utorak, 28.11.2017.
suzama l'epim tapete vol.982
..sta smo ono rekli...pomor zečeva?...
Da da...svi otišli na ražanj...ali ne moj....
Jako je brzo došao dan upoznavanja malenoga.
Naime dragi i maleni su bili ...pogodite gdje popodne...kod seke, naravno...
I spustila se noć iako je bilo ljetno vrijeme, znači 10 sati navečer.
Maleni je i dalje bio budan i nije mu se htjelo spavati pa je dragi odlučio svratiti kod mene u ulicu na dječje igralište sa malenim.
Ne, nije to bilo radi mog upoznavanja sa malenim kako sam u tom trenu ja mislila, bilo je to zato da mi ukrade pusu.
Došla sam do igrališta sva ...ma kako da kažem...letila sam!!!
Došla sam se upoznati sa mojih narednih 15-tak godina života...
Sa svojom svrhom postojanja...sa DJETETOM!!!!
Kad sam se pojavila...
...dragi je navalio na mene da mi da french kiss...pred djetetom koje me niti ne pozna????
Upalio mi se alarm i odmaknula sam se kao oparena od njega...WTF???Nisam se niti upoznala sa djetetom!!!!
A maleni je bio...ma šećer šećer!
Tamna kosa i tamne bademasteće velike tužne okice onako pomršav sav.....
Joooojjjj...
Iz mene je granulo SUNCE.
Osjećala sam se...uhhhhhhhhh
Maleni me znatiželjno promatrao sa vrha penjalice za djecu.
Prišla sam mu polako i stidljivo i predstavila se.
Već to veče me maleni grlio kao da sam slamka o kojoj mu ovisi život.
Ne, nije to u redu...zar ne bi dijete tih godina trebalo biti sramežljivo i polagano prilaziti nekoj totalno nepoznatoj osobi?
Ne, nije mi se to činilo u redu...a malenog mi je bilo tako žao...
Dok se maleni tiskao uz mene i grlio me oko struka dok smo svi troje sjedili na penjalici, s druge me strane dragi pokušavao poljubiti.
Samo sam se mrštila.
Morat ću popričati malo s njim...pa dijete je tu pa to treba ići polako pred njim!
Nakon nekih pola sata druženja gdje je maleni bio u centru pažnje ali konstantnom, polako smo se pakirali u auto.
Maleni, naime nije podnosio da ne bude fokus zbivanja.
Bilo kakvu komunikaciju između dragoga i mene je prekidao vikom i uzvicima.
"Jadno dijete" pomislila sam..."full je prepusten sam sebi a i vrti taticu oko malog prsta" shvatila sam to, no i dalje mi je djeteta bilo beskrajno ŽAO jer je vapio za ljubavlju. Shvatila sam da sam mu ja zadnja slamka da ga izvedem na pravi put...i sva sam se dala u to...
Stalno sam razmišljala o malenom...kao je inteligentan i pametan, kako manipulira svakom situacijom kako ako tako nastavi i neće baš dobro završiti..jer je gladan...gladan ljubavi i pažnje ali one konstruktivne...sa granicama, sa odgojem..
I opet mi ga je bio beskrajno žao.
Dok smo prilazili autu, dragi je upitao malenoga "Maleni, gdje će Mala Li sjediti? Naprijed ili s tobom iza?"
Iako sam bila zaprepaštena upitom živo me zanimalo što će maleni odabrati.
"Samnom" odgovorio je i počeo se penjati u sjedalicu.
Tih 50 metara vožnje u autu do mog stana, dijete me držalo za ruku na stražnjem sjedalu auta.
- 07:55 -
petak, 17.11.2017.
suzama l'epim tapete vol.981
..leti vrijeme...a nije ptica...
Ne ne, nije vrijeme ptica da leti ali u mom slučaju vrijeme je jumbo jet, ma sta jumbo jet, on je prespor...u mom je slučaju vrijeme jedan od MIGova zadnje generacije...
Samo ga čuješ da je tu negdje u krajičku mozga...
...proletilo...
Ne vidiš ga...ne možeš ga uhvatiti niti krajičkom oka samo uhvatiš onaj neki zvuk kojeg više nema nego ima...
...prošlo vrijeme...
...otišlo...
...gdje je?
...u nepovratu...
Kako sam sam svoj meštar radim punom parom...
I nemam baš neko određeno radno vrijeme...
Nije da sam napredovala nešto...ali u stvari jesam...
Plaća 9-ti mjesec bivše firme još nije ugledala moj tekući račun, dakle...napredovala sam jer mi moja firma isplaćuje redovito plaću..
