petak, 28.10.2016.
suzama l'epim tapete vol.857
"...Don't stop me now
I'm having such a good time
I'm having a ball
Don't stop me now
If you wanna have a good time
Just give me a call
Don't stop me now ('cause I'm having a good time)
Don't stop me now (yes I'm having a good time)
I don't want to stop at all... yeah!..."
...upravo pjeva Freddie na radiju.
Ja sam ušla u ured...laganini...
Shvatila sam da imam "problema" s brzinom.
što sam starija..pardon zrelija, pametnija i ostalo..polako mi neke stvari sjedaju na mjesto ali brate jako polako.
recimo unazad par godina sam usvojila definitivno onu da se NIŠTA NE MORA PREDATI SUTRA.
Zašto?
Pa neće se ništa desiti ako se to napravi dan kasnije.
Ama baš NIŠTA.
Investitor će biti nesretan?
Buaaaaaaaa 
Gdje ikada ikako piše da bilo tko od nas ovisi o tuđoj sreći..još na poslu????
Ma dajte!!!!
Dakle...tu sam se definitivno usporila...ne mora biti to sutradan.
NE MO-RA!
Ali oveneke druge stvari...i dalje sam brza..
Brzo hodam...ajde ok...prebrzo rješavam zadatke na poslu, uvijek se nekuda žurim i jurim...
..recimo svakodnevno idem do Einya za vrijeme pauze da ga pustim pikiti, bacim mu lopticu-dvije-tri i dam malo hranice...
Ja, više nego doslovce JURIM kao kakav luđak automobilom amo tamo i stognem te dvije vožnje slalomske uglavnom i ovo što sam nabrojala, obaviti za niti više niti manje nego za nekih 35-40 minuta!!!!
Ovih 5-10 minuta naravno odradim duže jer ne daj Bože da ostanem dužna koju minuticu, to bi me valjda vubilo 
Danas sam jureći prema poslu nakon što sam parkirala auto naletila na shefa.
Taman sam mrko gledala u neki Peugeot sa kožnim sjedalima koji je bilo jako loše parkiran tik između ceste i pješačkog na samom zavoju, kad je čovjek prišao istom i ispostavilo se da je moj shef.
"Mala Li" rekao je "dajte, poslat ću Vam adresu trebate što hitnije otići odnjeti neke spužve na testiranje"
"Ok" odvratila sam dok su mi loše parkiranje i kožna sjedala još uvijek lebdile u zraku "a gdje su spužve?"
"Na Vašem stolu."
Iako sam pretpostavila da shef očekuje da o svom trošku odvezem se autom do laboratorija, ja sam odlučila ne juriti...
Kupila sam tramvajsku kartu i krenula laganini...s noge na nogu...polaaaaakkkoooooo...
Dakle učim se...polako....
"...I'm burning through the sky yeah!
Two hundred degrees..."
- 09:40 -
srijeda, 26.10.2016.
suzama l'epim tapete vol.856
...dobila sam men-GU
dobila sam men-GU..
Jučer.
Znači zaaaaatttoooo sam bila onoliko nabrijana!
Dobila sam mengu prerano.
Drugi puta za redom.
Mislim ništa zabrinjavajuće preko glave, samooooo..
šta, približavam se menopauzi pa ću sad sve češće i češće imati mengu?
U sve manjim razmacima?
Do razmaka kad ju budem imala svaka dva dana?
ne kužim...ali ništa 
ali ono što je najbitnije je da sam zericu mirnija 
Shvatila sam nešto o sebi u zadnje vrijeme.
Od kako se opako zarolala situacija sa tatom, ja sam od jednom postala svjesna da starim, počela sam se osjećati PRAstarom i moj normalni strah od smrti kojeg imam od kako sam bila mala, se ustostručio.
kata-fucking-strofa!
Budimo realni, imam 44 godine i nije baš da sam u cvijetu mladosti, ali vraga mu šarenog pa nisam baš još za otpad!
Bilo kako bilo, u prošli sam četvrtak otišla do frizera.
"Hoću ovo!" rekla sam i pokazala sliku...takozvani jako zvučni...bayalage
E sad, istini za volju, meni je to sve isto, ombre, bayalage, lagalaže i ostala sranjca, no htjela sam promjenu..
Svojevrsno vraćanje korjenima...
