petak, 29.04.2016.
suzama l'epim tapete vol.783
...Barca....
BarSelona...kako bi Katalonci rekli 
..
Kako stanje na poslu nije baš niti bajno niti sjajno...opet sam podmetnula leđa umjesto pikado ploče kolegici na poslu da se maaaalllooo izživi(nije ona jadna kriva, ja sam...ona si jednostavno ne može pomoći...znate onu priču o kornjači i škorpion? e pa ja sam gluuuupppaaa kornjača)...plaća kasni..ja pretrpanaaa poslom preko glave (sheF skuzio tko voooollliiii raditi i biti pod hebenim opterećenjem 
) dok se kolega koji je ovaj tjedan na godišnjem a nedavno se vratio sa dva mjeseca porodiljnog na poslu kako već napomenuh ODMARA od stanja koje mu je kod kuće, a kolegica...ne znam više šta bih na tu temu rekla...eeee pa trebalo mi je nešto neki "cilj u životu, neka svjetlost u daljini u toj tami jadu i čemeru u koji sam zapala pa sam odlučila uplatiti neki put.
Trenutno i ne znam baš koliko je to dobra ideja jer idem avionom, avioni u zadnje vrijeme svi odreda padaju s neba sto od bombi sto od...no dobro...u tom mi se to trenu činilo kao vlat spasa...bijeg od svega...cak i od sebe same...
Uvjet mi je bio biti kofer!
Bez organiziranja...bez planiranja što vidjeti...uglavnom bez mozga!
Opustiti se...pustiti se i kuda me odvede!
E sad....
Ima puno njih koji organiziraju putovanja...
...oooo da!
..i svi do jednoga...organiziraju putovanja ZA DVOJE!!!
Kao ono nije mi dovolja kazna sto nemam partnera i sto sam se odlučila sama bez igdje ikog poznatog ići, nego bi još za tu nevodlju trebala nadoplatiti piiihhhh pišljivih ni manje ni više nego 950 kuna!!!!
Mislim nije da nisam pitala neke frendice bi li one kao iše i to...ali...
I tako sam ja gledala te aranžmane...i gledala...
I premišljala se...
Na poslu je bivalo sve gore i gore i moj se rođendan približavao opasnom brzinom i kucnuo je čas!
Bilo je ili uhvatiti se za vlat traFke ili otići u totalni kurac!
Jednu noć...u krevetu...neposredno pred spavanje poslala sam mail jednoj od tih kuća "Poštovani" glasio je mail "zainteresirana sam za četverodnevni put u Barcelonu dana 19.05. ukoliko postoji mogućnost boravka u dvokrevetnoj sobi"...i pokrenula lavinu.
Prva je reakcija bila "Poštovana, polazak je zagarantiran, nadoplata za jednokrevetnu sobu je 950,00 kn koje ćeVam se vratiti ukoliko..." se golub posere na vrh kazaljke na zagrebačkoj katedrali točno u podne.
Tako je otprilike glasila ta cijela priča...
Prva dva dana nije bilo niti malo obećavajuće.
Našla je jednu gospođu drugi dan ali eto, gospođa razmišlja o tome bi li ili ne, eto ja sam Vam dala broj telefona njoj i ona će Vam se javiti u toku dana.
A-haaaaaaa 
Taj dan je prošao...
Ja sam bila sva jadna.
"Jebo te!" govorila sam sama sebi na glas "napokon se odlučim potrošiti neke novce NA SEBE i onda ne mogu!!!!!"
..i tako sam se pomirila s tim da nikuda ne idem...jer...nije mi suđeno...
- 09:54 -
četvrtak, 28.04.2016.
suzama l'epim tapete vol.782
...sve me boli....
Je na poslu sam i sve me boli?
Zašto?
Paaaaa...dobila sam napad spremanja ureda
Ured je ovaj sav prašnjav i prljav pun nabacanih projekata registratora i svega.
I tako...
Pitala sam shefa smijemo li kolegica i ja pokupiti po cijelom uredu projekte koji su vezani uz jedno naselje od 8 kuća na Lošinju i staviti ih na jedno mjesto. Na ormar koji pregrađuje konferencijski dio od radnog.
Uz puno straha da mu nesto ne bacimo, složio se.
Kolegica mi je pomogla očistiti i prikupiti a ja sam se bacila na razvrstavanje. Evo gledam ih ..42 registratora i dvije kutije projekata mekog uveza...
Ooooo da!
Po mome bi trebalo pola toga pobacati, ali nisam ja tu da...je li ..odlučujem? ...a kamo li mislim!!!
I..tako...mic po mic...
Skužim još par polica slobodnih...oslobodim kolegicu kutijetine velike ispod njenog stola..pa vidim cvijeće koje netko zalijevao...zemljom?...pa onda pocistim i to malo...pa vidim tri stola za kojima nitko ne sjedi pa obrišem s njih prašinu, malo ih pofriškam a nabacane projekte poslažem na jednu hrpicu..pa oslobodim konferencijski stol i dobrano ga obrišem...pa malo usisam oko cvijeća zemlju koja se rasula...pa...
