utorak, 31.01.2017.
suzama l'epim tapete vol.901
...milujem svoju vjenčanu tetovažu...
Da, da...imam tetovažu na lijevoj ruci. na šaci.
Prava vjenčana.
Kao takvu sam ju stavila na face.
Bilo je svakojakih komentara.
Uglavnom divna i krasna do onih jel to trajna ili privremena i ako je svadbena kad ce svadba.
Paaaa svadba ce u vrijeme trajanja tetovaže, of skroz!!!
Tetovaža je naravno...privremena.
Koliko god da mi se sviđale tetovažeod kada znam za sebe, nikako nikada nisam imala hrabrosti staviti jednu trajnu na sebe.
Uvijek mi se iznova postavljalo jedno te isto pitanje.
Kako donjeti odluku koja će te obilježiti za cijeli život i stalno živjeti sa istom?
Nekako nikako nemogu to pojmiti.
Iako sam takvih do sada odluka donjela zasigurno pregršt.
No dobro, šta je tu je, svadbenu tatoo imam, a muža?
Pa..imam sebe!
Sinoc sam bila sa jednim kolegom statičarem na kavi.
Mlađi od mene nekih 7-8 godina, lajav, oženjen, ja ga, naravno 
privlačim.
Bilo je tu svakojakih pokušaja s njegove strane, no ja sam ostala nepokolebljiva.
Jučer na cugi smo osim posla razgovarali o muško ženskim odnosima.
"Čekaj malo" rekao je u jednom trenu "taj tvoj bivši je znači dolazio kod tebe na doček Nove godine i znao je da će biti sexa?" upitao je.
"Pa dogovor je bio da ćemo provesti noć skupa po prvi puta u našoj vezi, a sad kad s nekim provodiš noć, vrlo vjerojatno znaš da nećeš cijelu noć spavati" odvratila sam
"Dakle, znao je" konstatirao je sam sebi "i umjesto da bude SRETAN on je dramio????Pa u pičku materinu pa kud taj svijet ode!" podviknuo je "jebali ih sve američki filmovi, pa to više ništa nije normalno!!!Kako to muškarac drami? Kako ga nije sramota? Pa ako drami onda znači da je on slabiji i da njemu treba muškarac?!!!" već je bio iznerviran
I tako mic po mic došao je do zaključka koji sam čula već podosta puta.
"Znaš" rekao mi je ispod glasa "ti vrijediš. Dobar si drug, pametna si. Jaka si. Nije još naišao taj muškarac dovoljno jak za tebe. A niej da ne postoje. Ima jih, al su papci zauzeti ganjanjem glupih manekenki. Tebi treba netko s kim možeš popričati ujutro, nakon." završio je.
Evo i sad susprežem suze.
Sinoć sam, nakon njegove izjave maltene otrčala u toalet.
E sad...
Trenutno sam u stanju da više jednostavno NE ŽELIM pokušavati.
Dosta mi je promašenih slučajeva.
promašenih veza.
Nesamopouzdanih poremećenih muškaraca.
Dosta mi je.
Ne ide više.
Nemam snage a niti volje.
A sad vratimo se na još jedan u nozu mojih promašaja...
..dakle....Stara godina, priča o mami...
Tom mi je ispričao kako se posvadio s mamom oko hrane.
Da je spremo tjestetninu i ona ga je upitala "Imaš li dosta tjesetenine?"
Odgovorio je "Da, za mene."
Ona ga je nakon toga upitala "Imaš li dosta umaka?"
"Da za sebe." odgovorio je, smiješao tjesteninu i umak i sve sručio sebi u tanjur.
Mama mu je nakon toga, zaplakala.
e sad....
jel ta priča istinita?
On je na Staru jeo doma tjesteninu?
Nije mu mama spremala kao inače?
...istina je i on je toliko sebičan i neosjetljiv?
...bilo kako bilo...ni tu mu nisam vjerovala na riječ.
Nedjelju, prvog prvog smo se još čuli.
Dobila sam par fotki sa utrke i čula oduševljeni raport o ljudime koje je na trci sreo.
Sve je bilo u redu...
Bar se tako činilo.
ponedjeljak i utorak se nismo vidjeli. Kod Toma su bila djeca za zimske praznike.
Nebitno.
Bilo kako bilo, u meni se skupljala ljutnja.
U srijedu sam, sa visokim postotkom napada hormona u pmsu napokon otvorila usta i pozvala Toma na red.
Napomenula sam mu kako je do sada imao dvaput izljeve koje radi svako dva tjedna, i da su mu izljevi oprošteni ali ne i zaboravljeni ali da se NIAKD za iste nije ispričao niti pokazao bilo kakvo žaljenje.
A ja sam zahtjevala ispriku.
Bilo mi je dosta više dramljenja glumatanja s njegove strane i konstantnog psihičkog iscrpljivanja.
Htjela sam ispriku!
I nisam se htjela maknuti sa mrtve točke bez isprike!
Bila sam nepokolebljivo isključiva.
U djeliću sekunde mi je sinulo da mu pružam izlaz iz veze jer kako reče "on ne griješi i nema se potrebu iospričavati jer je kako on hoće ili nikako" (mooooooožeeeeešššš misliti!!!) ali sam nabrijana hormoima u tom ludom pohodu bila stvarno nepokolebljiva.
Bolioo me kua hoće li otići ili ne.
Bilo mi ga je stvarno DOSTA!
čak sam mu u jednom trenu napisala nešto kao ..."Ako ne znaš kako se ispričati, GOOGLEAJ, pitaj nekog iskusnijeg kolegu/kolegicu, nije me briga, zahtjevam ispriku!"
I završila sam rečenicom "Kako si ti težak slučaj, prihvaćam i pisanu ispriku, ali bez isprike ne idem niti makac s ovog mjesta gdje sam i to je zadnje!"
Umjesto rečenice "Ja se nikome ne ispričavam" koju sam očekivala sad malo bolje kad razmislim možda čak i previše, dobila sam "Neću pisati, ja takve stvari rješavam face to face. Vidimo se kod tebe u kvartu poslije posla"
....bila sam sva u čudu...
- 12:47 -
ponedjeljak, 30.01.2017.
suzama l'epim tapete vol.900
.....Kroatistan....
Stanje u državi...nepromjenjeno...
Sivilo vlada...što u zraku, što na nebu što u ljudima...
Brzo je to sivilo obuzelo i moju dušu....
Sad bih drage volje da sam na plus 30 i udišem onu mokru mješavinu kanalizacije i sreet fooda...
Oooooo, da....
Kako sam se vratila nazad...tako sam i zaplakala...
Ne odmah, ali sljedeceg dana...da...
Kako smo se vratili, spremila sam sve stvari, razvrstala poklone i krenula u pohod put Bjelovara...po Einya...zjenicu oka mog, srce duše moje..
Prvo sam, po nalogu i savjesti koja me non-stop ždere, svratila do taje...
Tajo me docekao sa prljavim vešem, pošiljkom za tetku.
Dočekao me, suprotno mojim svim nadanjima i željama...u kolicima...opet se nespretno odgurujući jednom preostalom nogom i uopće ne koristeći ruke u guranju kolica...baš kao i pred put.
Ništa se promjenilo nije.
I ako uvijek...umjesto tuge, obuzeo me bijes...
Nije dobro završilo.
na moje šokirane izjave i molbe i upite kako me nije dočekao na dvije noge, imao je masu izgovora.
Baš kao i uvijek do sada.
Ja sam, na moje veliko žaljenje, baš kao i masu puta prije toga, opet ga vidjela u krevetu, otvorenih rana, bespomoćnog...istog kao i par mjeseci ranije.