Korjenima PLAAAAVVVVEEEE kose...
Nisam baš dobila što sam tražila, ali eto, nekako sam šarenkasta i niej toliki bed.
Kako mi je frend rekao "DESET GODINA MLAĐA!!!"
A trudim se i ne oblačiti stalno kako babetina kako sam se osjećala unazad sad već reći ćemo skoro godinu dana...ako ne i više...
I opet. po tko zna koji puta...plavuše prolaze BOLJE
možda ih ljudi smatraju glupačicama ali definitivno prolaze bolje!
evo primjera...
u subotu sam išla registrirati auto.
bili ste i sami svi više manje preko nekoliko pota...
Malo vam gledaju auto ispod, malo okolo i onda vas traže da sjednete u isti i dajete lijevi, desni žmigavac, kočite, duga kratka svjetla i tako to...
Naravno i da iskeširate masu para za isto, pa razme se, kaj neeeee?
Svi ispred mene su prolazili jedno po jedno baš kao i ja..osim...
Mene nisu zvali da sjednem u auto i pomažem...napravili su SVE sami...tj napravio čovjek sve SAM dok sam ja cupkala nedaleko i smiješila se.
Trebalo mi je podosta samokontrole da ostanem cupkati na mjestu(bilo mi je zima) umjesto da odem tamo, sjednem u auto i napravim šta treba.
Paaaaa ja sam ipak jedna plaFušica..ja to NEEEeeeeeeZZZznnnnaaaaammm
eto...kako rekoh....
- 13:33 -
ponedjeljak, 24.10.2016.
suzama l'epim tapete vol.855
...u utorak sam doživjela živčani...
Na poslu...of skroz....
Ima jedan lijepi projekt koji vodim...mislim trebala bih voditi, ali to je kao primjerice da vodite ovcu na sljedeći način:
Daju vam uzicu u ruke.
Vaše su ruke vezane.
Držite jedan kraj uzice a drugi vam se kraj vuče po podu.
Ovca je slobodna.
Baulja okolo kako joj se hoće.
Kad ju pokušate dozvati, približi vam se i bahato vas ugrize za dupe.
I ode dalje.
Pokušavate onako zavezanih ruku potrčati za ovcom no pri pokušaju padate na tlo jer su vam, vidi čuda i NOGE VEZANE!!!!
Ali nije to sve....
Uvijek mora postojati bar jedan ili njih dva koji sa strane viču "NE RADIŠ TO KAKO TREBA!!!" pa im to nije dovoljno i još te kume dok se blatnog lica, zavezanih i ruku i nogu psujući sebi u bradu pokušavaš ustati i naći jebenu ovcu...
Tako je i ovo...
Jedan veliki arhitekt, da ne kažem ESTETA još većeg estete tatice milog iz Sarajeva...
Esteta je u ovom slučaju pogrdni naziv za arhitekta.
Koji kurca zna o projektiranju.
Naime mladi esteta je projektirao dvije urbane viletine u Opatiji.
Kako ne može sam jer je iz BH ishoditi dozvolu za građenje istih, tu upadam ja...ustvari moj shef koji mi jednog dana kaže:
"Mala Li, Vi ćete projektirati ekskluzivne vile u Opatiji!"
a kad ono....
Kako je esteta neuk, te vilet'ne (imaju svaka po 900 m2 ZATVORENOG prostora) niti statički stoje, niti ih se može gasiti kad plane požar...zašto? paaaaaaa, ne može vatrogasno vozilo pristupiti dovoljno blizu vilet'nama.
Nego nije u tome sav problem...
Problem je u tome što niti mali a niti vel'ki esteta(što je više nego uabrinjavajuće) nemaju znanja za početak o konstrukciji.
I kad se pojavi problem, kad ja pitam šta je pod time mišljeno...ili ne daj Bože ukažem na neki nedostatak...umjesto rješenja, odmah na mene drvlje i kamenje...
Kad je statičar vidio konstrukciju, nakon križanja i lijevom i desnom poslao je istu starijem mentoru da mu pomogne...
Naime TOLIKO je dobra konstrukcija da nije bio siguran što napraviti.
Naravno podebljali su stropne ploče da bi cijela priča sa bazenčinom na krovu uopće mogla stajati i šta se desilo nakon toga?
