti mah
"Već sam se prepala da nećeš doći!" rekla sam.
"Ma zezao me parking" odvratio je. Bio je smiren i hladan kao špricer.
Malo toga je prešlo i na mene.
..a onda je ušla tročlana ispitivačka komisija.
- 20:28 -
utorak, 20.01.2015.
suzama l'epim tapete vol.654
...mali intermezzo prije pisanja o ispitu....
Nekako zadnjih dana jako mi se spava. Znak spavanja je mome tijelu rješavanje problema.
Bilo fizičkih, bilo pshihičkih.
Najiskrenije ne znam koja je faza sad u pitanju osim da mi se spava za popizditi!
Užasno mi puno treba ujutro da se ustanem (otkrila sam jutros i zašto. tlakić 88/64/62) a dan ne mogu izgurati ako ne odspavam bar sat, sat i pola preko dana u popodnevnim satima.
Zombi, zombi!!!!
Mali susjedi u stanu do nemaju tih problema....
"Lezi! Neka ti glava ud'ri u jastuk! ODMA'!" čula sam susjeda(taticu) kroz isprekidano gušeći plač njih dvojice....
"Jesi me čuja? Pet, čet'ri, tri, DVAAA..."grmi kroz zid...
Da...to još uvijek traje....
Svaki dan isto...
Zanimalo me bi li išta pomoglo da im se obrati fino i nježno?
E sad koliko sam i jesam li ja uopće drugačija?
U 7 gledam malu nevjestu...To već cijeli net zna..
U 7 sjedam na Einyev dvosjed i zovem ga sebi na maženje...
Einy je mužjak u najboljim godinama, k tome i muškarčina još, pa mu maženje i nije baš neka spika....kao odrastao je...
E sad....
Dodje on meni, sjedne do mene, pretrpi par grljenja i davljenja s moje strane i onda se mrtav hladan spusti dolje i ode u svom smjeru.....
Onda ja popizdim, pozovem ga i naredim mu da legne do mene.
Napravi to nevoljko jer šta će se on sad tu samnom maziti...
I dok se smješta ja ga dragam po glavi koja mu uz mrmljanje uživanja pada meni na krilo.
Oči mu se zatvore u trenu no i dalje proizvodi te zvukove uživanja neko vrijeme....
I gotovo...
Ja odgledam seriju, on se u međuvremenu vrti po meni u snu a ja stiskajući zube od dragosti ruljim caklinu, dragam ga po tijelu, milim i uživam....
Nakon toga ja odem po svom poslu, njega ostavim i on bude tamo dok god ja ne krenem na spavanje.
Tako je i danas....
Bi li to možda pomoglo ljudima?
Tko zna....
Ali neću istraživati...
...imam i ja svojih "problema"...neočekivanih "zadataka" koje mi ova igra života donosi pred mene...povremeno baca...ravno mi u facu...
....ali nema veze...sve će se riješiti...imam vjere....
- 22:25 -
ponedjeljak, 19.01.2015.
suzama l'epim tapete vol.654
....bila su to....kako bih rekla...jaaaakkkoooo ispunjena dva dana....
...ustvari dan i pola....znate kad BAŠ nemate vremena?
Pa kad krenu pljuštati zahtjevi koji baš u tom trenu trebaju?
E, pa to se desilo...i...cijela se priča smanjila na dan i pola.....
Pročitala sam onu silu papira minijaturno ispisanim slovcima jednom.....onda krenula drugi puta..plus zapisivati bilješke...
Kako je vrijeme letilo a ja bila preumorna i prekrcate memorije , drugo čitanje je odjednom dobilo jako puno manje podataka i stranica nego prvo
Zakoni su me pratili svuda....
...čak i na tolaet...jer zašto gubiti vrijeme na te sitnice kad usput mogu i čitati/učiti?!
...šta je multitasking žena! buahahahahahahahahaahahhahahaha
U jednom od tih čitanja na toaletu Einy se zabrinuo što me toliko dugo nema i krenuo tražiti
Mišić moj maleni...