Kad sam mu predala pokloncic koji sam mu donjela, uputila sam se tetki i Einyu.
Kako mi je bilo žao vlastitog ponašanja koje stvarno ne mogu kontrolirati kad sam u blizini tate (i dalje jede slatkiše, ne pazi na prehranu i sporadično vjezba), da ne ispadne da mu ubijam volju (da, da, uvijek okrivljujem sebe) poslala sam mu smsm o tome kako mi puno bolje izgleda sa kosom nego onako obrijan sto je furao unazad par godina.
Taj je sms prihvaćen kao provokacija, o njemu je razmišljao 24 sata kako da mi odgovori i onda me smsom ošamario..prvo laganini, a ksanije još žešće..
E tu je usljedilo plakanje....
Naravno da mi je napisao sljedeci dan jos masu poruka o tome kako nisam uz njega kad je njemu najteže i jel mi mama brani i ....udarao je svim mogućim sredstvima po meni i ja sam bila jadna a ondaasam mu, potaknuta jednim citatom iz filma koji sam nedavno gledala, odgovorila:
"Više sam se puta zamolila da budeš čovjek. Ti to očito ne želiš biti pa te molim da nađeš drugu žrtvu za psihičko zlostavljanje jer ja to više ne želim biti.
Odbijam patnju, osjećaj krivnje koji mi nabijaš, omalovažavanje i još puno ružnih stvari kojima me obasipaš, biram ŽIVOT, LJUBAV, POHVALU I TOPLU RIJEČ koju od tebe nikada ne dobijam
Sretno s ozdravljenjem i traženjem nove zrtve!"
Naravno da sam dobila još par poruka očinske "ljubavi" no unatoč grižnji savjesti koja će me kad tad udariti žestinom 1000 bičeva, nisam se dala isprovocirati.
A citat, iz filma "Računovođa" sa glavnom ulogom Bena Afflecka ide ovako
"Life is a series of choices, non of which are new.
The oldest, must choose to be a victim, or choose not to."
JA ODABIREM NE BITI ŽRTVA VIŠE!
- 10:32 -
četvrtak, 26.01.2017.
suzama l'epim tapete vol.899
...be the one...
Pjesma od Dua Lipa je na repeat.
Budi "taj" oo, da! 
Danas je zadni dan Tajlanda...zadnjih sam dana, ono, bas uzivala!
Nisu me u tome mogli poremetiti niti psihicki ispadi, napadi, fizicki napadi sta god...o tome kasnije.
Otok Koh Phangan me uzeo pravo.
Mogla bih se vratiti tamo jos koji puta...
Vidim da sam od siline uzivanja omanula u objavi bloga...otisao na pola dovrsen...a dobro sve je to za ljude...i zivotinje naravno
Meni moja zivotinja jako nedostaje. Al ona na cetiri noge. Moj Einy.
Ovo ostalo...
Zorg salje lascivne fotke svaki dan...upolovio se covjek nacisto.
Ja to smatram bolesnim, a mozda sam zavidna jer sam se ja maalcice podebelila?
Salim se. Ne izgleda zdravo.
Od misicavog nabijenog muskarca pretvorio se u vlastitu sjenu.
Doktori ne znaju sta mu je, on pretjerano guta antibiotike puno radi i iskreno, bojim se za njega 
Ali um...um mu je i dalje...jelte...do srzi...
Imala sam sad s njim vise od dva tjedna predigre...iscrpilo me malo...ali slatko je brate...slatko i divno kad netko obozava svaki cm tvog tijela...i viskove...
Tom...
Tomu pisem svaki dan oko njegovog rucka.
Drzim se one "napad je najbolja obrana".
Znam da je kod njega u kamenu uklesano da poslije prekida vise NEMA razgovora, pa ja pisem...ne bih li ga dovela do krajnjeg ludila da nikad ne pozeli vidjeti me jer ne vjerujem sebi.
Do sada sam jelte, jako poznata po svojoj mazo crti, pa se plasim da bih ovako odmorna, unatoc svemu sto se izdogadjalo, mogla pristati na nesto sto moj mozak odbija a intuicija mi brani.
Ma brate, ne samo intuicija nego i masa fizickih dokaza!
Pricu o njemu i prekidu dovrsit cu kad se vratim u Kroatistan...
Check out je za 20min pa jurim...
...jurim polako...
- 05:17 -
ponedjeljak, 23.01.2017.
suzama l'epim tapete vol.898
...8.36 ujutro je po lokalnom vremenu...
Tajland je jako lijep ujutro dok su jos niske temperature...
Dok nisu svi upalili svoje skutercice.
Sinoc sam i ja upalila svoj
Uz kukurikanje pijetlova(drago mi je da ih cujem jer to znaci da ima i koka i ...ja jedem jela s chickenom a nikad ih nisam vidjela) vracam se nazad...u Hrvatsku...
To vece na Staru godinu, kad se napokon pojavio pred mojim vratima pa nakon toga krenuo s pricom...Tom je nabajao puno toga.
Nabajao kazem, jer mu ne vjerujem.
Nakon onog prvog izsera nakon samo dva tjedna veze, jednostavno sam mu prestala vjerovati.
Iako bolno svjesna cinjenice da se bez povjerenja veza ne gradi, nastavila sam ju.
Zato...pricam i sve ovo...tko zna, mozda je govorio istinu a ja ga nisam slusala?
Da...da...
A opet...sami odlucite...istina...laz...psyho?
Evo jedne od prica koju je ispricao to vece...
"...i to sto si me vidjela onako debelog..." krenuo je "...ja sam krenuo trcati zbog jedne cure koja trci i tako sam smrsavio.
Dvogodisnju vezu koju sam imao sam zbog nje prekinuo pa sam razjebao njenu vezu i na kraju pojebao i njenu frendicu i upropastio sansu kod te koju sam ganjao."
Kad mi je ovo pricao, izraz mog lica bio je...Sfinga...
Velika nula.
Nisam niti trepnula.
S mamom se navodno, na Staru godinu posvadjao oko hrane.
Kuhao je tjesteninu i ona ga pitala ima li
- 02:35 -
nedjelja, 22.01.2017.
suzama l'epim tapete vol.896
...prvi prvi...pocetak....
Ujutro smo, nakon jutarnjeg vodjenja ljubavi, ustali i spremili se za dorucak...
Tom je za neka dva sata isao na Prvosijecanjsku utrku pa nije zelio jesti vec je samo popio kavu.
Za utrku sam, za razliku od svih dosadasnjih dogadjanja u njegovom rasporedu, saznala tek dan ranije.
Kad sam bila iznenadjena utrkom, krenuo je u napad:"Pa zaboravio sam ti reci!"
Istina je bila da me nije zelio blizu na toj utrci.
Nisam inzistirala.
Osim sto ne jede tri sata prije utrke, Tom ni ne vodi ljubav prije iste jer mu, kao i ostalim muskarcima za razliku od zena, oduzima snagu.
Najiskrenije, cudilo me sto je prekrsio to pravilo..
No dobro...ja sam se nadoruckovala, popili smo kavu zajedno i on je, dajuci mi pusu na izlasku iz stana, otisao na utrku.
Iako je noc prosla gotovo sarvrseno, ja sam, ispratila Toma s osmjehom na licu i gorkim okusom na usnama.
Nije to bilo 'to".
Nije bilo dobro.
Umaralo me. Iscrpljivalo.
Bila sam strasno...umorna.