Pa VEL'Ki esteta je napao mene zašto ne vodim ovcu kako treba...
Da kako mi je mogla pobjeći...
Uglavnom bilo je svašta...
Kraj radnog utorka sam doživjela u suzama...totalno slomljena...derući se iz sveg glasa na koga drugog nego na shefa!
Zasto na njega?
Pa umjesto da im on ukaze na neke stvari, on se radije napravi mutav i viče kako on ništa ne zna, to je kolegica, znate kolegica ima malo problema sa temperamentom ali je pametna....
JEBEŠ TO!!!
KOLEGICA JE LUDA DO KOSKE!!!!!!
Jutros sam se pojavila na poslu i vidjela mail od vel'kog estete...ponovo...
U prvom mailu me vrijeđao, nazivao me imenima, da sam nesposobna, lijena, glupa, spora i tako...nije štedio riječi, a šta je bilo u drugom neću nikada saznati jer sam ga bez čitanja OBRISALA.
Dosta je toga više!
Evo upravo sam ga obrisala i iz Brisanih pošiljki.
Ne dam se.
Sunce me obasjalo kad sam danas čula riječi iz shefovih usta :"Mala Li, doći će jedna Vaša kolegica koja će nastaviti raditi Opatiju"
Kolegica se pojavila danas.
Na kratko.
Malo sam joj pokazivala Opatiju.
Hvatala se za glavu.
Žešće.
A ja?
Ja se ionako pokušavam skupiti sa svojim ostalim problemima...
Nekako sam mislila da ću preko vidkenda doslovce poluditi.
Ali ono, za pravo!
Šećer svjesno nisam stavila u usta evo već je 8-mi ili 9-ti dan.
Možda i to ima veze...
Možda ima veze i kucajući PMS...
Možda ima veze što me mamica stalno pokušava dobiti da joj dođem u posjeticu..
A i tatica je krenuo sa porukama...
...a možda sam stvarno LUDA...
...ali...
kako kaže onaj jedan grafitić koji mi se urezao u pamćenje:
JA NISAM LUDA
JA SAMO NISAM NORMALNA
JER DA SAM NORMALNA
POLUDILA BIH!!!
- 15:21 -
utorak, 18.10.2016.
suzama l'epim tapete vol.854
...kad bi bar svaki dan bila subota!
Zašto subota a ne nedjelja?
Paaaa...meni je obično subota dan odmora.
Ono kad se opustim što bi muški rekli "do jaja"
Subota je prvi dan nakon radnog tjedna koji odspavam...ono ...božanski...bar do 9!
Znam znam, nije to dugo, ali kako inače spavam do 6 dodatna su tri sata i više nego dovoljna...ok..ponekad budu i dodatna četiri!
I onda laganini...jedna malo poduža šetnjica sa Einyem...
Pa doručkić pa laganini...
U nedjelju pod kraj dana ionako uvijek nešto raduckam pa nju ne računam kao slobodan dan!
Ovu subotu je ustajanje bilo u 9:15...jest da me Einy budio u par navrata prije toga ali nisam se dala...
Otišli smo se dobro zablatiti u šetnjici i vratili se doma.
Imala sam točno 20 minuta da se spremim jer je u 11 bio dogovor sa Zvrkyem za polazak na Ambijentu.
Ambijenta kao ambijenta...mhm...
ne znam kako bih se očitovala s obzirom na istu, no bilo mi je lijepo...
Kad smo bili na Ambijenti par je puta pljusnuo žešći pljusak...
...tako se nastavilo tokom cijelog dana, no to nije umanjilo moju ljepotu subote iako sam u jednom trenu bila mokrinjukava
nakon Ambijente sam otkrila Zvrkyu jedno fino malo mjesto za utažiti glad...a i žeđ..
Sama sam prošla tisuću puta kraj istog dok me jednog dana nije Jenny odvukla tamo.
Rekla je da je malo gladnjikava i ako može...
Uvijek može...tako je bilo i u subotu..
Ušli smo u malenu pečenjaru raznovrsnih burgera i tortilja tik ispred zgrade velesajma...
Mmmmmm.....Bacooonnnnnnn.....
A povrh Bacon burgera...Paulaner. Pšenični.
