ponedjeljak, 29.05.2017.
suzama l'epim tapete vol.945
...prošle sam godine zaboravila..
No ove sam se pripremila na vrijeme!
Sutra je mom suncu mom bićencu, pupkiću malom, mojoj ljubavi i veselju mog života, mom Einyu rođendan!!!
Da da...mali će Einy napuniti 5 godinica sutra!
Da, nisam dugo davila s Einyem pa je vrijeme ponovo.
Shvatila sam da mi šetnje sa njim pomažu.
Pogotovo sad.
Šetnja kroz polja pšenice, kroz more zelenoga uz pokoju crvenu točkicu maka je stvarno odmor za dušu...
Einyu je to aktivno razgibavanje jer tamo naravno ima...fazana..pokoji srndać, zeko i lisica..
Jedan sam dan uslikala veličanstvenu fotku u njegovom razgibavanju.
Prvo mi je pokazao da je nešto našao.
Ukipio se a onda nakon par trenutaka polako krenuo u visoku travu koja se uskomešala i iz nje je izletio fazan.
Slika je više nego veličanstvena..Einy u skoku prema gore, fazan nekih 20-tak cm poviše njega u uzletu...
Mishavac moj mali.
Jako sam ponosna na njega 
Sutra...
Dakle sutra mu je 5-ti rođendančić.
Dobro da sam se sjetila da sam nedavno na faceu vidjela torte za pse.
Kažu od mesa i povrća iz prirodnog uzgoja...
A sve povezano želatinom...
Povrh svega je glazura (e to ne znam pod čega je) sa natpisom...
Tako sam se ja odlučila mog malog rođendanka počastiti sa tortom u obliku kosti i okusom junetine.
Nadam se da će mu se svidjeti.
Naručila sam i party kit..svjećicu, kapicu i balončić 
Bit će to prava fešta!!!!!
- 08:14 -
četvrtak, 25.05.2017.
suzama l'epim tapete vol.944
.. da istrazivanje....
Prva je stvar svakako...nemojte pretjerivati. Krenite laganini...to sam odavno vec promasila...
Druga zanimljiva stvar je...bromelin...
Zanimljiva stvarca...enzim...pomaze zacjeljivanju povrsinskih vlakana misica cije pucanje ustvari izaziva bol koju zovemo upalom misica...
kako ga ima u hrani...ananasu recimo, no u podosta malim količinama, ja sam se odlučila za tablete...
Terra organica...ananas, papaya i vitamin C
Treća stvar...
Potaknuti svoje tijelo na samoobnovu...
Imamo jednog investitora koji je kondicioni trener.
Tip je što se njegovih projekata, izvedbe i ostaloga tiče veći pain in the ass, ali valjda zna znanje onoga što radi cijeli život.
Pa sam ga poslušala...
Naizmjence topla i hladna voda..
Pominjao je nekih 8 stupnjeva kao najoptimalniju jednu od temperatura, no nemojmo pretjerivati...toplo/hladno
I tako sam ja zbila redove.
Odlučila sam preskočiti jogu boks u srijedu i jogu u četvrtak i vidati kvadriceps.
U nekom trenu je usljed mog svako malo hlađenja/topljenja, gutanja duple doze enzima kavdriceps dobio još 2 cm u debljini...tvrda dva cm...
Ja to objašnjavam kao bilo je puno stvari koje su ga regenerirale pa je bila guzva
Uglavnom, u petak sam odlučila pokušati...
Opet boks...
Petkom su kao lakši treninzi ako se ikako može trening boksa nazvati laganim, pa eto...zaputila se ja
...i....
PREŽIVJELA!
To sam si veče obećala boks samo ponedjeljkom i petkom.
Mislim da je i to previše za moje naglo napaćeno tijelo, ali to još nekako mogu i sanirati...
Toga se držim.
U ponedjeljak sam bila na boksu, u utorak na jogi, srijeda ODMOR četvrtak sam fulala termin joge..mhm..da, o tome nekom drugom prilikom i danas idem na boks.