Kroz maglu svog uma sam na vrlo brzo premotala sta se desilo jucer...tu noc...to jutro.
Nije mi bila jasna ta njegova potreba da sve sjebe i razjebe cim je lijepo.
Razmisljala sam je li to osveta zato sto je dosao i dao mi ono sto sam trazila na kavi s Jenny?
Nekako mi nista nije bilo jasno.
Nekako mi nista nije imalo smisla.
Kolegica s posla mi je nekoliko dana ranije poslala snimku predavanja njegove firme od prije godinu dana.
Bila su dva predavaca.
Jedan od njih dvojice je bio Tom.
Ali Tom sa puno kila vise.
Ja sam mu, neoprezno, pomenula snimku.
"Nisam znao da to jos postoji"rekao je samo, a onda se danima kasnije opravdavao oko njegove tadasnje "figure"
Vece prije, na Staru godinu, ispricao mi je pricu vezano za njegove kile....
- 05:43 -
suzama l'epim tapete vol.896
...bila je minuta do ponoci....
Tom se ustao i natocio nam sampanjac...
Pogledao je na sat i tocno u ponoc me poljubio.
Bio je to prvi poljubac od kada je usao u stan.
Kucnuli smo se casama, cestitali si Novu, pojeli nesto sitno i opet se ugnjezdili pred tvom...
Uskoro smo oboje umalo usnuli zagrljeni na kaucu.
Niti ovaj film nismo odgledali do kraja...
Ja sam ustala i krenula ka spavacoj sobi..
Pratio me u stopu.
Skinula sam se i uvukla pod pokrivac..
Tom je napravio isto i rukama me povukao sebi.
Okrenula sam se i rekla mu: "Cuj. Ja te nisam zvala tu. Sam si posao zamnom. Ok, da nemam nista protiv da prespavas.
Ali samo da prespavas."
Okrenula sam se nazad od njega na bok i zatvorila oci.
Neko se vrijeme vrtio amo tamo i ponovo me zagrlio.
Ovaj puta se nisam opirala.
Tu smo noc proveli skupa..Vodili smo ljubav vise puta...
Grlili se u snu i spavali skupa..
Ujutro, jos jednom...za dobar dan...
Ima jedna zanimljiva stvar vezana uz tu noc.
Tom mi je u par navrata napomenuo kako ne voli, izmedju ostaloga, niti mazenje...
Kako sam ja navikla spavati sama, znam se vrtiti po krevetu.
U jednom od tih kotrljanja po krevetu sam naletila na Toma.
Spavao je meni okrenut ledjima, na boku, licem prema otvorenom prozoru.
Prozor je bio jos jedan od njegovih zahtjeva bez kojih "ne moze" prezivjeti noc.
Vani je bilo hladno a pod pokrivacem ugodn
o.
Kad sam se dokotrljala do njega, samo sam ga, onako s ledja zagrlila.
Nakon par sekundi, maknuo je moju ruku, promrmljao "Cekaj" i ustao iz kreveta.
Bilo je oko pet sati.
Njegovo vrijeme praznjenja mjehura.
Brzo sam se odrolala na svoju stranu kreveta i pravila se mrtva dok se vratio u sobu.
"Majko mila" pomislila sam "sad cu sigurno dobiti predavanje o tome kako ne voli..."
Umjesto toga, Tom se vratio u identicnu pozu u kojoj je bio i rekao mi tiho "Vratio sam se, ako hoces, mozes se vratiti i zagrliti me."
....sutke...u polu shoku...vratila sam se nazad i zagrlila ga...
- 05:05 -
četvrtak, 19.01.2017.
suzama l'epim tapete vol.895
....sjedim za doruckom...
Pogled je daleki horizont spoj mora i neba.
Zvucna kulisa...sum valova.
Na Tajlandu sam. 9 ujutro je.
Zrak je tezak iako je kako kazu, nocas zestoko ljevala kisa.
Kazem "kazu" jer nisam cula.
Spavala sam.
Slusam more kako gura pijesak i pitam se cemu se vracati u proslost.
No da bi pustila i otpustila to suludo stanje u kom sam bila, u kome sam djelomicno i sada, moram ispricati pricu.
Iako uvijek tvrdim da se "mora" samo umrijeti, ja jednostavno moram i ovo.
Mozda nesto naucim...
Mozda se maknem s mrtve tocke svog partnerskog zivota...
Mozda...
...su u shumi....
I zato se vracam nazad u Zagreb...na ispracaj stare i otuzni docek Nove 2017 godine....
...Skinula sam topli ogrtac sa sebe i otvorila vrata.
Sutke sam preletila pogledom preko njega i vratila se na trosjed.
Slijedio me poput kakvog gigantskog paceta.
Sjeo je na trosjed na pristojnoj udaljenosti od mene..
Imao je onaj njegov vec poznati neugodni kes na faci.
Gledala sam ga sutke.
On se i dalje cerio, duboko je udahnuo i krenuo....
...bla...ser...kenj...truc...
"...Na skali zaljubljenosti od 1 do 10 ja sam do tri dosao a ti si davno presla pet...ja postujem to sto si ti tako jaka, ali mi smeta sto si puno mentalno jaca od mene i to mi smeta..."
Ovaj puta nisam imala ribice da u njih buljim.
Sutke sam ga gledala.
"Eto vidis i sad sutis. O tome ti pricam"
Duboko sam udahnula i tiho pitala "Cime ja to ugrozavam tebe? Sta ti ja to radim da ti nabijam taj osjecaj mentalne inferiornosti?"
"Ne radis nista, ali to se osjeti. Evo i sad kad si sutila kad sam ti rekao"
Opet sam udahnula...tehnika koju sam cesto koristila u komunikaciji s njim i rekla "Cuj, jesam, ali to i nije toliko tesko kad toliko laprdas"
Nasmijali smo se skupa i napetost je nekako u sekundi splasnula.
"Imas pravo" rekao je "stvarno laprdam".
Vise se nije neugodno kezio. Sad se iskreno smijao.
"Nego" zaustila sam "ako si slucajno zavrsio, mogao bi otvoriti to vino sto je na stolu"
Pogledao me i rekao mi vragolasto "Ja ne pijem jer vozim" dajuci mi time do znanja da nece ostati tu cijelu noc.
"Pih, neces" rekla sam "svejedno, meni se pije"
Ustao je i natocio mi casu.
I sebi.
Podigla sam casu u znak zdravice i nasmijala se.
"Malo si previse sigurna u to da cu ostati nocas" rekao je.
"...ostanes, ok, ne ostanes, ok...whatever...."
Namjestili smo se pred tvom i ja sam odabrala jedan od filmova koji je donio na usbu.
...priblizavala se Nova...
- 10:50 -
suzama l'epim tapete vol.894
...stol je bio spreman...
Za tu sam prigodu dan ranije kupila stolnjak..
Sve sam servirala, pripremila i bacila se na sredjivanje sebe..
"Ma dobro ce biti sve" uvjeravala sam samu sebe.
Vrlo neuvjerljivo.
Tusnula sam se, nasminkala i krenula s oblacenjem.
Odlucila sam se za crne tajice i srebrnu haljinicu kratkih rukava.
Ne prenapadno a opet ne preobicno.
Natocila sam si ni sama ne znam koje pice taj dan i sjela pred tv.
Vrijeme je prolazilo..
Sedam...
Osam...
Devet....
Od Toma ni traga ni glasa.
Bilo je 9.30 kad sam odlucila nazvati.
Javio se odmah.
"Gdje si?" upitala sam razdrazljivo.
"Evo me"odgovorio je uz grohotan smijeh.