Jao osjećam se ko u Balaševićevoj "Al se nekad dobro jelo...BAŠ"
Poslije papice koju smo zalili Paulanerčićem..od pola litre, naravno...krenuli smo po kišici dalje...
"Šta kažeš da odemo do Konzuma po nešto slatko i onda produžimo na kavu?" rekla sam u jednom trenu i Zvrky se složio.
Tumarajući kroz pune police slatkog u Konzumu, istovremeno nam se pogled zaustavio na istom..
...MMMmmmmmmMMMMmmmmmMMMMmmmmm...puslice....konzumova kopija super dickmannsa...
Poslije toga kavica....i još malo priče...
Einyu sam se vratila happy, napapana i krenula s njim u šetnjicu..
Dan je bio...mmmm
...eh da je takvih malo više dana!
- 09:35 -
petak, 14.10.2016.
suzama l'epim tapete vol.853
....cuda se desavaju...
Neka zestoko cudna cuda...privlacim ih...
Tjedan je spanjolske komedije u kinu Tuskanac.
Podjelila sam tu informaciju sa Betty i ona je rekla "Pa mogle bi ici?" kad je cula potvrdan odgovor s moje strane nastavila je "Odaberi koji ces film pa javi, samo nemoj da bude kad imam francuski"
Sutradan sam proucila raspored, predlozila petak u 21 i dogovor je pao.
Danas oko sest je stigla poruka "Idemo li danas?"
Dogovorile smo da cu doci do njenog stana autom u 8.20 pa cemo pjesice i tramvajem do kina.
Dobro iskusana metoda nakon podosta pokusaja pronalazenja parkinga u centru grada.
Kako je bio neki cep na krizanju kod Bundeka, poslala sam joj poruku da cu kasniti koju minutu.
u 8.24 sam stigla do njenog stana.
Betty je bila vani i telefonirala....
Krenule smo ja sutke a ona pricajuci put grada...
Betty stanuje nekih 300m iza Palace pravde.
Prica je bila o poslu prvih par metara...
Okeej petak je navecer. Sigurno je nesto bitno,al nece dugo..prestat ce do Lisinskog rekla sam sebi...
Prosle smo Lisinski...
Niti jednom rjecju nije dala naslutiti osobi s kojom je razgovarala da nije sama nego je nastavila...
Ok, prestat ce valjda do Zg banke...pomislila sam vec nairitirano...
Sjetila sam se mantre koju mi je susjeda dala i krenula ju govoriti u sebi da smanjim dozivljaj...
Betty nije stajala...a bome niti jednom gestom nije odavala ono "jbi ga,sorry,moram ovo..."
Dosle smo do Pothodnika..
Razmisljala sam bi li ona uopce primjetila da ja samo smugnem u neku od trgovina usput...
Priblizavale smo se dijelu s bankomatima.
Izvadila sam karticu iz novcanika i pokazala joj ju i skrenula ka bankomatima.
Ok...sad ima vremena za finisirati razgovor, bankomat je jebeno spor...tjesila sam se
Kad sam se okrenula, Betty je i dalje bila na telefonu
Ok, dat cu joj fore do izlaska iz Pothodnika...bila sam odlucna.
Izasle smo iz Pothodnika Betty je krenula ispred mene ka tramvaju.
Blago sam joj taknula rame i kad se upitno okrenula rekla sam joj"Hej, odoh ja doma" okrenula se i otisla nazad...
Pa jebes mu sve da sam sama htjela van ne bih se s njom dogovarala!!!!
Bila sam doslovce popizdila!!!!
Pa sve poludilo!!!!Sta je previse,previse je!!!
Dosta je toga!!!!
Pitala sam se sta je Betty nagnalo da se tako ponasa jer jebeno me ignorirala kao da me kaznjava zbog necega.
Los dan na poslu?
Ne znam...
No, kad sam dosla do auta, odlucila sam fino ne nerviram i odvezla sam sebe na kaficu i kolac...kad sam se vec spremila za van
Pola sata nakon naseg susreta, valjda kad je napokon zavrsila razgovor, oglasila se Betty "A sta je ovo tocno bilo? Pa nismo jednom sjedile na kavi dok si ti kljucala po mobitelu. Nije lijepo je l'da? "
Iskreno bila sam u shoku. Istina, cesto posezem za mobom i na kavama, no da nadjem nesto na netu vezano uz razgovor, pokazem slike ili odgovorim na pristiglu poruku..priznajem..ali to traje kratko i uz ispriku, nikad uz potpuni ignore!!!