Ok, upola manju, ali redovita je...
Još uvijek nisam nikoga za rukav vukla i plakala da mi pare trebaju tako da...ide, da, naravno da ide..
Samo ja sam iscrpljenaaaaaaaaaaa..uffff
Danas je petak...čovjek bi pomislio...BRAVOOOOO PETAK JEEEEEE
No...čeka me radna i subota i nedjelja pa...
Ne znam baš kako ću to sve...ali bude nekako..
Uvijek bude nekako..
Shvatila sam da one rezerve što sam skupila kako je tata napokon nadošao malo...one rezerve živaca mislim...te jadne rezerve uopće nisu bile toliko velike...rasplinule su se dok si rekao keks u samo dva mjeseca napornog rada kako sam tu..živci su jednostavno otišli u dim...
...ahahahahahahahha kako li sam samo pjesnički raspoložena danas...
Ide me...
A bolje pisati blog nego raditi troškovnik građevinsko obrtničkih radova zar ne?
Pa onda poslije plakati što to nisam napravila u petak...
Buahahahahahahahahahaha
Ok, ok..nema kukanja više, nastavlja se priča o tipu s djetetom..
...
Ubrzo sam ja pohvatala konce...tip nije u stanju sam funkcionirati sa djetetom.
Čak mi je to i na glas rekao da on ne može s njim biti sam 24 sata.
I zato ima bivšu ženu.
Ne, nema u stvarnosti bivšu ženu jer se ženio nije nikad, a djetetova majka je pokoj joj duši otišla...
..bivša je...tko?
Žena s kojom dijelite brigu o djeci, s kojom ne dijelite postelju, koja Vas provjerava kad ćete doći po dijete, kad ćete ga ostaviti, gdje ste i u ovom slučaju plus dosta histeriziranja pride...da se razumijemo uopće joj ne zamjeram...
..ova "bivša" je ustvari njegov krvni rod...njegova SESTRA
Da, da...sve značajke tog odnosa su jednostavno preslikane na odnos ovog brata i sestre.
Čak se dotični u više navrata žalio kako je baš bez veze što mu je druga sestra u Vukovaru jer da se bar hoće preseliti u Zagreb on bi imao još jednu stanicu gdje bi mogao odtaviti maloga..
...mhm...da...
Ja sam naravno sve vrijeme klimala glavom dok nisam...eksplodirala....
No prije eksplozije...
Kako rekoh, ja sam tu ugledala svoju priliku...priliku da budem mama...
Tip je bio ok...relativno govoreći..
Što mi to znači?
Paaaaaa..nekako je zapeo u nekom trenutku odrastanja...hvalio se time što se druži sa ekipom puno mlađom od njega i s njima ide na kvizove jer on, kako kaže ne želi odrasti...ja sam to slušala s pola uha ne vjerujući što čujem jer situacija gdje ti partner umre i ostavi te samohranim roditejem te nekako odraste na 50-tu, zar ne?
Možda većinu ljudi ali ovoga ovdje ne...
Ja sam naravno sebi dala misiju...iszvesti dijete na pravi put...
Odgojiti ga kako treba...da bude jak, a opet poslušan, da ne krivuda nego da ide ravno...da ima DOM i LJUBAV na jednom mjestu...
S tom mislijom sam polu žmirila na izjave o nedoraslosti...
Na nedostatak "treće noge"...na...
Da, da...i to sam pokušala zatomiti...i uspjela sam...
Jer ja ću se žrtvovati, nema veze što ima maloga (opet ona što je bliže dva metra visine čovjeka to je bliže nuli spolovila" znam grozna sam, ali tako je!!!bar moje iskustvo, čast izizecima koje NISAM upoznala)...nema veze što je više nego evidentno razmažen..nema veze što je ovisan o sestri i ne može ni sa curom na kavu a da to ona ne odobri...nema veze što ćemo se razići nakon djetetove 18-te...ja sam spremna na tu žrtvu...nema veze što ću staviti svoj život "on hold" iako to nije moje dijete...bit će...dat ću se sva u to..
I tako sam ja već u glavi napravila rošadu žešću svog života...
Radila sam roštilj a zeca nije bilo niti u šumi....
- 08:27 -
nedjelja, 12.11.2017.
suzama l'epim tapete vol.980
....wesh 4 kesh...
Omiljeno blogojavljanje...
...iako..malcice su mi poceli dizati zivac...