"Dobro KOGA ti zajebavas?" casa mi se prelila
"Tebe"odgovorio te i dalje se smijuci
...jedna je recenica vodila drugoj i u tren oka smo se isvadjali krvnicki uz obostrano poklapanje slusalice...
Ono sto u tom trenu ja nisam znala je, da je Tom u tom nasem razgovoru bio ispred moje zgrade.
Ja sam ustala sa trosjeda i sjela za stol.
Mesna se struca od cekanja isusila...
Kolaci su bili ...onako..nisam bila zadovoljna...no, nije mi bilo bitno.
Bila sam prazna...
Utjehu sam nasla u francuskoj.
Uvijek dobra.
Uvijek utjesi.
Nepogresivo.
Ustala sam od stola kad me najednom uhvatila zimica.
Najednom me obuhvatio takav val hladnoce da sam se zestoko stresla.
Los osjecaj.
Leden.
Prazan.
Kao zombi sam se dovukla do plisano mekog kucnog ogrtaca, omotala se njime i ponovo se kao vreca obrusila na trosjed.
Gledala sam u tv ali nisam vidjela nista.
Sjedila sam tako neko vrijeme a onda ponovo uzela mobitel u ruku i okrenula Tomov broj.
Javio se iste sekunde.
"Gdje si?"upitala sam nekako bezizrazajno.
"Tu sam na jednom parkingu u tvom kvartu" rekao je potom.
"Sta radis na parkingu?" pitala sam zacudjeno
"Sjedim u autu i razmisljam zasto ti to radim" rekao je gotovo tuzno.
"Nemoj vise razmisljati nego dodji"odvratila sam a on mi odgovorio..
"Da, evo doci cu. Neke se stvari moraju rijesiti face 2face"
...10min kasnije pokucao mi je na vrata...
- 04:13 -
ponedjeljak, 16.01.2017.
suzama l'epim tapete vol.893
nije mi nista bilo jasno.....
Minutu sam zgrozeno buljila u sebe samu a onda uzela ponovo telefon u ruku.
Nazvala sam Toma.
Ubzo se javio.
"Sta se desa?"pitala sam jos uvijek u stanju blagov shoka
"A ne znam"odgovorio je nekako nehajno
"Cekaj malo" nastavila sam "sta sam ja to tebi napravila i cime sam zasluzila to ponasanje?" nastavila sam sto sam smirenije mogla
"Nisi ti nista napravila" rekao je
"Ok, jel te netko drugi razjebao pa sad ti saljes dalje?"
"Ma da, ne znam, glava me boli" krenuo je zamuckivati a ja sam ga prekinula
"Ne mozes pricati? Mama te slusa?" upitala sam blago
"Da"odgovorio je
"Ok,nista onda,cujemo se kasnije" rekla sam
"Cekaj" zavapio je "kud ides?"
"Pa sad si rekao da ne mozes pricati da te mama slusa pa se cujemo kad ces moci razgovarati" odvratila sam pomalo u cudu
"Aha,ok.Cujemo se" pozdravio me
Bila sam sva...nekako stiltana..pokusala sam se praviti da se razgovori unazad desetak minuta nisu niti odigrali..
Bacila sam se na posao...
Sat me vremena kasnije tog dana, oko sest, nazvao Tom.
Bio je happy, vracao se sa kave, nije ga bolila glava...javio mi je da ide kuci, spremiti se i da ce doci...
Na pitanje sto radim odgovorila sam nu "pijem kod susjeda" sto je bila istina.
Nasmijao se i rekao mi "pametno,trebat ce ti"
...mislika sam da se sali...
- 09:35 -
suzama l'epim tapete vol.892
...svanula je Stara godina....
Ustala sam, spakirala Einya i krenula prvo u setnju a onda po tatu.
Cim sam tatu ugledala skocio mi je tlak.
Zasto?
Nekako mi se tijelo naucilo na tu reakciju tijekom vremena pa kad njega vidim imam onu adrenalinsku reakciju "run, run for your life!" a kako sam dosla po njega bilo bi bed samo stisnuti gas i ostaviti ga tamo...
Mozda i nije to najludja reakcija, no za sada, uz natjeravanje sebe da ostanem umjesto da zbrisem, reakcija je dizanje tlaka.
Svaki puta.
Nepogresivo!
Tako je bez iznimke bilo i ovaj puta, a jos nije niti otvorio usta.
A kad ih je otvoriooo....
Bilo je tu svega od kako si ja svasta dopustam do...ma da se ne prisjecam...
Prestao je tek kad sam mu zaprijetila da cu stati (a bili smo na autoputu) ostaviti pa sastrane i to bez kolica i mrtva hladna nastaviti dalje...
Bilo kako bilo...stigli smo, ostavila sam Einya, najela se i krenula nazad.
Cekali su me kucanski zadaci.
Trebalo je pofriskati stan, ispeci kolace, promjeniti posteljinu....
Dragi mi stize...Nova godina, novi pocetak...mhm..da...
Nikad mi nije bilo jasno kako to dok sam u vezi, ja se u jednom malom kratkom trenutku pretvorim u tu plahu, potrebitu, jadnu malu KUCANICU koja radi sve da udovolji nadrkanom muzicu...
Mhm...vidis vidis mozda je u tome kljuc svega...njih sve privuce ta jaka zena a onda dobiju tu needy kucanicu koja je kush i samo pati i trpi...bar neko vrijeme..dosta vremena...previse ako se mene pita!
Nego da se vratim ja na temu...ne bi bilo lose...
Vratila sam se oko podne i pola.
Vozila sam dobar dio puta sto i sezdeset na sat.
Jurila sam.
Hitala sam.
Letila sam na krilima...ok, prekidam sa sranjima i nastavljam...
Kad sam stavila kolac u pecnicu nazvala samToma.
Htjela sam kupiti malo vremena.
Da ne dodje prerano jer jos trebam ispeci meso, okupati se, spremiti stan...
Javio se tmurna hladna glasa.
Ne osjeca se dobro i boli ga glava.
Rekao je krenuti iz Samobora u osam.
"Zasto u 8,zasto ne ranije?" pitala sam
"Zato sto moram biti tu. Trebao bi slaviti s mamom" odgovorio je razdrazljivo.
"Pa povedi i nju" odgovorila sam instantno ne znajuci jel me to opet cima ili...
"Ma da."odgovorio je kratko a ja nastavila"...ili da ja dodjem do vas?" rekla sam nemajuci ama bas nikakve namjere za istim.
Bila sam neispavana, prezivjela sam dva sata druzenja s tatom imam jos masu posla i lagano mi se dizao zivac.
Moje skriveno nezadovoljstvo je prekinuo Tomov glas:
"Probaj to napraviti i letit ces van"rekao je sad kad razmisljam o tome, dosta povisenog glasa
"Ma ne pada mi na pamet."odvratila sam poluzivo "nego stvarno sad. Zasto ne dodjes ranije?"
"Zato sto mi se ne da",rekao je hladno.
Ja sam u tom trenu pitala "A kako bi bilo da ti uopce ne dodjes?" sjedajuci na krevet u spavacoj.
"Mislim da bi to bilo najbolje za sve!Ajde bok!" zavrsio je i poklopio slusalicu.
Sjedila sam na krevetu gledajuci se u ogledalo na ormaru.
Usta su mi bila poluotvorena a oci sirom rasirene.
"Sta se to upravo desilo?
- 08:53 -
suzama l'epim tapete vol.891
...ulazim u sobu i palim klimu...
Na displayu pokazuje laganih 34...