Odgovorila sam joj
"da sam te ignorirala punih 15min u komadu na kavi?
a bilo bi i vise da nisam otisla
...hvala ti!"
Dobila sam nazad "Hvala tebi" njena naravno mora biti zadnja...
pitam jos jednom...sta se to desava?
...
Kao mala sam se uglavnom druzila s djecacima...curice su se rugale bratovom mucanju pa nisam htjela imati posla s njima...
Vracam se u djetinjstvo...vise i vise uzivam u muskom drustvu...
Svi smo dobri frendovi i vise manje preumorni da uopce razmisljamo o sexu a kamo li da dopustamo da nam pomisao na isti kvari drustvo...
Ponovo sam "one of the guys"
I feeling je savrsen!!!
Nisu ni upola komplicirani kao zene brzo donose rjesenja i gotovo uopce se ne nerviraju.
Milina.
Iz te skupine izuzet cemo one feminizirane slabice koji su sami sebi problem a te ionako obilazim u velikom luku.
Zato uzivam s muskima...
Sinoc sam opet bila sa Zvrkyem na tjednu restorana...
Ovaj smo puta spilali gospodu i vecerali u bivsem Intercontiju uz zvuke klavira...
Bilo je....mmmmm
Zvrky nam je odabrao fino vincheko, skupa smo se smijali jebeno aranziranim porcijicama koje su stizale na stol i tako...
Bilo je i vise nego ok!
Meni se najvise svidio mousse od lavande sa cokoladnim cipsicima i kruscic sa sjemenkama koji sam utrpala u sebe nakon glavnog jela kako bih se bar malo zasitila
Poslije smo prosetali Einya kratki krug po kvartu i ja sam sita i happy, skoro kao Einy, otisla na spavanje...
Kako Zvrky oprema svoj novi stan, ide sutra na Ambijentu....idem i ja!!!
...muski su zakon!!!!
- 21:00 -
četvrtak, 13.10.2016.
suzama l'epim tapete vol.852
...10.10. u 10 sati...
...sam bila naručena kod psihićke...
...znakovito...
Taj mi je dan shef najavio neki sastanak pa sam prije odlaska na navedeni "spojak" krcnula jedan xanax od 0,5...Tek toliko da ne plačem dok pričam zašto sam došla.
Jer kako i ptice na grani znaju, kad god pričam o nečemu što me tišti ja plačem.
Mislim ne plačem ja nego mi suze same jure niz obraze.
Jednostavno.
Za slučaj da mi "pobjegne" koja suza i nateknem pa se takva vratim na posao, pripremila sam teren kod shefa..."Postoji šansa da se vratim natečena, stavljat će mi neke kapi u oči idem kod okuliste nešto mi nije u redu s očnim tlakom" slagala sam i nastavila "to ne znači da ću sad na bolovanje i li da neću moći raditi ili..."
Kolegica je bila u toku sa mojim boljkama jer osim suzenja poznata sam i po tome da NIŠTA ne mogu o sebi zadržati za sebe, pa je tako ona znala sve.
Eto s jedne strane ja njoj pričam sve, a s druge ona taji novi posao.
Jednakost na snazi!
No dobro...
Sva sam se uspuhala penjući se prema psihijatriji na Vinogradskoj.
Ovaj sam si puta obećala NE GLEDATI face ljudi koji se muvaju tamo.
Uspjela sam.
Popela sam se prvo kod psihologice po nalaz.
Maaaalllčice sam se razočarala.
Ok to je laž. Popizdila sam.
2/3 je dobro pohvatala dok je 1/3 totalno fulala od onoga što sam joj pričala.
Doduše, i dobar je omjer jer dok sam ja izlagala svoje, ona me "slušala" istovremeno se javljala na telefon i zakazivala sastanke i dogovarala se sa sestrom na odjelu.
Uglavnom...skužila sam da xanax kurca ne djeluje jer sam prosuzila već pri čitanju nalaza.
MAŠALA!
Dobro je, nisam shizofrenična, nisam podvojena ličnost, nisam "otišla" u paralelni svijet...nisam LUDA. Toga sam se najiskrenije najviše plašila.