Sve me to skupa iskreno...veseli...
Iako osjećam teški zamor materijala, ide mi na kurac uvrijeđena trenerica boksa i konstantno klizno vrijeme joge pa nikako uhvatiti pravi trenutak kad je joga...ali da, veseli me.
Veseli me osjećaj lakoće nakon sata joge i mokra maja i donji dio trenirke nakon boksa.
Kad kažem mokri.
Mokri.
Natopljeni znojem na najjače.
Ako me pitate mršavim li...odgovor je NE.
Zatežem se stidljivo, ok malo više nego stidljivo ali si i dopuštam jesti budući da se toliko trošim pa...tu sam negdje.
Znala bih više da nisam bacila vagu oko Božića mislim sad već pretprošle godine pa živim u neznanju..
...no...oduvijek sam tvrdila da previše znanja ŠKODI pa se ne bunim...
Dan po dan...
- 19:56 -
utorak, 23.05.2017.
suzama l'epim tapete vol.943
...nizu se dani...
..kao biseri?
Malo rjeđe pišem...puno se toga dešava...
...a i iskreno toliko sam fizički umorna da...teško je i tipkati po tastaturi
Moje je tijelo ipak kapituliralo.
Drugi tjedan nakon žustrog prevelikog i prebrzog početka aktivnosti moje neaktivne malenkosti...
Bio je to treći trening boksa...ponedjeljak prije tjedan dana...
Nisam imala upalu mišića više, lijepo sam se regenerirala preko vikenda i sve je bilo super.
Došla sam na trening i krenula prema dvorani kad se desio "kvrc" u kvadrucepsu desne noge.
NISAM VJEŽBALA hodala sam prema dvorani
Nekako se aktivirala izgleda prastara ozljeda napuknuća kvadricepsa još iz plesne...
Normalno, kad imate upalu mišića, kolika god da ona bila, nakon zagrijavanja tijela osjećaj upaljenosti prođe...na kratko, do kraja treninga..no, ako je nešto malo žešće u pitanju, to ni zagrijavanje ne liječi..
Tako je bilo taj ponedjeljak...cijelo sam vrijeme imala feeling da mi netko zabija nož u taj kvadriceps.
Ali, nisam se predavala...
I onda nakon toga lijepo vježba "majmunčić"
Stojite blago raširenih nogu i njišete torzo lijevo desno u struku...i....krc...bocni desni trbusnjak...
Bila sam kao u nekom filmu.
Sakata.
Odlazili su mi udovi jedan po jedan...ali nisam se predavala.
Na jedvite sam jade završila trening i odvukla se doma šepajući.
Tu noć nisam spavala...
Kako bih se god pomakla ili bi me kvadriceps ili taj bočni jednostavno UBIJALI.
Novitet koji se desio tijekom noći bilo je kočenje desne strane vrata.
Jaukala sam cijelu noć i probudila se neispavana.
Sutradan...utorak....yoga...
Šepajući sam se odvukla na yogu iz razloga što mi je nekako u glavi bilo da ako se dobro rastegnem, budem pomogla tijelu.
Izgledala sam smiješno...
Na jedvite sam se jade izvukla iz auta pokušavajući što manje raditi grimase boli na faci nakon čega sam se više nego evidentno ukočenog vrata šepajući zaputila na yogu.
Ušla sam u prostor koji je bio pretrpan stvarima.
Bilo je tu kamera, kistova za šminku i ostale opreme koja ne bi trebala biti tu za sat yoge.
Upitala sam neko dvoje ljudi začuđeno "Yoge nema?" na što su se nasmijali i odvratili mi "Slobodno Vi vježbajte, nama ne smeta"
Nasmijali smo se a ja sam otišla brže bolje prikrivajući šepanje koliko sam mogla.
Vani sam zatekla učitelja yoge koji je bio u čudu kao i ja.
"Taman razgovaram sa Ivanom(vlasnikom) kaže pisalo je na facebooku da se sat neće održati" rekao mi je.