Na Tajlandu sam...
Druga vremenska zona...
Drugo godisnje doba...
Drugi kontinent i definitivno drugo poimanje vrijednosti i zivota...
Iako je miljama daleko...povremeno mi u misli doleti Tom...
Sve rjedje i rjedje kako je to i za ocekivati.
Zahvalna sam mu na njegovom poremecaju i zidu sutnje, no kako sam pricu krenula trebam ju i zavrsiti...
Vracam se nekih 40tak stupnjeva ispod i 16 dana unazad...
U drzavu Kroatistan..
To vece nakon kave s Jenny cula sam se s Tomom...bio je na cugi s deckima...kako je rekao, morao im se iskupiti jer na staru nece biti s njima...
Bio je happy...
Bas kao i jutro na Staru godinu...culi smo se. Dogovorili sve i sve je bilo ok. U redu. Dapace SAVRSENO. Mozda malo ipak presavrseno?
Ja sam spakirala Einya...
Trajalo je dugo...
Naime, rastavila sam mu krevetic da ga uspijem strpati u auto...
Ooo da...krevetic...dvosjedic...
Kako sam ga ono davno zahvatila po repicu vratima gepeka, Einy ne podnosi voznju u njemu.
Trese se. Hiperventilira...
Strasan prizor.
U gepek mu ne mogu strpati njegovu ovalnu plasticnu kadicu za spavanje pa mi je jedina solucija bila rastaviti Ikein dvosjed na kome spava.
Tako je i bilo.
Vece prije sam rasporedila njegovu hranicu u zasebne vrecice da tetki koliko toliko olaksam posao cuvanja...napravila sam moju verziju francuske za Staru godinu i ispekla kolac.
Kako nisam bila zadovoljna kolacem, dio sam pojela veci dio bacila i obecala sebi da cu sutradan ispeci novu turu kad odvezem Einya. Nema veze sto sam to vece legla u dva i sto cu vecinu stare godine biti u turbo pogonu.
NEMA VEZE.. sve treba biti savrseno i biti ce!...uvjeravala sam samu sebe uopce niti u peti imajuci pojma o tome sta me ceka...
...ne. ne. Taj scenario ne bih ni u najludjim snovima smislila...
- 03:42 -
ponedjeljak, 09.01.2017.
suzama l'epim tapete vol.890
...oooo...da....ivan generalić drugi...naivac...mala li....
Jucer sam napokon nakon dva dana plakanja progledala.
E sad jesam li progledala za stvarno ne znam baš jer sam dobila poriv zvati ga jucer, ali jučer su mi se prorezi na kapcima odljepili jedan od drugog pa sam maaaalcice bila "normalnija" pa samu tom vidu progledala...kroz proreze...sad znam kako je bilo Budu Spenceru veći dio života. Pokoj mu duši.
Jucer sam od susjede saznala dosta toga o Tomu u sto sam i sama sumnjala, a danas sam i cula od mog Eda iz Samobora da je cijela obitelj ...mhm...obiljezena psiholoskim usponima i padovima...
Ali o tome kasnije.
I da, nije da mu sudim, jer ja prva i mam ups&downsove povelike koji su uvjetno rečeno na granici normale..
Nego samo.....ok, danas sam samoj sebi počela opraštati...
pod A...sto sam se uopće petljala bilo sa kim
pod B...sto sam prekinula na takav nacin...i sto sam prekinula uopće, jer da...unatoč svemu fali mi...
Da, doček Nove....
Bio je sa subote na nedjelju.
Petak zadnji radni dan.
Mene je u subotu čekala vožnja do Bjelovara.
Kako je tata u poliklinici ortopedskoj na izradi proteze i vježbanju uhodavanja iste, da ne bude za Novu sam u Zg obećala sam ga odvesti doma.
Tu istu sam vožnju iskoristila da odbedem i Einya na doček Nove kod tetke.
Bilo je to svojevrsno prilagođavanje plus malo prostora za ono divno što sam očekivala na dočeku.
Ono predivno vrijeem kad se dvoje ljudi smireno druži.....gleda tv...
Mazi...
Izlazi iz kreveta jedino po hranu i cugu...
Sve sam isplanirala...
Grozila sam se vožnje sa tatom u autu(toliko o mojoj "normalnoj" obitelji) i bila sam nervozna od petka ujutro.
Trebao mi je hugić.
Trebao mi je Tom...
A Tom?
Paaaaaa...četvrtak prije petka je riješio zadnji domjenak.
Nisam to mogla iscekivati vise.
To kad ću ja na red.
jer u pocetku...u tom prvom mjesecu pa vi disete skupa...ne?
Ne.
Bar ne mi.
Taj petak sam se dogovorila sa Jenny na cugici povodom njenog rođendana.
Shef me iznenadio i pustio ranije i bila sam happy zbog toga i cinjenice da cu napokon vidjeti Jenny...
Samoooo...tolikoooo sam zeljela taj hugić..taaakooo nisam mogla jos cekati do sutra
tom je grozno zvučao preko telefona vec dan prije..razboljevao se...
Mene je krenula hvatati panika...
Već sam vidjela kako će se razboljeti i ostati za Novu doma.
kod mamice.
To sam mu i rekla...
Prvi mi je puta odgovorio krajnje bezobrazno "Daj si odi popij nekaj za smirenje"
...ja sam....mhm...
No da....
Umjesto da skroz iskočim iz tračnica objasnila sam mu da pikam zato što mi treba zagrljaj...i pusa...
To me uvijek smiri.
Kako sam se dogovorila ranije s Jenny a on nije u tome trenu znao da ce raditi skraćeno, njegov sam poziv na kavu poslije posla morala odbiti.
Sacekati nije htio, samo je rekao "Ježi ga"
Ja sam bila naravno i svojstveno meni i mojim mušicama...neutješna.
Jer trebala sam taj zagrljaj više od svega...
Izazvala sam ga da dođe na kavu s Jenny...
Nije htio i samo mi je poslao preko vibera poruku "pusa i hugić".
Odgovorila sam mu "super je taj virtualni svijet. Sljedeci cemo se puta tako i sexati."
Odgovorio je "Ne mogu naci naljepnicu za sex"
nasmijala sam se.
...sta god radio uvijek me nekako na kraju uspio nasmijati...
Bar je tako nekad bilo...
Dok sam mu davala sansu za sansom...
Prije nego cu uci u birc sa Jenny zazvonio mi je telefon.
Tom.
"I dobro, kaj, di je taj birc, kod Strojarske?" pitao je hineći nezainteresiranost.
Ja sam se oduzela...
Od sreće naravno....
- 13:37 -
nedjelja, 08.01.2017.
suzama l'epim tapete vol.889
...doček "Nove"...mhm...da...
Desetak dana prije Nove kad su stvari opet bile "pod kontrolom" ili sam se ja to tako zavaravala ili je on kako mi se čini jako jebeno uspješno zavaravao mene, što, istini za volju i nije neki problem.
U tom polju sam GLUPA i TUPA ko noć bez zvijezde i mjeseca.
No, da, čuli smo se telefonski...Oooo da stalno smo se slušali....
Ujutro bi mi poslao pusu i dobro jutro.
Odgvoorila bih isto.
Zatim slijedi njegov poziv dok se oboje vozimo na posao.
Svaki dan.
Malo pikanja za vrijeme posla..
Nakon posla opet on zove.
Ja završavam dan sa "laku noć i pusa" i dobivam redovito isto.
Ovisno doduše prema njegovim mjerilima jesam li taj dan previše bila happy onda ne dobijem pusu a ko je nešto napravio da me raspizdi, dobijem i pusu. Čak i dvije.