Nakon promjenjenih 50kn sam tek uspjela prikupiti 20kn u zetonima koji su mi potrebni za masinu..
A ostak?
Ostatak su kovanice od 5 kn koje u ovu masinu...NE OIDU JER NE ODGOVARAJU JOJ!!!!!
No srecom sam danas dosla o oboruzana do zuba sa papjrnatima od 10 i 20 cuma pa sam nakpn tek treceg mijenjanja uspjela dobiti 20 kuna u zetonima...
Yessss...
Koja pobjeda...haaa?
Mala ali veseli...
A svako veseljenje pa maar toliko banalno bilo dobro dodje...
Meni bar...pogotovo u ovim danima bez sunca...
Skuzila sam da kako mi se sunce rjedje pojavljuje, moja depra uzima maha...rasje...hqani se mojim nezadovoljstvom...
Mhm...da,da...tko o cemu, ja o depri
U prilog manjku sunca i visku depresivnih epizoda nikako u prilog ne idu filmovi tipa onog sto sam ga gledala sinoc...Jennifer fubking Aniston...iako..nije ni njoj lako bilo snimati taj film ziher jer smo u slicnim govnima...stare a bez djece...tu naravno svaka slicnost prestaje 
Dakle film...ona se blizi 40toj i odluci se za umjetnu oplodnju...i dobije sina...
Da ne ulazim u daljnje detalje..jasno je prokljuviti sto sam depresivna, nee?
I..kad tako nesto vidim/cujem/padne mi samoj na pamet krenem razmisljati...
...moze li se sad to kod nas?.
...ako moze koliko kosta..
...bih li ja to mogla sad u ovim godinama?(naime, vratilo mi se ono razmisljanje iz malih dana kad sam bila teenager...ono da su svi preko 40 grobovi pa se shodno tome i ja ponasam..ja sam vec 45 pa sto reci?...)
...i...najbitnije pitanje...GDJE NABAVITI SPERMU?..pardon..genski materijal
- 18:05 -
četvrtak, 09.11.2017.
suzama l'epim tapete vol.979
....sve je upravo onako kako treba biti...
Cesto se tjesim tom izjavom...
Ponekad pomogne...
Mda...ponekad...
Ali trudim se. Definitivno NIJE da se ne trudim!!!!
Mic po mic je nase druzenje iz prvog spoja preraslo u vezu....
On je imao jako tuznu pricu...
Poceli su zivjeti skupa...unajmili stan...odlucili da "idu na dijete", dobili dijete i nakon nepunih mjesec dana nakon poroda...ona umre... 
Jebeno tuzna prica...
On je skoro pola godine bio oduzet, imao je pomoc svih mogucih sestara, baka...
...a ima ih i dan danas...
Divno je to, ali ono sto nije je cinjenica da on ni dan danas ne moze izdrzati 24sata u komadu sam s malim....
Pricao mi je o sebi...o tome kako je njima dvojici SUPER kako uzivaju, kako mu malac ide na spavanje tek kad je umoran...
Meni su se laganini palili alarmi jedan za drugim...
Maleni ide spavati kad se njemu hoce????
Nema nekog kucnog reda i odgoja???
Nema granica?
Prvih sam par puta odsutila jer sam znala da iako to ne moze tako, ja to ne smijem na glas reci...bar ne jos...
"Imat ces vremena..." govorila sam si "strpi se".......
...tko ovo iole bar povremeno cita zna da sam ja sve samo NE strpljiva....
- 18:37 -
srijeda, 08.11.2017.
suzama l'epim tapete vol.978
...gledala sam ga i slušala kako se muči...
Trebala sam doma sjediti i raditi no kako je ionako bila Gospa, odlučila sam si dati oduška i malo opustiti ovog tipa.
Kako nisam išla na more, jednog mi je dana sinula ideja toplica...a što da ne?
već sam ionako bila u toplicama dva puta, pa sam si rekla...pa što da ne?
"Nego..." prekinula sam tipa "šta kažeš da mi odemo do toplica, jesi za?"
"Jesam" veselo je odgovorio i oduševio me pozitivnom reakcijom "samo da pitam sestru..kod nje je mali" i...balon sreće se trebao ispuhati brzinom munje, no nije...pa da naravno neka pita sestru, ako je kod nje mali, normalno je to.
Nije baš bilo normalno ali to sam saznala tek malo kasnije kad sam se laganini uvukla u priču do kraja.