Uglavnom trajalo je bez pretjerivanja SATIMA.
I sad sam krepana k'o mali zeleni.
Zdravo krepana, ali brate mili krepana do jaja.
Nešto sam si razmišljala da ovu subotu dođem odraditi jedan od ona dva dana kad cu biti u Barci pa da spremam malo po uredu.
Naime rekao je shef da je mislio uposliti dvije žene da naprave čistku u uredu za nekih 15tak dana...ali budimo realni...ni plaće za nas nema pa...mhm...
A to čišćenje ureda bi me vratilo malo nazad u prošlost..
Sad već jako davnu prošlost, ali prošlost koje se niti malo ne sramim...prošlost "drugog posla".
Još od doba studiranja ja sam uvijek imala dodatni posao čišćenja.
Uz studiranje, crtala sam okolo za pare...i čistila..
...radila u bircu...i čistila...
...radila u informatičkom uredu...i čistila...
...i tako je to čišćenje što osiguravajućih društva, što ureda u kojima sam radila, što prodajnih salona...bilo je tu svega i svačega...čišćenja...
...bila sam jako mlada...
Kad malo bolje pogledam, pa načistila sam se ja u to doba...to objašnjava činjenicu zašto sada nisam baš toliko luda za čišćenjem
Ali eto snašla sam se..našla sam opet gdje bih mogla čistiti..buahahahahahhahahahah
No dobro..idem sad..
Treba malo i raditi, zar ne?
mhm, da....ali samo malo!
Danas sam kao moj radno NERADNI kolega koji svakodnevno odsjedi nekih 7, 7,5 sati a odradi...dva tri sata?
O..da..jako frustrirajuće za mene...ali eto...tako je...
No, o tom drugom prilikom...MAJKO MILA POLA TRI JE!!!!
- 14:09 -
srijeda, 27.04.2016.
suzama l'epim tapete vol.781
"...volim piti...
...volim piti!...
...volim piti i..."
...i ništa "i" ako budem dovoljno često ponavljala ovu "volim piti" a možda i zavolim, zar ne?
Ja mislim da bi život bio puuuunnnnoooo ljepši!
Možda i lakši?
Svi bi pričali "Nemoj joj zamjeriti, ili ma pusti nju, vidis da pije!" buahahahahahahahahahahahahahaha
Ok, ok...opet crnjak rano u jutro!
Aliiiii evo ostvarujem svoje "prijetnje". Nije doduše prva stvar koju sam napravila kad sam došla u ured, ali je negdje treća.
Pišem blog.
Ma super...
Upravo sam shvatila da još "samo" tri dana (uključujući i ovaj) do par dana slobodeeeeeeeeeeee 
Hoće li biti plate ili ne?
Sumnjam da ce ju biti...ali držimo se crnjaka na osobni račun, ne onih realnih crnjaka koji zovu na potop.
Imala sam nedavno još jednu odluku vezanu uz blog...
I to cu skoro...
A odluka je?
Paaa...znate onu o djidjama-bajama da treba misliti pozitivno pa će se pozitivno desiti, pa treba vizualizirati pa...
Uglavnom...odlučila sam pokušati...
Pokušat ću život prosječne udane žene sa mužem djetetom i psom.
Bar na papiru...
...ali još jednostavno nisam uhvatila zalet...
Budem...
....polako...
jedna stvar po jedna...
Nedavno mi je bio rođendan.
Bilo je nešto čestitaka.
Između ostaloga i ona "želim ti sve što si želiš sama"
A onda...muk...zaprepaštenje i nevjerica sve tri osobe koje su mi to rekle kad sam im rekla odgovor "ok, ali ja nemam želja"
"Pa kako to misliš nemaš želja?" u sve tri situacije je glasilo pitanje na moj odgovor..
...jednostavno...
Kad sam na sekundu stala i razmilila...
Ja STVARNO nemam želja!
Prije sam prolazeći ispod nadvožnjaka na kome je jurio vlak uvijek željela jedno te isto "Želim obitelj i muža i djecu".
to je bila želja koja me čak natjeravala da trčim ka nadvožnjaku čim bi začula vlak u daljini.
Bilo je tu i sporadičnih želja o poslu i trudnoći i tako to..one o mršavljenju da ne pominjam uopće ..
..kako rekoh..."bilo je" jer stvarno više toga nema.
Znam i meni samoj je to sve skupa čudno, ali ja stvarno NEMAM ŽELJA!
Frend mi je na tu moju izjavu rekao "Pa koka, ne možeš tako, ako nemaš želja ništa ti se lijepo u životu neće desiti!"
Sad malo kad analiziram tu njegovu mogu reći "Ali neću se niti razočarati?"...no u trenu dok smo to pričali...nisam osjećala na njegovu rečenicu ama baš NIŠTA.
I sad dok razmislim nemam baš nekih želja. Za sebe.
Uvijek su vezane uz nekog drugog.
Recimo da mama i tata budu zdravi, da mi se Einy ne smrzava kad odem na put, da mu ne bude previše teško...
Put?...ooooo da, idem na put! Na četiri dana u Barcelonu!!!!!
- 07:58 -
utorak, 26.04.2016.