I tako u jednom od tih telefonskih razgovora nakon posla meni silne ingeniozna ideja na pamet vezana uz doček Nove.
"Znaš" krenula sam sa ljubopitivim uvodom"imam jedan prijedlog koji smiješ od prve samo prihvatiti. Ako ti se na prvu ne svidi, nemoj odmah odbiti nego razmisli malo"
Titrala sam.
"Reci" rekao je kratko "Slušam"
"Znaš kako oboje imamo problema oko prespavljivanja i ne znam nekih takovih stvari i budući da neko vrijeme skoro nećemo biti niti u istoj državi a kamo li u istom gradu, nešto sam mislila za doček Nove..."
Prekinuo me.
"Ja znam gdje ću ja čekati Novu" rekao je "Ja sam to dogovorio davno prije nego sam se s tobom upoznao"
Ja sam taj puta kao i puno puta kasnije u razgovoru s njim suspregnula prvu reakciju, duboko udahnula, izdahnula i nastavila
"Okeeejjj" rekla sam "onda ću ti ja ispričati kako sam ja planirala Doček. E sad hoćeš to biti ti ili netko drugi, tako svejedno"
On se nasmijao i rekao mi "E da mi je bilo vidjeti ti facu maločas, zezao sam se, nemam ništa planirano"
"No dobro" nisam se dala smesti "mislila sam malo skoknuti do Trga na vino dva tri pa se vratiti nazad i dočekati Novu uz "prasak" i pokušati prespavati skupa. Dopručkujemo i svatko na svoju stranu!. Ha, šta kažeš?" pretvorila sam se u uho.
"Može!" rekao je i nastavio "samo znaš kako provedeš prvi dan tako bude cijelu godinu!" smijao se
"Može? Od prve? Šta ne valja? Nema lomljenja ruku nema zajebancije i svađe? Jebo te ovo je presavršeno! PRAVA VEZA!" vikala sam u glavi..
....oh...jadna mala naivka...
- 10:20 -
subota, 07.01.2017.
suzama l'epim tapete vol.888
....suzama l'epim tapete....doslovce...
..četiri godine su prošle a ja tapkam na mjestu...
Nisam se pomakla ali niti milimetra.
Ok, možda jesam, unazadila se podosta...
Da, to jesam svakako...
Nisam se pohvalila da osim onog tumorcica na bubregu imam i miom na maternici...malo veci..
Unistavam se polako ali sigurno.
Zasto?
Pa zbog LJUBAVI!!!!
Zbog nedostatka roditeljske ja jurim za ovom drugom...
Jurim, da...koliko god to ne htjela priznati jurim...
Strmopižđujem se u svaku situaciju di god vidim slovo "LJ" ne razmišljajući uopće u tim trenucima sta to LJ znači...
Ljenivac?
Ljudomrzac?
Ljudožder?
nebitno...bitno je da je Lj u igri...
I sta se opet dešava na početku Nove godine?
Suze.
Salva njih.
Nepresušno vrelo.
Zašto?
Paaaaaa......
Ne znam od kuda da krenem...
Ok krenut ćemo od hormončića...
Opet su me "zeli", da, da, pms...približava se Tajland...pa logika je stvari da imam mengu na putu, neeee?
Neutješna sam i nesretna..
Kako sam od onog parkinga punog strasti i nježnosti preskočila brzinom svjetlosti na suze?
Samo ću reći...LAKO!
Viđali smo se često....čuli još češće..
Bilo je tu uspona i padova...
Lijepih stvari i ružnih...onih kojih ne bi trebalo biti, ne bar u početku...mislim ne bih ja to znala, nego tako su mi svi govorili...
Sve frendice i pokoji upućeni frend.
Zvrky mi je na putu u Salaj Land na Božićnu priču iliti bajku ili šta već(seosko čudo dreamlanda sa masom božićnih lampica) rekao kad sam mu ispričala svoj doček Nove "Nije ti to dobro 'ćerce"
Jučer sam prije kraha oko podneva bila na kavi s onom istom frendicom koja mi je preporučila taj site.
Pričale smo dugo.
Ja o Tomu, a ona o bivšem mentalno psihopatski poremećenom bivšem mužu.
Ja sam slušala.
Upijala.
I u njenoj bolnoj priči pronalazila obrasce Tomovog ponašanja prema meni.
Psihološkog podčinjavanja.
I tako sam slušajući ju sebi u glavi branila Toma.
Neke sam stvari rekla i na glas.
Ona me samo nježno i sućutno gledala.
Nije rekla ništa protiv njega, samo je nastavljala o situacijama u kojima je bila i iz kojih se teškom mukom nakon podosta godina jedva iščupala.
Ja sam i dalje govorljivo nalazila izgovore za Toma.
Čak sam joj pokazala dopisivanje naše tog dana.
Dopisivanje koje je mene izbacilo iz takta.
Nisam bila sigurna jesam li ja to pretjerano reagirala zbog stanja u kome sam trenutno ili je moja reakcija bila opravdana.
Ja: "Šta radi moj muškarac i njegovi sinovi?"
On:"Ne znam"
..i krenuo je jedan od mora (kako bi to rekla ona puno pametnija mlađa frendica koja mi je preporučila one videiće o tome kako copiti tipa) naših "mind kung-foo-a"
Ja:"pitaj mamu"
On: Ja znam šta ja radim, ali ne poznam tvog muškarca"
Ja "Odi do ogledala"
On: "Zašto?"
Ja "upoznat ćeš ga u ogledalu. Zgodan, zločest i puno priča"
On: "To je tvoje viđenje stvari. Ali lijepo si opisala"
On: "Ja znam šta je moj problem. to što sam fin."
Ja "Ti fin? Ne bih znala"
On "Javim ti se kasnije moram ići"
Ja "ok" i neizostavna pusa...
Kad je to pročitala samo je uzdahnula i rekla "Ovo je borba oko davanja važnosti tebi. On ti ju ne želi dati"
Ja sam bila...pokošena...
Dva dana ranije smo se dogovorili da neće biti sranja s njegove strane do mog odlaska u Tajland.
Obećao je.
Čak mi se i ispričao. O, da, ispričao se.
Otvorila sam mu taj dan širom vrata da izađe iz naše veze jer sam tražila da mi se ispriča.
Mislila sam da će izjuriti kroz ta širom otvorena vrata, kategorički odbiti uopće pomisao na to da je on nešto krivo napravio... ali nije.
Umjesto toga poželio me vidjeti uživo i ispričao mi se.
Bilo je to u srijedu
U četvrtak smo se zezali i smijali baš kao i onda na početku.
Bilo je predivno.
Cijeli sam dan bila happy...
A i on...
Bilo je to ono zdravo spuštanje, igre uma...ali zdrave...
Bilo je sve predivno..i onda je, kao i svaki jebeni put nakon nečeg divnog...sljedilo spuštanje...
Prisilno...
Kočenje pod ručnom....
Cijelo se ovo vrijeme našeg druženja koje on od početka zove vezom pitam šta se dešava.
Tražim izgovore.
neka logička obrazloženja za njegovo ponašanje.
Njegov bijeg.
Zašto to radi što radi?
Prava žena.
Jedna od teorija je da je on u nekom jebačkom pohodu na recke.
I onda naiđem ja i ne dam se na brzinu riješiti.
Bio je recimo u šoku kad sam mu iz zezancije čestitala "mjesečnicu".
Ooooo, da, prošlo nam je mjesec dana.
To ga je prestravilo.