Ja sam klimnula glavom u znak odobravanja tužnog pogleda dok mi je iznutra klijala sreća.
Bila sam zahvalna što sata NEMA jer da ga je bilo ja bih definitivno bila na njemu a to bi me, sudeći po naredna tri dana UBILO!
...otišla sam sretna doma s namjerom da pronađem na netu kako si pomoći jer me bol ubijala...
...i tako je krenulo moje istraživanje...
- 10:20 -
ponedjeljak, 15.05.2017.
suzama l'epim tapete vol.942
...sve me boli...
...a sutra će biti i još gore
a ja sam...happy?
Paaaa, DA!
Bol je sastavni dio mog svakodnevlja, pa što da ne boli...a ovo je ona fina sočna bol...
Jest da se s podosta napora pomičeš...okrećeš volan, ustaje sa stolice...no da...to je tako zvana slatka bol...
MMMmmmmmm...
...iskreno jedna od rijetkih u kojoj uživam...
...iako bi neki rekli...jebo teeeee kod obe stalno jad i čemer ova mora da je kroz vrijeme naučila voljeti bol kad se saživila sa istom no da, nisam nego sam se napokon bila pokrenula..
Ovo sam pisala prošlu SRIJEDU.
Dan nakon moje prve yoge.
Bol u mišićima je bila takva da sam se u jednom trenu upitala vozeći se doma "a jel ovaj auto uopće ima servo?"
...sutradan NIJE bilo lakše...
Upala mišića?
Ma neeeeee.....
Sutradan je bio trening boxa.
Tu srijedu.
Prvi.
Maaaajjjjkkkooooooo miiiilllaaaaaaaaaa 
Ono što sam dobila upalu mišića od yoge je naspram ove upale...mhm...pičkin dim? pardn maj frenč
Kad sam saznala da za box ne trebaju tene, shvatila sam da nije tajlandski i nema rada nogama.
Box pa da nema rada nogama?
Stvarno sam u tom trenu bila neznalica!!!!!
Eto probajte doma samoinicijativno...skipati ajde ne morate sat i petnaest minuta kao sto sam ja na treningu, ali dajte nekih pola sata bar...
Je, da...noge JEBENO RADE na boxu!
Rade do te mjere da je silazak sa drugog kata gdje se održava trening a NEMA dizala ravan naporu kao da bez prestanka trčite na Sljeme.
Ne, nisam i to probala, ali pretpostavljam....
U četvrtak sam se iz auta izvlačila uz puhanje...naime izdisaj svaki napor čini lakšim...tako nas na yogici uče...
...ajjjjjjjjjjjjjjjjjj...
Sjedanje na wc školjku...uz potporu sa strane, naravno!!!
Obje ruke molim lijepo!!!!!
Sjetila sam se kako sam prije cca 20 godina imala istu takvu upalu kad sam imala izlet na par treninga full kontakta.
Tadam sam se na wc školjku spištala uz Marcovu pomoć.
Zagrlila bih ga oko vrata, on bi se savijao u struku i ja sam se viseći sa njegovog vrata spuštala na školjku...
E TO su bili dani!!!!!!
Kako znamo, Marca nema pa...šta je tu je...pomozi si druže kako znaš i umiješ!!!
Redali su se dani upale dan za danom...
I ja sam bila happy...
Bila sam jebeno umorna ali extremno happy unatoč svim bolovima i nemogućnošću normalnog kretanja...
Mozak je stao.
Nije više vrtio...
Nije me bilo briga što se Zorg ne javlja..i da se javio ne bih imala kad vremena ga vidjeti...
Grižnja savjesti zbog tate je još uvijek prisutna, poradit ću na tome u neko dogledno vrijeme no da...
....sva moja koncentracija...sva moja pažnja je osim naravno na Einya bila fokusirana na mene i kako izdržati sve to.