Da bi netko mogao dijagnosticirati moje "ludilo".
Dijagnoza je nešto u stilu "natprosječno inteligentna osoba sa epizodama anksioznih i depresivnih stanja"
i opet...mašala...
Da sam depresivna više nego povremeno i da se svim silama pokušavam iščupati iz iste i to već pjevaju ptice na grani...nemam muža, nemam djece, nemam osiguranu neku financijsku budućnost, iskreno nije baš da sam ni krcata prijateljima sve u 16, nemam potpore ni ljubavi roditelja...paaaaaa iskreno, mislim da sam se još i izvukal sa dijagnozom kakve predispozicije imam!
dakle depra plus strahovi....a i strahova imam...da ću ostati sama na svijetu recimo
No da ne duljim, ništa nepoznato...
Stalno čitam ovo natprosječno inteligentna...mhm...ako puno puta pročitam možda i sebe samu uvjerim u to?
Je-bo-te ja sam natprosječno inteligentna! Juhuuuuuuu...
I tako ja natprosječno inteligentna sa suzom u oku krenem do psihićke.
Glava pognuta, ne gledati druge ljude u psihološkoj nevolji i njohove prazne nadrogirane poglede.
Dođem tamo, predam papire i kažem da sam naručena.
Sestra na šalteru reče "Doktorice danas nema. Dođite u srijedu, ja se ispričavam."
Zahvalim se i odem.
U ured sam se vratila brzo. Obznanila sam shefu kako nije bilo doktora i da ću u srijedu ponoviti pokušaj.
Kad je izašao iz ureda i kolegica me upitala kako je bilo ja sam konstatirala "Ovo je već treći puta da pokušavam tamo doći. Očito Mi Bog poručuje nešto."
"ne, ne, ti to krivo, kad si krenula bolje ti je sad ustrajati" odreagirala je kolegica.
"Mhm" odvratila sam sve sigurnija da nemam tamo šta tražiti.
Kad sam ostala sama sinulo mi je da bih trebala nekoga priupitati za savjet.
Susjedu. Gospođu koja se bavi masažama i alternativom a koja mi uvijek daje dobre savjete. Ona mi je, iskreno zadnjih godina bila više mama nego moja vlastita.
Nazvala sam ju i pitala ima li vremena poslije mog posla da ju pitam za savjet.
Prihvatila je i rekla da me čeka u pola pet.....
- 06:19 -
srijeda, 12.10.2016.
suzama l'epim tapete vol.851
...mozgala sam i mozgala....
I kao profesor Baltazar u jednom trenu došla do rješenja!
Kad sam ujutro ugledala shefa prišla sam mu i uskliknula "Dan! Evo imam Vam nešto za reći!" krenula sam "ja kad pogriješim i shvatim da sam pogriješila priznam"
"Što to? uzvratio je
"Stvarno je užitak raditi sa kolegicom! Bili ste u pravu!" nastavila sam.
Referirala sam se na ono naše neslaganje u početku.
"Eto rekao sam Vam, a znate što, možda nam se i kolega vrati" rekao je i nastavio "šta mislite o tome?"
Ja sam se namrštila, podigla jednu obrvu u znak upitnika i pitala "Zaštooo?"
I nastavila "Šta ste našli neku zlatnu žilu, imate viška para za plaće?" nisam se zaustavljala
"pa znate on..." rekao je a ja čekala širom otvorenih očiju i ušiju
Naravno nije ništa pametno rekao osim kako kolega ima svojih kvaliteta bla...bla...bude se promjenio...bla...bla....neće toliko zabušavati...bla...bla...
Kad je završio samo sam dodala: "Gledajte, Vaša firma možete uposliti koga god hoćete. Kolega je predivan kad ga vidim na kavi kad popričamo i to je to. Najiskrenije, ako njega zaposlite, ja dajem otkaz jer nemam kapaciteta za te stvari. Imam dovoljno svojih problema doma da bih još dolazila tu, šutke radila, nedobivala plaću s čime se jako teško mirim i još gledala nekoga tko NE RADI i boli ga đon što svi znamo da ne radi."
"I da, Vi stvarno mislite da će se on u 44-oj promjeniti?"
"Pa dobro" rekao je "ja sam Vas samo pitao za mišljenje pa nemojte biti tako isključivi..."
I tu je stalo.