...moram priznati da je bio besprijekorno dobar iako sam mu pomaknula odnos noći i dana...kako sam ta dva dana učila do kasno u noć, miš moj mali se valjda od svjetla svako malo budio i dolazio do mene vidjeti jel sve ok... 
...i svanuo je taj dan....
Ne, nije bio petak-dan za metak, bio je četvrtak....
Noć sam prije čitala do pola tri poslije ponoći. To sam jutro ustala na jedvite jade u 6:15. Da ne budim Einya, ostala sam u krevetu, upalila svjetlo i krenula čitati...
Naravno da mi se sve izmješalo, ali to je bilo to.
"Ako ja ovo položim nakon dan i pola učenja, pa ja sam majstor! Ma šta majstor, ja sam JEBENICA!!!!ZAKON!!!"
Ustala sam na jedvite jade, prošetala Einya i spremila se put Velike Gorice
....put je protekao više nego glatko...
- 09:33 -
subota, 17.01.2015.
suzama l'epim tapete vol.653
...ako nešto jako želiš, to ti se i ostvari...
Ok, ponekad..mislim nekada da nekada ne.,.
Kako će biti vidjet ćemo..ili kako volim reći, čut će se.,
A tada je krenula ona "bez muke nema nauke.."
Kako sam bila na popisu..trebalo je krenuti zagrijavati vijugice za testiranje..
Bilo je tu dosta maziva...
...Ustav...Zakon o lokalnoj i regionalnoj samoupravi...Zakon o upravnom postupku...Zakon o postupanju sa nelegalno sagradjenim gradjevinama,. Zakon o službenicima u lokalnoj i regionalnoj samoupravi...knjizica Europa u 12 lekcija.....
Naravno, od samo popisa me zabolila glava
Kad sam na ekranu vidjela koliko je to moooree podataka količinski odlučila sam si pomoćí...
..na moj poseban način
Skinula sam sve zakone, ukopirala ih u jedan file , smanjila font i još na kraju isprintala po dvije stranice na jednu a4 stranicu...
I uspjela sam..hrpa papira se drastično smanjila....o fontu da ne govorim!!! jedva sam vidjela čitati ahahahahahahahaha ali isplatilo se!
Moj mozak je to registrirao kao "ma to ćemo riješiti za tili čas, sitnica"
No....
Kako je to sad evidentno bila "mala" hrpica, a ispit za 5 dana, vremena je bilo na pretek...
..tako sam bar ja to sebi prezentirala... i naravno, bacila se na drugi posao...
Naime, dobila sam posao projektiranja obiteljske kuće...
Bogati klijent koji želi impresivnu kuću za što manje novaca po viziji koju je njegova žena našla na stranicama za prodaju kuća na Filipinima..
..trebam li što još dodati?..budem kasnije
Projektirajući kuću po svom, trošila sam vrijeme za učenje..i tako mic po mic...vrijeme do ispita se smanjilo na dva dana..
..bilo je krajnje vrijeme zagrijati stolicu...
- 20:13 -
četvrtak, 15.01.2015.
suzama l'epim tapete vol.562
..do cilja sam stigla časkom...
Ušla sam u predvorje i pogledala gore. Bilo je to galerijsko predvorje u punoj visini zgrade sa hodnicima oko njega na svakom katu.
Rekla sam sama sebi "tu ću ja raditi!"
Nakon toga sam našla urudžbeni i predala dokumente sa prijavom jednoj ljubaznoj gospođi.
Uzela ih je, rekla da je to sve u redu, podigla pogled ka kalendaru, uputila mi tugaljiv pogled i rekla "Poziv na testiranje bi mogao biti sljedeći tjedan. Sretno."
Zahvalila sam joj se i opet zakoračila u predvorje.
Opet me obuzeo onaj isti osjećaj...