...bila sam jako zahvalna svom tijelu koje je unatoč 45togodišnjoj starosti i više nego desetogodišnejm neaktivnom bavljenju sportom izdržavalo sve nedaće zadataka i napora koje sam pred njega stavljala...
...zahvalna do neba i nazad...
- 10:19 -
utorak, 09.05.2017.
suzama l'epim tapete vol.941
...svakim je danom sve teže i teže...
...meni samoj sa sobom...
nekako...vrijeme prolazi, kao da mi otkucava sve, a ja stojim na mjestu i od shoka se ne mogu niti pomaknuti.
ne kuzim sta je.
Ma kuzim.
Nesetna sam.
Vecina njih bi rekla da nemam zasto biti.
Ali eto jesam.
Pokusavam se iscupati iz toga ali bas sam jucer vrtila film...meni je to stanje kronicno kao kakva bolest.
Mozda i jest bolest.
Depresija zesce vrste.
I tonem i tonem.
I onda povrijedim neke ljude oko sebe.
Ne namjerno. No jednostavno se u tim trenucima ne mogu kontrolirati 
Jučer mi je, primjerice Lilly u najboljoj namjeri poslala neki link vezan uz depresiju i molitvu.
Nisam ga niti otvorila nego sam eksplodirala na samu riječ molitva.
Jer....
Uffff...
Kasnije kad sam se scoolirala pročitala sam članak koji je dijametralno suprotan onome sto sam ja pomislila.
Lilly je po zivot opasnu situaciju izbjegla molitvom. I vjerom u Boga.
I jako joj se divim zbog toga.
Ja jednostavno nisam taj tip.
Mislim da Bog iam uvijek pametnijeg posla nego saslušati mene.
Ima onih bolesnih, oni koji umiru...
Dva puta me "čuo" i oba su bila vezana uz Lilly, doduše, sad kad razmislim, brat ima posla, čuo me i za njega.
Ali za sebe, ne znam..
jednostavno...uf...
No...članak...
Članak tvrdi da nije dovoljan samo molitva da treba i liječenje.
Lilly mi je pokušala nešto reći...
Nooooo ima jos tracak borbenosti u meni...
Ne dam se...
Kad god dotaknem dno i opalim jako zestoko uz tresak, ja se uvijek nekako pokusavam dici.
Mali su to pomaci.
Jako sicusni.
Ali nadam se.
Neki sam dan uplatila mjesec dana yoge dva puta tjedno i mjesec dana boxa tri puta tjedno.
Mislim da ce me nekako tak sport izvući.
Neću imato kad toliko razmisljati o svemu.
Bit cu umorna.
Bar fizicki.
Jako umorna.
Samo se nadam da cu dobiti te jebene kupone na vrijeme prije nego odustanem od cijele priče.
Sjetila sam se jednog trena u svom zivotu kad sam isla na full contact.
Takve upale misica nisam imala NIKAD.
Doslovce nikad.
Najiskrenije, ako će biti i upola takvo, veselim se istom!
Do tada...
...utjehu nalazim u Einyu..koliko ide...
I koliko mi on dopusti...
...mish moj mali...
- 07:52 -
nedjelja, 07.05.2017.
suzama l'epim tapete vol.940
...priblizavala sam se taxi stajalistu...
U prvom su redu stajala dva taxija.
Taksisti su bili unutra.
Preletajuci pogledom preko njihovih automobila, pogled mi se susreo sa jednim od njih.
Sutke smo klimnuli jedno drugom i ja sam usla u taxi.
Nakon sto sam rekla adresu, zapoceo je razgovor...
Kazu da se sve desava s razlogom, pa, sigurno postoji razlog zasto sam usla bas u taj taxi...
"A sta se Vama desilo?"upitao je.
Nakon skracene verzije o mojoj "sreci" tog dana odvratio je.
"Ja sam Vam imao do sada dva udesa" krenuo je s pricom
"Da?" upitala sam iako mi i nije bilo do price niti malo.