S veseljem sam prepričala kolegici što je bilo i da postoji šansa da se kolega ne pojavi.
Ona je to samo šutke primila.
Meni naravno nije bilo sumnjivo što šuti.
Tek sam par dana kasnije saznala sasvim slučajno da kolegica traži novi posao...
Bila sam kod nje za kompom kad joj je stigla poruka na viber koja je bila u sekundi vidljiva.
Pisala joj je mama a poruka je glasila "Ja se molim da što brže nađeš drugi posao"
Kolegica je brzo preokrenula mobitel, no bilo je kasno...
"Čekaj...tražiš novi posao?" pitala sam začuđeno "pa zašto? pa kolega ne dolazi"
"Dosta mi je svega, predugo to traje i ta muljanja i neisplaćivanja plaća i kolega me moram priznati jako razočarao, tek sam sad shvatila koliko on ustvari nije radio kad sam preuzela neke njegove stvari za raditi"
Ja sam se u sekundi nekako ispuhala....Splasnula sam...
"Ali mislila sam da ćemo sad nas dvije ovo dovesti u neki red" jedva sam promucala a kroz glavu mi je prošlo kako je sve uzalud..kolegica će otići, novi će ljudi doći i stihija će se vratiti na veliak vrata u ured...da ne govorim o tome da će se kolega onda vratiti brzinom svjetlosti u ured..
Sve..baš sve se počelo rušiti...
"Pa pitaj šefa za drugu plaću. Znam da ti je rekao da će dvije isplatiti"
Pitala je...Odgovor je bio "pod kraj mjeseca"
Tu smo plaću dobile u roku od tjedan dana...ooooo, da...dobile smo i plaću za 8-mi!
No ništa nije kolegivcu pokolebalo.
Marljivo je slala molbe za posao i nije to skrivala. Niti malo.
U jednom je trenu shef rekao da će pozvati kolegu da dovrši projekte koji se vuku u ovoj firmi ni više ni manje nego 6 godina i kolegoca je tada prvi puta skočila na noge i rekla NE, NE TREBA NAM ON TO MI MOŽEMO BEZ NJEGA..
U tom sam trenu vidjela neki tračak nade...tračak koji mi se ugasio jutros kad me dočekala poruka kako je na godišnjem do kraja tjedna.
O tome mi jučer nije rekla niti slova...
Pretpostavljam da ima razgovore za posao...
Tone...sve tone...
Aliiiii s druge strane, kakve to iam veze samnomi zašto uopće to utječe na mene?
Paaaaaa......
- 14:05 -
ponedjeljak, 10.10.2016.
suzama l'epim tapete vol.850
...i...nastavlja se....
taj se dan (srijeda) kad smo dobili plaću ukazao bivši kolega.
Onaj isti kojije odjurio iz firme prije nešto više od dva mjeseca i to maltene bez otkaznog roka.
Koja slučajnost, ha?
I tako mic po mic iz pričice o poslu i tome kako mu je...
mhmmmmm...grdo mu je...
zaHebao se....
U trenu kad jeobjavio di ide i zašto ide, kako imam prijatelja koji je radio u toj firmi, saznala sam neke stvari o istoj i savjetovala mu da još jednom razmisli o prelasku..
Ajdemo reći da se čak malo i ljutnuo što se miješam...
No dobro....
Bilo kako bilo izgleda da mu je prošao probni rok koji....
a. nije zadovoljio
b. ne može izdržati posao tamo jer ima normu, treba RADITI svih osam sati koliko mu je radno vrijeme a ne 3-eventualno 4 sata koliko je radio tu.
I tako lijepo, došao čovjek dogovoriti povratak nazad...
Naravno da to nije rekao meni ni kolegici već ga je ona priupitala direktno pa joj je odgovorio da sigurno dolazi raditi u petak ali da mora dogovoriti uvjete i neka šuti o tome.
Mhm...
Sišla sam dolje na portu di mi je rekla žena lijepo "Šta, rudlavi opet dolazi tu raditi? Rekao mi je da dolazi u ponedjeljak al da šutim pred kolegicom tvojom onom malom".
I tako lijepo....
kolegica i ja od pomisli da ćemo dobiti još jednog na grbu za koga znamo kako radi...smo klonule obje.
Kolegica je naime dvije godine pasla veličinu bivšeg kolege.