..a onda je uslijedilo čekanje..
Svaki dan, škic na službene stranice grada Velike Gorice,
... i svaki dan ništa..
Nisam odustajala, bila sam uporna u provjerama...
Nakon gotovo dvadeset dana napokon je osvanula obavjest.
Pogledala sam popis pozvanih na testiranje i nisam se našla.
"Ok.." rekla sam sebi "pokušala jesam"
...a onda sam primjetila da su u istom fajlu još dva popisa..
"Iiiiii-haaaaaaa!" izlomilo mi se iz grla...
Tko čeka dočeka, ali se bome i načeka!!!!
- 18:46 -
nedjelja, 11.01.2015.
suzama l'epim tapete vol.651
....do Gorice stigoh za 10tak minuta....
Odlučila sam sparkati u nekoj pokrajnjoj ulici i prošetati do odredišta.
Usput bih mogla i kopirati potvrdu o nekažnjavanju...razmišljala sam putem.
Ali...gdje je tu fotokopiraonica?
Polakooo...prvo parkiranje....
Parkirala sam, uzašla iz auta i duboko udahnla....u zraku je bio mir i spokoj...ne znam kako to drugačije objasniti...
Bit će da starim...svidjela mi se mala sredina...jedna ulica u kojoj je gotovo sve...od igle do lokomotive....a fotokopiraonica?
S tim sam imala malene poteškoće dok na vratima jednog malenog shopa osim "isprint na čaše, majice..." nisam ugledala i natpis fotokopiranje.
Ušla sam unutra.
Za fotokopirim je strojem radio tip mojih godina, ok, možda zericu mlađi, jako sam loša u nagađanju godina. Fotokopirni je stol bio iza pulta.
Ispred pulat su stajali muž i žena i čekali svoju narudžbu.
Pozdravila sam ih i stala u red.
Tip je završio sa kopiranjem i krenuo razvrstavari.
Kopirao je dva primjerka nečeg uvezanog što je stavio na pult.
Razvrštavao je dok nije došao do papira veličine A3 i zatim duboko uzdahnuo. Pogledao je papir i na čuđenje svo troje ispred pulat, od papra napravio neku čudnoformatnu harmoniku.
Nisam se mogla suzdržati i u rubu usana mi se pojavio smješak. "Ok, smiri se, čekaš u redu i to je to! pa šta što radi za fotokopirnim strojem i ne zna formatirati A3 papir. Smiri se" govorila sam sama sebi gledajući kako uništava još jedan papir.
Dalje su uslijedili papiti A4 i tipu se odmah lice razvedrilo sve dok nije došao do malo oveće hrpice formata A3.
Duboko je uzdahnuo primajući prvi od njih u ruku.
"Mogu li ja to?" nisam mogla izdržati.
Svi su pogledali u mom smjeru. Tip je sa iščekivanjem i nadom gledao u mene, a ono dvoje ispred mene se u čuđenju okrenulo ka meni.
Nasmijala sam se.
"Ja to radim gotovo svakodnevno pa mi nije problem" krenula sam objašnjavati i krenula se probijati ka pultu.
Tip mi je spremno sa velikim olakšanjem na licu predao papir.
"Šta je to?" upitala sam muža i ženu "i za šta Vam to treba da znam koliko trebam biti precizna" nastavila sam.
"To je etažni elaborat za Agenciju za nekretnine." odvratio je suprug.
"A kako to Vi radite stalno?" nastavio je.
Žena je šutke i s nevjericom promatrala moje ruke koje su dohvaćale cijeli snop A3 papira.
"Arhitektica sam" odvratila sam "eto da imam tako fine investitore koji još grade ne bih sad bila tu predavala papire za rad na Gradu" nasmijala sam se pritiskajući cijeli snop A3 papira na pult.
"A takoooo se to radiiii.." potiho je rekao tip stojeći i gledajući me sav u čudu...
