ponedjeljak, 27.02.2017.
suzama l'epim tapete vol.916
...opet se smijem kad odabirem kategoriju seks/ljubav....
da, da, do toga je došlo....
Toliko je toga bez i sexa a bez ljubavi pogotovo!
Ajdemo sad malo o jednom polju u životu koje me isto ideeeeeee....buahahahahahahahahaha
Posaoooooo....
Da, da, to je još jedno od raskrižja koja me trenutno muče.
Naime...nedavno je osvanuo jedan oglas za posao...
Traže "projektanta stanogradnje"...
Ok nisam usko vezana uz stanogradnju, malo mi se proširio krug djelovanja u zadnje vrijeme, no na stanogradnji sam ispekla zanat.
Samo takav.
I..tako ugledala ja oglas i postavi se pitanje...otići u tu firmu ili ne?
Koji su plusevi?
...redovita plaća?
...moderniji i čišći ured?wc?
...projektiranje iznova?
A minusi?
...manja plaća od sadašnje..
...veća udaljenost od kuće ne stignem do Einya za vrijeme pauze kao ovdje u uredu
...ponovno dokazivanje...a umorna sam od toga više...
A u ovoj firmi gdje sam sada?
Plusevi
...veća plaća
...prljav wc i ured prastari
...mogu do Einya za vrijeme pauze
...mogu tu i tamo ubaciti i nešto svoje u radno vrijeme kao pisanje bloga recimo 
Minusi
...neredovita plaća
...živcirana na kubikanu
E sad...nisam pametna..
Mislim, prešutno sam odlučila.
Naime...ima jedna stvar o kojoj mozgam u zadnje vrijeme dosta...bar povremeno...
ponekad i to...
A "to" je umjetna oplodnja.
Mhm...da...
Puno sam nešto o tome čitala i ima podosta stvari koje su mi u ovom trenu nedostižne kao recimo 7000Eur koliko iznosi "samo" IVF postupak a di je još karta do bolnice i smještaj i ...
No da...u Hrvatskoj nema umjetne oplodnje za samohrane majke, iliti samice, iliti usidjelice kao ja buahahahahahahahaha
Nema ni u Sloveniji...
Mislim da ni Bosna ne dolazi u obzir.
Makedonija da, Cipar da i Španjolska...i Amer'ka naravno, ali ona mi je FAKAT malo too much za skoknuti do tamo i oploditi se na brzaka, neeee?
kako sam ja štedljivo biće a opet nije izgledno da uštedim tih 7000 skoro, pala mi je na pamet druga jedna ideja.
Da zatražim nekoga malo sperme pa da si smanjim trošak...
E sad koga da tražim?
I taj netko bi trebao samnom do javnog bilježnika potpisati kako živi samnom skupa...mhm...duže vrijeme u vanbračnoj zajednici..
Taj netko bi trebao na spermiogram...
Mhm...
I to bih mogla pokušati u Hrvatskoj gdje bi me ta priča oplodnje došla nekih 9000, ali kumica...to bih već mogla iskemijati...
Zorg?...
Nekako mislim da bi se usrao od pitanja i daga više NIKAD ne bih vidjela.
Naime bilo koji puta kad je meni trebalo nešto u životu on bi iz nejga iščezao.
Netragom.
Na brzinu.
Iliti brzinom svjetlosti...kako god...ali kdo njega iliti od njega NIKAD nije bilo nikakve pomoći u bilo kom pogledu.
U posljednje vrijeme sve teže i teže dobivam od njega i pomoć oko gašenja moje požudne vatre...bolje da šutim jer ću se samo iznervirati...
a s druge strane kako sam ja nepopravljivi...IDIOT, ustvari sam htjela reći optimist 
tko zna, možda bi se Zorg u tom jednom putu iskazao?
Mhm..daaaa...
I eto tako mi se po galvi motaju svakojake stvari...
Od promjene posla do trudnoće...
UJa bih dijete...
Ja bih svoju obitelj...
Mislim, dodatak mojoj i Einyevoj obitelji....
Mislim da bi to baš bilo lijepo.
I eto, to me pere u zadnje vrijeme i nekako si mislim da bi mi bio bed to napraviti dok sam fresh u drugoj firmi.
Ili?
Bilo kako bilo, neki životopis nisam poslala još, a i kasnim već skoro tjedan dana od kraja natječaja.
S druge strane, živciram se jer još plaću za prvi mjesec vidjela nisam,a sigurna sam da je kolegica svoju naplatu za taj mjesec već obavila...
Račun za učenje kineskog jezika koji sam vidjela kod šefa na stolu danas kad sam uzimala žig niti malo nije doprinjeo mom mentalnom miru.
Mhm...da....
Raskrižja...jedno do drugog...
...a putokaza niti za lijek....
- 14:34 -
nedjelja, 26.02.2017.
suzama l'epim tapete vol.915
....Jenny got a gun....
O, da...imam pišTola...na vodu!
Vani je sunce.
Nedjelja je.
Nisam dugo pisala pa pišem...mhmmmmmmm...
Opet sam u pmsu jebeno žestokom.
I opet se ne mogu kontrolirati.
ve je crnje nego uszvari jest.
Neke stvari jesu crne.
Recimo jučer sam provela na poslu do jedan poslije ponoći.
Izašla sam iz ureda sa natečenim vratom s desne strane.
Osjećala sam se užasno tijekom dana...a...još nisam primila plaću za PRVI mjesec!!!!
Šef se KUNE da će biti u utorak.
A ja mu vjerujem...JOK.
Uglavnom, kako jelte pms vlada, hormoni me peru na po najnajžešće, tako sam ujutro, u jutarnjoj šihti, vrištala na šefa.
Stanje u kojem sam bila je...više manje alarmantno..
U jutarnjoj šihti su mi nemilice pucali kapilari u oku lijevom i to me oko nemilice pikalo da nije moglo proći niti uz ispiranje vode niti uz pokrivanje oka rukom...nikako...
I malo se smiri...pa opet..
Još malo žešće...tek toliko da ne mogu normalno raditi...
Moj je kompas otišao daleko daleko...
Ne znam što i kuda dalje.
Na nekakvom sam raskrižju.
I muči me što dalje. Kojim putem krenuti.
Navodno će se desiti ono što se desiti mora.
Mhm...
Znači nema krivog odabira.
Nisam pogriješila što sam pobjegla od Marca u jednom trenu svog života...nisam pogriješila što sam izgubila tolikooooo vremena na sve te nepotrebne muške "ljubavi" u mom životu...nisam pogriješila što sam doslovce sa svakim od njih ronila more suza...
Jer...sve je tako trebalo biti?
I šta se desi jučer?
Nakon "jutarnje šihte" sam jurila frendici u bolnicu sa Kraševim "buketićem".
Ne, stvarno je buketić. Smislili su po meni dobru foru, slažu male pušleke sa slatkišima umjesto ruža.
Meni se svidjelo...nadam se i njoj.
O njoj malo kasnije...
Ona je trenutno u zdravstveno puno težoj situaciji od mene a ne kuka...izvlači to na sasvim neku 50-tu stranu.