"....vjeruj u ljubavvvv
...jer ljubavvv je sveeee...
Vjeruj u ljubaaavvvv
Ne živi bez njeeee...."
...ok, odoh se MAM VUBIT!
Ne, ne, neće biti ovo još jedna opetovana žalopojka...
to je...tako...
Obećala sam sebi da ću i ja raditi nepodopštine na poslu.
Tipa kad dođem, sjest ću kao što to kolega radi, za komp i upaliti jubitu i gledati serije...intervjueee...spotove...
...ne znam...pisati blooggg...i tako bar sat-dva -tri...
Jerbo...tako se to radi, kaj neeee?
Ne?
Ma dajte!
Ja radim u firmi u kojoj taj dotični radi TO baš na opisani način!!!
Samo...
Shef je shvatio da ja VOOOLLLIIIMMMM raditi pa me toliko zatrpava poslom da nemam vremena ni na pauzu a kamo li na net pa prčkati...
...još nismao dobili plaću za treći mjesec...
Da, da...danas je 26-ti i još gola banana.
Meni je sheF vrlo suptilno napomenuo da moram dovršiti idejni projekt za Dom umirovljenika koji sam projektirala kako bi on citiram "izdao fRakturu" i mi dobili plaćice.
Kao...nisam dovoljno pod stresom.
Ha, koji poticajček?
I tako ja danas na jedvite jade upakirala 6 primjeraka, razaslala na sve adrese na koje je trebalo a on..sheF...pobjegao doma ranije da ne upadne u gušFu zbog Turka i nije napisao fRakturu...
Budimo realni...kao da će investitori platiti to ISTI dan kad dobiju račun?
Dakle...plaćica će nam kasniti i više od mjesec dana!
Moram priznati da sam poprilično nervoznjikava zbog istog.
A u prilog mi ne ide baš ni činjenica da mi je hormonalni užitak zvan "sad će menga samo što nije" za vratom u punom jeku...
No...ne može mene ništa uništiti.
Kako?
Zašto?
Budimo realni ja sam poprilično uništena već od davnina...ali evo dokaza da me još nije uništilo do jaja...imam ja još toga za ponuditi...mislim da me unište...neee?
Kako to mislim?
Paaa šta radi Mala Li ako joj se ne isplaćuje plaća na vrijeme?
Pa pita jel treba raditi 8 sati umjesto dosadašnjih 6 ne bi li mi čovjek još više bio dužan!!!!
Haaaaa, pa priznajte, nije da je to ITKO očekivao od mene! Neeee?
To samo znači da nisam još uništena do jaja...ima se...za uništavati još zaliha...buahahahahahaha
Ok...ovo je bilo zeru crnjaka na moj račun.
Liječim se.
Pićem u zadnje vrijeme.
ne nisam postala alkos, ja kao da nisam na moje pretke (mislim na oba pokojna djeda) jednostavno nemam veliki cug i nisam predodređena za biti alkos u duši...Probala...prekoviše puta...i ne ide...
Malo za zavarati se, da ok, to ide...povremeno...
...ali češće...pa za to treba imati i para!...između ostalog...
Danas sam recimo sa sobom ponjela i xanax misleći polovicu krcnuti naposlu jer sam jučer bila razdražljiva i luda i na rubu plakanja i sve ono ostalo o čemi si ni ne dam razmišljati...
...no kako sam si smućkala jutros litru čaja mješavina gospine trave i stolisnika...bila sam na pola koplja ionako...još da sam kresnula xanu...bilo bi "hrrrkkkk...hrkkk..."
nekako si mislim...možda je tom xanaxu istekao rok?
Dobila sam ga prije dvije godine u ovo doba kad sam imala onaj ludi napad koji je rezultirao hitnom, a moja doktorica sve xanaxom liječi pa...
Ja ga naravno nisam popila koliko i kada je trebalo pa ga još imam...
Čuvam ga samo za specijalne prigode...posjet obitelji u Bjelovar recimo!
"ba te ode moj crnjak u nebo!
krenula sam s onom "vjeruj u ljubaF"...
Moja ljubaF hrče u kadici iza mene.
Na jastuku koji sam mu sama napravila.
I to je to.
A kako je krenulo izgleda da ću i ja biti njegova jedina ljubaF..
Naime, tražim mu curu.
Danas sam čak kontaktirala predsjednika Hrvatskog kinološkog saveza da vidim kako doći do cure...ali ništa 
ali bar sam pokušala.
Ako ne radim za svoju ljubaF sve...za Einyevu ljubaF se bome trudim!
Einyev život se promjenio sa mojim 8satnim radnim vremenom.
Svaki me dan čeka sam punih devet sati.
Kombinacija sa Sunny je otpala i to na najružniji mogući način koji još uvijek boli da bi uopće opisivala što se desilo..
Još jedno ogromno razočarenje..
ali nema veze...dok je trajalo, trajalo je...
A sad smo opet Einy i ja sami na svijetu..
no ja i dalje pjevušim "...vjeruj u ljubaaavvvv jer ljubav je..." SRANJEEEEEEEEE
- 19:51 -