Nasmješila sam se i počela odvajati A3 papire jedan po jedan i pružati mu ih da ih razvrsta "Da, tako nekako, morate imati ispod A4 format papira da si znate odrediti mjeru."
"Bome će Vam ovo morati platiti" rekao je muž promatrajući nas sa zanimanjem
"Da i to jako masno! Ovlašteni arhitekt mu formatira papire" rekla sam smijući se.
Nasmijali smo se svi skupa.
Tip i ja smo završili sa razvrstavanjem i on je jako nespretno zaklamao ta dva primjerka.
Zahvalio se i pitao me "A šta Vi trebate? Da Vama to iskopiram s njima imam još puno posla"
"Ok, super" rekla sam pogledavajući muža i ženu koji su šutke potvrdno klimali glavama " imam ova tri lista crno bijelo i ovaj jedan u boji" rekal sam u dahu prižajući tipu papire.
Iskopirao ih je i vraćao mi ih nazad kad sam upitala "koliko Vam dođem?"
"Ma ništa" umorno se nasmijao "Da nije Vas ja bih jedno pola sata brljavio s onim velikim papirima. Hvala još jednom"
"Super, puno hvala!" nasmijala sam se, pozdravila sve prisutne i krenula ka cilju...
...laganini...polako...bez žurbe polako osluškujući spokoj u zraku...
- 00:30 -
četvrtak, 08.01.2015.
suzama l'epim tapete vol.650
...čekam...kako mi se čini....Godota....
Ma ne, nisam trudna
Kako i nemam baš pretjerano posla u zadnje vrijeme bavim se svakojakim makinacijama, a jedna od njih je i prostituiranje mog žiga. A šta se može! Šta je tu je...
Tako žigiram na dva mjesta i jedno od ta dva će mi namoći plaću za dvanaesti mjesec. Nadam se....
Jedan od ta dva čovjeka, mlađi kolega građevinar mi je tako prilikom jednog žigiranja pomenuo posao koji su mu poslati da se prijavi sa Zavoda za zapošljavanje.
Kolega inače živi u Hrašću, blizu Gorice pa je i posao u Gorici.
Posao je na određeno vrijeme, na 6 mjeseci, za stručnog referenta u njihovom odjelu Graditeljstva.....
"Pa daj se i ti prijavi!" rekao mi je "bitno da netko uđe pa će biti posla od toga!" nastavio je.
Par sam dana razmišljala o tome a onda to odbacila. Mislim razmišljanje o tome...
Počela sam žestoko šarati sa zaposlenjima....
Sjetila sam se kako je bilo onih par mjeseci u onoj firmi kad sam dobila napad....a opet s druge strane nije to toliki pritisak....to su mahom legalizacije....
koje nije problem raditi dok znaš šta radiš. A ja znam šta radim...
Uostalom, Gorica nije daleko...tu mi je pod nosom....
I tako sam ja razgovarala sama sa sobom neko vrijeme i uvjeravala se, a onda je kolega opet upitao "I, jesi je prijavila? Daj ajde imaš još par dana a treba ti i ono uvjerenje o nekažnjavanju, to će ti pojesti neko vrijeme, daj ajde" bio je neumoljiv...
"Mhm" razmišljala sam "ja definitivno nisam tip za rad u velikom sistemu, nisam za rad pod čizmom frustriranih baba...a opet s druge strane pa 6 mjeseci mogu izdržati, pa šta je to za mene, pa jako dobro znam kakvo je moje novčano stanje i da bi mi ta inekcija u vidu neke redovite plaće jako dobro došla"
"A moja firma????" tada sam se zapitala...i počela kopati po Zakonima...
Ispostavilo se da osim 8 sati dnevno kod jednog poslodavca smiješ biti zaposlen još 8 sati tjedno kod drugog. Kako sam kod drugog kolege od 1.12 zaposlena na dva sata a kod sebe na 6 sati kako bi on imao žig u firmi u sekundi sam pomislila kako bih mogla time zeznuti njega, no....vrijeme je da krenem paziti malo samo i isključivo na sebe....