Mračnog crnog humora.
Znam da je to obrana i pitam se bih li ja u toj situaciji radila isto.
Pretpostavljam da...mhm...da?
No o tome ću malo kasnije...dok se slegne operacija do kraja...
Dakle...jurim na Rebro sva našpanana...Pola jedan je prošlo, znači pola dva do dva izlazim iz bolnice, jurim doma Einya izvesti van u šetnju, jurim doma nazad, napravim jelo, pardon prije operem kosu pa onda radim jelo pa jurim na radionicu na koju sam TOTALNO zaboravila...radionicu "postani majstorica sreće"...i onda tamo budem od 16-19 pa se možda vratim po Einya pa s njim na posao...ili sama na posao ali moram njega izvesti van prije nego odem...ali ako odem doma neće mi se dati na posao...
I u jednom trenu te beskonačne petlje koja me gutala i gutala na najžešće..oči mi se napune suzama...
Pogledala sam se u retrovizor i brzo obrisala suze.
ne smijem takva u bolnicu!!!!!
Jebo te žena preživi takvu opetaciju i oporavlja se a ja ću joj doći cmoljiti???
Halooooooo...
U tom trenu sam osjetila nešto...kao da ću se razboliti...
Veliku kvrgu u želudcu i pitanje da ŠTA TO MENI TREBA???
Uništit ću se do kraja i što onda?
Pokušavala sam se u posjeti suzdržati tog jada i loše energije koja me obavijala, ali nekako mislim da i nisam bas uspjela 
zao mi je
Dojurila sam doma i trk u šetnju....
U šetnji je bilo lijepo...trajalo je...
Vratila sam se nazad i s vrata oprala kosu, isfrotirala ju i mokre kose pržila piletinu sa prutićima mrkvice na kombinaciji maslinovog ulja i maslaca kad me nazvala Lilly.
Bila sam...ufffff....
Jadna Lilly...ono što nisam izgovorila u bolnici sam na žalost rekla njoj.
"Znaš kad te ovako slušam, mine me želja da se vratim u Hrvatsku" samo je rekla na kraju moje ispovijedi
"Joooojjj, sorryyyyyy" odvratila sam i iskreno sam to mislila.
"Znači ti sad trebaš krenuti?" upitala me
"Joooojjjj pola 4!!! a još mi je kosa mokra!!!"
Brzo smo se pozdravile i ja sam odjurila po fen.
Kad sam isfenirala kosu nazvala sam Jenny ponovo.
"Ma čuj, ti si mene zvala. Kako si?" rekla sam
"Ma nisam zato zvala zvala sam da te čujem nema ništa posebno"...krenula je Lilly no prekinula sam ju "Gle. Jela sam dok sam pričala s tobom. Kosa mi je sad relativno suha no imam još 25 minuta da se obučem, sjednem u auto, odjurim do Črnomerca i popizdim na sve žene tamo koje su došle sa nekom pozitivnom energijom.
Mislim mogu ja sve to. Ali i ne moram."rekla sam pa smo nastavile priču.
Ispričala sam se porukom na nedolazak na radionicu i nakon završenog razgovora s Lilly otišla sam napraviti ono što mi najbolje ide a i bilo je najpametnije u tom trenu.
Otišla sam...LEĆI!!!!
Nakon sat i pola spavanja i 40tak minuta Poirota uz kavicu bila sam skoro kao nova.
U osam sam bila ponovo na poslu gdje sam se zadržala do nešto iza jedan...
No...
Danas je nedjelja...
I sunce je...
i ja ne moram ići na posao...
...ali nekako mislim da ću nakon one duge šetnjice s Einyem i finog ručka nakon toga...
...možda malo odmoriti nogice?
....ili...spremiti stan?
...ili odmoriti nogice?...mhmmmmm...teška odluka
- 13:15 -
srijeda, 22.02.2017.
suzama l'epim tapete vol.914
...našli smo se u subotu...
Sedad i ja...
Dočekao me u mom kvartu u bircu.
Sav sređen po najnovijoj modi, kao i uvijek.
Naime, ne znam jesam li to ranije pominjala, no Sedad prati modu.
Pomno.
I sniženja.
Nema mjesta u Zg za koje ne zna kad će sniženje i kad će nova kolekcija.
Dakle...mirisan i sređenkao i uvijek.
I podosta ispijen.
Sa velikim podočnjacima.
"Znaš" krenuo je nakon pozdrava"daj mi malo pričaj lijepe stvari poslije ćemo ružne jer sam ja pukao kao brus"
mmmhmmmm....
Pričala sam mu malo o Tajlandu.
Uživao je slušajući.
A onda smo mic po mic došli do nekih ne tako lijepih stvari...sadašnjice.
"Ja to više ne mogu" rekao je u jednom trenu "pa ja samo radim. Ja ne znam šta je, ali ja sam totalno pukao" završio je na kratko.
"hoćeš da ti ja kažem šta ti je?" upitala sam
"Reci" odvratio je sa zanimanjem.
"Pa brate mili, prešao si 40-tu, koliko ti ono imaš, 43?" upitala sam
"42" odvratio je a ja pomislila kako živim u zabludi...ili bar brzo zaboravljam jer sam trenutno bila u uvjerenju da je Sedad samo dvije godine mlađi od mene.
"Ok, 42. I živiš kao u studentskom domu. Ti ne da imaš cimera u stanu nego imaš cimera u SOBI!!! To bi vjeruj mi svakog tvojih godina, iliti bar većinu svjesnih činjeničnog stanja oko sebe dovelo do pucanja."
Sedad je pozorno slušao i rekao "U pravu si"
Ja sam nastavila "Možeš sebi priuštiti najam stana, pa brate mili unajmi stan! Imaj SVOJ dio na ovoj kugli zemaljskoj u kojem ako zaželiš možeš gol hodati po njemu kad ti se prohtije" završila sam
"Ma znam, ja stalno nešto čekam kao da dobijem to državljanstvo, u mene ćerka želi doći u posjetu na dva dana a ja ju nemam gdje primiti" tužno je odvratio
"Ma čemu čekaš? I koliko već čekaš? Preko godinu dana??" uzviknula sam
"Ma da, čekam da dobijem državljanstvo pa da odem u Njemačku raditi godinu dana da skupim malo para za polog za stančić. Ne želim dizati kredit na cijeli iznos, ne volim to. A onda ću imati i stan. I auto." rekao je i nastavio "I neću više ići u Bosnu. Tamo se uvijek napijem kao majka, u pravu si ti sve što si mi ikad rekla"
Ja sam pomislila na službeni kamiončić kojim se vozao po gradu. I pijane pozive iz Bosne.
Mhm.
I tako...pričali smo...o svemu i svačemu oko tri sata.
Na izlasku kad smo se pozdravljali upitao je za Einya i izvadio slatkiš za njega iz jakne.
A iz drugog fžepa slatkiš za mene.
Oduvijek je bio pažljiv.
i dobro odgojen.
