Marketing
suzama l'epim tapete vol.649
...petak ovaj puta nije bio dan za metak...
...bio je dan majčinske ljubavi....
Ne, ne, nisam razgovarala sa mamom koju nisam čula preko 5 godina i nije ju odjednom spopala navala majčinskih osjećaja prema meni pa da je to sve skupa u tom kontekstu...ne...
....Einy je bio bolestan...
Otvorila sam ujutro vrata spavaće sobe očekivajući kao i uvijek veseli ulet sa plišancem u ustima...
Umjesto toga je klimavo mahao repićem i hodao na tri nogice...
Kako često zna povrijediti jednu stražnju nogicu upitala sam se "pa zar opet?" i uhvatila ga dragati...
Pregledala sam mu šapicu i nisam našla ništa.
Opet sam ga podragala.
Malishan se spuštenih ušica tresao kao prut.
Brzinom malte ne svjetlosti sam uskočila u prve čizme i navukla jaknu i jurnula ka van.
Naime, primjetila sam predigru povraćanja kod Einya. Slinio je što inače ne radi u oblizivao slinu jezikom po njuškuci. I dalje se tresao i kretao kao prebita maca.
Izašli smo van i umjesto brzog trka i mog vikanja za njim "polako, čekaj" jedva se kretao...
Naišli smo i na susjeda kojeg jako voli pozdraviti. Dovukao se do njega i onako u boli sa tužnom grimasom na faci stidljivo mu je mahnuo repićem.
Brzo sam se pozdravila i nastavila ka vrhu ulice do jedne livadice.
Einy me slijedio teškom mukom.
Obično kad primjetim znakove povraćanja, dragam mu vrat i bodrim ga i on povrati za tili čas.
Nakon povraćanja uvijek je kao nov i mislila sam da će to i danas tako biti.
No nije.
Dragala sam ga već dobrih pet minuta i osim grimase na licu i sline nije izašlo ništa....a onda nakon još minuticu samo žuč.
Pomislila sam na tren da je to to i da će "nadoći" no ništa.
I dalje je stajao u stavu za povraćanje i tresao se. Nije se htio pomaknuti.
Sinulo mi je nešto...kosti!
krenula sam mu masirati tibicu onako na stojeći. Stajala sam iznad njega, on mi se slabašno naslanjao na noge i dalje tijela u nekom čudnom luku. Nakon još nekih pet minuta masiranja uspjeli smo dobiti jedan katapultirajući proljevčić.
Einy je bio zelen, a ja lagano u strahu.
"Ja sam kriva!!!! Kud sam mu kupila onu kost za Novu još sam mu dopustila da jede i one naše kosti od pečenja. Kao da ne znam bolje!!!!Vrapca mu Mala Li!!!!!!!" korila sam se a Einy se i dalje tresao.
"Jbt jel on to ima groznicu?" zapitala sam se i odlučila ga laganini odvesti do stana.
Bilo je to najdužih i najsporijih 100 metara koje smo ikada Einy i ja skupa prošli.
Einy bi napravio par koraka zamnom i nakon toga stao.
I dalje spuštenih uhica, ukočio bi se na mjestu, luđački tresao i niti makac!
Ja bih se vratila do njega, rekla mu "Ajde da ti ja malo pomognem" sagnula se i primila ga baš kao čovjeka ispod pazduha prednje nogice.
Za čudo, to kao da je Einyu pomagalo i on bi se kao kakva stara baka lagano vukao uz mene.
Za neko vrijeme smo stigli do zgrade i tu nas je čekao još jedan izazov.
Naime živimo na prvom katu. Trebalo se uspeti uz stepenice....
Einy teži nekih 30tak kila(32 mislim) i pomisao da ga odnesem uz štenge mi je zvučala čudovišno nestvarno. Bojala sam se da ću ispustiti i njega i ja se skupa s njim strmoglaviti niz zavojite štenge.
Umjesto toga sam mu stavljala na stepenicu dvije po dvije šape i polako smo napredovali.
Kad smo nakon par minuta stigli do doma, brzo sam se skinula i sjela u njegov krevetić koji je ispred vrata spavaće. On je i dalje stajao na vratima i tresao se.
Pozvala sam ga sebi i nakon što je legao i stavio mi glavu na krilo i dalje se tresući, pokrila sam ga dekicom.
Izbjegavam to pokrivanje dekicom jer mu je onda prevelika razlika temperature u stanu i one vani što i nije dobro za njega, ali sad je bila vanredna situacija.
Ušuškala sam ga sa dva sloga dekice i dragala mu glavu.
Vjerovali ili ne. Einy je uzdisao pod dekicom tužno i dalje se tresao.
...miš moj mali....
Uzdisanje i treskavica su trajali još nekih 15-tak minuta a onda je usnuo i sve je prestalo.
Skoknula sam skuhati kavu i vratila se brzo nazad.
Cijeli smo dan Einy i ja proveli u mukama, skupa, dijeleći minute mirnog sna i minute velike boli. Zajedno.
Pokušali smo ići van, čak je pojeo malo mog specijaliteta kuhane rižice sa aktivnim ugljenom i kako je dan odmicao neznatno mu je postajalo bolje, no ja se nisam odvajala od njega ni minute. Stalno sam bila uz njega i dragala ga, mazila mu tibicu, tepala mu, hranila ga...
..mama...
Tu sam noć prespavala u dnevnome a njegov krevetić namjestila do svog kreveta da mi bude na oku.
...bila je to ukočena i burna noć, ali vrijedila je...ujutro je Einy imao i dalje smetnje sa tibicom ali mu se duh vratio..
..u to subotnje jutro bio je kao nov...trčkarao je uokolo, pozdravljao sve ljude na putu...
Na momente bi napravio onu tužnu facu i ukočio se, no srećom, to su bili rijetki trenuci...
...moram priznati da sam se isprepadala big time...ali isto tako ta 24 sata je nas stan bio krcat ljubavlju...
...bezuvjetnom, beskomproisnom, bezvremenskom majčinskom ljubavi kakva bi ona po mom skromnom mišljenju trebala biti...
Post je objavljen 06.01.2015. u 10:33 sati.