četvrtak, 13.10.2016.
suzama l'epim tapete vol.852
...10.10. u 10 sati...
...sam bila naručena kod psihićke...
...znakovito...
Taj mi je dan shef najavio neki sastanak pa sam prije odlaska na navedeni "spojak" krcnula jedan xanax od 0,5...Tek toliko da ne plačem dok pričam zašto sam došla.
Jer kako i ptice na grani znaju, kad god pričam o nečemu što me tišti ja plačem.
Mislim ne plačem ja nego mi suze same jure niz obraze.
Jednostavno.
Za slučaj da mi "pobjegne" koja suza i nateknem pa se takva vratim na posao, pripremila sam teren kod shefa..."Postoji šansa da se vratim natečena, stavljat će mi neke kapi u oči idem kod okuliste nešto mi nije u redu s očnim tlakom" slagala sam i nastavila "to ne znači da ću sad na bolovanje i li da neću moći raditi ili..."
Kolegica je bila u toku sa mojim boljkama jer osim suzenja poznata sam i po tome da NIŠTA ne mogu o sebi zadržati za sebe, pa je tako ona znala sve.
Eto s jedne strane ja njoj pričam sve, a s druge ona taji novi posao.
Jednakost na snazi!
No dobro...
Sva sam se uspuhala penjući se prema psihijatriji na Vinogradskoj.
Ovaj sam si puta obećala NE GLEDATI face ljudi koji se muvaju tamo.
Uspjela sam.
Popela sam se prvo kod psihologice po nalaz.
Maaaalllčice sam se razočarala.
Ok to je laž. Popizdila sam.
2/3 je dobro pohvatala dok je 1/3 totalno fulala od onoga što sam joj pričala.
Doduše, i dobar je omjer jer dok sam ja izlagala svoje, ona me "slušala" istovremeno se javljala na telefon i zakazivala sastanke i dogovarala se sa sestrom na odjelu.
Uglavnom...skužila sam da xanax kurca ne djeluje jer sam prosuzila već pri čitanju nalaza.
MAŠALA!
Dobro je, nisam shizofrenična, nisam podvojena ličnost, nisam "otišla" u paralelni svijet...nisam LUDA. Toga sam se najiskrenije najviše plašila.
Da bi netko mogao dijagnosticirati moje "ludilo".
Dijagnoza je nešto u stilu "natprosječno inteligentna osoba sa epizodama anksioznih i depresivnih stanja"
i opet...mašala...
Da sam depresivna više nego povremeno i da se svim silama pokušavam iščupati iz iste i to već pjevaju ptice na grani...nemam muža, nemam djece, nemam osiguranu neku financijsku budućnost, iskreno nije baš da sam ni krcata prijateljima sve u 16, nemam potpore ni ljubavi roditelja...paaaaaa iskreno, mislim da sam se još i izvukal sa dijagnozom kakve predispozicije imam!
dakle depra plus strahovi....a i strahova imam...da ću ostati sama na svijetu recimo
No da ne duljim, ništa nepoznato...
Stalno čitam ovo natprosječno inteligentna...mhm...ako puno puta pročitam možda i sebe samu uvjerim u to?
Je-bo-te ja sam natprosječno inteligentna! Juhuuuuuuu...
I tako ja natprosječno inteligentna sa suzom u oku krenem do psihićke.
Glava pognuta, ne gledati druge ljude u psihološkoj nevolji i njohove prazne nadrogirane poglede.
Dođem tamo, predam papire i kažem da sam naručena.
Sestra na šalteru reče "Doktorice danas nema. Dođite u srijedu, ja se ispričavam."
Zahvalim se i odem.
U ured sam se vratila brzo. Obznanila sam shefu kako nije bilo doktora i da ću u srijedu ponoviti pokušaj.
Kad je izašao iz ureda i kolegica me upitala kako je bilo ja sam konstatirala "Ovo je već treći puta da pokušavam tamo doći. Očito Mi Bog poručuje nešto."
"ne, ne, ti to krivo, kad si krenula bolje ti je sad ustrajati" odreagirala je kolegica.
"Mhm" odvratila sam sve sigurnija da nemam tamo šta tražiti.
Kad sam ostala sama sinulo mi je da bih trebala nekoga priupitati za savjet.
Susjedu. Gospođu koja se bavi masažama i alternativom a koja mi uvijek daje dobre savjete. Ona mi je, iskreno zadnjih godina bila više mama nego moja vlastita.
Nazvala sam ju i pitala ima li vremena poslije mog posla da ju pitam za savjet.
Prihvatila je i rekla da me čeka u pola pet.....
- 06:19 -