Bar u nekim stvarima
Ponudila sam mu da ode samnom do Einya pa da ga dopratimo do njegovog prijevoza.
Objeručke je prihvatio.
Einy ga je dočekao uz veseli cvilež.
Bilo mu je stvarno drago što ga vidi.
Malo smo svi skupa prošetali do njegovog prijevoza. Sad malo za promjenu vozi kombi.
Na rastanku me poljubio nježno posred usana.
Baš kao nekada.
A ja sam bila nekako. Nemam pojma.
Indiferentna.
Bilo je ugodno, ali to je prošlo.
Jako me čudila njegova silina tih nekih za mene zaboravljenih osjećaja pripadnosti.
..bila sam...nekako...ne znam. Bilo mi je drago.
Ali samo drago. Ništa niti manje niti više.
- 11:31 -
ponedjeljak, 20.02.2017.
suzama l'epim tapete vol.913
...telefon je zvonio. Sedad.
Zar je već došao u Hrvatsku?
"Slušaj" rekao je frfljajući više nego obično" ta tvoja kava, to je sad oko Valentinova. Šta to znači da trebam donjeti dva poklona?"
"O čemu pričaš?" nisam razumjela niti riječi
"Čekaj", rekao je "sad će to Valentinovo pa te pitam jel trebam donjeti jedan ili dva poklona? jedan iz Hrvatske a drugi iz Bosne?"
Nasmijala sam se.
Svaki puta ista priča s njegovim odlaskom u Bosnu.
Tamo se jednostavno ukomira kao majka.
Uvijek.
Pijano, pijano....sad mi je bilo razumljivo zašto ga mogu teže razumjeti nego obično.
"ma neeeee" odgovorila sam "ništa ne brini, nisam zvala zbog Valentinova, ne trebaju nikakvi pokloni" odvratila sam
"Jesi sigurna?" uzvratio je "imam još dva sata do busa, evo i mama pita jel treba šta." bio je uporan.
MAMA????
Malo mi je ta cijela priča zazvučala više nego spookie.
On je opet pričao mami za mene?
Čudno...jako čudno...
Bila sam u šoku.
Jebenom.
Ali sam nastavila u veselom tonu "Šta, da ispeče jednu baklavu na brzinu do busa?" pitala sam
"Pa da!" nije se dao smesti
"Ma ne, hvala ti, ne treba. Pozdravi mamu" odvratila sami brzo se odjavila iz razgovora.
Svašta....gledala sam u telefon u čudu...
Čudno...
- 07:52 -
nedjelja, 19.02.2017.
suzama l'epim tapete vol.912
...da da sama uglavnom "uredujem" svojim životom...
Uostalom baš kao i mi svi...
Ok, neke su stvari da tako kažem "nametnute" no većina stvari je na nama samima.
Da možemo kriviti roditelje i trebamo, posebno ako imate nekih lijepih oslobađajućih trenutaka punim optužbi, omalovažavanja i sličnog...kao recimo vaša JA, ali da, većinu stvari u svom životu možete regulirati sami.
E sad to dovodi do velikog pitanja ZAŠTO NEMAM DJECE jesam li si to sama kriva?
Paaaaa...ne bih išla tako daleko kad su te stvari u pitanju onda se okrećemo onoj "Stvari su u ovom trenutku upravo onakve kakve trebaju biti"...mhmh...
Da...za svaku situaciju imam parolu...
No dobro nisam htjela biti tolikoooo visokoumna u "uvodu"...
Da skratim...
Prošlu sam subotu, ničim izazvana (lažeeeemmmmm) nazvala Sedada.
Dan dva ranije mi se po glavi motalo razmišljanje oji od silnih ispljuvaka s kojima sam bila je najbliže onom pojmu koji ja nazivam "dobar muž"
I tako sam se sjetila Sedada.
Definitivno da...ali definitivno bih ga zbog nekih...mhm...nedostataka(?) morala varati.
Znam, znam ispada da sam ja tu neki sexualni manijak.
isam.
Ja sam žena u naponu snage koja se ove godine ako izuzmemo onaj jadni "doček" Nove, u mjesec i pola dana poshevila JEDNOM?????
Da, da...
Ne znam...
Ja u vođenju ljubavi uživam.
Ako sam zato ekstremno čudna ili pormećena...eh, neka mi je to najveći nedostatak
Uglavno, tako ja okrenem njegov broj i ...
"Aloooo" začuje se s druge strane.
"Alo" odgovorila sam i nastavila "čuj, prošlo je više od godinu dana pa eto, smiješ me pozvati na kavu" rekla sam.
"Eto ODMAH te pozivam na kavu" rekao je onako frfljajući kroz nos kako on to zna ali sa velikom dozom veselja u glasu Sedad.
"Ahahahahaha" nasmijala sam se čudno se osjećajući jer je on toliko happy "nisam u Zagrebu, dolazim večeras" odvratila sam
"Nisam ni ja, ja sam u Bosni" odgovorio je pjevajući.
Majke mi mile.
Ne pretjerujem.
"Vraćam se sutra navečer" završio je.
Pozdravili smo se i rekli se čuti skoro.
...sutradan me u rano poslijepodne zvao...
- 13:32 -
petak, 17.02.2017.
suzama l'epim tapete vol.911
...da, da...Mr.Big...
Čestitka za Valentinovo....
Kako je to jedina bila toga dana, osjećaj je bio pomiješan...dvostruk...dvojben...
On se uvijek sjeti..
Ali čemu?
Zašto?
Prva mi ej reakcija bila napisati mu "I tebi sinko..." no nisam.
Umjesto toga odlučila sam se našaliti.
"A gdje je poklon?" napisala sam i stisnula send. Nasmijala sam se sama sebi. Ovo sigurno nije očekivao.
No, kao i uvijek bio je brz sa odgovorom "Nema poklona jer ne znam što želiš"
"Piiihhh, ti nikako naučiti...pa J'adore" napisala sam.
Jednom mi je taj parfem kupio za rođendan.
Panično me zvao iz parfumerije i ispitivao da koji od svih tih J'adoreova i na poslijetku mi dao prodavačicu na phone.
Pojavio se upravo sa onom vrstom koju sam zamislila i to sa najvećim pakiranjem!
Bilo je poal minute šutnje i zatom se stigao odgovor. Dovitljiv kao i uvijek "Donjet ću ti ga sljedeći puta kad se vidimo"
na što sam odgovorila brzinom munje "Danas u sedam" i pri tome se cerila kao ludjakinja.
Bila sam sama u uredu i mogla sam si to dopustiti.
Nema on pojma s kim razgovara!
Odgovor je bio...mhm..."Ne mogu danas, vidim ti se i dalje služiš smicalicama a samo sam čestitao Valentinovo"
Da, mhm, samo je čestitao Valentinovo, zašto mi ga uopće čestita, zašto ne ostane u prošlosti duboko zakopan gdje mu je i mjesto nego svako malo iskače u moju sadašnjost nepozvan.
"Tko ja?" odgovorila sam "nemam pojma o čemu pričaš, ja tu samo nedužno radim"
Nakon toga smo se čuli.