Ali ono na žešće.
Druga je teorija da se zaljubio u mene mimo svoje volje, da sam mu ušla pod kožu pa me tjera stalno do sebe i čeka kad ću pući i otići jer ne želi osjećati.
Želi vladati situacijom.
Jer on je fuckin' Tom Osvajač.
Mhm...
Od jučer mi je u sve moje ružičaste upala i teorija zavjere u more tih bljutoljubavnih pizdarija a to je sljedeća.
Možda tip piše blog.
A blog je o tome "Koliko jedna žena može izdržati da se gazi po njoj?" i baš piše mjesec dana o meni i čudom se čudi koliko govana mogu pojesti, koliko propusta mogu opravdati koliko ...malo volim i cijenim sebe?
Koliko sam jadna?
Šta sam u stanju napraviti za mrvičiću...pažnje?
...oooo, da...jako lako moguće..
Iako, s obzirom na nepoznavanje Č i Ć i u govoru i u pismu a strah sam mu nabila ja 
(nije namjerno doduše, al sad mi je drago zato sto sam povrijeđena)..čisto sumnjam za ovu treću teoriju.
Zvuči nerealna baš kao i prve dvije...
Baš kao i vi, i ja sam mislila da je njegov istovar nakon dva tjedna veze strah koji smo skupa prešli i da je to sve...
I da je...po mogućnosti zadnji?
Ne, neeee....
Ajdemo polako na "doček" Nove....
- 19:44 -
srijeda, 04.01.2017.
suzama l'epim tapete vol.887
...nikad zadovoljna...
Naravno da jesam...ali u ovom slučaju...
...ponašala sam se kao la femme usuall
Naravno ćopila me panika...
Pa kako, molim te lijepo tako objeručke prihvatiti vrijeme bez mene?
Tako brzo?
Tako jedva dočekati...
Mhmmmm...
I kako je mamicu mu tako lak za čitati?
Kako je mogao samo tako nasjesti na foru?
.....redala su se pitanja jedna za drugim...
Ja, naravno, ne bih bila ja da nisam napravila nešto po svome...nešto apsolutno mimo svih savjeta gurua Matthewa.....
Ja kao ja sam krenula u napad....
Oko sedmice taj isti dan sam mu poslala poruku "upravo su me obavijestili da u osam kreću za Bj pa ako si za malo break od "Mala Li free time" mogu se doma vraćati preko Trešnjevke i dati ti pusu u letu."
Odgovor je bio više nego instantan "Why not".
Opaaaa batooooooo...
nije mi ništa više bilo jasno...ček malo...
Sad je divan i krasan a nije htio uopće nazvati jutros jučer se raspadao od učmalosti i samo to malo što sam rekla da mu dajem prostora je urodilo TAKVIM plodom?
Svašta!!!!
Na uobičajenom mjestu, našem parkingu kod Trešnjevačkog placa pojavila sam se sa zakašnjenjem.
on je već čekao.
Kako se ispostavilo, nestrpljivo.
Mhm.
Izašla sam iz auta u mini haljinici, čizmama, jakni i s kapicom na glavi sa cuflekom povrh nje i polagano mu prišla.
Uhvatio me u zagrljaj i stisnuo snažno.
Ljubio me narednih pola sata tamo na zimi na otvorenom kao da me nije vidio mjesecima...
I kao da sam mu tih mjeseci jaaaakkkoooo nedostajala...
- 10:01 -
utorak, 03.01.2017.
suzama l'epim tapete vol.886
...taj smo se dan trebali naći navečer....
Oko pola 9, nakon što završi sa bedinanjem djece...
ja sam se uvijek dičila time da ne glumatam.
Uvijek sam bila iskrena...nije me dovelo ni do kuda...
Ovaj sam puta naletila na ovna pa sam mislila...možda će shvatiti...
Jer...ako me vidi ogoljenu do koske, iskrenu možda će to cijeniti...
...ok..ima ona jedna izreka za ovnove..da ovan doslovce PLJUNE istinu u facu...
Rijetki to mogu progutati.
Ja sam tražila tog nekon rijetkog.
I kako rekoh, mislila sam da sam ga našla...
...Wishfull thinking...
Kao niti jedan do sada, i Tom je bio jedan od cijelog niza muškaraca koji jednostavno...ne podnose istinu.
Ne da je se gnušaju nego ju jednostavno ne znaju handlati.
Baciš mu istinu u krilo i on je u šoku. Ne zna što sad s tim.
Zašto je to sad u njegovim rukama...
..i najbitnije pitanja....A ŠTO DALJE????
Dok smo iskreno razgovarali poslije njegove utrke u subotu u jednom sam mu trenu rekla:
"znaš, jučer mi je bio prvi poriv kad si krenuo sa istovarom...pobjeći" rekla sam mu
"Zašto nisi?" upitap me znatiželjno
"Obično u zadnje vrijeme ja bježim. Htjela sam se potruditi ostati."
Da mi je znati što je mislio na tu moju izjavu.
Ali da, vratimo se na istinu i glumu...
Uvijek sam prezirala žene koje su glumatanjem namamile tipa u brak i tek im onda pokazale svoje pravo lice.
Neke glumataju i dan danas.
uvijek sam se pitala kakav je to život. I šta si ti u tom životu ako si samo glumac.
Kukavica?
Sramiš se svojeg ja?
Sramiš se pokazati cijeli?
I...gdje je tu ljubav...
Gdje je tu...život?
Prezirala sam ih...
žene glumice...muškarce koji ih vole...
A onda sam i saam posegnula za glumom...
Kako sam već rekla trebali smo se naći to veče...
U neko doba, nakon podosta poslušanih "lekcija" glume...straha od samoće za Novu, poriva za ratnim osvetničkim pohodom koji se iz pepela uzdigao kao Fenix, ja sam napisala...
" Znam da sam navalila i isprepadala te žešće (sorry ) i da nisi baš happy, jučer kad sam te čula full sam se zabrinula...ali imam nešto što će te razveseliti "
i nastavila sam...
"ne mogu se danas naći s tobom jer mi dolazi frendica s mužem iz Bj pa ćemo malo glavinjati...zvala jutros
Sjedne strane mi je žao, s druge mi je strane jako stalo do toga da budeš sretan pa se nadam da će malo davanja prostora s moje strane bar malo popraviti stvar"
i...
"htjela sam ti to reći jutros ali se nismo uspjeli čuti"
Odgovor je bio instantan...
"sve pet...obožavam open space"
Ooookkkkeeeejjjjjjj.....to je dobro prošlo...
Nisam mogla vjerovati.
Pasti na takvu foru?
On?
Da, da, bome prošlo dobro...
Doduše zericu predobro ako se mene pita zar neeeee?
- 07:50 -
ponedjeljak, 02.01.2017.
suzama l'epim tapete vol.885
...utrka je završila...vino je popijeno...
...vikend za dvoje nismo dobili...
Iako je ovaj vikend bio "potomci free" znači vikend za "nas" popodne je proveo sa klincima u kinu.
Za to sam znala.
Ushićeno mi se javio nakon filma i vedro razgovarao samnom.
Došla je nedjelja...
...ja sam i dalje iz šupljeg u prazno kao svaka prava čistokrvna žena presipala i analizirala sa frendicama svaki njegov pokret...riječ..
I dalje su mišljenja bila podjeljena a moje je ludilo raslo.
"Dosta mi je više toga.RAT, objavljujem rat!"
Nakon što u nedjelju nije pokazao niti najmanju želju za kavicom, bilo čime, a ja sam naravno očekivala da se vidimo svaki dan ahahahahahahahaha taj sam puta nazvala ja.