"Da." nastavio je "obje u voznji. Jednom na autoputu, covjek je zaspao za volanom pa se zaletio u mene"
"Uzas" prekinula sam ga na kratko.
"Ma i nije, tu sam dobro prosao"odvratio je i nastavio "tad sam se izvukao sa samo par modrica. Drugi sam put nastradao i to tu u gradu.Kod Branimirove trznice. Na semaforu. Covjek projurio kroz crveno i zabio mi se u vrata.direkt u mene. Proci cemo tuda sad jos malo pa cu Vam pokazati"
Ja sam samo slusala a on je nastavljao dok je vani kisica padala a mi doslovce polako klizili prema tom njegovom mjestu sudara.
U jednom mi je trenu proslo kroz glavu "Jbt, ovaj se svako malo sudara. Hocemo li se i danas kvrcnuti?"
A onda sam sama sebi rekla ako mora bititako, bit ce nervirala se ja ili ne i udubila se u pricu.
"Taj je put bilo jako gadno" nastavio je "polomio sam rebra, celjust, ispalo mi je 11zubi i pao sam u komu na dva dana.
U jednom sam trenu bio i klinicki mrtav."
Slusala sam dok mi je kroz glavu odzvanjalo "sve se desava s razlogom, s razlogom sam usla u ovaj taxi"
Taxist nije prekidao pricu "Istina je sto kazu da dozivite nesto kad ste klinicki mrtvi. Nisam to rekao nikome sta se desilo, necu ni Vama ali cu Vam samo reci da Vam se stvari nekako posloze. Kristaliziraju.
Postanu jasnije."
Slusala sam sa zanimanjem ali nisam imala ama bas nikakvo misljenje o njegovoj prici.
Samo sam bivala i slusala a on nije stajao.
"Kad sam se probudio iz kome, trazio sam da me odmah puste doma. Znao sam da ce sve biti u redu. Ljecnici su me pustili na vlastitu odgovornost."
Ja sam sutke povremeno klimala glavom.
"Covjek se promjeni"rekao je"ja vise nisam strpljiv i ostro reagiram na nepravdu"
Nisam postavljala nikakva podpitanja jer sam znala da ce sam bez poticanja nastaviti, samo sam ga upitno pogledala.
Nastavio je.
"Recimo sad da vidim na cesti da netko maltretira nekog drugog, zivotinju ili tako nesto, iskocio bih iz auta i premlatio ga.
Nitko me ne bi mogao zaustaviti.
Na to sam mislio"
U daljnjem razgovoru me pitao imam li muza i djecu na sto sam skoro zasuzila, pokazao mi je sliku svog psa i ja njemu Einyevu i stigli smo na odrediste.
Nakon sto sam mu platila i prije nego sam uhvatila kvaku automobila, rekao je: "Ovo Vam mozda bude malo cudno zvucalo ali moram Vam reci."
"Da?"upitno sam ga pogledala a on je, dodirnuvsi mi podlakticu lijeve ruke rekao :"Zivjet cete dugo i sretno"
"Hvala, i Vama to zelim takodjer" promucala sam i izasla iz auta.
Kad sam zalupila vrata taxia,suze su opet nekontrolirano krenule.
Bila sam nekako cudnjikavo preplavljena osjecajima. Trebalo mi je dosta da se smirim.
I sad kad razmisljam o tom susretu ne znam sto da mislim o tome.
Je li to moj posrnuli andjeo cuvar po kome je big G poslao poruku ili je to covjek udaren u glavu, polomljen pa sastavljen pa glumi proroka.
Nisam ziher ni danas.
Kad sam Lily ispricala susret, ona je samo odkomentirala"Sto ga nisi pitala KAD,KAD ces to biti sretna?"
I mene isto zanima kad...Zanima me kako je onom gore kad ga prozivaju, psuju, pljuju, mole, obozavaju, kume...
I zanima me, ako to sve stoji...tko mu daje pravo?
I naravno, najvise me zanima...KAD?