Bilo je kao i uvijek lijepo čuti njegov glas.
Ipak je on Mr.Big....
Ma Mr.Nje-sra!
Realno gledajući samo jedan u nizu...
Da, da, ružičaste očalice ne funkcioniraju baš više...razbile se...
...ima i nekih drugih u nizu...
Kako rekoh, ponekad si sama radim probleme...ok, u većini vremena...
- 08:55 -
srijeda, 15.02.2017.
suzama l'epim tapete vol.910
....sveti Valentin...
....jedan od većih strahova nas "samih" osamljenih...napuštenih...jadnih...
Ok,ok, dosta patetike!
Jučer mi je Lilly poslala jednu brutalno dobru...
...Nemojte patiti ako ste sami na dan zaljubljenih
Bio je i svjetski dan side, jeste li plakali sto ju nemate?...
...cijeli sam se dan držala poprilično dobro...
Nisam patila...
A onda me kako se lagano spuštala noć hvatala ona kako Čorba kaže "..ja zovem upomoć..jer tebe nema ttUUUUUuuuuUUUUUUU...."
Kako sam se osjećala s padanjem mraka sve umornije i umornije i zericuuu jadnije...
...ja sam lijepo otišla malo "odmoriti nogice"..tamo negdje oko pola 7..rekoh sebi do pola 8 pa ću se ustati imam još dosta posla za obaviti i tako svašta nešto..
Sjećam se Einyevih bezuspješnih pokušaja dovođenja mene svijesti..
Bilo ih je više...
Kao i zvonjave mobitela...
...kao i poruka na viberu...
...ja sam samo tonula...
...I tonula...
Izronila sam na svjetlo mjeseca...u POLA ŠEST UJUTRO!!!!!
dakle, preživjela sam Valentinovo..bez nekih većih posljedica, razmišljanja, zaključaka što je uz sve one ljubavne pjesme na svakoj jebenoj radio stanici za vrijeme posla bilo sasvim lijepo od mene!
Bravo Mala Li!!!
Jučer sam nakon dugo vremena bila na Poglavarstvu.
Lijep osjećaj...da sam u blizini izdavanja građevinskih dozvola...awwwww...
Osjetila sam se ponovo, na trenutak kao arhitekt..
Nedostaje mi to.
Jako.
Tih par trenutaka sam se osjećala happy što sam arhitekt.
Tih par trenutaka nisam razmišljala o promjeni struke što m i se vrzma po glavi u zadnje vrijeme konstantno.
Tih sam par trenutaka bila JA. Arhitektica Mala Li!
Zericu me frustrira ovaj posao na kojem sam.
Uz ovo zericu mi fale navodnici.
Dakle JAKO me jebe ovaj posao.
Živciraju me vezane ruke, vrćenje u krug, sizifov posao...
S druge strane, iako svako malo kasni...tu me drži plaća.
Koja, ponekad doduše sa zakašnjenjem, plaća račune.
Živcira me do koske ovaj posao.
Ali šutim i trpim.
I guram....
Znam da kao jedinka u svojoj firmi ne bih nikako mogla imati ovoliku plaću.
A i prestara sam za raditi sama.
Trebala bih nekoga uposliti.
I krenuti u lov na poslove.
Mhm.Da.
...kako rekoh...sizifov posao ali kud god okreneš....
No, meni život nije nikada dosadan...
Krcat je bivšim "ljubavima" zaluđenostima i inima.
Ponekad, ok u većini slučajeva si sama kompliciram život, a ponekad mi se život komplicira sam od sebe...
...Tako mi je jučer stigla poruka od Mr.Biga "Sretno ti Valentinovo 
"...
- 07:46 -
ponedjeljak, 13.02.2017.
suzama l'epim tapete vol.909
...maaaallliii koracic za covjecanstvo....
...obećala sam sebi jednom davno izvesti samu sebe u kino.
To me uvijek užasavalo.
Ići sama nekuda.
Najviše što sam u tom planu izvođenja sebe same uspjela je bilo šetanje do Zrinjevca ljeti na koncert simfonijskog orkestra.
To sam uspjela jednom i više se ponovilo nije.
Unatoč Tomovom odbijanju i gnušanju na pomisao na zajedničko kino, nakon prvotnog pristanka pa razmišljanja pa...bivanja u šumi, ja sam bila čvrsto odlučila otići pogledati La La Land.
Tako sam u nedjelju odmah poslije prijepodnevne šetnje sa Einyem svratila do Area centra i kupila si kartu za kino.
Nedjelja u 7.
A što bolje?
Televizor, zbog iskakanja osigurača zajedničke potrošnje na kojoj mi je antena, ionako već nije radio drugi dan po redu a ja sam bez tv-a nekako izgubljena...
Karta je bila "v žepu" još je samo trebalo otići...
Bila sam kilava taj cijeli dan...sama pomisao na samoću već me strašno spuštala dolje...
A tek odlazak u kino sama...
Možda odem...možda i ne...
Unatoč depresiji koja je jašila i jašila po meni cijelog dana dok sam ja analizirala sebe pa Toma pa opet sebe i pitala se GDJE i pobogu ZAŠTO konstantno griješim želja da "pregrizem" taj osjećaj jada i odvedem sebe u kino bivala je sve jača i jača..
"Ma možeš ti to!" bodrila sam samu sebe "Bar radi kokica i kole" bodrila bih se i smijala sebi istovremeno..
Da znam, neki će reći "otići u kono sam, big deal!" ali sigurna sam da ima i onih koji baš kao i ja nikada to nisu napravili sami.
Došlo je vrijeme za pokrenuti se put kina.
Naravno stigla sam u zadnju sekundu, uletila i vidjela veliki red za kokice.
No dobro, budem ih drugi puta...
Našla sam mjesto koje je bilo baš savršeno pozicionirano u stražnjim redovima i sjela.
Dvije cure pored mene su požudno žvakale kokice.
"HOĆU I JA!" rekla sam sebi, ustala se, ispričala curama što ih ponovo inkomodiram i zaputila se po kokice.
Stala sam na kraj reda kad se otvorila još jedna blagajna.
Sa osmjehom na licu sam pohitala u red i bila već druga po redu.
"Male kokice i kola od pola litre" rekla sam dok mi se zadovoljstvo širilo cijelim tijelom.
Vratila sam se i sjela na svoje mjesto i film je počeo za nekih pet minuta.
Kino...kokice...kola...bila sam jebeno ponosna na sebe...
Bez dotičnog filma sam mogla i preživjeti, najiskrenije...ali...kako rekoh, uspjela sam...
....jako mali korak za neke...ali za mene....
- 13:32 -
nedjelja, 12.02.2017.
suzama l'epim tapete vol.908
"....Maybe I'm foolish
Maybe I'm blind
Thinking I can see through this
And see what's behind
Got no way to prove it
So maybe I'm blind
But I'm only human after all
I'm only human after all
Don't put your blame on me
Don't put your blame on me...."
Sve te male "igre", razgovori i pozivi su me stavili u neko čudno stanje svijesti...