Je, divan je to čovjek, otac, i pametan je i lijepo projektira...no... radi manje od pola radnpg vremenai lagano ga BOLI KURAC za to.
Ne samo da ga boli za to kurac nego gaboli kurac i za to što mi radimo i vučemo i niti malo se ne trudi skriti svoj nerad čak ni pred nama!
I kako je otišao dobila je par njegovih repova za riješiti.
Žena se užasnula na 50-tu!!!!
Obje smo klonule, otišle na kavu....
"Šta ćemo sad?" pitala sam
"A ne možemo ništa, on je nama šef, mi smo njemu zaposlenice i mi nemamo pravo njemu govoriti koga će zaposliti a koga ne" odgovorila je
"Imamo!" inzistirala sam "dok god to nama utječe na naše plaće i te kako imam pravo prigivora!"
"Da, ali ja mislim da nema šanse da išta promjenimo" rekla je čvrsto stojeći iza izjave "nije to na nama. On, ako hoće može imati još zaposlenih na platnoj listi za koje mi ne znamo i ne možemo mu ništa"
Nakon kave, vukući se na posao, obje u komi sjele smo i radile.
Moje je mozak uz rad roštao....
Morala sam nešto napraviti da spriječim kolegin dolazak.
Jer ako on dođe, plaće nema i još moram gledati njega kako ne radi i kako priča kako je do kasno ostajao tamo neke davne 2014!!!!!!! pa mu je to sad izgovor i pokriće za nerad 
Napokon smo se kolegica i ja "našle" (čitaj postigle smo prešutni sporazum o prekidu zabijanja noževa u leđa, svaka radi svoj posao, tu di se krajcamo se slažemo i tako to..) i atmosfera je izuzev kapanja plaća relativno šik. Da ne kažem ugodna?
Ne...nikako nisam mogla stajati sa strane i čekati da nam naš uredski ljenivac zaposjedne svoju udobnu poziciju...
Morat ću to bar odgoditi na neko vrijeme....nekako...
No dobro....smislit ću nešto, obećala sam samoj sebi...
- 12:07 -
utorak, 04.10.2016.
suzama l'epim tapete vol.849
...nema me...
nekako sam...ne znam...potonula?
Firma u kojoj sam tone...i svi napuštaju brod a ja sam nekako...ne znam...
umorna....
Dobila sam prošlu srijedu 28.09. plaću za SEDMI MJESEC!!!
Bilo je tu svašta...blokade firme..pa šefovog iščuđavanja da kako su ga mogli blokirati a nije da nam nije isplatio tri plaće nego SAMO dvije!!!
Kad mi je to rekao (a u tom trenu još pomenuta plaćica nije sjela) ja sam bila kao što bi rrekli "srpski film mećava". Znate ono nekad davno kad ne bi bilo programa na TVu bi se pojavilo mnoštvo crnobijelosivih točkica koje bi titrače na ekranu. Nešto kao radi...ali nema ni tona ni slike. To smo uvijek zvali srpski film mećava.
Takva je otprilike bila moja reakcija na njegovo jadanje MENI kako su ga bezobrazni blokirali jer nije ljudima MENI isplatio plaću.
Nula bodova.
Prazan pogled.
Čak niti lagano poluotvorena usta u čuđenju.
Ništa.
Ravna crta.
Mozak mi je jednostavno STAJAO i ne radio ništa. Samo je održavao funkcije tijela na stand by-u. Ono da se ne srušim.
Nije bilo onih stvari "Pa koji Vam je kurac pa kako možete mene ispitivati i žaliti mi se ja sam jedan od tih radnika!"
Sve je prešlo SVAKU granicu.
I moje reakcije nije uopće bilo.
Kako se kolegica prepala riječi "blokada" odmah je otišla na razgovor poduži sa shefom.
Napričao joj je o velikim poslovima koji "samo što nisu", o tome kako ćemo kad nas odblokiraju dobiti ne jednu nego odmah u komadu DVIJE plaće...i tako to...
Moja je reakcija i dalje bila nula...
Kako mi je kopnila blokada mozga tako mi je sinula ingeniozna misao...čekaj, čekaj....pa jel on to meni rekao za blokadu zato što misli da sam ga JA dala blokirati??????
...nastavlja se...
- 11:48 -