A s druge strane, neka budem na 4 sata tjedno kod sebe zaposlena i 4 sata kod njega...i sve riješeno...
Odlučila sam predati papire i krenula u akciju....
- 09:52 -
utorak, 06.01.2015.
suzama l'epim tapete vol.649
...petak ovaj puta nije bio dan za metak...
...bio je dan majčinske ljubavi....
Ne, ne, nisam razgovarala sa mamom koju nisam čula preko 5 godina i nije ju odjednom spopala navala majčinskih osjećaja prema meni pa da je to sve skupa u tom kontekstu...ne...
....Einy je bio bolestan...
Otvorila sam ujutro vrata spavaće sobe očekivajući kao i uvijek veseli ulet sa plišancem u ustima...
Umjesto toga je klimavo mahao repićem i hodao na tri nogice...
Kako često zna povrijediti jednu stražnju nogicu upitala sam se "pa zar opet?" i uhvatila ga dragati...
Pregledala sam mu šapicu i nisam našla ništa.
Opet sam ga podragala.
Malishan se spuštenih ušica tresao kao prut.
Brzinom malte ne svjetlosti sam uskočila u prve čizme i navukla jaknu i jurnula ka van.
Naime, primjetila sam predigru povraćanja kod Einya. Slinio je što inače ne radi u oblizivao slinu jezikom po njuškuci. I dalje se tresao i kretao kao prebita maca.
Izašli smo van i umjesto brzog trka i mog vikanja za njim "polako, čekaj" jedva se kretao...
Naišli smo i na susjeda kojeg jako voli pozdraviti. Dovukao se do njega i onako u boli sa tužnom grimasom na faci stidljivo mu je mahnuo repićem.
Brzo sam se pozdravila i nastavila ka vrhu ulice do jedne livadice.
Einy me slijedio teškom mukom.
Obično kad primjetim znakove povraćanja, dragam mu vrat i bodrim ga i on povrati za tili čas.
Nakon povraćanja uvijek je kao nov i mislila sam da će to i danas tako biti.
No nije.
Dragala sam ga već dobrih pet minuta i osim grimase na licu i sline nije izašlo ništa....a onda nakon još minuticu samo žuč.
Pomislila sam na tren da je to to i da će "nadoći" no ništa.
I dalje je stajao u stavu za povraćanje i tresao se. Nije se htio pomaknuti.
Sinulo mi je nešto...kosti!
krenula sam mu masirati tibicu onako na stojeći. Stajala sam iznad njega, on mi se slabašno naslanjao na noge i dalje tijela u nekom čudnom luku. Nakon još nekih pet minuta masiranja uspjeli smo dobiti jedan katapultirajući proljevčić.
Einy je bio zelen, a ja lagano u strahu.
"Ja sam kriva!!!! Kud sam mu kupila onu kost za Novu još sam mu dopustila da jede i one naše kosti od pečenja. Kao da ne znam bolje!!!!Vrapca mu Mala Li!!!!!!!" korila sam se a Einy se i dalje tresao.
"Jbt jel on to ima groznicu?" zapitala sam se i odlučila ga laganini odvesti do stana.
Bilo je to najdužih i najsporijih 100 metara koje smo ikada Einy i ja skupa prošli.
Einy bi napravio par koraka zamnom i nakon toga stao.
I dalje spuštenih uhica, ukočio bi se na mjestu, luđački tresao i niti makac!
Ja bih se vratila do njega, rekla mu "Ajde da ti ja malo pomognem" sagnula se i primila ga baš kao čovjeka ispod pazduha prednje nogice.
Za čudo, to kao da je Einyu pomagalo i on bi se kao kakva stara baka lagano vukao uz mene.
Za neko vrijeme smo stigli do zgrade i tu nas je čekao još jedan izazov.
Naime živimo na prvom katu. Trebalo se uspeti uz stepenice....