Ono dječje u meni što žudi za happy endom zaboravilo je na SVE loše i priželjkivalo happy end, a ono moje odraslo je vikalo na sav glas "opasnost, opsanost!!!"
Koga slušati?
Nisam znala, osim što sam osjetila neopisivu sreću umotanu u strah...
Zvuči nemoguće?
Moguće je moguće...
A onda smo se čuli dan kasnije.
Tom je izronio u svoj svojoj veličini i veličanstvenom sjaju.
Bio je maaaallllčice nervozan i puhao je već na početku razgovora.
"Došlo je do promjene plana" rekao je kad sam se javila na telefon "vodim klince u kino sutra pa se nećemo vidjeti.
"Oooookkkkeeejjjj" odgovorila sam sa upitinikom iznad glave "Šta idete gledati?" pitala sam
"A kaj, pa uzbunu na zelenom vrhu, a šta drugo?" odgovorio je s dozom nervoze u glasu.
"Pa fino, lijepo se provedite" odgovorila sam.
On je nastavio u revijalnom tonu "I izbij si iz glave da ćemo ići u kino!" podigao je glas "šta si ti zaboravila u kom smo nas dvoje odnosu?"
"Neee..koliko se sjećam ja sam napucala tebe" odvratila sam
"Da, nakon što sam ti ja dao tisuću povoda" odgovorio je.
Samo sam promrmljala, a on je nastavio "Možemo na kavu u ponedjeljak ili u srijedu"
"čekaj što ne ideš ti u srijedu u Sloveniju?" nekako sam automatizirano upitala dok mi se u trbuhu radio čvor
"Krećemo u četvrtak ujutro." odvratio je sasvim normalnom bojom glasa.
Meni je zvonilo na uzbunu i odzvanjalo mi u glavi...sekundu normalan sekundu zvijer...bipolarac?...strah se povećavao ali nisam htjelča da on to osjeti i krene se njime hraniti.
"A utorak?" upitala sam iako me istini za volju nije interesiralo. Nadala sam se da je našao novu žrtvu i da ću ja unatoč svojim samouništavajućim porivima izbjeći daljnje maltretiranje.
"U utorak imam planove!" rekao je pompozno.
"Aha, ok" odvratila sam i pomislila to je to! a onda je on nastavio.
"A ježi ga, kako si ti otišla u Tajland tako sam ja utorkom i četvrtkom uveo treninge u teretani. Vježbam na snazi"
Nije mi bilo jasno zašto mi se opravdava.
Dijete u meni je opet htjelo njegov zagrljaj a ja sam ga stišavala.
"Pa to je lijepo, drago mi je zbog tebe" rekla sam i nastavila dalje "Negooo, zašto ti uopće želiš samnom na kavu?" napokon sam izustila da razriješimo nedoumice.
"Paaaa" zastao je a zatim nastavio "da mi vratiš stick!" napokon je završio rečenicu i nasmijao se.
"Ahahahahahahahaha" nasmijala sam se i ja "Gle, stigla sam na odredište, čujemo se!" i opet sam po treći puta unutar tjedan dana prekinula poprilično naprasno naš razgovor...ili šta god je to bilo...
U Point sam na kavu sa Eve sam došla blijeda sa usiljenim smješkom.
Opet sam imala onaj ružan okus u ustima baš kao i na dan Nove godine
Trbuh mi se grčio.
To je bio zadnji kontakt mene i Toma.
Nisam zvala.
Nisam pisala poruke.
I kako pjesma s početka kaže, a mislim da mi jako dobro u ovom trenu odgovara...
"....Možda sam luckasta
Možda sam slijepa
Misleći da mogu vidjeti kroz ovo
I vidjeti što je iza
Nemam načina da se to dokaže
Dakle, možda sam slijepa
Ali nakon svega ja sam samo čovjek
Ja sam samo čovjek nakon svega
Ne krivite me
Ne krivite me..."
...na kraju balade...i ja sam samo čovjek.....
- 12:01 -
petak, 10.02.2017.
suzama l'epim tapete vol.907
...sutradan sam poslala poruku upozorenja....
...da ću zvati pa da se ne javi.
I nije se javio.
Zericu sam bila potpištena zbog toga, no..tako je bolje, uvjeravala sam samu sebe dok sam gušila u tamo nekom dalekom krajičku mozga pomisao na to kako se on promjenio i mi ćemo biti happily ever after....
Lijepo sam mu se zahvalila na nejavljanju uz dodatak poruke:
"Znaš, koliko god da to čudno zvučalo, ilo mi te lijepo čuti jučer i razgovarati s tobom.
A sad odoh trk do wc-a isprati sapunom usta nakon ove izjave. "
Sutradan, u petak poslije podne, ustvari predvečer, sam bila na sastanku vezano uz moju firmu nešto kad je zazvonio telefon.
Tom.
U čudu sam zurila u telefon koji je zvonio nekako beskonačno dugo.
Razmišljala sam minutu dvije nakon toga i poslala mu sms sa porukom "Na sast. sam, javim se"
Nakon sastanka, oko sedam navečer, sam se javila.
"Šta, vidio si propušten poziv od jučer?" smijući sam se javila na njegov "Halooo?"
"Ma da, tu nešto..." odvratio je veselo.
"Di si?" upitala sam
"Evo me na kavi na Kvatriću" rekao je
A onda je usljedilo moje uobičajeno pitanje, ali ja to tako sve pitam..."S kim?"
"Sam sam, čekam klinca na rođendanu je nekom a onda idemo za Samobor"
"Znači ovaj vikend su kod tebe?" odvratila sam
"A ježi ga, da, jesu." rekao je
"Negoooo, kad me vodiš na kavu" odvratila sam uz puuunnnoooo smijanja
"U nedjelju. Kad vraćam klince."
U šoku sam buljila u telefon u nevjerici, a onda sam čula nastavak: "Moramo razgovarati. I to prije srijede jer idem na put"
Brzo sam se sabrala...
"Na put? Di?" upitala sam
"Ma ne daleko, u Sloveniju" nasmijao se "sa firmom idem".
Ja sam ubrzo nastavila "Čuj, nemoj se ljutiti, al ja ne bih razgovarala s tobom" rekala sam i opet nastavila prije njegove reakcije "ako me baš moraš vidjeti, odvedi me u kino, tako se bar nećemo imati kad svaditi"
Čekala sam reakciju..
I dočekala sam ju ubrzo: "kak' ti meneeeee..." i prije nego je nastavio sam brzo dodala: "Čuj, ja stvarno ne bih s tobom razgovarala, i nemoj se ljutiti, moram se vratiti unutra, vani sam bez jakne i s tobom pričam, već mi je i zimica"
"ok, ok" rekao je nevoljko i završio sa "Čujemo se u nedjelju."
...u birc sam se vratila...smušena?...on mora samnom razgovarati?..
- 12:36 -
srijeda, 08.02.2017.
suzama l'epim tapete vol.906
...trebam pomoć....
Definitivno.
Pruženu ruku.
Osmjeh.
