utorak, 02.05.2017.
suzama l'epim tapete vol.938
...da bilo je tu i drugih ljudi...
I kako rekoh ranije, ja posao u hitnoj dobrovoljno i svjesno sama odabrala ne bih...
Kako sam u jednom trenu vidjela dupliće poslali su me na ct.
Došao je bolničar po mene i odgurao me u nepoznatom smjeru.
Osjećala sam se cijelo vrijeme kao jadna kornjačica ili buba koja je okrenuta na leđa i nikako se preokrenuti na pravu stranu da vidi svijet oko sebe.
Upravo tako.
Mogli su me odvesti gdje god da su htjeli.
Ja jednostavno UOPĆE nisam znala gdje sam 
Kad su me smjestili na CT upitali su me "Jeste li trudni?"
Naravno, opet jebene suze i kroz zube "Ne"
Unatoč tome, pokrila sam rukama jajnike i maternicu...za slučaj slučaja..mhm...da...nada...a znamo šta mislim o nadi jel da?
Nada je i dalje kurveštara stara...svima daje...meni nikako...
No da se vratim nazaj 
CT su riješili i odgurali me opet na hodnik...
Buljila sam u lampe koje su mi namigivale iznad mene.
Razmišljala sam o Einyu i kako da izorganiziram nekoga da ga pusti van.
...nije me bilo briga za mene, ali Einy je bio sam i nije bio vani od moje pauze
Na pamet mi je pao Sedad.
Kako smo se u par navrata vidjeli u zadnje vrijeme i ja mu napravila par uslugica, rekoh sebi, pa ok, iako MRZIM traziti usluge, ali mozda je on osoba za to.
Usput može pokupiti moj auto parkiran tamo na Savici.
Zamolila sam slučajnog prolaznika da mi dokuči torbicu, napipala sam mobitel i nazvala.
"Čuj, ja sam završila na hitnoj, ništa strašno, samo bih trebala nešto pa ako slučajno možeš doći" započela sam istovremeno gutajući jebene suze i trudeći se da me ne skuži preko telefona.
"Ja sam još na gradilištu, za sat mi dolazi beton" odvratio je "ali doći ću, gdje si?"
"Rebro hitna, ali ne znam gdje je to točno jer su me dovezli" odvratila sam.
Pozdravili smo se a ja sam zamolila jednog bolničara da otipka poruku sa lokacijom hitne za Sedada i mojom lokacijom u istoj da mu bude lakše mene naći.
Sedad je došao relativno brzo.
Izgledao je totalno izbezumljeno.
ja sam ga pokušala utješiti riječima "Ma nije ništa ozbiljno, ali nisam baš bila uvjerljiva sa vodopadom koji još nije presušio.
Suze nisu stajale.
.....iskreno, ne znam od kuda su se više čupale, ali znam da sam dehidrirala jer prvom prilikom kad me sestra dopratila do toaleta sam pila vode kao da sam ju tek otkrila
"Ali ja sad moram nazad na gradilište" rekao je naposlijetku "ostavio sam sve i dojurio tu. Ti kad budeš gotova nazovi me pa ću te pokupiti"
Pozdravili smo se.
Nakon nekog vremena, opet su me bacili na vožnju hodnicima pa sam za slučaj da me nije dovoljno CT ozračio, završila na rendgenu...ovaj puta vratna kralježnica..
Već pred kraj mog posjeta hitnoj odvezli su me opet u onu istu sobu di je dida pod gasom čupao kateter....
Uto se pored mog kreveta stvorio mladac u kuti, nekih 35-tak visok..iako realno svi su visoki ako ležite .
"Dobar dan, ja sam neurokirurg" rekao je
Ja sam užasnuto razrogačila oči i siknula na njega "Neurokirurg? Šta ćete Vi ovdje?!"
"Ma sve ok, CT je u granicama normale (i dan danas me muče te "granice normale") a vratna je kralježnica u redu. Ja moram po protokolu razgovarati s Vama" odvratio je
"A-ha, ok onda" odvratila sam mirno i sljedila njegove upute i odgovarala na pitanja.
Na kraju je završio sa "Nakon obrade šancovim ovratnikom možete kući"
Skoro sam se upiškila od sreće jer mi se piškilo već duže vremena....
- 13:21 -