Einy teži nekih 30tak kila(32 mislim) i pomisao da ga odnesem uz štenge mi je zvučala čudovišno nestvarno. Bojala sam se da ću ispustiti i njega i ja se skupa s njim strmoglaviti niz zavojite štenge.
Umjesto toga sam mu stavljala na stepenicu dvije po dvije šape i polako smo napredovali.
Kad smo nakon par minuta stigli do doma, brzo sam se skinula i sjela u njegov krevetić koji je ispred vrata spavaće. On je i dalje stajao na vratima i tresao se.
Pozvala sam ga sebi i nakon što je legao i stavio mi glavu na krilo i dalje se tresući, pokrila sam ga dekicom.
Izbjegavam to pokrivanje dekicom jer mu je onda prevelika razlika temperature u stanu i one vani što i nije dobro za njega, ali sad je bila vanredna situacija.
Ušuškala sam ga sa dva sloga dekice i dragala mu glavu.
Vjerovali ili ne. Einy je uzdisao pod dekicom tužno i dalje se tresao.
...miš moj mali....
Uzdisanje i treskavica su trajali još nekih 15-tak minuta a onda je usnuo i sve je prestalo.
Skoknula sam skuhati kavu i vratila se brzo nazad.
Cijeli smo dan Einy i ja proveli u mukama, skupa, dijeleći minute mirnog sna i minute velike boli. Zajedno.
Pokušali smo ići van, čak je pojeo malo mog specijaliteta kuhane rižice sa aktivnim ugljenom i kako je dan odmicao neznatno mu je postajalo bolje, no ja se nisam odvajala od njega ni minute. Stalno sam bila uz njega i dragala ga, mazila mu tibicu, tepala mu, hranila ga...
..mama...
Tu sam noć prespavala u dnevnome a njegov krevetić namjestila do svog kreveta da mi bude na oku.
...bila je to ukočena i burna noć, ali vrijedila je...ujutro je Einy imao i dalje smetnje sa tibicom ali mu se duh vratio..
..u to subotnje jutro bio je kao nov...trčkarao je uokolo, pozdravljao sve ljude na putu...
Na momente bi napravio onu tužnu facu i ukočio se, no srećom, to su bili rijetki trenuci...
...moram priznati da sam se isprepadala big time...ali isto tako ta 24 sata je nas stan bio krcat ljubavlju...
...bezuvjetnom, beskomproisnom, bezvremenskom majčinskom ljubavi kakva bi ona po mom skromnom mišljenju trebala biti...
- 10:33 -
ponedjeljak, 05.01.2015.
suzama l'epim tapete vol.648
....stigla nam Nova....
Oči me bole od gledanja tv-a, tijelo od spavanja a guza od sjedenja..još NE!
Novu smo dočekali budni...do pola 3 smo "lumpovali" tata, tetka, Einy i ja. Tata se, doduše ranije povukao a tetka i ja smo raspalile po jambu...igra kockama ako slučajno netko ne zna.
Najiskrenije, to je bio najbolji dio "dočeka" iako sam gubila k'o nespašena.
Znači tko nema sreće u kocki.....
Vani je bilo toliko kristalno čisto nebo a tolikooooo zima da su mi se ledile one malene dlačice u nosu!
Ali Einy je uživao....
Punim plućima je trčkarao po njemu do lakta snijegu da je to bilo milina za gledati.
Čas je bio vamo, čas tamo...
Divlja zvijer....
Divlja životinja...
moram priznati da mi je u tim trenucima najdraži...
Einy je za poklon dobio kost. Oveću svinjsku.
Koja sreća!
Osim nje, dobio je i masu drugih nakon što bi nas troje završili s jelom....
Ta priča, na kraju i nije baš završila najbolje.
Kako smo se vratiliu četvrtak još je uvijek bio vedar i čio i vesel i sve je bilo u redu...
...a onda je došao petak....
- 10:22 -