Bilo što.
Za vikend sam bila...malo je reći potištena...
Posezala sam za xanaxima kad god sam prošla pored ormara s njima...
Ok, ok, ne nisam bila nadrogirana cijelo vrijeme da se razumijemo...xanax koji sam dobila ono davnih dana radi "napada panike" je 0,5 mg i ja ga gutam u dozama po pola.
Znači na kapaljku...
No ovaj vikend mi je trebalo puno kapaljki...
Tražila sam pomoć od one žene na vrhu ulice, od moje "surogat majke"...
Povremeno dobijem koju mrvu pažnje od nje koju ja očito jako uvećavam...mhm...a tako je to kad nemate pažnje s neke druge strane osim sebe same pa vam se svaki atom veličine prašine koji sadrži u sebi malo pažnje čini ogroman k'o neboder.
I vi se kupate u tom zrnu prašine...do iznemoglosti...
Moja "surogat mama" je rekla da će mi se javiti kad joj se oslobodi neki termin...
A ja sam trebala pet minuta tuđeg glasa...
Bila sa shrvana...
I surogat me majka odjebala u skokovima...a možda je ipak problem u meni?
Ma neeeeee..
To je tražilo još malo xana...
Čemu tolike xane?
Čemu toliki "smak svijeta" i napad samoće?
Primjetila sam već kako sam napomenula da imam problema sa hormonima u zadnje vrijeme. Bar se nadam da su samo oni uzrok mojih mood swingova
Uglavnom...pms..menga...toliko mi se intenziviraju osjetila da je to nešto definitivno za promatranje.
Znači ako sam dobro onda sam euforična a ako sam loše onda sam toliko down da se jedva održavam na životu.
Doslovce.
Ali ima još tih stvari...
....Tjedan prije vikenda sam se čula sa Tomom.
Kako sam kročila u Kroatistan nisam mu se javljala.
Previše je blizu.
Previše je opasno da se poskliznem na svoju grižnju savjesti...
Opravdanja za njegovo bolesno ponašanje sam našla more.
Nije do njega, on ne zna drugačije...ma...
No...prošlu sam se srijedu opakoooo poskliznula na tu sklisku grižnju savjesti.
U jednom sam trenu uzela mobitel u ruke i ...nazvala...
Da, da....okrenula sam broj....
Nakon početka drugog zvona, uspostavila se veza i ja sam čula dobro poznati glas..."Tajland?" upitao je zvonko.
Ja sam užasnuto buljila u slušalicu a onda zamuckujući upitala: "Pa dobro koji je tebi? Zasto mi se pobogu javljaš na telefon kad ja zovem?"
Malo je reći da sam bila u šoku..
"Pa evo zvrndao je tu na stolu pa..." uzmucao se.
U glasu mu se osjećala radost.
Radost što me čuje.
Nisam niti ja bila daleko.
Razgovarali smo desetak minuta, smijali se i sve je bilo jebeno čudno.
Kad sam uz "pusaaaa" poklopila slušalicu bila sam nekako jezivo začuđeno euforična.
Osmjeh mi se nije skidao s lica još satima poslije...
Čudno....
- 12:09 -
ponedjeljak, 06.02.2017.
suzama l'epim tapete vol.905
...bliži se bliži....
Šta, dolazi Godot?
Neeee....
bliži se kraj sapunjare zvane Tomo...
Dakle, gdje smo stali, ah da kod jebanja u mozak s kojim se očito diči...
Nakon te njegove izjave smo se još malo prepucavali i sad ne mogu drugačije reći nego nadjelbavali da bi se na kraju cijele balade dogovorili da ćemo se naći u nedjelju.
U trenu kad sam parkirala pred zgradom, Tom mi je slao pusu.
Razgovor je bio završen i dogovor postignut.
Ja sam se osjećala nakon posjete tati i razgovora sa Tomom kao da me netko tukao.
Penjući se uz stepenice kroz glavu mi je samo odzvanjalo...jel to meni treba?
Zar TO vrijedi tolike muke?
Nakon sto sam se pozdravila s Einyem, sjela sam i u meni je nešto jednostavno, puklo na pola.
Postala sam tupa.
Hladna.
Prazna.
Uzela sam mobitel u ruku i napisala na viber...
"...Tomislave...predajem se, pobjedio si
Jalova je to doduse pobjeda jer sam sva needy i ranjiva al si nesto mislim da ti to nema veze...uzivat ces svakako...pa uzivaj
Meni treba i pusa i zagrljaj i topla rijec i to prije nedjelje...
jer vrijeme leti u nepovrat...
cekati je sranje...
a kad se nesto hoce...nadje se nacina...
al to znas i sam...
no...da ti ne smetam i kako kazes ne idem na kurac (bome si me danas castio u punom sjaju) pustam te na miru i jos jednom cestitam na pobjedi
Ljubi decke, a evo i tebi jedna...ja ih imam srecom puno 
Nekako kao da sam se ispuhala kao balon.
U primozgu mi je bilo "Pa nije u redu sad nakon što smo se napokon teškom mukom ali i uz toliko teške psihoigre dogovorili"...No nije me bilo briga.
Nekako sam..
....pukla
preplavila me praznina. Skroz.
Iako sam znala da sam ispravno postupila, nisam bila happy.
Naredna sam dva dana proplakala.
I u ponedjeljak sam se na poslu pojavila sva natečena.
A Tom?
...Tom se, naravno, nije javljao...
- 13:02 -
subota, 04.02.2017.
suzama l'epim tapete vol.904
...."malo" sam neutješna ovih dana...
...kako vrijeme prolazi sve manje i manje sam u stanju kontrolirati svoje hormonalne navale dok sam u pmsu.
A sad sam pmsu.
Teško je reći da kontroliram išta, no kako vrijeme odmiče sve su mi misli crnje i crnje u tim razdobljima.
Nema svjetla.
Nema nade.
Samoća vlada.
Nema Boga.
Ooooo, da, ni njega nema i na Njega sam ljuta.
Jako.
jučer sam pobjegla sa lica stvarnosti i otišla leći malo popodne u šest.
Probudila sam se ujutro u pet sa mislima crnjim od ugljena.
Opat samoća.
Opet jal.
opet žal.
Požalila sam se Lilly i ona me išla tješiti svojom molitvom i Bogom.
Ufffffff...
Stvarno sam Mu zahvalna zbog Lilly zbog toga što je još živa unatoč bolesti koja ju je bila skoro uzela u jednom trenu, zahvalna sam Mu zbog njenog sina, što joj ga je unatoč svim bolima podario i da, zahvalna sam Mu zbog Einya...ali u ovakvom stanju sam ljuta na njega zbog svih mogućih drugih stvari...
U ovakvom se stanju ne mogu tješiti onom da je sve baš kako bi trebalo biti kako to znam raditi zadnjih mjeseci jako često.
Ljuta sam.
Sama.
A onda se sjetim jedne koja kaže: "Ako mi s Bogom razgovaramo molitvom, on nama odgovara intuicijom"
ili...Anđeli, poslani od Boga razgovaraju s nama putem pjesama.
meni se danas vrti i vrti i vrti ova pjesma pa sam ju zato i napisala.