- 15:45 -
četvrtak, 04.05.2017.
suzama l'epim tapete vol.939
...oprostite, piski mi se...
dobacila sam sestri u prolazu.
"A smijete li sjesti?" upitala je
"Smijem ici DOMA!" odvratila sam.
Suze, začudo više nisu tekle.
Uspraznila se pipa...na kratko
Pomogla mi je da sjednem i ustanem polako.
Najiskrenije, vrtilo mi se.
No...zelja za piskenjem bila je jača od svega
"Morate se primiti za mene, takav je protokol" odvratila je.
"Bogu hvala!" pomislila sam jer bih se stropoštala koliko sam duga i široka
Kad sam se dočepala wc-a.....mmmmmmm...
Mi ljudi radimo toliko tih nekih uobičajenih stvari koje su nam "dane" svakodnevno iz navike, po inerciji da nismo svjesni koliko nam znače u životu dok ih na tren ne izgubimo.
...odlazak na toalet...recimo
Majko milaaa koja srećaaaaaaaa.....
Objasnili su mi da je i inekcija koju sam dobila pogodovala pritiskanju na mjehur...
Kako je bilo lijepo docepati se wc školjkeeeeee ...iiii-haaaaaaa!
No da....
Odmah sam se i natankala vode, da imam za po putu doma
Još sam malo čekala da dođem na red za vratni nakit (šancov) i odjavu kod dežurne doktorice.
"Nemojte slučajno kosu prati! Mirovati morate i nikako ne smijete biti sami sljedeća 24 sata"
Tu sam samo u sebi tužno uzdahnula...mhm da...pa Einy je samnom...i nakon toga se kiselo nasmijala sama sebi u bradu ili da kažem radije u šancov ovratnik
"Evo vam dvoje tablete jedne su protiv bolova a ove druge Vam nisu za živce nego da Vam opuste kontrakciju mišića koja se desila prilokom udarca. Tijelo je samo izazvalo grčenje, treba ga opustiti"
Ove koje "nisu za živce već su za opuštanje mišića" su bile Normabel...Onaj isti proizvodček koji mi je vikala žena iz hitne u slušalicu prije sad već tri godine dok sam imala onaj napad koji mi je obuzeo cijelo tijelo.
"Sad imam svoj Normabel" pomislila sam i nasmijala se sama sebi..u šancov naravno.
Dobila sam potrebne papiriće i pustili su me da odem.
Bilo je vrijeme da saznam napokon gdje sam
Ok sad sam bogatija za saznanje gdje se nalazi hitna na Rebru
Držeći u ruci Nalaz sa hitne i onaj papir sa brojem odvjetnika za tužbe, izašla sam van.
Padala je kiša.
"Kako krasno, ja sa ranom na glavi (u tom trenu nisam znala da ih imam dvije) a vani pada kiša" počela sam se smijati dok sam škiljila kroz natečene od suza mi očne kapke.
Eeeeee moj Murphy...a da kako drugačije!
Razmišljala sam da li nazovem Sedada ili ne.
Nije mi se javljao što znači da još betoniraju.
Unatoč kiši.
Unatoč svemu.
I onda sam, kao i miliun puta do tada rekla sebi "Ma mogu ja to sama. Otići ću na taxi, vidjeti da li mi je ok nakon vožnje ako je, sjest ću u auto i odvesti se doma."
Pogledom sam tražila bankomat.
Bio je odmah pored ljekarne...da, i to trebam obaviti odmah jer tko će mi to sutra....
Klimavo hodajući i držeći papire iznad glave da zaštitim rane, spustila sam se do ljekarne.
Uzela sam pare i krenula put taxia
A onda se desilo nešto čudno...
- 14:08 -
utorak, 02.05.2017.
suzama l'epim tapete vol.938
...da bilo je tu i drugih ljudi...
I kako rekoh ranije, ja posao u hitnoj dobrovoljno i svjesno sama odabrala ne bih...
Kako sam u jednom trenu vidjela dupliće poslali su me na ct.