Uz sestrino negodovanje i nabrajanje potencijalnih problema do kojih bi moglo doći u njegovom trosatnom odsustvu (mali neće spavati poslije ručka a ako i zaspe će se probuditi....) i njegovo smirivanje mene i namigivanje kako sestra uvijek radi probleme ali na kraju on uspije ishodovati svoju namjeru...dogovorili smo se naći za pola sata na Črnomercu i od tamo krenuti put termi...
Dojurila sam doma, izvela Einya pikiti, ubacila u kljun nešto sitno i odjurila na mjesto sastanka.
Krenuli smo put toplica...
Bilo je, onako...opušteno, bez ikakvih očekivanja s moje strane...jedino očekivanje su mi u tom trenu bile toplice...bazen...plivanje i suuunnnceeee....puno sunca.
Kad smo stigli na odredište, ponudila sam platiti karte jer je on vozio.
Nije se bunio već ej jedva dočekao da se makne s blagajne.
Nije dobar znak...pomislila sam u sebi...još jedan koji ni na prvom spoju ne plaća...mhm
Znam, znam zvučim like a bitch...ali sa svojih punih 44 godine starosti MORAŠ imati za platiti prvi spojak.
Ispostavilo se jako točna ta moja pretpostavka, ta moja tvrdnja da to tako treba biti.
Ne, tip nije na prosjačkom štapu, zarađuje i više nego dovoljno da plaća mjesečni najam stana od 90 kvadrata, skupe gadgete gdje ti god oko seže i ...
Nda...
U toplicama je bilo čisto ok.
on se napokon opustio
Zamuckivanja je nestalo...voda mu je nekako dala snagu..
Počelo se razvijati nekako...u nekom smjeru...
Rekoh sebi...a treba mu dati šansu...zašto da ne...
Kao da imam nekog sad pametnijeg?
Nemam!
I tako sam mu dala šansu....dala sam nama šansu..
Jesam li trebala?
- 07:27 -
utorak, 07.11.2017.
suzama l'epim tapete vol.977
...sljedeća kava je bila opet Slavonska...
Krenulo me...
Slavonci su se to ljeto množili brzinom zečeva tamo negdje daleko u Slavoniji na pustopoljinama iste...
Ovaj puta Vukovar...
Ok, ok...ZNAM da to NIJE Slavonija da je Srijem...i bez namjeravanja udaranja nekome po rani, meni je sve to "Slavonija"...znači i Baranja i Srijem i Slavonija..
To mi je "ono tamo ravno, plodno do bola a zapušteno i propalo".
Ali to sam ja, nemojte me krivo shvatiti.
Nisam mislila nikoga uvrijediti time.
No da...Spojak...
Našli smo se blizu Bundeka..
Kako je hodao prema meni izgledao je vrlo obećavajuće...
Visok...
Šarmantno prošaran sijedima...
Trapke i crna maja s natpisom...Ljetno...
A onda smo sjeli na kavu...
Čovjek se uzmucao na žešće.
Ne znam jel to zbog treme ili zbog šume koja mu je ponosno visila iz nosa.
Gledala sam ga u čudu i pokušavala naći izgovor za njega kao što to radima ama baš SVAKI JEBENI PUT kad mi tip na prvu nije nešto.
Da znam, rekla sam da neću ali da...
Našla sam tisuću i jedan izgovor za njega, njegove vidljivo pokvarene i neoprane zube, njegovo mucanje...
Zašto?
Pa, znam kako ja djelujem na relativno normalne muške.
Prepadnu se...nda...to je riješilo mucanje....uostalom brat mi se i dan danas zna zamucnuti pa sam jako otvorena po tom pitanju. Nisam seljača.
Dlake u nosu...kroz glavu mi prolazi ona "Co to maš međ' nogami...To nije dlakenko to šuma..."
To nisu bile dlake iz nosa to je bila fakat debela gusta šumetina!
Ok, da..to se da odrezati...to ću ja prvom prilikom oštucati...
Zubi?
Pa štooo...to je popravljivo...
I tako u nedogled...
No zašto?
Zbog prilike da budem MAMA.
MAma ljudskom biću.
Koliko god moj Einy zamagljeno popunjavao dijelove moje potrebe da budem mama, ovaj sam puta bila tako blizu šanse da STVARNO BUDEM MAMA!!!!
Ne, ne, ne ovom uzmucalom sad već upitno čistom frajeru nego njegovom sinu.
Naime, dotični je samohrani otac četverogodišnjeg sinčića.
Udovac.
Ja sam smatrala da je to...TO!!!
To MORA DA JE ZNAK!!!
Bog mi se napokon smilovao i darovao mi dijete!!!!
- 07:05 -