Pišem ovaj blog bez suza jer sam žvaknula xanax ujutro.
Da stanem sa suzama.
Da stanem sa srdžbom.
Da utomim osjećaje i sebe i svoj krik iz njedara i da se uklopim u sivu masu koja me okružuje.
Ne znam koliko ću dugo još moći.
Ne znam...
...ali ide pjesma...
".......If you gave me just a coin for every time we say goodbye
Well I'd be rich beyond my dreams, I'm sorry for my weary life
I know I'm not perfect but I can smile
And I hope that you see this heart behind my tired eyes
If you tell me that I can't, I will, I will, I'll try all night
And if I say I'm coming home, I'll probably be out all night
I know I can be afraid but I'm alive
And I hope that you trust this heart behind my tired eyes
'Cause I'm no angel, but please don't think that I won't try and try
I'm no angel, but does that mean that I can't live my life
I'm no angel, but please don't think that I can't cry oh
I'm no angel, but does that mean that I won't fly
I know I'm not around each night
And I know I always think I'm right
And I can believe that you might look around
'Cause I'm no angel, but please don't think that I won't try and try
I'm no angel, but does that mean that I can't live my life
I'm no angel, but please don't think that I can't cry oh
I'm no angel, but does that mean that I won't fly....."
...Kad bi mi netko dao novčić za svaki puta kad si kažemo zbogom
Ja bih bila bogata van svih svojih snova, žao mi je zbog mog umornog života
Znam da nisam savršena, ali ja se mogu smijati
I nadam se da vidiš to srce iza umornih očiju
Ako mi kažeš da nešto ne mogu, ja ću, ja ću, ja ću pokušavati cijelu noć
A ako kažem da dolazim kući, ja ću vjerojatno biti vani cijelu noć
Znam da ponekad mogu biti strašljiva, no ja sam živa
I nadam se da vjeruješ srcu iza mojih umornih očiju
Jer ja nisam anđeo, ali nemoj misliti da neću pokušati biti i probavati
Nisam anđeo, ali znači li to da ja ne mogu živjeti svoj život
Nisam anđeo, ali nemojt misliti da ja ne mogu plakati
Nisam anđeo, ali to znači da neću letjeti
Znam da nisam u blizini svake noći
I znam da uvijek mislim da sam u pravu
I svjesna sam da možeš razgledavati uokolo
Jer ja nisam anđeo, ali molim te nemoj misliti da neću pokušati biti i probavati
Nisam anđeo, ali znači li to da ja ne mogu živjeti svoj život
Nisam anđeo, ali nemojt misliti da ja ne mogu plakati
Nisam anđeo, ali to znači da neću letjeti.
- 08:21 -
petak, 03.02.2017.
suzama l'epim tapete vol.903
...dan iza zadnjeg poljupca...
Kako nam je vječiti kamen spoticanja bila moja kako on to kaže "mentalna nadmoć" ja nisam znala što drugo napraviti s tim nego se na istu temu zezati.
Četvrtak iza te njegove fameozne isprike u srijedu je protekao više nego dobro.
Nismo se vidjeli taj dan ali smo se zezali kao nikada do tada.
Cijeli nam je dan protekao u dopisivanju i zezancijama.
Ja sam prednjačila u istima i to na temu moje mentalne andmoći.
Napokon se i on opustio.
Sve je bilo...ne znam...idila?
E sad, idila je pojam koji jebeno postoji samo u knjigama renesansnih pisaca...a i ovih drugih sa jebeno raspojasanom maštom...ili nadrogiranom stvarnošću?
U stvarnom životu ista jednostavno...NE POSTOJI.
Ili da ne bogohulim kako sam jutros uz suze(o tome kasnije) možda i postoji ali ju ja ne poznam.
Ne znam ju razaznati.
I kako se do sada čini...iz nekog jebenog razloga ne zaslužujem?
Jer idila je kad te netko VOLI a ja?
Ok Einy me voli, no nekako nisam totalno ispunjena time koliko se god trudila.
Da, potrudit ću se još malo jer me jedino on drži na okupu u zadnje vrijeme.
Srenuh s teme pa da se vratim...
Taj smo se cijeli tjedan vidjeli samo u srijedu.
kako su djeca kod njega u Samoboru bila, nije se baš pretrgao da izorganizira neku rupicu u koju bi me uvukao.
Bar za kavu.
Pakleni je plan bio da se vidimo u nedjelju...
On će klince na par sati odvesti mami jer manjemu mama nedostaje pa ćemo mi imati malo vremena za sebe.
I sve je to jako i divno i bajno no ja sam se kao i uvijek povodila onom "ako želiš, možeš i nači i vremena i načina..."
Rečenica koju muškarci diljem svijeta očito preziru.
Jer, ima se ne da?
Ili bar oni pomno odabrani primjerci čuvani samo za mene?
Petak je bio praznik.
Sveta tri kralja.
Tom je bio cijeli dan doma sa klincima pa mi nije bilo jasno kako ne može izaći bar na kavicu. Jer ako želi...jelte..
Stojički je odbijao pomisao da ja dođem do Samobora kako bi on potrošio što manje vremena van kuće i klinaca koji su uglavnom bili u susjedstvu a ne doma.
Ja sam pred put u Tajland, koji sam već do sada zaboravila, naravno imala masu stvari za obaviti.
Jedna je od njih bila i osigurati dragom ocu internet u bolnici.
On je imao 1000 i 1 za mene nepotrebno skupu varijantu a ja sam se dosjetila jedne jeftine.
Mislim nisam sama nego sam lemantirala sa frendovima i dosla do zaključka da mi je najlakše i najjeftinije kupiti ne internet stick koji je 200,00 kuma pa ga napuniti sa još 100,00 kuna već kupiti karticu bonbon i aktivirati opciju za internet za 50,00 kuna i spojiti wifiem tatin laptop na mob.
I to sam sve i napravila.
Malo sam se pomučila, ali napravila sam.
ne moram ni napominjati da to dragom tati nije bilo dovoljno dobro nego da sam na kraju balade ipak pljunula tih 300,00 kuna i kupila mu jebeni vipov stick.
No da, drugi dio priče.
Dakle, petak je krenuo ovako...
Poslala sam Tomu poruku "što radi moj muškarac sa svojim sinovima?" u neko doba neposredno pred pohod u potragu za bon bon karticom.
Napominjem još jednom kako je divan dan bio dan prije...
Sve je frcalo od smijeha i sreće da ne kažem ljubavi. Ovo je jako bitno, jer kako sam primjetila Tom NE PODNOSI dva dana sreće za redom.
Sljedeći dan MORA biti usran!
na moju poruku sam dobila odgovor: "Ne znam"
Mislila sam da je u funny modeu od jučer i da smo sve izgladili i da ce bar do Tajlanda biti ok, no prevarila sam se..ja sam mu naivno u duhu šale odgovorila: "Pitaj mamu"
Tom: "Ja znam šta radim ja, ali ne znam šta radi tvoj muškarac, ne poznam ga:" hladno je odgovorio.