Uobičajeno je da on zove.
Ja sam se totalno dala u podređenu ulogu iščekivajući kad će me "el prinčipe" zvrcnuti, baciti mi zrnce pažnje, pogled...možda pljunuti u mom smjeru? jer shvatila sam da ja po njegovu ne smijem ništa...
...I tako ništa je bio moj moto..
Ne raditi ništa...
Ne plašiti...i dalje sam ponavljala u glavi.
Činilo mi se kao one gluposti, mhm, mislim one divne stvari kad ponavljaš svakog dana sebi samom kako svakog dana sve više i više napredujem...
oooooo, da...dotle je došlo.
Na poziv mi nije odgovorio odmah već nekih 20tak minuta kasnije.
Agoničnih 20 minuta.
"Bio sam u šetnji vani pa se nisam mogao javiti" lagao je.
Kako znam?
Pa skroz jednostavno.
Jeste li IKADA videjli ITevca bez svog moba?
Pa ti ljudi praktički kenjaju i pikaju na mob istovremeno.
Glas mu je bio "kuhana noga - ustajala - odstajala 15 dana na suncu i - smrdi".
Kako je odnio vrag šalu a ja nisam smjela reagirati, tiiiihhhoooo ispod glasa, ne pokazujući previše emocija niti što ga čujem niti što mislim da čujem iz njegovog glasa, brzo sam završila razgovor.
"GOTOVO JE" rekla sam sama sebi spuštajući slušalicu "jebem mu mater, opet sama na Novu!!!!Opet sve iz početka!...Opet...." i tako sam nabrajala u krug i plakala nad mlijekom koje nisam sama prolila. Nad mlijekom koje uopće niti pijem.
Ratna strategija mi je pala u vodu brzinom svjetlosti.
Sutradan ujutro nije bilo onog redovitog jutarnjeg poziva.
Bila sam...ufffff... a onda je u pomoć došla frendica.
Na FB mi je stigao link.
Napisala je je "pogledaj, tj poslušaj i ovo"
naslov linka "How Your Fear of Losing Him Is Actually Pushing Him Away" Matthew Hussey
Taj sam dan, iako ih mrzim iz dna duše, utakla slušalice u uho, piknula ih u mob i slušala sva moguća predavanja dotičnog na koja sam naišla...
...i pronašla sam foru...
- 14:39 -
nedjelja, 01.01.2017.
suzama l'epim tapete vol.884
....happy new year....
Budim se u krevetu nekako polusnena i iscrpljena....
Noće je bila duga...
Noć je bila..mhm...
...a večer prije ...jaaaakkkoooo naporno....
S ove pozicije, unatoč tome da se jutros nisam probudila sama u krevetu...razmišljam kako sam pogriješila onaj petak što nisam poslušala svoj poriv za bijegom....
Taj je petak krenula hajka po savjete.
Ispričala sam što mi se desilo sa tipom na par adresa i reakcije su bilo..slične...
"Nije vrijedan truda" glasila je presuda ženskog tribunala
Bilo je tu i par iznimaka tipa...pusti ga sad, nemoj ići na utrku sutra..neka on malo lovi tebe....
Ja sam s druge strane..odlučila boriti se na život i smrt.
Oglučila sam iz ove bitke izaći kao pobjednik makar me to stajalo i vlastite glave.
Bila sam ljuta.
Bila sam bijesna.
I odlučila to nikako ne pokazivati sutra na utrci.
"Neće znati što ga je snašlo" prošlo mi je kroz glavu "dosta je bilo torture muškaraca koji mene NISU vrijedni, mamicu im njihovu! Ovaj se puta ne predajem i ne trpim stojički nego ću ovoga bome doći glave!" pušilo mi se iz glave...
Tako nabrijana sam dočekala sljedeće jutro...
Zvonio je telefon.
Tom.
"Ja sam krenuo iz Samobora prije dvadeset minuta. Ćeš da te pokupim pa da idemo skupa ili ćeš doći svojim autom tamo pa se tamo nađemo ili...reci mi što želiš." rekao je.
"Mhm, vidiš i nije ti luda ova ideja da me pokupiš" rekla sam iskreno to pomišljajući jer mi to STVARNO nije palo na pamet. Nekako sam mislila da je to preveliko gušenje sa moje strane...ali eto...
"U redu, dolazim po tebe uskoro, budi spremna"
Pokupio me, oboje smo se smiješili kao da se ništa večer prije desilo nije.
Moj je osmjeh imao dozu grča ali sam se svim silama trudila to sakriti.
Ne reagirati oštro.
Srna je tu.
Ne plašiti ju naglim pokretima.
....srna my ass...tada je...baš kao i sinoc predamnom bila jebena samoživa sebična podmukla divlja svinja. Koja je glumila srnu.
teškom mukom jer nije toliko graciozna kao srna, niti toliko fit niti....ali ja sam tu grotesknu svinjicu gledala očalama sa bezbroj filtera.
Svih duginih boja.
I tako po tko zna koji puta u životu predamnom vidjela to lijepo, graciozno, plaho biće koje grize "samo zato što se plaši"
E jesmo mi žene umjetnice...
Ma mi smo...ok, neću generalizirati...JA SAM MAĐIONIČAR žešće vrste!!!!!
master of fucking disguise....master of mazanja vlastitih očiju...
Bila.
Ostala.
Jesam.
Kad smo izasli iz auta, on se spremio za utrku, ostavio mi mobitel i ključ od auta za slučaj da mi bude zima da ga vužgam.
Ja sam srnećim pogledom, onim pravim srnećim pogledom dubokim, tupim kojim srna gleda u cijevi puške nadajući se da neće opaliti.
Kolike su šanse tome?
A s druge strane ju gleda lovac...koji već vidi kako će baciti njenu kožu i kosti kad ju odere.
Do kraja.
I raskomada.
Stiskajući njegov mobitel u džepu kao neku relikviju dopratila sam ga do starta.
Nakon što se razgibao, dala sam mu kiss 4 good luck i poslušno sa ostalim pratiteljima stala uz stazu uz koju su trebali proći kroz desetak minuta kao prvi checkpoint.
Snimila sam ga dok je prolazio i mahao mi pri tome i otišla na kuhano vino.
"Za sad ide dobro" tješila sam samu sebe cupkajući nogama po podu i stiskajući ruke oko kuhanog vina kao da mi o tome život ovisi.
Približavao se očekivani kraj utrke za najbrže pa sam se i ja poslušno kao i ostatak hipnotizirane gomile uputila ka cilju.
Ljudi su dolazili i polagano je stigao i on. Njegov ulazak u cilj sam ovjekovječila snimkom uz vlastito vristanje.
Nakon što sam napravila foto session sa medaljom oko vrata, krenuli smo ka autu na presvlačenje.
Osjećala sam se high.
"Sve je u redu. Sve je u redu"" ponavljala sam si dok me za ruku vodio ka kuhanom vinu.
Sjeli smo na jedan dvosjed i čekali proglašenje pobjednika i tombolu nakon toga.
Jedna od nagrada je bila vikend za dvoje u...ne znam...
Kad su najavili izvlačenje istoga, Tom je rekao "E, ovo bi bilo lijepo osvojiti da odemo prije tvog Tajlanda tamo"
"Da? Što? Da se ti u pola noći iščupaš i odvezeš doma?" piknula sam ga.
"Ne, ne" nasmijao se "u tim se situacijama ne vozim doma. Ostanem prespavati.
Nasmijali smo se skupa.
- 12:36 -