Došao je bolničar po mene i odgurao me u nepoznatom smjeru.
Osjećala sam se cijelo vrijeme kao jadna kornjačica ili buba koja je okrenuta na leđa i nikako se preokrenuti na pravu stranu da vidi svijet oko sebe.
Upravo tako.
Mogli su me odvesti gdje god da su htjeli.
Ja jednostavno UOPĆE nisam znala gdje sam
Kad su me smjestili na CT upitali su me "Jeste li trudni?"
Naravno, opet jebene suze i kroz zube "Ne"
Unatoč tome, pokrila sam rukama jajnike i maternicu...za slučaj slučaja..mhm...da...nada...a znamo šta mislim o nadi jel da?
Nada je i dalje kurveštara stara...svima daje...meni nikako...
No da se vratim nazaj
CT su riješili i odgurali me opet na hodnik...
Buljila sam u lampe koje su mi namigivale iznad mene.
Razmišljala sam o Einyu i kako da izorganiziram nekoga da ga pusti van.
...nije me bilo briga za mene, ali Einy je bio sam i nije bio vani od moje pauze
Na pamet mi je pao Sedad.
Kako smo se u par navrata vidjeli u zadnje vrijeme i ja mu napravila par uslugica, rekoh sebi, pa ok, iako MRZIM traziti usluge, ali mozda je on osoba za to.
Usput može pokupiti moj auto parkiran tamo na Savici.
Zamolila sam slučajnog prolaznika da mi dokuči torbicu, napipala sam mobitel i nazvala.
"Čuj, ja sam završila na hitnoj, ništa strašno, samo bih trebala nešto pa ako slučajno možeš doći" započela sam istovremeno gutajući jebene suze i trudeći se da me ne skuži preko telefona.
"Ja sam još na gradilištu, za sat mi dolazi beton" odvratio je "ali doći ću, gdje si?"
"Rebro hitna, ali ne znam gdje je to točno jer su me dovezli" odvratila sam.
Pozdravili smo se a ja sam zamolila jednog bolničara da otipka poruku sa lokacijom hitne za Sedada i mojom lokacijom u istoj da mu bude lakše mene naći.
Sedad je došao relativno brzo.
Izgledao je totalno izbezumljeno.
ja sam ga pokušala utješiti riječima "Ma nije ništa ozbiljno, ali nisam baš bila uvjerljiva sa vodopadom koji još nije presušio.
Suze nisu stajale.
.....iskreno, ne znam od kuda su se više čupale, ali znam da sam dehidrirala jer prvom prilikom kad me sestra dopratila do toaleta sam pila vode kao da sam ju tek otkrila
"Ali ja sad moram nazad na gradilište" rekao je naposlijetku "ostavio sam sve i dojurio tu. Ti kad budeš gotova nazovi me pa ću te pokupiti"
Pozdravili smo se.
Nakon nekog vremena, opet su me bacili na vožnju hodnicima pa sam za slučaj da me nije dovoljno CT ozračio, završila na rendgenu...ovaj puta vratna kralježnica..
Već pred kraj mog posjeta hitnoj odvezli su me opet u onu istu sobu di je dida pod gasom čupao kateter....
Uto se pored mog kreveta stvorio mladac u kuti, nekih 35-tak visok..iako realno svi su visoki ako ležite .
"Dobar dan, ja sam neurokirurg" rekao je
Ja sam užasnuto razrogačila oči i siknula na njega "Neurokirurg? Šta ćete Vi ovdje?!"
"Ma sve ok, CT je u granicama normale (i dan danas me muče te "granice normale") a vratna je kralježnica u redu. Ja moram po protokolu razgovarati s Vama" odvratio je
"A-ha, ok onda" odvratila sam mirno i sljedila njegove upute i odgovarala na pitanja.
Na kraju je završio sa "Nakon obrade šancovim ovratnikom možete kući"
Skoro sam se upiškila od sreće jer mi se piškilo već duže vremena....
- 13:21 -