Nisam se dala smesti nego sam dalje nastavila sa salom "Odi u kupatilo do ogledala. Zna se tamo skrivati. Visok, zgodan, zajeban."
Odgovor je glasio "ne znam o kome pričaš iako si lijepo opisala."
Ovo sad više nije bila šala.
Bilo je jebeno daleko od šale.
Predaleko.
Brzo smo se ispozdravljali i ja sam krenula u potragu za karticom.
Trebalo mi je da obijem pet dućana tiska da bih na kraju na slijepo probala u kiosku daily newsa na Kolodvoru koji uopće nije na popisu prodajnih mjesta bon-bona.
Trebala mi je sitnica nešto vezano uz mob što nisam mogla aktivacijom kartice naći pa sam nazvala Toma za pomoć.
Razgovarali smo sasvim normalno i dao mi je upute koje su mi trebale.
Za početak dao mi je uputu da promjenim jezik mobitela na engleski...i da...sve je onda samo sjelo na svoje mjesto.
Cijelo sam se popodne zajefrkavala oko tatinog neta i na kraju je proradio.
Bila sam ponosna na sebe jer je vec proslo jako dugo vremena od kada sam tako nesto prčkala oko tehnike.
Volim to, no nekako sam se opustila i uljenila što se toga tiče.
Nakon uspješno obavljenog posla čula sam se s Tomom.
Nazvao me nakon par mojih porukica.
Opet ton kao i ujutro kad nije poznavao mog muškarca.
"Ti i bivša imate isti tajming. Ni na wc ne mogu ici bez maltretiranja".
"Lijepo da me porediš sa bivšom" odvratila sam hladno.
"Pa radije njoj odgovaram na poruke nego tebi." rekao je.
"MOLIM???" bila sam uzasnuta.
"pa naravno da radije njoj odgovaram jer dogovaram slobodno vrijeme za tebe." odvratio je uz smijeh.
Ja sam sa druge strane samo puhala. Hvtala zrak.
"Znaš, pitao me tata da što se mučim zar nemam nekoga tko se u to razumije", krenula sam sa svojom pričom "ja sam mu odgovorila da mi je dečko informatičar ali eto. Bilo kako bilo, uspjela sam!"
"Ti imaš dečka?" krenuo je Tom "Nisam znao"
"Nisi?" lagano mi je dizao živac
"Pa da, nisi mi ga nikad pomenula, kako sam to mogao znati kad sam ulazio u tebe sam trebao osjetiti tuđi navoj unutra?" bezobrazno je izazivao.
Ja sam bila umorna.
Od tate.
Od njega.
"Ok, a šta si ti meni?" upitala sam s pol snage "Nisi mi dečko, a nisi mi ljubavnik. Jer da si mi ljubavnik trebao bi me jebati a ni to ne radiš" nisam birala riječi.
"Pa jebem te u mozak" odvratio je uz samozadovoljan telefonski kez.
Bila sam shrvana.
Nisam mogla vjerovati.
Pa jučer je bilo...divno!!!!
...očito predobro da bi se nastavilo...
- 07:42 -
srijeda, 01.02.2017.
suzama l'epim tapete vol.902
...je bila sam u čudu....
I osim čuda sam bila i preplašena.
Šta ako krene opet dramiti?
Jednostavno NE MOGU TO OPET podnjeti u tako kratkom vremenskom roku...jednostavno NE MOGU PSIHIČKI!!!
Bila sam iscjeđena kao kakva stara, islužena, načeta spužva i jednostavno više to nisam mogla.
Niti jedna drama više.
"Čuj" rekla sam mu prije tog datea "ajde MOLIM TE nemoj dramiti kad se vidimo. Ako misliš dramiti reci mi jer ja stvarno to više ne mogu slušati" rekla sam ispod glasa.
Nasmijao se i rekao "Ma neću, obećajem, samo ću ti se ispričati"
Ta srijeda je bila zadnji dan kad smo se vidjeli.
Došla samu birc poslije njega.
Sjedio je za stolom sa dvije stolice.
On na jednoj, druga nasuprot njega.
Mrtva hladna sam sjela za susjedni stol sa spojenim dvosjedićima.
Nacerio se i pratio me i sjeo, naravno, preko puta mene.
"Ne čujem te" viknula sam nakon pozdrava.
Nasmijao se opet šeretski i sjeo pored mene.
"Uvijek mora biti po tvome" rekao je.
Ja sam bila smrtno ozbiljna i odvratila mu: "Čuj, tamo si sjeo odmah do vrata, bilo bi nam zima a i ne bih te čula. Slušam."
"namjerno sam tamo sjeo da ne možemo biti jedno pored drugoga a vidi me opet." nastavio je "ti čekaš nešto?" upitao je netom nakon.
"Ja?" podigla sam obrvu "Da. ispriku" i dalje sam bila ledena dok mi je iscrpljeno izmučeno srce udaralo 500 na sat.
"A pusu nećeš?" i dalje se smijao.
"Kasnije. Kreni, slušam" rekla sam a on je krenuo.
"Ispričavam se što se tako djetinjasto ponašam i radim sranja svako malo" rekao je i dalje se smijuljeći.
"Ok, a sad to prefolmuliraj i izrecitiraj kao da stvarno misliš" rekla sam.
...druga je "isprika" bila malo dulja, bez smijanja i sa "neće se više ponoviti" na što sam odkomentirala "oboje znamo da hoće, al ok, ajde valjda si se prvi puta nekome ispričavao za svoje ponašanje pa nek ti bude" i dala mu pusu.
Dok je stavio ruku na naslonjač meni iza leđa rekal sam mu: "Imam jednu molbu"
"Sve. Reci." odvratio je.
"Pokušaj se suzdržati do mog odlaska u Tajland, MOLIM TE. Ne, OBEĆAJ MI da nećeš dramiti do mog odlaska u Tajland."
Trebao je izdržati punih tjedan dana bez drame.
"uuuuuuuuhhhhhhhhhhhh" puhnuo je" ok, obećajem!"
Nismo se dugo zadržali jer su njega klinci željno isčekivali u Samoboru.
Kad smo izašli van, već je prekršio obećanje.
Pokazala sam mu dio sexy bodya koji sam imala ispod maje.
"Blago tvom dečku" rekao je. Sad znam da pri tome nije mislio na sebe.
Poljubili smo se ovlaš.
On je žvakao žvakaću.
Nakrenula sam glavu i rekla mu "Baci žvakaću i daj mi pravu pusu!"
"jooooooojjjj kako ti meeennneeeeee" rekao je smijući se i umatajući ispljunutu žvakaću u papirić u ruci.
Zagrlio me.
Poljubili smo se strastveno.
Ja sam se, kao puno puta ranije popela na prste i privila cijelim tijelom uz njega.
Nasmijao se.
...nisam niti u zadnjoj onoj izmučenoj primisli pomislila a kamo li znala da je to bio naš zadnji poljubac...
- 07:58 -
